Što se klimatske akcije tiče, 2025. godinu ćemo sigurno pamtiti po nizu katastrofalnih zaokreta unatrag. No, o tome je već puno toga rečeno i sigurno nikome nije potreban još jedan članak u kojemu se nabrajaju sve te katastrofalne odluke, nedopustivi ustupci, besprizornost tzv. elita i drugo.
Kao što sam već rekao, kad govorimo o klimatskim promjenama optimizam je izraz subverzije.
U krajnje pesimističnom ozračju, optimizam i nada postaju radikalna subverzija. Zato su nam potrebni više nego ikada, usprkos svemu.
I dalje mi se povremeno javi pokoji novinar kako bih prokomentirao nešto vezano uz klimatske promjene. Vrlo je često pitanje kako jedna mala Hrvatska može doprinijeti ublažavanju globalne klimatske krize. Imamo li mi ikakav utjecaj u tom smislu?
Odgovor se obično svodi na usporedbe s Gretom Thunberg, čija je mala akcija pokrenula globalnu lavinu srednjoškolskog klimatskog pokreta. U vezi s time, citirajući Gretu Thunberg, podsjećam da “nitko nije toliko mali da ne bi mogao učiniti velike stvari”. Također, govorim o tome kako, gledajući emisije po glavi stanovnika, Hrvatska uopće nije toliko “nevina”, nego se kreće negdje oko prosjeka zemalja EU. Nastavljam kako je zapravo naša prednost upravo u tome što smo mala zemlja, a male sustave je puno lakše mijenjati nego one velike, koji imaju veliku inerciju. A promjenama u Hrvatskoj možemo biti pozitivan primjer na lokalnoj, regionalnoj, a onda i širim razinama.
I sve mi to zvuči barem u jednom dijelu apstraktno, općoj javnosti vjerojatno i vrlo dosadno.
Kopka me to pitanje, koje je važno, jer pravi odgovor na njega mora sadržavati nekakav pozitivan poziv na akciju. Mora zvučati, kako bi se reklo, kao dobra parola na transparentu, dakle ne šuplja fraza, nego izraz koji obiluje sadržajem.
U jednom trenutku mi je palo napamet da u Hrvatskoj živi oko 3,8 milijuna građana, dok svjetska populacija iznosi više od 8 milijardi ljudi. Točnije, prema današnjim podacima, procjena broja stanovnika za Hrvatsku 2026. iznosi 3,833 milijuna, dok, prema podacima dostupnima na World Population Clock, globalna populacija iznosi 8,270916 milijardi (podatak za 19. siječanj 2026.). To daje da je udio hrvatske u globalnoj populaciji 463,34 ppm. Zanimljivost te brojke je u njenoj koincidenciji s udjelom ugljikovog dioksida u atmosferi, koji je 18. siječnja 2026., prema web stranici CO2-Earth iznosio 428,29 ppm.
Evidentan je utjecaj te male koncentracije ugljikovog dioksida. Znanost je u vezi s time više nego jasna, ali negativne posljedice klimatskih promjena već dugo nadilaze granice znanstvenog kurioziteta. Iz apstraktne domene “nečega što bi se moglo dogoditi nekada u budućnosti negdje u nekim dalekim nepoznatim krajevima” prelile su se na svakodnevicu, i sada već izrazito utječu na rad i život svakoga od nas.
Da se razumijemo, potpuno sam svjestan da ta analogija nema i ne može imati nikakvu znanstvenu utemeljenost. Ona je samo metafora izvedena iz koincidencije iznosa udjela CO2 u atmosferi i stanovništva Hrvatske u svjetskoj populaciji. I samo na toj razini funkcionira.
Oko 430 ppm ugljikovog dioksida u atmosferi ima znatan utjecaj na cijeli ekosustav. Zapravo, i predindustrijska razina tog stakleničkog plina, a to je oko 280 ppm omogućilo je ovom planetu da prosječna globalna temperatura iznosi čitavih 30 °C viša od one kakva bi bila da u atmosferi nema stakleničkih plinova. +12 °C znači planet na kojem postoji tekuća voda, te je na njemu moguć nastanak, razvoj i održavanje života. Ogromna je to razlika u odnosu na Zemlju bez ugljikovog dioksida u atmosferi, dakle potpuno zamrznutu Zemlju temperature -18 °C, otprilike kao u škrinji za duboko smrzavanje.
No, danas je koncentracija CO2 više od 52% veća od te predindustrijske razine, dakle suvišak je onih 148 ppm i to stvara velike probleme. Taj suvišak dovodi do pretjeranog efekta staklenika i doveo je do narušavanja globalnog klimatskog sustava. Zaključno, već 280 ppm ugljikovog dioksida ima velik utjecaj, a utjecaj 428 ppm je ogroman.
Prema tome, ovo nas još jednom dovodi do zaključka da nitko nije dovoljno malen da bi bio beznačajan. Toliko velik utjecaj CO2 je omogućen fundamentalnim svojstvima te malene, troatomske molekule, zbog kojih ona toliko efikasno upija i zadržava toplinu. Kad govorimo o tome da je Hrvatskoj “uzaludan sav trud” i sva nastojanja obuzdavanja klimatskih promjena, jer je Hrvatska premala, to je lažan alibi. Hrvatska može učiniti značajan iskorak, ali moramo prepoznati svoje specifične prednosti i posebnosti, a zatim ih iskoristiti kako bismo maksimizirali svoj globalni učinak. Prije svega, Hrvatska se može pohvaliti ogromnim bogatstvom prirodne i društvene raznolikosti na vrlo malom prostoru, a geografski nam je smještaj vrlo povoljan, u umjerenom pojasu, na Mediteranu, ali i u središtu Europe. Nalazimo se i na vjekovnoj raskrsnici, prostoru dodira Istoka i Zapada. Za razliku od mnogih drugih naroda, zbog toga kroz cijelu povijest nismo uživali u komociji, nego smo se stalno morali snalaziti na najkreativnije moguće načine kako bismo opstali i održali svoju kulturu i identitet. Zbog svega toga možda i jesmo pomalo “divljasti”, ali čak i to smatram dobrim, zapravo smatram to našom velikom prednošću u odnosu na tzv. “kultivirane” narode.
Prepoznamo li i analiziramo te naše prednosti, te ih na temelju toga nadogradimo i usmjerimo ka pozitivnoj promjeni, mislim da možemo učiniti puno toga, a naše akcije mogu imati velik utjecaj.
Utjecaj koji znatno nadmašuje prividnu beznačajnost 466 ppm.
