Laureati Nagrade “Krunoslav Sukić” povodom Svjetskog dana mira 1. siječnja 2022.
Povodom Svjetskog dana mira izražavamo uznemirenost zbog rastućih nasilnih sadržaja u javno izgovorenim riječima, što generira netrpeljivost, podijeljenost i mržnju. Tome svjedočimo kako u nas tako i globalno.
Ovo je naš glas razuma i vjere što ga upućujemo građanima, osobama od utjecaja u društvu i izabranim političkim dužnosnicima.
Rastuće nepovjerenje prema institucijama vlasti te kidanje društvene povezanosti do gotovo ekstremnih podjela odražava se u strepnji kakva nas budućnost očekuje.
Posebno brine što nasilni diskurs u javnom prostoru zasjenjuje razumnu i mudru riječ. Ona proizlazi iz razumijevanja te pomaže usmjeravati prema oslobađanju od nasilne prošlosti, razotkrivanju korupcije, unapređivanju odnosa i ispravljanju nejednakosti. Vodi nas prema razvoju koji neće ići na štetu ni drugoga niti prirode, prema solidarnim i razumnim odgovorima na pandemiju. Nedostaje konstruktivan politički doprinos suzbijanju krizne situacije. Umjesto bavljenja problemima, svjedočimo napadanju osoba, a vrijednosti i vizije ostaju nejasne.
Protivimo se govoru koji razumijemo kao borbu za nadmoć, govoru koji reciklira neprijateljstva, koji vrijeđa, nipodaštava osobe i suradnju među ljudima te koji se, naposljetku, poigrava i s mogućnošću rata.
Graditi mir u polariziranom društvu zahtijeva razmišljanje i djelovanje izvan okvira u koje smo zarobljeni, traži ljude koji će znati i imati hrabrosti transformirati sukobe konstruktivno i uključivo, bez perpetuiranja nasilja.
Treba nam suradnja, i to više nego ikad, treba nam blaga riječ, ljubaznost, ona vrsta vjere kakva poštuje sve ljude, ponajviše one slabije, susjede i Zemlju, naš zajednički dom.
Upornost kojom tražimo mir je dugog daha, duljeg od govora netrpeljivosti i huškanja. U našem građanskom nastojanju izgradnje suradnje i dijaloga nismo jedini, i to nas raduje.

𝗟𝗮𝘂𝗿𝗲𝗮𝘁𝗶 𝗡𝗮𝗴𝗿𝗮𝗱𝗲 𝗶 𝗽𝗿𝗶𝘇𝗻𝗮𝗻𝗷𝗮 𝘇𝗮 𝗽𝗿𝗼𝗺𝗶𝗰𝗮𝗻𝗷𝗲 𝗺𝗶𝗿𝗼𝘁𝘃𝗼𝗿𝘀𝘁𝘃𝗮, 𝗻𝗲𝗻𝗮𝘀𝗶𝗹𝗷𝗮 (𝟮𝟬𝟬𝟵. – 𝟮𝟬𝟮𝟭.)
Amalija Krstanović
Ana Raffai
Ana Kvesić
Ante Lešaja
Ana Matijević
Barbara Matejčić
Božica Ciboci
Centar za mirovne studije
Clive Fowle
Dana Budisavljević
Danka Derifaj
Dejan Jović
Djuro Capor
Dijana Antunović Lazić
Dinko Telećan
Elvis Bošnjak
Igor Čoko
Ivana Bodrožić
Jadranka Brnčić
Jasminka Lisac
Kampanja Moje mjesto pod suncem
Ksenija Jovičić
Ladislav Bognar
Lejla Šehić Relić
Lina Budak
Lora Vidović
Luka Oman
Marijan Gubina
Mirjana Bilopavlović
Miroslav Volf
Mirovni inštitut Ljubljana
Mladi ujedinjeni u miru – YUPeace: Udruženje Prijateljice Tuzla, Centar za razvoj zajednice Link Sombor, Sara Srebrenica, Omladinski centar Gornji Vakuf-Uskoplje, Europski dom Vukovar
Nada Glad
Nataša Vibiral
Nebojša Zelić
Nikola Biliškov
Marijan Gubina
Ornela Malogorski
Otto Raffai
Prince Wale Soniyiki
Rajko Grlić
Roditelji u akciji –RODA
Slaven Rašković
Snježana Prijić – Samaržija
Zoran Grozdanov
Valerija Forgić
Veljko Vičević
Veselinka Kastratović
Vesna Janković
Vesna Zovkić
Vlasta Marković
I. gimnazija Zagreb, Dunja Marušić Brezetić
Islamska gimnazije dr. Ahmeda Smajlovića, Mevludi Arslani
Srednja škola Glina, Marija Margušić-Novosel
Oš Eugen Kumičić Rijeka
Oš I.B. Mažuranić Ogulin, Anđelka Salopek
OŠ Vladimir Nazor Potpićan, Nada Perišić

𝗢𝗱𝗯𝗼𝗿 𝗡𝗮𝗴𝗿𝗮𝗱𝗲:
Goran Božičević
Katarina Kruhonja

Nakon više godina odgađanja čitanja, knjiga Andreasa Malma “Fosilni kapital” konačno mi je došla u ruke i dočekala svoj red. Dobio sam je, naime, kao rođendanski dar (hvala Zvjezdani, Dolores i Matku!).

Radi se o jednom od značajnijih djela za razumijevanje klimatske krize u kojoj smo se našli. Andreas Malm, izvanredni profesor ljudske ekologije Sveučilišta u Lundu, na petstotinjak stranica donosi iscrpnu analizu prelaska na fosilna goriva tijekom industrijske revolucije, prvo u Ujedinjenom Kraljevstvu, a zatim i širom svijeta. Malm iznosi nekoliko smjelih teza, koje kirurški precizno analizira, vodeći nas prema dubljem razumijevanju složenosti krize do koje zapravo nije trebalo ni doći.

Prva je teza da je klimatska kriza započela nelogičnim prelaskom s obnovljivih izvora energije (toka, uglavnom vode) na fosilna goriva (fonda) u ranoj industrijalizaciji Velike Britanije. Tu nas Malm vodi kroz složenu dinamiku klasnih odnosa u nastajućem kapitalističkom uređenju. Ugljen tada nije pružao ni jeftiniju ni obilniju energiju, što je uvriježena interpretacija. No, on je omogućio nadmoćniju kontrolu radnu snagu, kroz njeno koncentriranje u gradovima i podjarmljivanje. Na taj je način kapital uspio koncentrirati proizvodnju na lokacijama s najjeftinijom radnom snagom i u najpovoljnije doba dana. Do današnjih dana, taj se obrazac ponavlja na globalnoj sceni kroz svoje različite inkarnacije.

Iz toga se izvodi inovativna, strogo argumentirana i čvrsto potkrijepljena reinterpretacija klimatske krize kroz prizmu udruživanja fosilnoga industrijskog pogona i kapitalističke ekonomije. Proces koji je započeo u Velikoj Britaniji proširio se cijelim svijetom. Pokazuje se da se klimatska kriza ne može promatrati izvan konteksta kapitalizma, dodatno zaoštrenog kroz neoliberalnu logiku diktata tržišta.

Raskrinkani su i narativi, koji defokusiraju klimatsku akciju, a jedan od njih je svakako teza o antropocenu, prema kojoj je čovjek, kao takav, odgovoran za tektonske pomake u ekosustavu. Malmova precizna analiza, umjesto toga, oštro fokusira izvor problema na onu manjinu, koja je odgovorna za lavovski dio emisija ugljikovog dioksida, tog otpada moći.

 

 

 

 

Priručnik “Klimatske promjene u Hrvatskoj” nastao je u okviru projekta “CO2GO – Priče o klimi, priče za klimatsku akciju” kojeg provode udruge “Tatavaka” i “La Revoution Albatross” te inicijativa “Znanstvenici za klimu Hrvatska”. Sadrži objašnjenja temeljnih pojmova vezanih uz klimatske promjene te osnovne informacije o klimatskim promjenama u Hrvatskoj. Namijenjen je svim edukatorima koji se u svom radu dotiču teme klimatskih promjena. Cjelovita verzija priručnika dostupna je na poveznici.

 

Greenpeace Hrvatska nas je zamolio za pomoć u prikupljanju potpisa za peticiju protiv oglašavanja fosilnih goriva pa dijelimo njihovo obrazloženje.

Riječ je o europskoj građanskoj inicijativi koja, osim Greenpeacea, uključuje još tridesetak europskih udruga. Naš je cilj u EU zakonski onemogućiti oglašavanje i sponzorstva industrije fosilnih goriva te automobilskih, zrakoplovnih i pomorskih kompanija koje koriste fosilna goriva.

Nadamo se da ćemo time u konačnici spriječiti širenje lažnih informacija o klimatskim promjenama zbog kojih se odgađa djelovanje po pitanju klime. Pritom će se smanjiti i utjecaj fosilnih kompanija i osnažiti borba za sprečavanje najtežih posljedica klimatske krize.

Velike fosilne kompanije već desetljećima znaju kakvu štetu nanose njihove poslovne prakse. Slično kao što duhanske kompanije znaju kakvu štetu uzrokuju njihovi proizvodi. I jedni i drugi su koristili velike marketinške budžete kako bi mogli neometano nastaviti svoj business as usual. S tim da fosilne kompanije to smiju i dan danas, unatoč svim znanstvenim dokazima da je spaljivanje fosilnih goriva prijetnja našem zdravlju i zdravlju planeta.

Budući da se radi o zahtjevnoj peticiji, koja traži i OIB radi verifikacije potpisa, puno bi nam pomoglo kad biste:

  • peticiju potpisali vi i ostali zaposlenici i članovi udruge

  • podijelili na svojim društvenim mrežama

  • uključili u svoje newslettere.

Kako bismo vam olakšali dijeljenje na mrežama, u ovoj se mapi nalazi nekoliko vizuala koji bi mogli privući pažnju i nekoliko draftova teksta posta koji bi mogao ići uz njih. S tim da možete jednostavno podijeliti i poveznicu peticije koja već ima uključen vizual.

Europske građanske inicijative su poseban oblik peticija koje Europska komisija mora uzeti u obzir, ako u godini dana prikupe najmanje milijun potpisa na razini EU te prijeđu prag u barem sedam zemalja. Za Hrvatsku prag iznosi 8460 ljudi. Trenutni broj potpisa nam je oko 3 tisuće. Sigurni smo da s vašom pomoći možemo mnogo više!

Ako želite, možete se i službeno priključiti inicijativi, jači smo što nas je više!

Na današnji je dan, 10. prosinca 1948. donesena Opća deklaracija o pravima čovjeka. Time su na najopćenitiji način definirana ljudska prava te je Deklaracija ugrađena u zakone većine država. Od dana donošenja Deklaracije, čovječanstvo je bilo izloženo mnogim novim izazovima, ali ona je primijenjiva na sve te nove izazove.

Što se ljudskih prava tiče, klimatske promjene sa sobom donose niz velikih izazova čovječanstvu današnjice. Nejednakosti, iz kojih proizlaze i različiti oblici globalne nepravde, veće su nego ikada, a i dalje se zaoštravaju. Rekao bih da se, kao čovječanstvo, nalazimo na testu naše zrelosti. Kako bih to ilustrirao, često koristim metaforu kulture bakterija. Naime, dovedemo li bakterije na hranjivu podlogu, njihova populacija će eksponencijalno rasti zbog obilja hranjivih tvari. Bakterije ne shvaćaju da hranjiva podloga ima granice, definirane stijenkom Petrijeve zdjelice. No, nakon relativno kratkog vremena, brojnost bakterija će toliko porasti da će njihova kultura stići do ruba i neće imati mjesta za daljnje širenje. Tada, zbog povećanja koncentracije produkata metabolizma, bakterije se počinju trovati u svojim vlastitim izlučevinama i smrtnost bakterija uskoro nadmašuje povećanje njihove brojnosti. Populacija se strmo urušava i na kraju ostaje samo mali broj preživjelih bakterija.

Kao što sam rekao, mi se, kao civilizacija, nalazimo na testu zrelosti. A taj test ćemo proći dokažemo li da smo se sposobni ponašati različito od kulture bakterija. Padnemo li na tom testu, izgledan je rezultat urušavanje civilizacije, možda i biološke vrste Homo sapiens.

Klimatske promjene zato moramo promatrati i kao priliku. To je prilika za preispitivanje, za korijenske promjene. Prevladavajući društveno-ekonomski sustav, u čijoj je srži gramzivost, na fundamentalnoj je razini neodrživ, jer je izgrađen na odvajanju čovjeka od sredstava rada i predmeta proizvodnje. O tome su pisali mnogi, i to vrlo opširno. No, bitno je shvatiti da gramzivost, koja nas je dovela do klimatske krize i do njenog intenziviranja, nije svojstvo čovjeka kao takvog. Ona je svojstvo društveno-ekonomskog sustava utemeljenog na beskrajnom iskorištavanju resursa i na mitu o neograničenosti rasta. To je posebno zaoštreno u okviru kapitalističkog fundamentalizma ili neoliberalizma. Čovjek je, za razliku od tog sustava, vezan uz svoja sredstva proizvodnje i rada. Čovjek je suradljiv, a ne kompetitivan, solidaran je i suosjećajan. Moramo smoći hrabrosti i volje da izgradimo sustav temeljen upravo na tim vrijednostima.

Prethodna dva dana sam proveo u Osijeku, koji mi je postao jako drag grad. Osječki Centar za mir, nenasilje i ljudska prava i Mirovna nagrada “Krunoslav Sukić”, koju su oni utemeljili 2009., već dugo za mene imaju posebnu važnost. Rekao bih da je to kristalno bistar dan u dobu godine, kad je uglavnom sve sivo i depresivno. To je postalo i svojevrsno utočište, kojemu se rado vraćam. To je mjesto susreta, dijaloga, mjesto koje je odigralo važnu, možda i ključnu ulogu u oblikovanju mojih aktivnosti u zadnjih nekoliko godina. Na dijaloškom forumu, jednoj od aktivnosti u okviru radnog dijela Nagrade, 2019. sam vodio jedan razgovor o klimatskim promjenama. Trebalo je to biti predavanje, ali skupilo nas se ukupno petoro. Bez obzira na našu malobrojnost, bila je to jedna od najvažnijih diskusija koje sam vodio. Tu su se zapravo konačno iskristalizirale ideje i forma Apela za sustavnu klimatsku akciju. Tu su po prvi put toj skupini izneseni i mirovni aspekti klimatskih promjena. Na kavi smo još dugo razgovarali o značenju globalnih prosvjeda srednjoškolaca, porukama Grete Thunberg, našoj bojazni da izdajemo tu nadolazeću generaciju… Poslije sam se, u hladnoj noći, vraćao u hotel šetnicom uz Dravu, a tekst Apela se sam od sebe ispisivao u mojoj glavi. Trebalo ga je još samo pretipkati.

Ove godine sam bio privilegiran održati govor na svečanosti dodjele Mirovne nagrade Krunoslav Sukić. I opet je to bio važan i radostan susret s toliko važnih ljudi, čije su priče inspirativne, snažne, nabijene ljubavlju prema čovjeku, čiji je doprinos izgradnji mira toliko ogroman da se u tom društvu osjećam vrlo malim. Ali, ako ti ljudi cijene to što ja radim, onda je to i najveća, najiskrenija poruka da je moj doprinos zapravo važan i da sam svojim djelovanjem, zajedno s drugim ljudima iz inicijative Znanstvenici za klimu Hrvatska, uveo neke nove teme u mirotvorstvo. Svatko iz svoje perspektive gradi mir, svatko daje svoj doprinos. I svačiji pojedinačni doprinos je malen, ali opet ogroman, nezamjenjiv, nadahnjujuć, toliko velik da nadrasta samu osobu.
Doista, nitko nije toliko mali da ne može učiniti velike stvari. Hvala svima na tome, naročito Katarini Kruhonji, Nataliji Havelki, Goranu Božičeviću, kao i Ivi Zenzerović, koja me uvela u to društvo, Vesni Zovkić, s kojom toliko volim razgovarati o meni važnim temama i koja me svojim komentarima precizno upozorava i na neke moje pogreške i nepreciznosti, Ani i Ottu Raffaijima i tako dalje.
Dio ovogodišnjih nagrada sam doživio i kao još jedno posebno priznanje radu Znanstvenika za klimu. U kategoriji Knjiga godine, laureati su Ivana Simić Bodrožić i Elvis Bošnjak. Kampanji “Moje mjesto pod suncem” Centra za kulturu dijaloga iz Rijeke i Mirovnom inštitutu iz Ljubljane dodijeljeno je priznanje za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava. Posebno je emotivno bilo posthumno dodjeljivanje  priznanja Melaniji Mešić, što su, sa suzama u očima, ali i kroz iskrice humora, preuzeli njeni roditelji. U kategoriji Škola mira nagrađene su Srednja škola Glina i zagrebačka I. gimnazija.
Glavna nagrada je dodijeljena Miri Bilopavlović – Mirjani iz pakračke udruge Delfin te Lori Vidović, donedavnoj pučkoj pravobraniteljici, ženi koja je svojim djelovanjem visoko podigla letvicu institucionalnog poimanja ljudskih prava u nas. Iskoristit ću priliku da još jednom istaknem kako je upravo ured pučke pravobraniteljice, dok ga je vodila Lora Vidović, prvi institucionalno podržao naš Apel, ističući upravo ljusko-pravne i mirovne aspekte klimatske krize. Iako od srca čestitam svim laureatima Mirovne nagrade Krunoslav Sukić u svim kategorijama, nagrada Lori Vidović mi je posebno, na osobnoj razini, važna.
U svom govoru istaknuo sam upravo te mirovne aspekte klimatske krize. Istaknuo sam i da je naše društvo nesavršeno, kao što je nesavršena i naša civilizacija, a naposljetku i sam planet na kojemu živimo. No, to je i sve što imamo i ne smijemo dozvoliti da, zbog nedjelovanja, izgubimo to što je, ustvari, sve.