Svjetski meteorološki dan obilježava se 23. ožujka, a ove godine tema je “Ocean – naša klima i vrijeme” čime se ističe usmjerenost Svjetske meteorološke organizacije (WMO) na povezivanje oceana, klime i vremena unutar Zemljinog sustava.

“Naša promjenjiva klima zagrijava ocean i tako utječe na vrijeme. Godišnji izvještaj Svjetske meteorološke organizacije (WMO) o globalnom stanju klime pokazuje da je prema mjerenjima 2020. godina bila jedna od tri najtoplije, unatoč hlađenju El Niñe u Tihom oceanu. Proteklo desetljeće od 2011. do 2020. bilo je najtoplije otkad postoje mjerenja. Toplina oceana je na rekordnim razinama, a zakiseljavanje oceana se nastavlja. Morski se led topi. Stopa povišenja morske razine se ubrzala”, istaknuo je u povodu Svjetskog meteorološkog dana glavni tajnik Svjetske meteorološke organizacije (WMO) Petteri Taalas.

Glavna ravnateljica Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ-a) Branka Ivančan-Picek je u povodu tog dana rekla da je iza DHMZ-a 12 izazovnih mjeseci rada, u kojima su u potresima značajno oštećene njihove zgrade na Griču i u Mesničkoj ulici, kao i dvije glavne meteorološke postaje te da su u DHMZ-u morali pronaći privremeni smještaj. Ujedno su to, poručila je, i mjeseci u kojima je DHMZ postigao rezultate na koje smo ponosni.

Istaknula je da će po prvi puta hrvatski dio Jadranske obale biti pokriven radarskim mjerenjima te najavila da će prvi od tri planirana radara na Jadranu biti do kraja ove godine postavljen na Debeljaku kod Zadra. Također, navela je i da će na našem dijelu Jadrana po prvi puta biti postavljene meteorološko-oceanografske plutače kojima će se osigurati pouzdani podaci o stanju mora i atmosfere.

“Radari i plutače važni su alati za pravodobna upozorenja na opasna stanja mora te vremenske prilike na moru. Dodatna vrijednost je da će podaci s plutača, kao i podaci s automatskih mjernih postaja i radarskih centara biti dostupni svim korisnicima putem on-line platforme. Važna podrška ovom sustavu kao i izradi meteoroloških i hidroloških prognoza, upozorenjima na opasne meteorološke pojave, klimatske projekcije, praćenje i prognoza kvalitete zraka – novo je superračunalo koje bi za operativni rad trebalo biti spremno do jeseni ove godine”, istaknula je Ivančan-Picek.

Rekla je da je to sve samo dio rezultata rada DHMZ-a u proteklom razdoblju realiziranih provedbom strukturnih projekta modernizacije – METMONIC, AIRQ i VEPAR.

Ivančan-Picek je istaknula i da je Svjetska meteorološka organizacija (WMO), njihova krovna organizacija, otvorila Ured za projekte WMO-a u Zagrebu koji će biti smješten u prostorijama DHMZ-a.

“Od Ureda se očekuje znatna društveno-ekonomska korist s gledišta jačanja Hrvatske kao središta izvrsnosti za meteorologiju i hidrologiju u ovom dijelu Europe te jačanja otpornosti na elementarne nepogode u uvjetima globalnih klimatskih promjena”, poručila je Ivančan-Picek.

Naglasila je da ove godine obilježavaju i 160 godina neprekidnih meteoroloških mjerenja na meteorološkoj postaji Zagreb-Grič. Kaže da je povijest te postaje veoma burna, ali unatoč svemu što se događalo, od potresa do ratova, niti jedan dan nije bilo prekida u mjerenjima.

(Izvor teksta: HINA)

Više o Svjetskom meteorološkom danu na stranicama DHMZ-a.

U veljači 2007. godine izdan je prvi domaći priručnik o klimatskim promjenama, namijenjen učiteljima i učenicima srednjih škola u Hrvatskoj. Knjigu su osmislili i napisali moj mentor, profesor na kolegiju socijalne ekologije, sociolog Vladimir Lay, moj drugi mentor (mentor prilikom izrade i obrane doktorskog sinopsisa), također sociolog Krešimir Kufrin, i ja, tada studentica 4 godine filozofije i sociologije. Znakovito je da su se upravo tri sociologa tada prihvatila tog posla, shvaćajući da porast globalne temperature i moguće posljedice nisu samo intrigantan prirodoslovni fenomen, već fenomen koji uzroke ima u društvenom uređenju, fenomen koji će se negativno odraziti na društvo u kojem živimo, te problem koji će biti potrebno rješavati ne samo kroz tehnološke, već i društvene inovacije.

U sklopu projekta osposobljavanja za provedbu Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime i Kyotskog protokola, uz financijsku podršku LIFE3 programa – izašla je “Kap preko ruba čaše” (u podnaslovu Klimatske promjene – svijet i Hrvatska). Zadaća ove knjižice bila je da na jednostavan i razumljiv način učiteljima i učenicima objasni uzroke i posljedice globalnog zagrijavanja, društvenu i političku reakciju na problem globalnog zagrijavanja, u globalnom i Hrvatskom kontekstu, te da nagovijesti moguće korake u rješavanju tog problema.

Te, 2007 i sljedeće godine, obišli smo stotinjak škola diljem Hrvatske, održavajući predavanja o klimatskim promjenama i dijeleći edukativne materijale (knjigu, prezentacije za predavanje i video o klimatskim promjenama u Hrvatskoj).

Nakon 14 godina, osim što nije popratio događaje na međunarodnom političkom planu i porast emisija nakon 2007., priručnik vrlo dobro ‘funkcionira’ i dalje. Najveća promjena od tada, koju sam osobno zamijetila, jest da smo na predavanjima 2007 i 2008 o posljedicama klimatskih promjena govorili većinom u nekom budućem vremenu, danas kada govorimo o posljedicama klimatskih promjena, govorimo u prezentu.

https://ec.europa.eu/environment/life/project/Projects/index.cfm?fuseaction=home.showFile&rep=file&fil=Kapprekorubacase.pdf

Kada se u kontekstu klimatske krize spominju poljoprivreda i proizvodnja hrane, najčešće se razmatraju utjecaji porasta globalne temperature i intenziviranja ekstremnih vremenskih događaja (intenzivniji i učestaliji toplinski valovi, suše, poplave, salinizacija itd.) na prinose u poljoprivredi i sigurnost opskrbe hranom. Stoga je i većina inicijativa u tom sektoru usmjerena primarno na razvoj i financiranje adaptacijskih mjera te u puno manjoj mjeri, smanjenje emisija stakleničkih plinova kroz poboljšanje proizvođač

Slika 1. Sadašnji (2010) i projicirani (2050) ekološki pritisci proizvodnje hrane (%) na 5 okolišnih kategorija podijeljenih prema grupama namirnica (2)

kih praksi, smanjenja deforestacije i sekvestracije ugljika.
Ono što se često zaboravlja je činjenica da je globalna proizvodnja hrane jedan od najvažnijih pokretača klimatskih promjena i uzročnik gubitka prirodnih staništa i bioraznolikosti te smanjenja zaliha pitke vode i zagađenja vodenih i kopnenih ekosustava dušikom i fosforom.(1) Emisije stakleničkih plinova koje potječu od proizvodnje hrane (uključujući proizvodnju, transport, skladištenje i emisije koje nastaju od otpada hrane) čine čak oko 30% ukupnih antropogenih emisija stakleničkih plinova. Pri tome najviše (14,5%) otpada na proizvodnju mesa i mlijeka. Poslijednji ICCP izvještaj nedvojbeno i jasno kaže da su upravo poljoprivreda i sustav opskrbe hranom ključni za odgovor na globalne klimatske promjene.(2) Pod pretpostavkom očekivanog povećanja populacije za 30% te porasta konzumacije mesa i mliječnih proizvoda kao posljedice rasta BDP, do 2050 godine će prema bussines as usual scenariju emisije iz prehrambenog sektora gotovo iscrpiti ukupni budžet emisija stakleničkih plinova za sve sektore.(3) Prema projekcijama, do tada će se emisije stakleničkih plinova, iskorištavanje zemljišta i vode te uporaba dušika i fosfora povećati za ukupno 50-92%, s najvećim porastom upravo u kategoriji emisija stakleničkih plinova (92%). Sve zajedno će dovesti do kritičnog opterećenja i velike mogućnosti kolapsa ekosustava (Slika 1).(2) Dakle, nastavak proizvodnje i konzumacije hrane prema dosadašnjem scenariju je apsolutno nemoguć te je hitno potrebno uvođenje drastičnih promjena postojećeg sustava i to na globalnoj razini.

Značajno smanjenje ukupnog ekološkog otiska, a posebno smanjenja emisija stakleničkih plinova iz sektora proizvodnje i opskrbe hranom zahtijeva potpunu reorganizacije u tri ključna aspekta, a to su:
• promjena načina proizvodnje i distribucije hrane;
• smanjenje količine bačene hrane;
• promjena obrazaca prehrane u razvijenim industrijskim zemljama.

Slika 2. Ugljični otisak lanca opskrbe hranom (4)

Promjena načina proizvodnje hrane podrazumijeva povećanje trenutnih prinosa tla provedbom različitih mjera i postupaka; uravnoteženje primjene dušičnih i fosfornih gnojiva; poboljšanja upravljanja vodnim zalihama za poljoprivrednu proizvodnju; smanjenja emisija metana i dušičnih oksida te niza mjera kojima će se smanjiti ekološki otisak distribucije hrane uz istovremeno osiguravanje sigurne opskrbe stanovništva hranom.
Nadalje, nužno je značajno smanjiti gubitke hrane s obzirom na činjenicu da se na globalnoj razini baci čak 30% ukupno proizvedene hrane, što predstavlja ogromno opterećenje za okoliš. U kontekstu emisija stakleničkih plinova, onima ispuštenim u atmosferu tijekom proizvodnje te hrane treba pribrojiti značajne količine metana koji nastaje razgradnjom bačene hrane na odlagalištima otpada (pri čemu je važno napomenuti da je staklenički potencijal metana 84 puta veći u odnosu na CO2). U slabije razvijenim zemljama primarno treba smanjiti gubitke hrane na polju te tijekom skladištenja, dok u razvijenim zemljama fokus treba biti na smanjenju gubitaka hrane u fazi maloprodaje odnosno uporabe u kućanstvima. Dakle, kako bi se postigli značajni pomaci u pogledu smanjenja bacanja hrane nužno je razvijanje specifičnih smjernica, alata i mehanizama i to na temelju točnih i potpunih podataka i pokazatelja za pojedinu zemlju. U Hrvatskoj se, primjerice, godišnje baci 380.000 hrane, a čak 53% nastalog otpada nastaje u kućanstvima.
Proizvodnja različitih kategorija hrane ima različit ekološki otisak i bitno se razlikuje prema količini emitiranih stakleničkih plinova. Čak 58 % emisija otpada na proizvodnju mesa i mliječnih proizvoda pri čemu je proizvodnja crvenog mesa najintenzvinija (Slika 2).
Općenito, promjene obrazaca prehrane trebale bi biti usmjerene na smanjenje konzumacije upravo tih kategorija hrane uz kompenzatorno povećanje konzumacije namirnica biljnog porijekla i zadržavanje adekvatnog unosa esencijalnih nutrijenata. Konkretne mjere i smjernice za promjenu prehrane moraju se razvijati uzimajući u obzir specifičnosti pojedinih populacija u kontekstu trenutnih obrazaca prehrane, nutritivnog statusa i potreba stanovništva i osiguravanja sigurnosti opskrbe hranom. U zemljama sa problemom pothranjenosti porast konzumacije životinjskih proizvoda mogao bi imati pozitivne učinke na nutritivni status i zdravlje populacije. Nasuprot tome, za rastući udio globalne populacije čije obrasce prehrane karakterizira previsok udio mesnih prerađevina i drugih visokoprocesuiranih namirnica, nužan je prijelaz na prehranu sa visokim udjelom cjelovitih namirnica biljnog porijekla i to ne samo u kontekstu učinaka na okoliš i klimu, već i u kontekstu pobojlšanja zdravlja tj smanjenja incidencije kroničnih nezaraznih bolesti (dijabetes, kardiovaskularne bolesti, metabolički sindrom, neke vrste karcinoma) kao vodećih uzročnika smrtnosti u tim zemljama. Predložene strategije trebale bi generalno rezultirati smanjenjnom globalnom prosječnom potrošnjom hrane životinjskog podrijetla s posebnim naglaskom na one populacije koje već konzumiraju natprosječne količine hrane animalnog porijekla. Značajno smanjenje globalne konzumacije mesa i mliječnih proizvda posebno u populacijama s najvećom konzumacijom, moglo bi smanjiti predviđene emisije za 55-72%. Prepolovljavanje količine bačene hrane moglo bi smanjiti emisije za dodatnih 22%.(3;5-7) Uspješnom primjenom kombinacije mjera za održiviju proizvodnju hrane, smanjenja gubitaka hrane i promjena obrazaca prehrane mogla bi se postići značajna smanjenja opterećenja okoliša u svih 5 prije spomenutih kategorija (Slika 3). Kako bi se značajno smanjio pritisak na obradive površine i potrošnja vode, najzančajnije je tehnološki unaprijediti poljoprivrednu proizvodnju; učinkovito smanjenje korištenja dušika i fosfora zahtjeva kombinaciju svih pristupa, uključujući promjene obrazaca prehrane, smanjenje gubitaka hrane, učinkovitiju i održiviju primjenu gnojiva dok je za značajno smanjenje emisija stakleničkih plinova najvažnije promijeniti obrasce prehrane na globalnoj razini.

Slika 3. Utjecaj smanjenja gubitaka hrane, promjena poljoprivredne proizvodnje i promjena prehrambenih navika na ukupni ekološki pritisak u 2050. godini (2)

Provedba tih mjera ovisit će o regulatornim okvirima i raspoloživim sustavima potpore u pojedinim regijama. U kontekstu poboljšanja tehnologija i praksi upravljanja u poljoprivredi predlaže se niz konkretnih rješenja, ali usvajanje tih opcija zahtijeva ulaganja u javnu infrastrukturu, učinkovite poticajne programe za poljoprivrednike (uključujući mehanizmi podrške za usvajanje najboljih dostupnih praksi) i bolje sustave regulacija (na primjer, uporaba i kakvoća vode).(8,9) Značajno smanjenje gubitaka hrane i stvaranja prehrambenog otpada zahtijevat će uvođenje mjera u cijelom lancu opskrbe hranom. U zemljama u razvoju to se primarno odnosi na ulaganja u poljoprivrednu infrastrukturu, te poboljšanja raspoloživih tehnologija skladištenja, transporta i distribucije hrane. U razvijenim zemljama, važno je ulagati u obrazovanje i kampanje za podizanje svijesti potrošača, označavanje hrane, poboljšanja pakiranja s ciljem produljujenja vijeka trajanja hrane i poticati promjene u zakonodavstvu u cilju promicanja zatvorenih opskrbnih lanaca (u kojima se otpad reciklira natrag u sustav).(10) Kako bi se značajno promijenili obrasci prehrane u razvijenim zemljama, nužan je integrirani, višekomponentni pristup koji uključuje niz jasnih mjera: kombinacija medijskih i obrazovnih kampanja; promjene sustava označavanja hrane i boljeg informiranje potrošača o učinku hrane na okoliš i zdravlje; uvođenje fiskalnih mjera, poput oporezivanja hrane obzirom na ekološki/ugljični otisak, subvencija za održivu proizvodnju hrane niskog ekološkog otiska te mjere za povećanje dostupnosti lokalno proizvedene hrane niskog ekološkog otiska. Važan prvi korak u tom procesu svakako je usklađivanje nacionalnih smjernica za zdravu prehranu sa znanstvenim dokazima o utjecajima obrazaca prehrane na zdravlje, okoliš i klimu.(11,12)
Utjecaj proizvodnje hrane na okoliš u bliskoj će se budućnosti znatno povećati. U nedostatku ciljanih mjera, nastavljanjem bau scenarija, to će rezultirati premašivanjem planetarnih granica i destabilizacijom ključnih procesa u ekosustavu Zemlje. Kako bi se izbjegao najcrnji scenarij ključno je potaknuti sinergijsko djelovanje s ciljem poboljšanja poljoprivredne proizvodnje, smanjenje gubitaka hrane te promjene obrazaca prehrane, uvijek uzimajući u obzir specifični lokalni kontekst. To će biti ključno za razvoj održivog sustava prehrane koji će se moći razvijati unutar planetarnih granica.

LITERATURA

1. Springmann, M., Clark, M., Mason-D’Croz, D. et al. Options for keeping the food system within environmental limits. Nature 562, 519–525 (2018).
2. IPCC, Global Warming of 1.5ºC, IPCC, Geneva 2018 (https://www.ipcc.ch/sr15/)
3. Bajželj, B., Richards, K. S., Allwood, J. M., Smith, P., Dennis, J. S., Curmi, E., & Gilligan, C. A. Importance of food-demand management for climate mitigation. Nature Climate Change, 4(10), 924-929 (2014).
4. https://ourworldindata.org/food-choice-vs-eating-local)
5. Stehfest, E., Bouwman, L., van Vuuren, D.P., den Elzen, M.G.J., Eickhout, B., Kabat, P. Climate Benefits of Changing Diet. Climate Change 95, 83-102 (2009).
6. Tilman, D. & Clark, M. Global diets link environmental sustainability and human health. Nature, 515(7528), 518-522 (2014).
7. Popp, A., Lotze-Campen, H., Bodirsky, B. Food consumption, diet shifts and as¬sociated non-CO2 greenhouse gases from agricultural production. Global Environmental Change, 20(3), 451-462 (2010).
8. Beach, R. H. et al. Global mitigation potential and costs of reducing agricultural non-CO2 greenhouse gas emissions through 2030. J. Integr. Environ. Sci. 12, 87–105 (2015).
9. Mueller, N. D. et al. Closing yield gaps through nutrient and water management. Nature 490, 254–257 (2012); corrigendum 494, 390 (2013).
10. Parfitt, J., Barthel, M., Macnaughton, S. Food waste within food supply chains: quantification and potential for change to 2050. Phil. Trans. R. Soc. B 365, 3065–3081 (2010).
11. Mozaffarian, D. Dietary and policy priorities for cardiovascular disease, diabetes, and obesity: a comprehensive review. Circulation 133, 187–225 (2016).
12. Ritchie, H., Reay, D. S., Higgins, P. The impact of global dietary guidelines on climate change. Glob. Environ. Change 49, 46–55 (2018).

U sklopu priprema za nadolazeći COP 26 u Glasgowu iduće godine, Ambasada Velike Britanije u Hrvatskoj organizira online panel raspravu inspiriranu novim dokumentarnim filmom Sir Davida Attenborougha “A Life on Our Planet“. Posredstvom platforme zoom, panel će biti održan 10. prosinca s početkom u 16 h. Govornici na panelu su:

  • Andrew Dalgleish, veleposlanik Velike Britanije
  • Gaël Veyssière, veleposlanik Francuske
  • Pierfrancesco Sacco, veleposlanik Italije
  • Dunja Mazzocco Drvar, udruga DOOR
  • Višnja Grgasović, načelnica Sektora za klimatsku politiku, MZOE
  • Ivana Kordić, udruga Zlarin bez plastike
  • Dinko Pešić, udruga Zeleni Osijek
  • Laura Skala, studentica i aktivistica School Strike for Climate
  • Saša Ceci, Institut Ruđer Bošković

Prijavite se ovdje i sudjelujte u diskusiji.

Odabrani termin panela je 2 dana prije 5. obljetnice donošenja Pariškog sporazuma.

Vlada Novog Zelanda je danas proglasila izvanrednu klimatsku situaciju. U svom govoru u Parlamentu Novog Zelanda, premijerka Jacinda Ardern je predstavila Deklaraciju o klimatskoj izvanrednoj situaciji, istaknuvši vrlo ambiciozan cilj ugljične neutralnosti cijelog javnog sektora do 2025.; “Zahtjev da javni sektor unutar pet godina postigne ugljičnu neutralnost pokazuje predanost i spremnost vlade da hitno djeluje” te dodaje: “Javni sektor mora biti avangarda uspostavljanja standarda koje na svim razinama moramo postići do 2050.”

Deklaracija se temelji na izvještaju Međuvladinog panela o klimatskim promjenama o potrebi drastičnog smanjenja globalnih emisija kako bi se izbjeglo zatopljenje od 1,5 °C.

Tim činom se Novi Zeland pridružio popisu od 32 države, koje su do sada proglasile klimatsko izvanredno stanje. No, aktivisti najavljuju vrlo aktivan monitoring provedbe Deklaracija u praksi. S time se slažu i znanstvenici Novog Zelanda, koji komentiraju da je ovo proglašenje dobar smjer, ali njegova provedba zahtijeva vrlo odlučnu akciju, koju treba poduzeti.

Činjenica da se povećava broj država koje su proglasile klimatsko izvanredno stanje je vrlo pozitivan trend, ali je tek zajedničko djelovanje svih sektora, kao i široka podrška građana ključna za provedbu ključnih koraka u smislu implementacije tih deklaracija. Podsjećamo da je i jedan od glavnih zahtjeva našeg Apela za sustavnu klimatsku akciju proglašenje klimatskog izvanrednog stanja na razini Republike Hrvatske. Zato koristimo i ovu priliku da široku javnost podsjetimo na taj zahtjev, koji je, kao što vidimo, provediv.

Udruga Zelena Istra i Centar za mirovne studije su objavili priručnik “Znanje za održivo djelovanje – od teorije do prakse” te ga predstavili 30. studenog.

Na web stranicama projekta je istaknuto da je priručnik namijenjen radu u školama, kako bi se obrazovnim radnicima i učenicima približile teme održivog razvoja i kako bi ih se inspiriralo za rad u svojim zajednicama. U skladu sa sloganom “misli globalno, djeluj lokalno”, priručnik je usmjeren upoznavanju učenika s globalno aktualnim temama, ali se mogu obrađivati u lokalnom kontekstu. Također, donosi prikaz smjernice za rad na tim temama kroz nastavu, izvannastavne aktivnosti i projekte škola u zajednici. Osim primjera za učitelje i teorijskog objašnjenja koncepta i sadržaja održivog razvoja, priručnik sadrži i inspirativne ideje za učenice/ke kroz prikaze rada i doprinosa aktivista različitih profila.

Sadržaj priručnika je izrađen u suradnji partnera na projektu Znanje za održivo djelovanje – Udruga Zelena Istra, Centar za mirovne studije i Eko Krka Knin te škola: OŠ Domovinske zahvalnosti i SŠ Lovre Montija iz Knina i Gimnazije Pula, OŠ Monte Zaro, OŠ Kaštanjer, OŠ Šijana iz Pule te OŠ Vladimira Nazora iz  Krnice. U njemu su opisani projekti učenika tih škola u svojim zajednicama kao što su Pragrande – divlje srce grada, Eko kutak u našem gradu, Skroji svoju održivu priču i drugi.

Iskreno čestitamo na ovom vrijednom prilogu razvoju obrazovanja prema održivosti!

Kao što smo najavili, održano je 2. izdanje znanstvene tribine ovogodišnjeg ciklusa Eppur si muove, koja je bila posvećena diskusiji o aktualnoj klimatskoj krizi. Tribina se održala u srijedu, 28. listopada 2020.

Tribina je bila fokusirana na diskusiju o aktualnoj klimatskoj krizi. Ivan Güttler (Državni hidrometeorološki zavod), Ankica Kovač (Fakultet strojarstva i brodogradnje) i Mladen Domazet (Institut za političku ekologiju) su, svatko iz svoje perspektive, ponudili odgovore na središnja pitanja: kakvo je aktualno stanje u klimatskom sustavu te koje su očekivane promjene u bliskoj budućnosti? Kako postojećim i novim tehnološkim rješenjima možemo bitno smanjiti emisije stakleničkih plinova te postoji li prilika za hrvatsko gospodarstvo? Kojim društvenim promjenama možemo pravedno raspodijeliti preostalu kvotu emisija između svjetskih regija i Hrvatske? Koliko je moguć uspjeh aktivnosti na polju prilagodbe i ublažavanja posljedica klimatskih promjena bez sustavnih poboljšanja društvenih razvojnih ciljeva?

Mnogi su zanimljivi, u mnogim segmentima barem djelomično i suprotstavljeni, stavovi izneseni na toj tribini. Zato vas pozivamo da pogledate njenu snimku i sami se uključite u promišljanja globalne klimatske krize.

Globalna gospodarska kriza, prouzročena pandemijom COVID-19, predstavlja jedinstvenu priliku za novi početak te za ublažavanje još veće, klimatske krize. Na okruglom stolu, održanom 29. listopada 2020. u Novinarskom domu, svi sudionici su bili složni u osnovnom stavu da hrvatsko gospodarstvo, vođeno pametnim politikama, može i mora iskoristiti tu priliku te se konačno odmaknuti od dosadašnjih neodrživih praksi. No, također su se svi složili da se u to moramo uključiti svi, što je uostalom najbolje formulirano u samom naslovu: “Zajedno za zeleni oporavak i razvoj”.

Okrugli stol su organizirali Društvo za oblikovanje održivog razvoja (DOOR), Greenpeace u Hrvatskoj, Zelena akcija i Zelena energetska zadruga (ZEZ). Panelisti su bili pomoćnica ministra regionalnog razvoja i fondova EU, mr. sc. Ana Odak, direktorica tvrtke Avelant d.o.o., Ariana Vela, Gordana Mikulčić Krnjaja, pročelnica Upravnog odjela za urbanizam i zaštitu okoliša grada Velike Gorice, redoviti profesor na FER-u i voditelj dislociranog studija energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora, dr. sc. Marko Delimar te izvršna direktorica DOOR-a, mr. sc. Slavica Robić. Razgovor je moderirala Dunja Mazzocco Drvar. Uvod u razgovor je iznjeo posebni savjetnik Predsjednika Republike za energiju i klimu, dr. sc. Julije Domac, a Zahtjev za hrvatski zeleni oporavak u ime organizatora predstavit će predsjednik Zelene akcije, Luka Tomac.

Na okruglom stolu su vrlo detaljno izesene mogućnosti zelenog oporavka od krize, a u tom se smislu razgovaralo o programiranju raspoloživih nam sredstava EU za tranziciju u niskougljično gospodarstvo. Jedan od zaključaka je i da nam, osim često apostrofiranih administrativnih barijera, na putu uspješnog prijavljivanja projekata ponekad nedostaje i zdrava doza hrabrosti kroz prepoznavanje naših komparativnih prednosti i pravilno adresiranje problema. Dat je i osvrt na strateške dokumente Republike Hrvatske te procedure i investiranje u energetsku tranziciju, što je potkrijepljeno i primjerima iz prakse, među kojima ističemo nastojanja ZEZ-a usmjerena prema energetskoj tranziciji. Također je istaknuto i da se u osmišljavanju energetske transformacije prema obnovljivoj energetici vrlo često potpuno neopravdano zanemaruju potrebe zaštite prirode i bioraznolikosti. Glavna poruka koja je odaslana s ovog okruglog stola je da Vlada RH mora prioritizirati zeleni i pravedni oporavak te u tu svrhu ostvariti dijalog s nevladinim organizacijama, akademskom zajednicom i zainteresiranim građanima.

Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, kao vodeća istraživačka i obrazovna institucija s dugogodišnjom tradicijom nastave i istraživanja u različitim područjima klimatologije, osniva prvi Centar za klimatološka istraživanja koji će biti središnja institucija za interdisciplinarna istraživanja  klime i klimatskih promjena pod voditeljstvom izv. prof. dr. sc. Ivane Herceg Bulić. Bravo PMF!

https://zimo.dnevnik.hr/clanak/pmf-osniva-prvi-centar-za-klimatoloska-istrazivanja-u-hrvatskoj—622243.html

Pozivamo vas da pogledate i zanimljiv razgovor s prof. Ivanom Herceg Bulić i prof. Anom Previšić s Biološkog odsjeka zagrebačkog PMF-a.

 

U četvrtak 10. rujna Europska komisija izglasala je prijedlog Europskog klimatskog zakon koji je najavljen krajem prošle godine u strateškom dokumentu Europske Komisije EU Green New Deal. (nacrt zakona možete pronaći ovdje: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?qid=1588581905912&uri=CELEX:52020PC0080 ). Prijedlog zakona kojim se cilja postići klimatska neutralnost Europske unije do 2050. godine prihvaćen je sa 48 glasova za, 18 protiv i 17 suzdržanih glasova. Ovime je napravljen prvi korak u implementaciji europskog klimatskog zakona koji je kao takav presedan u internacionalnim pokušajima zakonski obvezujućeg smanjenja emisija stakleničkih plinova, kakav se čeka još od neuspjelih klimatskih pregovora u Kopenhagenu 2009. godine.

Kao stoji u tekstu prijedloga, EU je trenutno na putu smanjenja emisija za 60% do polovice stoljeća, što prema preporukama znanstvenika nije dovoljno da bi se zaustavio opasan porast globalne temperature za 1,5 stupanj °C, stoga je analiziran „portfelj scenarija ostvarivanja prelaska na nulte neto emisije stakleničkih plinova do 2050. na temelju postojećih tehnoloških rješenja, od kojih se neka tek razvijaju, koja jačaju položaj građana te kojima se usklađuju djelovanja u ključnim područjima poput industrijske politike, kružnog gospodarstva, financija ili istraživanja i inovacija, pritom osiguravajući društvenu pravednost za pravičnu tranziciju.“

Budući zakon, ukoliko ga prihvati Europski Parlament i ratificiraju zemlje članice, obvezuje na „provedbu potrebnih mjera za omogućivanje zajedničkog postizanja klimatske neutralnosti, no ne propisuje konkretne politike ili mjere, čime se državama članicama ostavlja fleksibilnost uzimajući u obzir regulatorni okvir za ostvarivanje ciljeva“. U tom smislu kapaciteti smanjenja emisija ovise o kapacitetima javnih uprava pojedinih država da kreiraju koherentne, konvergentne i pozitivne klimatske politike, zadatak u kojem Hrvatska do sada nije uspjela.

Europska Unija ovim zakonom želi izgraditi „pravedno i prosperitetno društvo s modernim, resursno učinkovitim i konkurentnim gospodarstvom u kojem do 2050. neće biti neto emisija stakleničkih plinova te u kojem gospodarski rast ne ovisi o iskorištavanju resursa.“ Iako je ovo hvale vrijedan i potrebno ambiciozan cilj – rast gospodarstva bez rasta potrošnje resursa možda može biti postignut na teritoriju Europsku unije, ali pod cijenu porasta iskorištavanja resursa u trećim zemljama (ukoliko se istovremeno ne cilja na smanjenje potrošnje!) – što je ključno ako želimo zaista graditi učinkovitu klimatsku politiku koja ovisi o globalnom doprinosu smanjenju emisija odnosno smanjenju potrošnje resursa.

Također se izjavljuje da će „neizravni učinci na proračune država članica ovisit o njihovu izboru nacionalnih politika i mjera za smanjenje emisija stakleničkih plinova i drugim mjerama ublažavanja ili prilagodbe“. Iako se ovakvo načelo čini pravednim, u kontekstu ekonomski slabije razvijenih europskih zemalja, u koje spada i Hrvatska, ovo je kao da u jedan razred sa prosječnim učenicima stavite i nadarenu djecu, i onu s poteškoćama u učenju i date im jednake uvijete i jednak ispit – rezultati će biti očekivani, dok načelo socijalno pravedne tranzicije gubi na snazi.

Države članice se zakonom također obvezuju na transparentno i redovito izvješćivanje o stanju smanjenja emisija, a komisija će svakih pet godina (amandmanom je predloženo i prihvaćeno da se ovaj period smanji na tri godine) pratiti putanju napretka pojedinih zemalja članica, počevši od 2023 godine.

U prijedlogu zakona jednaka pažnja posvećuje se potrebi jačanja kapaciteta prilagodbe, jačanju otpornosti i smanjenju ranjivosti na već prisutne posljedice klimatskih promjena, te se na više mjesta naglašava socijalno pravedna tranzicija iako još nije jasno kako će se takva tranzicija osigurati.

U tekstu prijedloga dalje stoji kako „Postizanje klimatske neutralnosti podrazumijeva doprinos svih gospodarskih sektora. S obzirom na važnost proizvodnje i potrošnje energije u pogledu emisija stakleničkih plinova, ključan je prelazak na održiv, povoljan i siguran sustav opskrbe energijom koji se oslanja na pouzdano unutarnje tržište energijom.“ Ovo se pak regulira kroz direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća  kojom se uspostavlja sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije, Uredbu (EU) 2018/842 Europskog parlamenta i Vijeća  kojom se uspostavljaju nacionalni ciljevi smanjenja emisija (prema kojoj Hrvatska treba smanjiti emisije stakleničkih plinova za 7% do 2030 u odnosu na emisije iz 2005. godine).

Također je važno spomenuti predložene i prihvaćenje amandmane koji su izneseni prilikom izglasavanja prijedloga zakona. Prvi se odnosi na kratkoročni cilj o smanjenju emisija za 50 – 55% do 2030. godine; budući je znanstveno utvrđeno da to smanjenje mora biti najmanje 65% ukoliko želimo ostati unutar 1,5 °C povećanja temperature, amandmanom je predloženo da cilj bude 60%.

Također je predloženo i prihvaćeno da ciljevi smanjenja budu obvezujući za sve članice a ne samo za Uniju u cjelini; da se ograniči utjecaj lobija fosilnih industrija na kreiranje europskih klimatskih politika; da se ukinu sve subvencija za fosilna goriva do 2025. godine; da se formira nezavisno savjetodavno tijelo stručnjaka; te da se revidiraju svi europski zakoni i propisi kako bi bili usuglašeni sa postizanjem cilja klimatske neutralnosti.

Sljedeći korak je prihvaćanje prijedloga zakona u Europskom Parlamentu, gdje će, nadamo se, unatoč manjkavostima, biti prihvaćen i ucrtati put prema sigurnijem i pravednijem društvu. Samo još ostaje da ambiciozne i zakonski obvezujuće ciljeve kreiraju, pa onda i prihvate, pa onda i ispune sve ostale zemlje na planetu.