Institut za zelenu kemiju Američkog kemijskog društva (ACS) je objavilo natječaj za potporu istraživanjima, koja su usmjerena prema rješenjima za smanjenje trenja i viskoznosti u sustavima za crpljenje nafte hidrauličkim frakturiranjem (frackingom).

Točnije, tu potporu dodijeljuje Okrugli stol za naftna polja (OCR) ACS-ovog Instituta za zelenu kemiju. Radi se o kolaboraciji ACS-ovog Instituta za zelenu kemiju s naftnim i plinskim kompanijama. Kako objašnjavaju, cilj je unapređenje zeleno-kemijskih pristupa u toj industrijskoj grani. OCR je znanstveni forum koji kompanijama članicama pomaže u prioritiziranju istraživačkih tema, informirati ih o istraživačkom planu te iskoristiti resurse za projektiranje i provedbu zeleno-kemijskih alata specifičnih za industriju. OCR je osnovan 2014., kad je bio isključivo fokusiran na fracking, no 2020. je proširio misiju kako bi unaprijedio zeleno-kemijske pristupe u široj naftnoj i plinskoj industriji.

Zanimljivo.

Što je uopće zelena kemija? Ili, bolje rečeno, što bi ona trebala biti? To je novi pristup kemiji, koji daje okvir za okolišno i socijalno održivo promišljanje kemijskih procesa, i to od njihovog samog temelja. Utemeljitelj tog koncepta Paul Anastas je osmislio 12 načela zelene kemije. Ta načela omogućuju kemičarima osmišljavanje i provođenje kemijskih procesa na način da su benigni u samom svom temelju.

Dakle, zelena kemija bi trebala biti benigna. Mnogobrojni kemičari su je zato svesrdno prigrlili, kao jedan novi pristup kemiji, izazovan u samom svom temelju, jer daje okvir za potpuno nov način promišljanja kemijskih procesa, u svim njihovim koracima, od sirovina od kojih se dobivaju reaktanti pa do sudbine produkata u okolišu. Naravno, industrija ima svoje interese vezane uz zelenu kemiju i ti interesi su, sasvim razmumljivo, temeljeni na logici zgrtanja profita.

Međiutim, u realnosti galopirajuće klimatske krize, pored spoznaja najbolje raspoložive znanosti, koja su obuhvaćena u iscrpnim i vrlo obimnim izvještajima IPCC-a, čija su nova izdanja počela izlaziti, ovakav natječaj nema apsolutno nikakvog utemeljenja u samoj ideji zelene kemije. IPCC upozorava da se fosilna goriva moraju napuštati. To zahtijevaju i zeleni planovi. A istraživanja usmjerena prema efikasnijim načinima crpljenja fosilnih goriva se nastavljaju i, štoviše, ne nedostaje novca za takva istraživanja. Nažalost, pojava svake ovakve inicijative je, najblaže rečeno, razočaravajuća. I to od strane jednog od najutjecajnijih svjetskih kemijskih društava!

Inicijativa Dobrodošli izvještava da je u rujnu visoka povjerenica Ujedinjenih naroda za ljudska prava, Michelle Bachelet, na sjednici Vijeća za ljudska prava UN-a zahtijevala međunarodnu podršku i migracijske puteve za klimatske izbjeglice te upozorila kako su klimatske katastrofe najveći izazov za ljudska prava danas.

Klimatske promjene i katastrofe uzrok su sve brojnijih prisilnih migracija posljednjih desetljeća, a situacija postaje sve gora. Prema novom izvješću Svjetske banke, klimatske promjene mogle bi do 2050. uzrokovati prisilno unutarnje raseljavanje ukupno 216 milijuna ljudi u šest regija. Konkretno, iz subsaharske Afrike se očekuje iseljenje 86 milijuna, iz istočne Azije i Pacifika 49 milijuna, iz južne Azije 40 milijuna, sjeverne Afrike 19 milijuna, latinske Amerike 17 milijuna, a istočne Europe i srednje Azije 5 milijuna ljudi.

Prema podacima Centra za praćenje unutarnjeg raseljavanja (IDMC), u svijetu je krajem 2020. godine bilo 7 milijuna interno raseljenih osoba kao posljedica prirodnih katastrofa, dijelom uzrokovanih i klimatskim promjenama, diljem 104 države i teritorija.

Iako Hrvatske nema na karti akcija, najavljujemo novi Globalni štrajk za klimu, koji će se 24. rujna održati u mnogim zemljama diljem svijeta.

U najavi događaja organizatori ističu:

klimatska kriza nije u vakuumu. Druge društveno-ekonomske krize poput rasizma, seksizma, sposobnosti, klasne nejednakosti itd. pojačavaju klimatsku krizu, kao što klimatska kriza pojačava njih. To nije tek jedno od pitanja, naše različite borbe su povezane i međusobno umrežene. Ujedinjeni smo u našoj borbi za klimatsku pravdu, ali također moramo priznati da svi ne osjećamo iste probleme, niti ih ne doživljavamo u jednakoj mjeri.

MAPA (Most Affected Peoples and Areas – Najugroženiji narodi i područja) doživljavaju najgore posljedice klimatske krize i ne mogu joj se prilagoditi. To su uzrokovale elite tzv. globalnog sjevera, koje su uzrokovale uništavanje zemalja MAPA -e kroz kolonijalizam, imperijalizam, sustavne nepravde te kroz njihovu bezobzirnu pohlepu, koja je na kraju uzrokovala zagrijavanje planeta. S pandemijom COVID-a, klimatskom krizom i svakom krizom u povijesti, prekomjerno iskorištene zemlje i marginalizirani sektori društva sustavno su prepušteni sami sebi.

Vrijeme da se pridružite masama i da slijedite vodstvo zaštitnika okoliša i radnika odavno je prošlo. Reparacije zemalja MAPA moraju na sebe preuzeti najbogatije elite koje su krive za povijesne nepravde. Globalni sjever mora preuzeti vodstvo u drastičnim smanjenjima emisija, moraju se odreći profita od cjepiva, moraju otpisivati dug te financirati mjere ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama, a to je tek početak mjera koje se moraju poduzeti. Zajedno ćemo se boriti za pravednu budućnost u kojoj nitko ne ostaje zapostavljen. Povijesne pobjede kolektivnog djelovanja dokazale su potrebu da mladi ostanu ujedinjeni u multisektorskoj, međugeneracijskoj borbi za bolju budućnost za sve; budućnost u kojoj su ljudi i planet prioritet.

Poruke globalnim vođama:

  • Globalni sjever mora drastično smanjiti emisije napuštanjem fosilnih goriva i okončanjem njegove ekstrakcije, spaljivanja i upotrebe. Trebaju nam konkretni planovi i detaljni godišnji proračuni emisija ugljikovog dioksida s putokazima i prekretnicama kako bismo osigurali da, uz poštovanje načela pravednosti i pravičnosti, dođemo do nulte točke u vremenu iz koje krećemo u rješavanje klimatskih promjena.
  • Bivše kolonijalne sile globalnog sjevera imaju klimatski dug za plaćanje svoje nerazmjerne količine povijesnih emisija. Plaćanje tog duga počinje povećanjem financiranja suočavanja s klimatskim promjenama, kroz provedbu antirasističkih klimatskih reparacija, otkazivanje dugova, posebno za štetu uzrokovanu ekstremnim vremenskim prilikama te osiguravanjem adaptacijska sredstva koja služe zajednicama.
  • Posvetite se istinskom globalnom oporavku od COVID-19 kroz osiguravanje pravedne distribucije cjepiva u cijelom svijetu i ukidanjem ograničenja intelektualnog vlasništva na COVID-19 tehnologijama. To je bitan korak prema globalnom, zelenom i pravednom oporavku.
  • Opipljivost pokazatelja klimatske krize prepoznajte kao rizik za ljudsku sigurnost te osigurajte prava klimatskih izbjeglica u međunarodnom pravu.
  • Prepoznajte neprocjenjiv utjecaj biološke raznolikosti na život i kulturu autohtonih zajednica i ekocid proglasite međunarodno kažnjivim zločinom.
  • Zaustavite nasilje i kriminalizaciju nad autohtonim stanovništvom, malim poljoprivrednicima, malim ribarima i drugim braniteljima okoliša i zemljišta. Podržite poslove koje te zajednice obavljaju. Poštujte i slušajte naše branitelje.

Poruke svima:

  • Iako ih ne čujemo, MAPA (Najpogođeniji narodi i područja) nisu bez glasa. Oni su se borili za svoju sadašnjost, ne samo za svoju budućnost. Nitko ne smije biti zarobljenik nepravde. Ne borite se za te narode i područja, borite se uz njih. MAPA nisu samo tužna iskustva, mi moramo isticati njihove bogate priče o otporu.
  • Zemlje MAPA-e nisu “siromašne”, one su bogate resursima, no one su povijesno i sustavno potlačene i spriječavane u razvoju. Čelnici globalnog sjevera imaju dug za klimu kojega su dužni platiti čovječanstvu. Hitna klimatska akcija i pomoć u prilagodbi nije “časna dužnost” ili “solidarnost”, već odšteta za nepravde koje su nacije i sektori s visokim prihodom nanijeli svojim iskorištavanjem.
  • Glasovi MAPA-e se moraju pojačati i usredotočiti u našoj borbi za klimatsku pravdu. U protivnom slučaju, čak i ako uspijemo ograničiti globalno zagrijavanje na sigurne razine za život na Zemlji, marginalizirane zajednice i dalje će biti žrtvovane i zapostavljene, čime bi bio riješen tek dio problema.
  • Više nego ikad, sad se moramo pridružiti masama i slijediti vodstvo branitelja okoliša, radnika i onih koji se najviše zanemaruju. Pridružite se njihovoj borbi za dekolonizaciju, pravdu i autonomiju. Moramo se sjetiti da su naša oslobođenja međusobno povezana i isprepletena.

 

Žalosti činjenica da u Hrvatskoj trenutno nema kapaciteta za organiziranje ovakvog događaja i u nas. Ostaje nam nada da će se nova generacija srednjoškolaca reorganizirati i nastaviti tradiciju uspješnih akcija, kojima su naša djeca prijašnjih godina održavala aktivno sudjelovanje u globalnom pokretu.

Svaka metrička tona emitiranog ugljikovog dioksida ima svoju cijenu, i to ne samo ekonomsku ili financijsku, nego i onu koja se plaća ljudskim životima. Čini se da Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost zanemaruje te crne prognoze i u svojim programima prolongira našu ovisnost o fosilnim gorivima.

Mnoge nedavno objavljene znanstvene studije, među kojima ističemo najnoviju, objavljenu u respektabilnom časopisu Nature Communications, autora R. Daniel Bresslera, pokazuju upravo to. Konkretno, prema njegovom računu, svakih 4434 metričkih tona ugljikovog dioksida, dodanih u atmosferu 2020. globalno resultira u jednoj suvišnoj smrti do 2100. Ovako izrečeno, to se ne čini toliko strašno. No, uzimajući u obzir te smrti, društveni trošak ugljika povećan je s 37 na 258 USD po metričkoj toni, što smanjenje emisija čini ekonomski znatno povoljnijim. Isplativije postaje i smanjenje emisija i potpuna dekarbonizacija do 2050. Kako je Bressler istaknuo, rezultat je “prilično velika razlika u smislu predložene klimatske politike”. Ubrzamo li smanjenje emisija umjesto nastavka njihovog neprestanog povećavanja, i preuranjene smrti bi se smanjile s oko 83 milijuna na 9 milijuna do 2100. godine.

Prema tome, to je još jedan u nizu razloga zašto svatko mora doprinjeti smanjenju emisija, a time i dati svoj prilog obuzdavanju klimatskih promjena. U našem Apelu za sustavnu klimatsku akciju ističemo: “Klimatska kriza, u svoj svojoj zastrašujućoj realnosti, jest test zrelosti naše civilizacije u cjelini, poziv za buđenje, ali i jedinstvena prilika za globalnu transformaciju prema održivom društvu. Da bismo postigli te ciljeve, potrebno je zajedničko djelovanje cijelog čovječanstva. Dobar početak je proglašenje klimatskog izvanrednog stanja. No, ključno je sustavno djelovanje u skladu s time.

To je zahtjev koji isključuje lažne alibije tzv. malih zemalja.

To je zahtjev koji podrazumijeva zajedničko, sinergijsko djelovanje svih ljudskih djelatnosti.

Nitko, dakle, nije isključen iz globalnih nastojanja da se klimatska kriza obuzda. Nitko, pa tako ni Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU). Međutim, oni su još jednom iskazali zavidnu razinu nerazumijevanja svih upozorenja znanstvenika i ozbiljnosti klimatske krize. I to nije sve! Osim upozorenja na ozbiljnost klimatske krize, oni su odlučili zanemariti i pozive naših najprominentnijih energetičara da je ovo odlična prilika da se plinski bojleri zamijene održivijim toplinskim sustavima, temeljenim na obnovljivim izvorima energije. Ne, FZOEU ima drukčije planove za Hrvatsku. U trenutku kad sve veći broj zemalja EU zabranjuje daljnju ugradnju kondenzacijskih bojlera, u trenutku kad Zeleni plan kreće u primjenu i kad se, katalizirane recentnim katastrofalnim poplavama, donose odluke o raskidu s fosilnim gorivima, među kojima je i najava poskupljenja plina za 25%, u tom trenutku FZOEU objavljuje Javni poziv za nabavu kondenzacijskih bojlera i kondenzacijskih kotlova.

Na temelju svega gore rečenog, taj javni poziv možemo ocijeniti samo krajnje sramotnim izrazom neznanja i nepoznavanja globalnih potreba nametnutih sve izraženijom klimatskom krizom, kojoj već godinama ne odolijeva ni Hrvatska. Pitamo se jesu li gospoda iz FZOEU-a spremna za nekoliko godina objasniti građanima da trebaju ukloniti nedavno ugrađene plinske instalacije i zamijeniti ih održivim rješenjima? Nije li isplativije odmah učiniti taj iskorak?

I, na samom kraju, jesu li spremni odgovarati i za jedan nepotrebno izgubljen ljudski život?

Danas je objavljen hrvatski prijevod Priručnika o teorijama zavjere autora Stephana Lewandowskog (Škola za psihologijske znanosti, Sveučilište u Bristolu; Škola za psihologijske znanosti, Sveučilište Zapadne Australije; CSIRO Oceani i atmosfera, Hobart, Tasmanija, Australija) i Johna Cooka (Centar za komunikaciju klimatskih promjena, Sveučilište George Mason).

Prijevod je pripremljen u okviru projekata CO2go-2 (Communication – a Catalyst for Action, uz potporu Veleposlanstva Ujedinjenog kraljevstva u Hrvatskoj) i GrindCore. Posebno zahvaljujemo Ivi Kurtović, apsolventici anglistike i bibliotekarstva na izvrsnoj lekturi. Osim toga, zahvaljujemo Bärbel Winkler na asistenciji tijekom cijelog procesa prevođenja i objavljivanja te Wendy Cook na završnom oblikovanju priručnika.

Nadamo se da će ovaj priručnik poslužiti za uspješnije prepoznavanje i raskrinkavanje široko prisutnih teorija zavjere.

Prijevod na hrvatski jezik, kao i na još 11 drugih jezika, možete slobodno preuzeti ovdje ili direktno na našem webu: ConspiracyTheoryHandbook_Croatian

U ovoj godini nam je preostalo još 155 dana, a već sada smo globalno prekoračili resurse koji su nam na planetarnom raspolaganju, a koje naš planet Zemlja može obnoviti. Konkretno, 29. srpnja je obilježen globalni dan prekoračenja Zemlje ili Earth Overshoot Day. Drugim riječima, globalni nam je prosjek potrošnja 1,7 planeta. Time nastavljamo višedesetljetni trend pomicanja tog dana prema sve nižim datumima. Mala iznimka se dogodila 2020. godine, što se pripisuje utjecaju pandemije COVID-19. Nažalost, pokazalo se da je taj pozitivni pomak samo trenutačni poremećaj te da i dalje ne odstupamo od ponašanja prema obrascu business as usual. Unatoč svim spoznajama o klimatskim promjenama i njihovim uzrocima te krizi bioraznolikosti, unatoč svim nastojanjima globalnog klimatskog pokreta, i to u svim sektorima, od građanskih inicijativa, preko nevladinih organizacija pa sve do međuvladinog panela za klimatske promjene, brojke neumoljivo ukukazuju na razočaravajuću činjenicu da i dalje ne odstupamo od srljanja u propast. Globalna zdravstvena kriza uzrokovana pandemijom COVID-19 je donijela na vidjelo mnoge probleme, ali su se u suočavanju s njom stvorila i brojna rješenja, koja su ulijevala nadu u skretanje na novi, održiviji kolosijek. Nažalost, sve se to pokazalo kao lažna nada i to je bjelodano iz ovogodišnjeg datuma prekoračenja globalnih resursa. 

 

Zanimljivo je pogledati kako s prekoračenjem globalnih resursa stoje pojedinačne zemlje. Dan prekoračenja planetarnih resursa prvi je dosegao Katar, i to 9. veljače. Slijede mnoge zemlje koje su veliki proizvođači fosilnih goriva, među kojima možemo izdvojiti Sjedinjene američke države i Kanadu (14. ožujka). S druge strane, zemlje tzv. globalnog juga bilježe dan prekoračenja u prosincu ili za njih taj datum čak nije ni primijenjiv. Što se Hrvatske tiče, dan prekoračenja resursa Zemlje, s našim ekološkim otiskom od 3,92, nastupio je 6. lipnja. Zanimljivo je da to našu zemlju čini za 1 dan lošijom od Kine, koju obično smatramo vrlo neodrživom zemljom – njen dan prekoračenja resursa je bio 7. lipnja. Ti podaci nas navode da podsjetimo na jedan od naglasaka našeg Apela: “To je zahtjev koji isključuje lažne alibije tzv. malih zemalja.” Ni jedna zemlja nije isključena iz globalnih nastojanja, potrebnih za uspješan izlazak iz klimatske krize. Nažalost, mnogi potezi koje poduzimamo i dalje su vrlo udaljeni od poželjne klimatske akcije. Jedan od primjera je i upravo danas otvoren natječaj Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za nabavku kondenzacijskih bojlera i kotlova – to ocijenjujemo kao potpuno krivi smjer, protivan zahtjevima Zelenog plana, a i trendovima prekida korištenja takvih plinskih uređaja u rastućem broju zemalja.

Globalni dan prekoračenja Zemlje je uspostavila Global Footprint Network, istraživačka organizacija, koja se bavi razvojem mjerila održivosti. Određuje se dijeljenjem globalnog biokapaciteta (količine prirodnih resursa koje Zemlja stvara određene godine) sa svjetskim ili nacionalnim ekološkim otiskom (antropogenom potrošnjom prirodnih resursa u godini) te množenjem tog kvocijenta s 365 (ili 366 u prijestupnim godinama).

U organizaciji Centra izvrsnosti Jeana Monneta i Inter-University Centra (IUC) u Dubrovniku, a u okviru programa “EU Global Leadership in the Rule of Law” održana je konferencija “The EU as a Green Leader”. Sudjelovao sam na drugoj sesiji prvog dana, onoj koja se odnosila na zakonodavstvo EU na polju klimatskih promjena i energetike. Održana su tri predavanja:

  1. András Huszár, s University of Public Service & Green Policy Center u Budimpešti je održao predavanje “The EU’s Climate Governance System as a Role Model in the Successful Implementation of the Paris Agreement”, koje se oslanja na njegov doktorat. Kroz pregled donesenog i nadolazećeg zakonodavstva se osvrnuo na činjenicu da se provedba Pariškog sporazuma pretežno oslanja na zakonodavstvo pojedinačnih država. Potcrtao je i potrebu za što intenzivnijom interakcijom akademske zajednice s politikom, a u tom smislu naglašava važnost osnivanja znanstvenih savjetodavnih tijela. Naime, iako je to naglašeno i u direktivama EU, i dalje nam je potrebno intenziviranje takvih suradnji.
  2. Davor Vuletić, s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu je održao predavanje “The Interaction Between the EU’s Climate Change Objectives and Its State Aid Regulation in the Area of Renewable Energy”. Dao je vrlo iscrpnu analizu zakonodavstva na polju obnovljivih izvora, s vrlo korisnim kronološkim pregledom, s vrlo konkretnim, kvantitativnim podacima. Što se znanosti tiče, on je naglasio tenzije između znanosti i politike.
  3. Zadnje predavanje pod naslovom “Assessing the EU Climate and Energy 2030 Framework Through the Prism of Foreign Investment Protection” održao je Matteo Fermeglia, sa Sveučilišta Hasselt. Njegovo predavanje je bilo usmjereno prema neopravdanosti daljnjih investicija u projekte ekstrakcije i eksploatacije fosilnih goriva. “Moramo sva fosilna goriva ostaviti u zemlji, inače nećemo ništa učiniti. Zaboravite daljnje investicije u fosilna goriva!”, naglasio je u prvom dijelu predavanja, nakon čega je prešao na konkretne primjere iz prakse različitih zemalja EU te na prijedloge za daljnja unapređenja. U jednom trenutku je spomenuo i da Hrvatska, nažalost, spada u one zemlje koje ne planiraju prekid eksploatacije fosilnih goriva.

Iz pozicije znanstvenika, komentirao sam spomenute tenzije na relaciji znanosti i politike. Klimatska kriza je kompleksan problem, često se čini i prevelikim da bismo se mogli suočiti s njime. Ipak, znanost nas u tom smislu zapravo ohrabruje, jer njeni rezultati pokazuju da još uvijek imamo vremena za akciju. Ograničenja akcije prema zadržavanju globalnog zatopljenja na prihvatljivoj razini tako ne trebamo tražiti u domeni znanosti. Ograničenja su upravo u domeni politike. Zato se sad moramo usredotočiti na razvoj efikasnih, znanstveno utemeljenih politika kako bismo smanjili emisije i time obuzdali klimatske promjene ispod opasne razine. Točno je da nam je potrebna hitna klimatska akcija, ali znanost nam jasno pokazuje da i dalje imamo razloga za nadu da možemo obuzdati taj problem. U predavanjima nam je preneseno mnogo vrlo važnih i vrijednih uvida, ali moje je mišljenje da politika i dalje značajno zaostaje u ispunjavanju zahtjeva na temelju najbolje raspoložive klimatske znanosti.

Prema tome, sve što smo i danas čuli pokazuje da su inicijative poput Znanstvenika za klimu važne i više nego potrebne, ali je ključna intenzivnija interakcija s tijelima zakonodavne i izvršne vlasti, kako bismo znanstvene uvide preveli u efikasne politike.

Svjetski meteorološki dan obilježava se 23. ožujka, a ove godine tema je “Ocean – naša klima i vrijeme” čime se ističe usmjerenost Svjetske meteorološke organizacije (WMO) na povezivanje oceana, klime i vremena unutar Zemljinog sustava.

“Naša promjenjiva klima zagrijava ocean i tako utječe na vrijeme. Godišnji izvještaj Svjetske meteorološke organizacije (WMO) o globalnom stanju klime pokazuje da je prema mjerenjima 2020. godina bila jedna od tri najtoplije, unatoč hlađenju El Niñe u Tihom oceanu. Proteklo desetljeće od 2011. do 2020. bilo je najtoplije otkad postoje mjerenja. Toplina oceana je na rekordnim razinama, a zakiseljavanje oceana se nastavlja. Morski se led topi. Stopa povišenja morske razine se ubrzala”, istaknuo je u povodu Svjetskog meteorološkog dana glavni tajnik Svjetske meteorološke organizacije (WMO) Petteri Taalas.

Glavna ravnateljica Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ-a) Branka Ivančan-Picek je u povodu tog dana rekla da je iza DHMZ-a 12 izazovnih mjeseci rada, u kojima su u potresima značajno oštećene njihove zgrade na Griču i u Mesničkoj ulici, kao i dvije glavne meteorološke postaje te da su u DHMZ-u morali pronaći privremeni smještaj. Ujedno su to, poručila je, i mjeseci u kojima je DHMZ postigao rezultate na koje smo ponosni.

Istaknula je da će po prvi puta hrvatski dio Jadranske obale biti pokriven radarskim mjerenjima te najavila da će prvi od tri planirana radara na Jadranu biti do kraja ove godine postavljen na Debeljaku kod Zadra. Također, navela je i da će na našem dijelu Jadrana po prvi puta biti postavljene meteorološko-oceanografske plutače kojima će se osigurati pouzdani podaci o stanju mora i atmosfere.

“Radari i plutače važni su alati za pravodobna upozorenja na opasna stanja mora te vremenske prilike na moru. Dodatna vrijednost je da će podaci s plutača, kao i podaci s automatskih mjernih postaja i radarskih centara biti dostupni svim korisnicima putem on-line platforme. Važna podrška ovom sustavu kao i izradi meteoroloških i hidroloških prognoza, upozorenjima na opasne meteorološke pojave, klimatske projekcije, praćenje i prognoza kvalitete zraka – novo je superračunalo koje bi za operativni rad trebalo biti spremno do jeseni ove godine”, istaknula je Ivančan-Picek.

Rekla je da je to sve samo dio rezultata rada DHMZ-a u proteklom razdoblju realiziranih provedbom strukturnih projekta modernizacije – METMONIC, AIRQ i VEPAR.

Ivančan-Picek je istaknula i da je Svjetska meteorološka organizacija (WMO), njihova krovna organizacija, otvorila Ured za projekte WMO-a u Zagrebu koji će biti smješten u prostorijama DHMZ-a.

“Od Ureda se očekuje znatna društveno-ekonomska korist s gledišta jačanja Hrvatske kao središta izvrsnosti za meteorologiju i hidrologiju u ovom dijelu Europe te jačanja otpornosti na elementarne nepogode u uvjetima globalnih klimatskih promjena”, poručila je Ivančan-Picek.

Naglasila je da ove godine obilježavaju i 160 godina neprekidnih meteoroloških mjerenja na meteorološkoj postaji Zagreb-Grič. Kaže da je povijest te postaje veoma burna, ali unatoč svemu što se događalo, od potresa do ratova, niti jedan dan nije bilo prekida u mjerenjima.

(Izvor teksta: HINA)

Više o Svjetskom meteorološkom danu na stranicama DHMZ-a.

U veljači 2007. godine izdan je prvi domaći priručnik o klimatskim promjenama, namijenjen učiteljima i učenicima srednjih škola u Hrvatskoj. Knjigu su osmislili i napisali moj mentor, profesor na kolegiju socijalne ekologije, sociolog Vladimir Lay, moj drugi mentor (mentor prilikom izrade i obrane doktorskog sinopsisa), također sociolog Krešimir Kufrin, i ja, tada studentica 4 godine filozofije i sociologije. Znakovito je da su se upravo tri sociologa tada prihvatila tog posla, shvaćajući da porast globalne temperature i moguće posljedice nisu samo intrigantan prirodoslovni fenomen, već fenomen koji uzroke ima u društvenom uređenju, fenomen koji će se negativno odraziti na društvo u kojem živimo, te problem koji će biti potrebno rješavati ne samo kroz tehnološke, već i društvene inovacije.

U sklopu projekta osposobljavanja za provedbu Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime i Kyotskog protokola, uz financijsku podršku LIFE3 programa – izašla je “Kap preko ruba čaše” (u podnaslovu Klimatske promjene – svijet i Hrvatska). Zadaća ove knjižice bila je da na jednostavan i razumljiv način učiteljima i učenicima objasni uzroke i posljedice globalnog zagrijavanja, društvenu i političku reakciju na problem globalnog zagrijavanja, u globalnom i Hrvatskom kontekstu, te da nagovijesti moguće korake u rješavanju tog problema.

Te, 2007 i sljedeće godine, obišli smo stotinjak škola diljem Hrvatske, održavajući predavanja o klimatskim promjenama i dijeleći edukativne materijale (knjigu, prezentacije za predavanje i video o klimatskim promjenama u Hrvatskoj).

Nakon 14 godina, osim što nije popratio događaje na međunarodnom političkom planu i porast emisija nakon 2007., priručnik vrlo dobro ‘funkcionira’ i dalje. Najveća promjena od tada, koju sam osobno zamijetila, jest da smo na predavanjima 2007 i 2008 o posljedicama klimatskih promjena govorili većinom u nekom budućem vremenu, danas kada govorimo o posljedicama klimatskih promjena, govorimo u prezentu.

https://ec.europa.eu/environment/life/project/Projects/index.cfm?fuseaction=home.showFile&rep=file&fil=Kapprekorubacase.pdf

Kada se u kontekstu klimatske krize spominju poljoprivreda i proizvodnja hrane, najčešće se razmatraju utjecaji porasta globalne temperature i intenziviranja ekstremnih vremenskih događaja (intenzivniji i učestaliji toplinski valovi, suše, poplave, salinizacija itd.) na prinose u poljoprivredi i sigurnost opskrbe hranom. Stoga je i većina inicijativa u tom sektoru usmjerena primarno na razvoj i financiranje adaptacijskih mjera te u puno manjoj mjeri, smanjenje emisija stakleničkih plinova kroz poboljšanje proizvođač

Slika 1. Sadašnji (2010) i projicirani (2050) ekološki pritisci proizvodnje hrane (%) na 5 okolišnih kategorija podijeljenih prema grupama namirnica (2)

kih praksi, smanjenja deforestacije i sekvestracije ugljika.
Ono što se često zaboravlja je činjenica da je globalna proizvodnja hrane jedan od najvažnijih pokretača klimatskih promjena i uzročnik gubitka prirodnih staništa i bioraznolikosti te smanjenja zaliha pitke vode i zagađenja vodenih i kopnenih ekosustava dušikom i fosforom.(1) Emisije stakleničkih plinova koje potječu od proizvodnje hrane (uključujući proizvodnju, transport, skladištenje i emisije koje nastaju od otpada hrane) čine čak oko 30% ukupnih antropogenih emisija stakleničkih plinova. Pri tome najviše (14,5%) otpada na proizvodnju mesa i mlijeka. Poslijednji ICCP izvještaj nedvojbeno i jasno kaže da su upravo poljoprivreda i sustav opskrbe hranom ključni za odgovor na globalne klimatske promjene.(2) Pod pretpostavkom očekivanog povećanja populacije za 30% te porasta konzumacije mesa i mliječnih proizvoda kao posljedice rasta BDP, do 2050 godine će prema bussines as usual scenariju emisije iz prehrambenog sektora gotovo iscrpiti ukupni budžet emisija stakleničkih plinova za sve sektore.(3) Prema projekcijama, do tada će se emisije stakleničkih plinova, iskorištavanje zemljišta i vode te uporaba dušika i fosfora povećati za ukupno 50-92%, s najvećim porastom upravo u kategoriji emisija stakleničkih plinova (92%). Sve zajedno će dovesti do kritičnog opterećenja i velike mogućnosti kolapsa ekosustava (Slika 1).(2) Dakle, nastavak proizvodnje i konzumacije hrane prema dosadašnjem scenariju je apsolutno nemoguć te je hitno potrebno uvođenje drastičnih promjena postojećeg sustava i to na globalnoj razini.

Značajno smanjenje ukupnog ekološkog otiska, a posebno smanjenja emisija stakleničkih plinova iz sektora proizvodnje i opskrbe hranom zahtijeva potpunu reorganizacije u tri ključna aspekta, a to su:
• promjena načina proizvodnje i distribucije hrane;
• smanjenje količine bačene hrane;
• promjena obrazaca prehrane u razvijenim industrijskim zemljama.

Slika 2. Ugljični otisak lanca opskrbe hranom (4)

Promjena načina proizvodnje hrane podrazumijeva povećanje trenutnih prinosa tla provedbom različitih mjera i postupaka; uravnoteženje primjene dušičnih i fosfornih gnojiva; poboljšanja upravljanja vodnim zalihama za poljoprivrednu proizvodnju; smanjenja emisija metana i dušičnih oksida te niza mjera kojima će se smanjiti ekološki otisak distribucije hrane uz istovremeno osiguravanje sigurne opskrbe stanovništva hranom.
Nadalje, nužno je značajno smanjiti gubitke hrane s obzirom na činjenicu da se na globalnoj razini baci čak 30% ukupno proizvedene hrane, što predstavlja ogromno opterećenje za okoliš. U kontekstu emisija stakleničkih plinova, onima ispuštenim u atmosferu tijekom proizvodnje te hrane treba pribrojiti značajne količine metana koji nastaje razgradnjom bačene hrane na odlagalištima otpada (pri čemu je važno napomenuti da je staklenički potencijal metana 84 puta veći u odnosu na CO2). U slabije razvijenim zemljama primarno treba smanjiti gubitke hrane na polju te tijekom skladištenja, dok u razvijenim zemljama fokus treba biti na smanjenju gubitaka hrane u fazi maloprodaje odnosno uporabe u kućanstvima. Dakle, kako bi se postigli značajni pomaci u pogledu smanjenja bacanja hrane nužno je razvijanje specifičnih smjernica, alata i mehanizama i to na temelju točnih i potpunih podataka i pokazatelja za pojedinu zemlju. U Hrvatskoj se, primjerice, godišnje baci 380.000 hrane, a čak 53% nastalog otpada nastaje u kućanstvima.
Proizvodnja različitih kategorija hrane ima različit ekološki otisak i bitno se razlikuje prema količini emitiranih stakleničkih plinova. Čak 58 % emisija otpada na proizvodnju mesa i mliječnih proizvoda pri čemu je proizvodnja crvenog mesa najintenzvinija (Slika 2).
Općenito, promjene obrazaca prehrane trebale bi biti usmjerene na smanjenje konzumacije upravo tih kategorija hrane uz kompenzatorno povećanje konzumacije namirnica biljnog porijekla i zadržavanje adekvatnog unosa esencijalnih nutrijenata. Konkretne mjere i smjernice za promjenu prehrane moraju se razvijati uzimajući u obzir specifičnosti pojedinih populacija u kontekstu trenutnih obrazaca prehrane, nutritivnog statusa i potreba stanovništva i osiguravanja sigurnosti opskrbe hranom. U zemljama sa problemom pothranjenosti porast konzumacije životinjskih proizvoda mogao bi imati pozitivne učinke na nutritivni status i zdravlje populacije. Nasuprot tome, za rastući udio globalne populacije čije obrasce prehrane karakterizira previsok udio mesnih prerađevina i drugih visokoprocesuiranih namirnica, nužan je prijelaz na prehranu sa visokim udjelom cjelovitih namirnica biljnog porijekla i to ne samo u kontekstu učinaka na okoliš i klimu, već i u kontekstu pobojlšanja zdravlja tj smanjenja incidencije kroničnih nezaraznih bolesti (dijabetes, kardiovaskularne bolesti, metabolički sindrom, neke vrste karcinoma) kao vodećih uzročnika smrtnosti u tim zemljama. Predložene strategije trebale bi generalno rezultirati smanjenjnom globalnom prosječnom potrošnjom hrane životinjskog podrijetla s posebnim naglaskom na one populacije koje već konzumiraju natprosječne količine hrane animalnog porijekla. Značajno smanjenje globalne konzumacije mesa i mliječnih proizvda posebno u populacijama s najvećom konzumacijom, moglo bi smanjiti predviđene emisije za 55-72%. Prepolovljavanje količine bačene hrane moglo bi smanjiti emisije za dodatnih 22%.(3;5-7) Uspješnom primjenom kombinacije mjera za održiviju proizvodnju hrane, smanjenja gubitaka hrane i promjena obrazaca prehrane mogla bi se postići značajna smanjenja opterećenja okoliša u svih 5 prije spomenutih kategorija (Slika 3). Kako bi se značajno smanjio pritisak na obradive površine i potrošnja vode, najzančajnije je tehnološki unaprijediti poljoprivrednu proizvodnju; učinkovito smanjenje korištenja dušika i fosfora zahtjeva kombinaciju svih pristupa, uključujući promjene obrazaca prehrane, smanjenje gubitaka hrane, učinkovitiju i održiviju primjenu gnojiva dok je za značajno smanjenje emisija stakleničkih plinova najvažnije promijeniti obrasce prehrane na globalnoj razini.

Slika 3. Utjecaj smanjenja gubitaka hrane, promjena poljoprivredne proizvodnje i promjena prehrambenih navika na ukupni ekološki pritisak u 2050. godini (2)

Provedba tih mjera ovisit će o regulatornim okvirima i raspoloživim sustavima potpore u pojedinim regijama. U kontekstu poboljšanja tehnologija i praksi upravljanja u poljoprivredi predlaže se niz konkretnih rješenja, ali usvajanje tih opcija zahtijeva ulaganja u javnu infrastrukturu, učinkovite poticajne programe za poljoprivrednike (uključujući mehanizmi podrške za usvajanje najboljih dostupnih praksi) i bolje sustave regulacija (na primjer, uporaba i kakvoća vode).(8,9) Značajno smanjenje gubitaka hrane i stvaranja prehrambenog otpada zahtijevat će uvođenje mjera u cijelom lancu opskrbe hranom. U zemljama u razvoju to se primarno odnosi na ulaganja u poljoprivrednu infrastrukturu, te poboljšanja raspoloživih tehnologija skladištenja, transporta i distribucije hrane. U razvijenim zemljama, važno je ulagati u obrazovanje i kampanje za podizanje svijesti potrošača, označavanje hrane, poboljšanja pakiranja s ciljem produljujenja vijeka trajanja hrane i poticati promjene u zakonodavstvu u cilju promicanja zatvorenih opskrbnih lanaca (u kojima se otpad reciklira natrag u sustav).(10) Kako bi se značajno promijenili obrasci prehrane u razvijenim zemljama, nužan je integrirani, višekomponentni pristup koji uključuje niz jasnih mjera: kombinacija medijskih i obrazovnih kampanja; promjene sustava označavanja hrane i boljeg informiranje potrošača o učinku hrane na okoliš i zdravlje; uvođenje fiskalnih mjera, poput oporezivanja hrane obzirom na ekološki/ugljični otisak, subvencija za održivu proizvodnju hrane niskog ekološkog otiska te mjere za povećanje dostupnosti lokalno proizvedene hrane niskog ekološkog otiska. Važan prvi korak u tom procesu svakako je usklađivanje nacionalnih smjernica za zdravu prehranu sa znanstvenim dokazima o utjecajima obrazaca prehrane na zdravlje, okoliš i klimu.(11,12)
Utjecaj proizvodnje hrane na okoliš u bliskoj će se budućnosti znatno povećati. U nedostatku ciljanih mjera, nastavljanjem bau scenarija, to će rezultirati premašivanjem planetarnih granica i destabilizacijom ključnih procesa u ekosustavu Zemlje. Kako bi se izbjegao najcrnji scenarij ključno je potaknuti sinergijsko djelovanje s ciljem poboljšanja poljoprivredne proizvodnje, smanjenje gubitaka hrane te promjene obrazaca prehrane, uvijek uzimajući u obzir specifični lokalni kontekst. To će biti ključno za razvoj održivog sustava prehrane koji će se moći razvijati unutar planetarnih granica.

LITERATURA

1. Springmann, M., Clark, M., Mason-D’Croz, D. et al. Options for keeping the food system within environmental limits. Nature 562, 519–525 (2018).
2. IPCC, Global Warming of 1.5ºC, IPCC, Geneva 2018 (https://www.ipcc.ch/sr15/)
3. Bajželj, B., Richards, K. S., Allwood, J. M., Smith, P., Dennis, J. S., Curmi, E., & Gilligan, C. A. Importance of food-demand management for climate mitigation. Nature Climate Change, 4(10), 924-929 (2014).
4. https://ourworldindata.org/food-choice-vs-eating-local)
5. Stehfest, E., Bouwman, L., van Vuuren, D.P., den Elzen, M.G.J., Eickhout, B., Kabat, P. Climate Benefits of Changing Diet. Climate Change 95, 83-102 (2009).
6. Tilman, D. & Clark, M. Global diets link environmental sustainability and human health. Nature, 515(7528), 518-522 (2014).
7. Popp, A., Lotze-Campen, H., Bodirsky, B. Food consumption, diet shifts and as¬sociated non-CO2 greenhouse gases from agricultural production. Global Environmental Change, 20(3), 451-462 (2010).
8. Beach, R. H. et al. Global mitigation potential and costs of reducing agricultural non-CO2 greenhouse gas emissions through 2030. J. Integr. Environ. Sci. 12, 87–105 (2015).
9. Mueller, N. D. et al. Closing yield gaps through nutrient and water management. Nature 490, 254–257 (2012); corrigendum 494, 390 (2013).
10. Parfitt, J., Barthel, M., Macnaughton, S. Food waste within food supply chains: quantification and potential for change to 2050. Phil. Trans. R. Soc. B 365, 3065–3081 (2010).
11. Mozaffarian, D. Dietary and policy priorities for cardiovascular disease, diabetes, and obesity: a comprehensive review. Circulation 133, 187–225 (2016).
12. Ritchie, H., Reay, D. S., Higgins, P. The impact of global dietary guidelines on climate change. Glob. Environ. Change 49, 46–55 (2018).