COP28 – možemo li očekivati išta pozitivnoga?

Ovogodišnji UN-ovi klimatski pregovori (Conference of Parties ili, skraćeno, COP), 28. po redu, provode se u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Da, klimatski pregovori se provode u zemlji čija se ekonomija uglavnom oslanja na ekstrakciju nafte i njenu distribuciju po cijelom svijetu. Zvuči kao šala, ali jako loša, ona koja uspijeva izmamiti smijeh samo one koji su je smislili. I da, COP28 se provodi u Dubaiu, planetarnoj prijestolnici razmetanja i pokazivanja koliki se višak novca proizvodi gospodarenjem fosilnim gorivima.

I to nije sve!

Predsjednik konferencije COP28 u Dubaiju sultan Ahmed Al Jaber ujedno je i izvršni direktor državne naftne tvrtke Ujedinjenih Arapskih Emirata. Sad ta nevesela šala uzrokuje teške kontuzije, signalizirajući ozbiljnu opasnost od nadolazećeg izumiranja. Možda je upravo on taj kojega, u dobrom društvu sklonih mu bjelosvjetskih moćnika, ta šala odlično zabavlja. Možda će vlade UAE, kako bi šaljivi efekt bio još jači, narediti naftnim tvrtkama da za vrijeme trajanja konferencije prestanu s toksičnom praksom spaljivanja otpadnog plina na naftnim poljima, što su neučinkovito zabranili još prije 20 godina. Ako ne, onda će međunarodni uglednici koji lete na Cop28 privatnim avionima uživati u nesvakidašnjem pogledu na baklje naftnih polja, baklje koje spaljuju budućnost nadolazećih generacija.

Kažu da je glavni cilj konferencije COP28 uspostavljanje ambicioznih politika na globalnoj razini za promicanje brzog ublažavanja klimatskih promjena. Također kažu i da je svijest i odgovornost uspostavljena na klimatskoj konferenciji jedna od njezinih najvažnijih svrha. Konkretno, očekuje se da će strane na COP28 potpisati dokument koji bi trebao uspostaviti mjerni instrument kojim se mjeri kako svijet napreduje u smanjenju emisija u skladu s ciljem Pariškog sporazuma o ograničavanju zagrijavanja na +1,5 °C. Zemlje će se zatim morati dogovoriti o putovima za stavljanje emisija pod kontrolu. Prema izvješću UN-a objavljenom ovog mjeseca, svijet ide prema porastu temperature između +2,5 i +2,9 °C i mora poduzeti hitne mjere. Nadalje, zemlje bi trebale odlučiti da će se konačno riješiti fosilnih goriva te odrediti rok u kojem će to učiniti. Važan dio pregovora će se odnositi i na stavljanje emisija drugih stakleničkih plinova pod kontrolu.

Pregovarači će se također morati dogovoriti o tome kako se u to uklapaju tehnologije za smanjenje emisija te one koje hvataju i pohranjuju suvišan CO2. na prošlogodišnjem COP-u je postignut dogovor o uspostavljanju fonda za pomoć zemljama u razvoju u borbi s razaranjima uzrokovanim klimatskim promjenama, a na ovom COP-u bi trebalo vidjeti kako će taj fond biti napunjen novcem. Na kraju, očekuje se pritisak na bogate zemlje da ispune postojeća obećanja o pomoći siromašnijim zemljama da se prilagode klimatskim promjenama, uključujući obvezu preuzetu na COP26 u Glasgowu da će potrošiti 40 milijardi dolara godišnje na financiranje prilagodbe do 2025.

Dakle, kao i uvijek, puno je toga na dnevnom redu, a, s obzirom na okolnosti, kao i geografski/geopolitički kontekst, očekujemo vrlo slabašne ishode. Očekujemo, kao što je Greta Thunberg najpreciznije rekla, veliki “bla bla bla”. Ali tko zna… Kažu da nada umire zadnja pa se možda i iznenadimo. U svakom slučaju, do polovice prosinca ćemo znati.

A dok traju i ovi pregovori, udio ugljikovog dioksida u atmosferi i dalje raste i to je jedino bitno, to je najizravniji pokazatelj uspješnosti pregovora, kao i politika koje bi trebale proizaći iz njih. Konkretno, prema podacima NOAA, 28. studenog ove godine je izmjeren udio CO2 u atmosferi od 420,59 ppm. U odnosu na isti datum 2022., kad je taj udio iznosio 417,31 ppm, to je porast od 3,28 ppm (ili relativno 0,79 %). U apsolutnom smislu, to znači da smo u zadnjih godinu dana u atmosferu upumpali dodatnih 6,99 milijardi tona CO2. Imajmo na umu da smo to učinili unatoč svim pregovorima, unatoč svim instaliranim obnovljivim energetskim kapacitetima, unatoč svom nakupljenom znanju i znanstvenim činjenicama i unatoč svim upozorenjima i apelima koja znanstvenici kontinuirano šalju.

Za početak ćemo uživati u sajmišnom prvom tjednu COP-a u Dubaiu, onome u kojem vođe zemalja ispaljuju salve velikih riječi i blistavih obećanja, nakon čega, kad se povuku premijeri i za njima glavnina novinara, ostavljajući za sobom predstavnike ministarstava, slijedi glavni dio pregovora.

/by
,

Reakcija na višerazinsko nasilje prema aktivistima

verzija na engleskom jeziku

Što se dogodilo?

Ukratko, u okviru Ljetnog klimatskog kampa, aktivistkinje i aktivisti hrvatske podružnice Extinction Rebelliona u Omišlju su 25. i 26. kolovoza 2023. održali dva prosvjeda protiv proširenja LNG terminala. U prvom su aktivisti kajacima pokušali sprječiti uplovljavanje broda u luku. Taj prosvjed je interventna policija prekinula upotrebom jakih vodenih topova.

Drugi prosvjed je bio održan izvan ograde terminala, pod budnim okom zaštitarske službe, kao i interventne policije. Izvan teritorija LNG terminala ograđenog žicom nije bilo nikakvih kontakata prosvjednika sa zaštitarima i interventom policijom. No, manja skupina se izdvojila prije nego dolaska pred ulaz LNG terminala i hodom uz obalu zaobišla žicu te nenasilno ušla na teritorij LNG-a, što su bezuspješno, ali također nenasilno pokušali spriječiti dvoje zaštitara. Pri dolasku te skupine aktivista do ograde ispred glavnog ulaza, gdje se s vanjske strane održavao glavni prosvjed, pojavila su se dva agresivna zaštitara i tu je došlo do nasilja, a ti zaštitari su i nasilno odvodili dio prosvjednika, na što nemaju pravo. Istovremeno, interventna policija privodi 26 aktivistkinja i aktivista. Fotografije i video snimke pokazuju da su neki od policajaca privođenje provodili protivno propisima, vrlo nasilno, u više slučajeva i hvatajući prosvjednice za genitalije. Prosvjednici su privedeni u policijsku stanicu grada Krka. Prema svjedočanstvima, prostorije u koje su privedeni bile su neadekvatne, ispod standarda, a nasilno iživljavanje se i tu nastavilo. Sve je to rezultiralo fizičkim ozljedama, kao i psihičkim posljedicama. Detaljnije možete pročitati ovdje.

Iako je prosvjed popraćen medijskim prilozima, taj odjek je ostao vrlo ograničen, kako brojnošću priloga, tako i jednodnevnom trajnošću vijesti. Nažalost, i na naše priopćenje medijima je odgovoreno urlajućom šutnjom.

Ovaj prosvjed u mnogim detaljima policijskog odgovora neodoljivo podsjeća na vrlo nedavno održan prosvjed aktivista Extinction Rebelliona, koji su pored Den Haaga blokirali autocestu A12, tražeći prekid subvencioniranja fosilnih goriva. Doista je više nego upadljiva sličnost događaja u Omišlju s demonstracijom policijskog nasilja u Nizozemskoj. I tad su, naime, primijenjeni vodeni topovi. I tad je priveden velik broj aktivista, ovoga puta njih oko 2400.

 

Naš komentar

Prije svega, ovim putem jasno i nedvosmisleno izražavamo svoje gnušanje prema nasilju, koje su aktivistkinje i aktivisti Extinction Rebelliona (XR) – Hrvatska pretrpjeli od strane policije, privatnih zaštitara i neidentificirane osobe, tijekom prosvjeda protiv proširenja LNG terminala u Omišlju. Radilo se o klimatskom prosvjedu, koji je sadržavao mnoge elemente zajedničke mnogim drugim klimatskim prosvjedima, potpuno uobičajenim u drugim zemljama Europske Unije, kao i ostatka svijeta. Mi, znanstvenice i znanstvenici, duboko smo uvjereni da u demokratskom društvu svatko ima pravo na prosvjed, a metode policijskog odvraćanja se moraju provoditi unutar zakonom propisanih okvira. Kao Znanstvenici za klimu, uz jasnu osudu nasilja, izražavamo potpunu podršku ovom, kao i drugim klimatskim prosvjedima, koje smatramo integralnim i neizostavnim dijelom društvenog dijaloga o sada već galopirajućoj klimatskoj krizi.

Policija i zaštitari su pokazali svoje potpuno nerazumijevanje karaktera, poruke i ciljeva klimatskog prosvjeda, a u svom su se nesnalaženju ponijeli na krajnje neprihvatljiv način, grubo narušavajući ljudsko dostojanstvo aktivistkinja i aktivista. Nažalost, u zadnje vrijeme svjedočimo sve češćim primjerima upotrebe prekomjerne sile, koja prerasta i u otvoreno policijsko nasilje, kako u svijetu i EU, tako i kod nas. Takvi primjeri indiciraju prerastanje takvog ponašanja u svojevrsni novi standard policijskog postupanja, usmjeren ka gušenju određenih, očito neugodnih tonova u demokratkom dijalogu, čemu se vrlo odlučno suprotstavljamo. U svojoj riječi urednika ljetnom izdanju Green European Journala, Jamie Kendrick ističe:

Nacionalne politike nastavljaju skretanje udesno, pri čemu zelena politika postaje ključna razdjelnica u široj kulturnoj borbi. Klimatske aktiviste sve više ocrnjuju zbog njihovih sve odlučnijih prosvjeda. U tom simboličnom razvoju, novi pokret financiran interesima uzgoja stoke uznemirio je nizozemsku političku scenu u proljeće 2023. Uspješno usmjeravajući ruralno nezadovoljstvo protiv loše vođene politike zaštite okoliša, te silnice sada imaju značajan utjecaj.

Jedan od glavnih zahtjeva sve glasnijih i odlučnijih prosvjeda, utjelotvorenih u širokom spektru organizacija i udruga koje čine globalni klimatski pokret, može se svesti na poruku da su klimatske promjene znanstveno utemeljena činjenica, čime nadilaze sve relativizacije, kojima su toliko skloni donositelji odluka na svim razinama. Zahtjev za donošenjem odlučnih, dobro fokusiranih i koherentnih političkih odluka, koje će se doista i provoditi, imperativ je nametnut klimatskom (i, općenito, okolišnom) krizom. Zahtjev je to i mlade, kao i svih nadolazećih generacija, koje su sve tjeskobnije s obzirom na budućnost, osobito realnost klimatske krize. To je, u krajnjoj liniji, i jedan od ključnih zahtjeva inicijative Znanstvenici za klimu i mi smo odlučni u njegovom zagovaranju, zajedno sa drugima sažeto navedenim u našem Apelu.

No, na ovom mjestu želimo konkretno izraziti svoj prosvjed zbog više razina nasilja, što se odigralo tijekom, ali i nakon konkretnog prosvjeda aktivistkinja i aktivista Extinction Rebelliona u Omišlju, a koje je rezultiralo fizičkim ozlijedama, kao i psihičkim posljedicama kod nekolicine prosvjednika.

Najviša, apstraktna razina jest nasilje inherentno fosilnim gorivima, ono nasilje čije posljedice sve izrazitije osjećamo diljem svijeta, pa i kod nas, osobito u zadnjih nekoliko godina. Patrijarhat, kolonijalizam i kapitalizam, najtemeljniji uzroci klimatske krize, ovdje dolaze do izražaja utjelovljujući se u neposrednim, nižerazinskim manifestacijama nasilja, kako prema okolišu, tako i prema ljudima, u konkretnom slučaju prema aktivistkinjama i aktivistima. Najočitiji je aspekt počinjenog nasilja ono kojim je povrijeđen tjelesni integritet prosvjednika. Upotrebu jakih vodenih topova, agresivno postupanje interventne policije, zaštitara, kao i neidentificirane osobe, možemo smatrati samo demonstracijom prekomjerne sile usmjerene na zastrašivanje prosvjednica i prosvjednika, a što je rezultiralo i fizičkim ozljedama. Zatim svjedočimo i oduzimanju temeljnim načelima demokracije zajamčene slobode mirnog prosvjedovanja, tj. u ovom slučaju mirnog izražavanja protivljenja proširenju kapaciteta LNG terminala. Prosvjed je brutalno prekinut. Prema svjedočanstvima sudionika, dio prosvjednika je priveden u policijsku postaju grada Krka, u neadekvatne prostorije ispod svake civilizacijske razine, pri čemu im je na više načina povrijeđeno ljudsko dostojanstvo. To je još jedna demonstracija prekomjerne sile i prekoračenja ovlasti, koja u ovom slučaju proizlazi iz sprege države s industrijom fosilnih goriva. Ovdje jasno ističemo da to smatramo teškom povredom temeljnih ljudskih prava, kao i ljudskog dostojanstva prosvjednica i prosvjednika. Četvrtu razinu nasilja bismo mogli okarakterizirati kao seksualno i rodno uvjetovano nasilje. Tijekom privođenja su, naime, interventni policajci, protivno zakonom propisanim pravilima policijskog postupanja, neke od aktivista i aktivistkinja iznosili s mjesta prosvjeda zadiranjem u najintimniji prostor, naime hvatajući ih i udarajući u genitalije.

 

Što ćemo učiniti?

Na kraju, više je nego upadljiva slaba pokrivenost događaja u medijima. Iako je sam prosvjed popraćen u nekolicini medijskih priloga, upada u oči njihova malobrojnost. No još je upadljivija kratkotrajnost same vijesti, osobito u usporedbi s nekim drugim recentnim događajima. Smatramo to nedopustivim te ovim putem događaje tijekom i nakon ovog prosvjeda želimo dovesti na dnevni red široke javne rasprave. U svakoj svojoj pojavnosti, nasilje iziskuje najoštriju osudu javnosti, u čemu mediji imaju nezamjenjivu i ključnu ulogu.

Ovim putem mi, znanstvenice i znanstvenici, osuđujemo nasilje počinjeno nad aktivistkinjama i aktivistima Extinction Rebelliona tijekom i nakom prosvjeda na LNG terminalu u Omišlju, na svim razinama i u svim njegovim pojavnostima. U skladu s time, o ovom događaju ne namjeravamo šutiti. Suprotno od toga, bit ćemo vrlo glasni – dat ćemo sve od sebe da ova priča prodre u medije, a obavijestit ćemo i nadležne službe. U krajnjoj liniji, klimatski pokret zahtijeva pretakanje spoznaja najbolje raspoložive znanosti u kvalitetne politike.

Zahtijevamo detaljnu istragu događaja tijekom i nakon prosvjeda te da nadležne institucije detaljno izvjeste javnost o rezultatima istrage.

/by

Na radiju Rojc o olujama i ostalim temama

U emisiji Eko Rojc je ovog ponedjeljka, 24. 7. 2023. sudjelovao Nikola Biliškov. Fokus zanimljivog razgovora s Gabrijelom Galant Jelenić bile su recentne (zapravo i dalje aktualne) oluje, koje su se zaredale u Hrvatskoj i okolnim zemljama, osobito ona oluja koja je 19. 7. pogodila Zagreb. Osim toga, razgovarali smo i o drugim klimatski relevantnim temama. Uostalom, poslušajte emisiju!

Zahvaljujem Zelenoj Istri (naročito Nini Brnić) na pozivu i radiju Rojc na još jednom razgovoru u kojem sam doista uživao.

/by

Povijesni dogovor o bioraznolikosti

U dubokoj sjeni Svjetskog prvenstva u nogometu, u Montrealu (Kanada) se od 7. do 19. prosinca održavala UN-ova konferencija stranaka o bioraznolikosti COP15. Kao zaključak te konferencije, nakon dvotjednih pregovora, u ranim jutarnjim satima 19. prosinca donesen je povijesni globalni dogovor o obnovi i očuvanju bioraznolikosti.

Naime, delegacije oko 190 zemalja su podržale sveobuhvatni sporazum Ujedinjenih naroda, koji će ostati zapamćen kao Kunming-Montrealski okvirni sporazum o bioraznolikosti. Sporazumom se predviđa zaštita 30 % kopna i oceana planeta do 2030. te poduzimanje niza drugih mjera protiv gubitka bioraznolikosti. Konkretno, Sporazum definira 23 okolišna cilja, a najprominentnija je tzv. 30×30, koja je usmjerena na zaštitu 30 % kopna i 30 % mora. Trenutno je zaštićeno oko 17 % kopnenih i 8 % oceanskih površina, što podrazumijeva restrikcije na aktivnosti kao što su ribarenje, poljoprivreda i rudarenje. Ostale odredbe koje treba istaknuti su:

  • Održavanje, poboljšanje i obnova ekosustava, uključujući zaustavljanje izumiranja vrsta i održavanje genetske raznolikosti;
  • “Održivo korištenje” bioraznolikosti – radi se o osiguravanju da vrste i staništa mogu i dalje pružati usluge koje pružaju čovječanstvu, kao što su hrana i čista voda;
  • Osiguravanje pravedne i ravnopravne podjele dobrobiti resursa iz prirode, poput ljekovitih tvari biljnog porijekla, te zaštite prava autohtonih naroda;
  • Plaćanje i ulaganje resursa u biološku raznolikost te siguravanje da financijska sredstva i napori za očuvanje dođu tamo gdje su potrebni.

Zemlje su se također složile da će s preostalih 70 % površine planeta upravljati kako bi izbjegle gubitak područja koja su od velike važnosti za biološku raznolikost i kako bi osigurale da velika poduzeća pravovremeno otkriju rizike vlastitih aktivnosti u odnosu na biološku raznolikost.

Mediji, koji su izvijestili o sporazumu, nazivaju ga Pariškim sporazumom o bioraznolikosti, a Glavni tajnik UN-a Antonio Gueterres ga je pozdravio riječima: “Konačno smo započeli sklapati mirovni sporazum s prirodom.”

Iako ponešto ispod radara opće javnosti, rastuća kriza bioraznolikosti je već do 2016. dovela do gubitka oko 69 % populacije biljaka i životinja na Zemlji u odnosu na 1970. godinu. Ako se ne kontrolira, ta kriza, isprepletena uzročno-posljedičnim vezama s klimatskom krizom, ugrožava zalihe hrane i vode na planetu, kao i postojanje nebrojenih vrsta širom svijeta.

Bez obzira na nesavršenosti sporazuma, pozdravljamo njegovo donošenje. Naravno, sad je pitanje hoće li se postavljeni visoki ciljevi doista i ostvariti, a u tom će segmentu važnu ulogu odigrati civilno društvo u interakciji s donositeljima odluka.

/by

Znanstvenici za klimu nominirani za nagradu Žuti okvir

Inicijativa Znanstvenici za klimu – Hrvatska je bila nominirana za ovogodišnju nagradu Žuti okvir za održivi razvoj i obrazovanje, u kategoriji “Borba protiv klimatskih promjena i njihovih posljedica”. Nagradu dodjeljuju National Geographic Hrvatska i tvrtka Adria Media. Dodjela ove prestižne nagrade je održana 12. prosinca 2022. u zagrebačkom hotelu Hilton Garden Inn, a u ovoj je kategoriji dodijeljena Anici Tomić, za njenu “Predstavu za žive u doa izumiranja“. Predstava je nastala u produkciji Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu i dio je europskog projekta STAGES (Sustainable Theatre Alliance for a Green Environmental Shift). Bit će izvedena u deset europskih partnerskih kazališta.

U obrazloženju naše nominacije s naših je stranica preneseno:

Mi smo znanstvenici, a klimatske promjene su znanstvena činjenica, koja je dovela do sveprožimajuće klimatske krize. Svoju ulogu prepoznajemo u tom kontekstu. Solidarno dajemo na raspolaganje svoje znanje, vještine i mogućnosti koje nam pruža znanstveni rad te surađujemo sa svima onima kojima je stalo do pozitivne promjene. U takvom zajedništvu želimo doprinijeti izgradnji i razvoju radikalne vizije nade u suočavanju s klimatskom krizom kroz izgradnju pravednijeg globalnog društva.

Bez obzira što nismo dobili nagradu, samu nominaciju smatramo velikim priznanjem za naš dosadašnji rad, čiju kvalitetu stručna javnost očito prepoznaje. No, to je i vrlo jak poticaj za još predanije suočavanje s klimatskom krizom. Mi ćemo, kao inicijativa, nastaviti s već uhodanim projektima, ali svoje ćemo djelovanje još i proširiti. Kao znanstvenici, ali i kao građani, svoju društvenu ulogu ne vidimo samo u akademskom djelovanju, nego i u aktivnom prenošenju i razmjeni znanja i vještina s javnošću, ali i u razumijevanju i prenošenju iskustava iz drugih zajednica globalnog ljudskog društva. U tom smislu, u zadnjem smo razdoblju prikupili znatnu količinu spoznaja iz zajednica koje se nalaze na prvim linijama udara klimatskih promjena i industrije fosilnih goriva. U tom smislu naše djelovanje od samog početka izlazi iz okvira akademskog djelovanja, s čime ćemo i nastaviti.

I putem ovog kanala želimo čestitati Anici Tomić, kao i onima koji su dobili nagradu Žuti okvir u svih ostalih 16 kategorija. U svakom slučaju, vrlo je laskavo, uzbudljivo i poticajno biti u društvu ovako vrijednih pojedinaca i organizacija, koji u svojim djelokruzima doprinose izgradnji održivosti. Sigurni smo da ćemo s nekima od njih nastaviti surađivati.

/by

Blokiranje poricatelja klimatskih promjena

Jedno od temeljnih načela inicijative Znanstvenici za klimu – Hrvatska je nulta tolerancija prema poricanju znanstvenih činjenica, osobito onih koje se odnose na klimatske promjene. Mnogo truda ulažemo kako bismo se suočavali s različitim mitovima i teorijama zavjere vezanih uz klimatske promjene, kao i u edukaciju. Sama naša stranica sadrži mnogo sadržaja upravo takvog karaktera. No, puno su vidljiviji naši konkretni projekti, koje provodimo s našim partnerima, kao i sudjelovanja i organiziranje panela, webinara i drugih sadržaja. Kao primjere navodim sljedeće:

  • projekti CO2go – Priče o klimi te Priče o klimi koji su, uz potporu ambasade Ujedinjenog kraljevstva, provedeni u suradnji s udrugama Tatavaka i La Revolution Albatros. U okviru tih projekata je nastalo mnoštvo sadržaja, od kojih ćemo ovdje navesti samo neke;
  • Klimatski kolaž – edukativna igra, koja je u Hrvatsku uvedena zahvaljujući Ani Elizabeti Robb iz udruge La Revolution Albatros i Ivani Kordić iz udruge Tatavaka, a koju smo prihvatili kao odličan komunikacijski alat, utemeljen na znanstvenim podacima iz IPCC-evih izvještaja, a kojega koristimo za klimatsku edukaciju učenika i nastavnika, ali i novinara, političara i opće javnosti;
  • Prijevod Priručnika o teorijama zavjere, kojemu su autori renomirani znanstvenici John Cook (Centar za komunikaciju klimatskih promjena, Sveučilište George Mason) i Stephan Lewandowsky (Škola za psihologijske znanosti, Sveučilište u Bristolu, Škola za psihologijske znanosti, Sveučilište Zapadne Australije, CSIRO Oceani i atmosfera, Hobart, Tasmanija, Australija);
  • Brojni članci, kratki stripovi i drugi sadržaji usmjereni prema raskrinkavanju klimatskih mitova i teorija zavjere na našim stranicama;
  • Brojna predavanja i radionice, koje se kontirnuirano provode;
  • I tako dalje…

Postoji ono što se naziva skepsom, a postoji i ono što se naziva poricanjem znanstvenih činjenica. Skepsa je neizostavan dio znanstvene metode. U “opisu posla” svakog znanstvenika je neprestano propitivanje svih znanstvenih spoznaja, uključujući i one vlastite. Skepsa je, prema tome, jedno od “pogonskih goriva” napredovanja znanosti. U tom su smislu svi znanstvenici i skeptici, skepsa je dio našeg znanstvenog identiteta.

No, poricanje znanstvenih činjenica je potpuno različita stvar. To je pseudoznanstvena metoda, kojoj uzroke treba tražiti u ljudskoj psihi, ali i u strahu, nelagodi pri izloženosti nekim informacijama, nerazumijevanju znanstvene metode, kao i svojevrsnom osjećaju mesijanskog razotkrivanja umišljenih zavjera. Poricanje znanstvenih činjenica nije znanstvena metoda, jer ne slijedi spoznajni put od opažanja, preko stvaranja i provjeravanja hipoteze do konačnog znanstvenog zaključka i teorije. Tu se taj postupak potpuno izvrće, zaobilazi se potraga za dokazima, potvrđivanje ili opovrgavanje hipoteza i ostalo. Ono što je zajedničko svim mitovima i teorijama zavjera jest da oni obiluju logičkim pogreškama, što su psiholozi lijepo klasificirali u shemi FLICC (Fake experts, Logical fallacies, Impossible expectations, Cherry picking i Conspiracy theories):

Zbog toga znanstvenici i pseudoznanstvenici, uključujući i poricatelje znanstvenih činjenica, jednostavno ne govore istim, čak ni sličnim jezikom. Komunikacija znanstvenih činjenica stoga ne može uključivati pseudoznanstvenike – za njih jednostavno nema mjesta u bilo kakvoj znanstvenoj raspravi, a još manje u komunikaciji i diseminaciji znanstvenih informacija.

No, pseudoznanost je široko raširena pojava, a poricatelja znanosti također ne nedostaje. Oni su glasni, a mitovi i teorije zavjere imaju veliku moć “lijepljenja”. Zato oni i čine ogromnu štetu, koja se ponekad očituje i u nepotrebno izgubljenim ljudskim životima (na primjer, pri protivljenju cijepljenju).

Kao i svi koji se bave komunikacijom znanosti i klimatskim pojavama, i Znanstvenici za klimu – Hrvatska su često izloženi napadima poricatelja znanosti, naročito onih koji poriču klimatske pojave. S nekima od njih pokušavamo uspostaviti pojedinačnu komunikaciju izvan grupnih komunikacijskih kanala, ali mnogi od njih su vrlo agresivni i isključivi. Takvi pojedinci u startu isključuju mogućnost bilo kakve komunikacije pa jedino što možemo učiniti jest da ih blokiramo, a ponekad njihovo ponašanje i prijavljujemo društvenim mrežama. Tako je i danas do nas stigla ova objava jedne osobe, koju nećemo imenovati, jer njeno ime nije ni bitno:

Samo par redaka te objave obiluje tolikim mitovima i teorijama zavjere da je to zadivljujuće. Ali ustvari se radi o ponavljanju stvari koje smo svi čuli nebrojeno puta. Također, ako osoba misli da zloupotrebljavamo prirodne znanosti kako bismo podilazili političarima, bilo bi dovoljno da pročita barem jedan interview s bilo kime od nas. Jedan od problema jest da je ova osoba zaposlena na HTV-u, koji je javni servis i, kao takav bi se trebao posebno brinuti o informacijama koje šalje građanima Republike Hrvatske. Pojedinci unutar takvog utjecajnog javnog medija mogu učiniti velike štete pa zato i ovim putem pozivamo HTV da se pozabavi ovim slučajem, kao i ostalim pojedincima, koji, koristeći javni medij kao platformu za širenje svojih dezinformacija. Naravno, mi smo na raspolaganju ukoliko su potrebne bilo kakve detaljnije informacije.

/by

Razgovor o klimi na radiju Rojc

Danas je Nikola Biliškov nastupao u emisiji EkoRojc pulskog radija Rojc danas. U razgovoru s Branimirom Slijepčevićem – Bradom obrađene su mnoge teme vezane uz klimatske promjene, s osobitim naglaskom na novi izvještaj 1. radne skupine IPCC-a. Cijelu emisiju možete poslušati na Mixcloudu radija Rojc.

/by

Ne ignorirajte izvještaj Međunarodne energetske agencije!

Priopćenje medijima

Međunarodna energetska agencija (IEA) je 18. svibnja poručila da već ove (2021.) godine moraju biti zaustavljeni svi projekti istraživanja i razvoja novih naftnih i plinskih polja te da se ne smiju graditi nove termoelektrane na ugljen, ukoliko svijet želi postići teško dostižan, ali imperativni cilj – dostizanje nultih emisija ugljikovog dioksida do 2050, a sve kako bismo globalno zagrijavanje zadržali na razini +1,5 °C do 2100. godine u odnosu na predindustrijsko doba. To je samo jedan od vrlo ozbiljnih naglasaka opsežnog izvještaja „Net Zero by 2050 – a Roadmap for the Global Energy Sector“.

U izvještaju su naglašeni i razrađeni specifični ciljevi, s prijedlozima mjera koje vode postizanju tih ciljeva. Među tim ciljevima se jasno ističe potreba intenzivne implementacije ambicioznih ugljično-neutralnih energetskih projekata te rapidno napuštanje iskorištavanja svih oblika fosilnih goriva. To uključuje i plin, kojega, prema IEA, nikako ne možemo smatrati tranzicijskim gorivom. Naime, jasno je istaknuto da politike moraju ograničiti ili odbiti poticaje za upotrebu određenih goriva i tehnologija, i to ne samo planiranih elektrana na ugljen, nego i plinskih kotlova i konvencionalnih vozila s unutarnjim izgaranjem. Vlade pojedninačnih država moraju biti predvodnici u planiranju i poticanju velikih ulaganja u infrastrukturu, uključujući pametne prijenosne i distribucijske mreže. U tom smislu IEA poziva na intenzivno ulaganje u istraživanja i razvoj te implementaciju novih energetskih tehnologija, koje bi omogućile takvu energetsku transformaciju.

Formalno gledajući, Hrvatska nije članica IEA pa je ne obvezuju njene odluke i smjernice. No, globalni karakter klimatske krize i njenih posljedica ne poznaje državne granice niti formalna članstva u pojedinim međunarodnim asocijacijama. U tom kontekstu ponovo ističemo jedan od naglasaka našeg Apela za sustavnu klimatsku akciju: klimatska kriza jest test zrelosti naše civilizacije u cjelini i jedinstvena prilika za globalnu transformaciju prema održivom društvu. Da bismo postigli te ciljeve, potrebno je zajedničko sustavno djelovanje cijelog čovječanstva u skladu s ozbiljnošću klimatske krize. To je zahtjev koji isključuje lažne alibije tzv. malih zemalja.

Stoga pozivamo sva tijela zakonodavne i izvršne vlasti Republike Hrvatske na najozbiljnije razmatranje izvještaja IEA te na donošenje i provedbu ambicioznih mjera u skladu s njim.

 

Izvorni dokumenti:

  1. Puni izvještaj
  2. Sažetak za donositelje odluka
  3. Priopćenje IEA za medije
  4. Powerpoint prezentacija IEA
  5. Komentar u Guardianu
/by

Tražimo produljenje javnog savjetovanja o integriranom energetskom i klimatskom planu

Krajem prošlog tjedna Vlada je pokrenula proces javnog savjetovanja o Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu RH za razdoblje 2021.-2030., u trajanju od četiri dana. Budući se radi o dokumentu od ključne važnosti za buduću nacionalnu klimatsku i energetsku politiku, koji se direktno veže uz potpisivanje Pariškog sporazuma, te prema tome i o dokumentu od strateške važnost smjera razvoja hrvatskog društva u sljedećih deset godina, ocjenjujemo kako je ovakav postupak krajnje neprimjeren. Ne ulazeći ovdje u raspravu o samom dokumentu (jer javna rasprava mora biti omogućena u zakonskim okvirima, i poštujući propisane procedure) napominjemo da učinkovita i sustavna klimatska politika uključuje, između ostalog, stvarnu, a ne tek deklarativnu dekarbonizaciju energetskog sektora. U tom smislu, tu nema mjesta daljnjem razvoju i povećanju kako postojećih, tako i potencijalnih proizvodnih kapaciteta za ekstrakciju i eksploataciju fosilnih goriva čak do 2035. godine.

Integrirani energetski i klimatski plan je strateški dokument koji svojim karakterom ima dugoročan utjecaj na društvo u cjelini. Zakonski propisana procedura javnog savjetovanja o tom planu svojom obuhvatnošću i trajnošću mora odražavati važnost plana. No, Vlada je propisala da savjetovanje traje tek četiri radna dana, čime je samo zadovoljila formu, dok se u stvarnosti javnost dovodi pred gotov čin. Na takav način namjerno se onemogućava provedba supstancijalne javne rasprave s ciljem poboljšanja Plana i sudjelovanja dionika znanosti i civilnog sektora u kreiranju javnih politika te se krše pozitivne zakonske odredbe kojima je propisan minimalan rok od 30 dana za sudjelovanje javnosti u postupcima.

Ovim putem apeliramo na Vladu da omogući javno savjetovanje u zakonskom roku od 30 dana te da na taj način zaista omogući znanstveno utemeljeno argumentiranje postojećeg prijedloga, a s ciljem stvaranja boljeg razvojnog dokumenta.

Klimatske promjene, gubitak bioraznolikosti i pandemija već sada imaju globalni utjecaj na integritet ekosustava i dobrobit ljudskih zajednica. Stoga je inicijativa Znanstvenici za klimu Hrvatska, vođena gore navedenim načelima, a okupljena oko Apela za sustavnu klimatsku akciju, početkom ove godine pozvala institucije zakonodavne i izvršne vlasti Republike Hrvatske na ambiciozniju sustavnu klimatsku akciju. Osim konkretnih zahtjeva, u Apelu je izražena i spremnost na ekspertnu pomoć. Iako su od tada zamjetni neki pozitivni pomaci, općenito je odnos institucija Republike Hrvatske prema klimatskoj krizi i dalje daleko od zadovoljavajućeg, a većinu klimatski relevantnih politika moramo ocijeniti kao neambiciozne, promašene i krivo usmjerene. Strateški dokumenti koje RH donosi u tom kontekstu vrlo su načelni i neinventivni te podrazumjevaju detaljnije definiranje konkretnih provedbenih alata u neodređenoj budućnosti, što svakako nije prihvatljivo u kontekstu nužnosti hitnog i usmjerenog djelovanja. Nažalost, to se odražava i u ovom prijedlogu Plana.

U riješavanju klimatske krize prvenstveno je potreban snažan i neodgodiv zaokret prema obnovljivim izvorima energije, zajedno s  njihovom decentralizacijom. Predloženi plan je u tom smislu krajnje neambiciozan i predviđa daljnje iskorištavanje fosilnih goriva, baš kao da klimatske promjene ne postoje. Dugoročni negativni učinci bilo koje krize ne mogu se izbjeći njihovim ignoriranjem ili nepromišljenim koracima. Znanstveno-tehničke inovacije, implementirane u efikasne tehnologije, su nužan dio odgovora na klimatsku krizu, ali ublažavanje  klimatskih promjena i drastično smanjenje emisije stakleničkih plinova zahtijeva ambiciozne i učinkovite političko-ekonomske instrumente, koji radikalno zahvaćaju u temelje trenutno prevladavajućeg društvenog sustava.

S obzirom na činjenicu da je smještena u Sredozemnom bazenu, koji je već sada jedno od klimatskim promjenama najpogođenijih regija, Hrvatsku u neposrednoj budućnosti očekuje znatan porast učestalosti i intenziteta promjena u okolišu koje će imati izravne negativne posljedice na kvalitetu života, gospodarstvo i društvo. Znanstveno utemeljene projekcije za Hrvatsku predviđaju znatno veću učestalost ekstremno sušnih razdoblja i toplinskih valova, veću učestalost i intenzitet poplava i ekstremnih padalina (uključujući i obalna područja), povećanu učestalost požara, podizanje razine mora i salinizaciju niskih priobalnih područja. Te su se promjene već počele događati i u budućnosti će se intenzivirati. Samo tokom ove godine je Hrvatsku zadesilo nekoliko ekstremnih meteoroloških događaja, iz čega je evidentno povećanje njihove učestalosti, što je u potpunom skladu s klimatološkim prognozama. Najvažnije posljedice navednog su mogućnost kolapsa poljoprivredne proizvodnje u pojedinim krajevima (zbog suša u Slavoniji  ili salinizacije tla u Dalmaciji, što će dovesti do poremećaja u cijenama i dostupnosti hrane); ugroza turizma (zbog previsokih temperatura tijekom ljetnih mjeseci te ugroze infrastrukture obalnih gradova zbog poplava i požara) te sve izraženiji utjecaji na ljudsko zdravlje (što će dovesti do dodatnog opterećenja javnozdravstvenog sustava čije su slabosti postale osobito vidljive u jeku trenutne epidemiološke krize). Nažalost, navedene činjenice su vrlo slabo ili nikako zastupljene u predloženom Planu.

Klimatska kriza, u svoj svojoj zastrašujućoj realnosti, jest test zrelosti naše civilizacije u cjelini, poziv za buđenje, ali i jedinstvena prilika za globalnu transformaciju prema održivom društvu. Da bismo postigli te ciljeve, potrebno je zajedničko djelovanje svih dionika društva.

/by

Ne zaboravite na klimu!

Pandemija COVID-19 izazvala je globalnu javnozdravstvenu, ekonomsku i socijalnu  krizu koja zahvaća sve aspekte funkcioniranja čovječanstva te zahtijeva adekvatan globalan odgovor i provođenje sustavnih društveno-gospodarskih promjena, koje će nas učiniti otpornijima na takve događaje u budućnosti.  No, bez obzira na razmjere pandemije i svakodnevno rastući broj ljudskih žrtava, ne smijemo zaboraviti da smo suočeni i s klimatskom krizom i krizom bioraznolikosti, koje svojom kompleksnošću i obuhvatnošću znatno nadmašuju trenutnu epidemiološku krizu. Pritom je važno naglasiti da se radi o međusobno ovisnim, isprepletenim krizama, osobito u kontekstu pojave pandemija i gubitka bioraznolikosti gdje su evidentne izravne uzročno-posljedične veze. Zato pravi odgovor na bilo koju od njih podrazumijeva i razmatranje veza i interakcija s ostalim krizama. Pravo suočavanje s tim krizama se, mora obuhvatiti njihovo temeljito i sveobuhvatno razmatranje, od njihovog korijena, preko mehanizma, sve do njihovih posljedica te se nužno temelji na rezultatima interdisciplinarnog znanstvenog pristupa, na kojima se gradi sinergijsko intersektorsko djelovanje. Primjerice, pravilna klimatska politika, koja podrazumijeva sustavnu promjenu, uključuje i jačanje otpornosti i snage javnozdravstvenog sustava. Važnost takvog pristupa je osobito očita u kontekstu trenutne epidemiološke krize, koja zasigurno nije zadnja, već predstavlja konstantu s kojom ćemo se morat znati nositi u budućnosti. Ne smijemo zaboraviti da su naše mogućnosti adaptacije promjenama u okolišu ograničene stupnjem tehnološkog razvoja. Zato, kako bismo prevenirali socijalni kolaps i ostavili mogućnost društvene tranzicije ka održivom i otpornom sustavu, odlučan korak u borbi  protiv  klimatskih promjena i gubitka bioraznolikosti mora se dogoditi sada, i to na globalnoj razini.

Klimatske promjene, gubitak bioraznolikosti i pandemija već sada imaju globalni utjecaj na integritet ekosustava i dobrobit ljudskih zajednica. Stoga je inicijativa Znanstvenici za klimu Hrvatska, vođena gore navedenim načelima, a okupljena oko Apela za sustavnu klimatsku akciju, početkom ove godine pozvala institucije zakonodavne i izvršne vlasti Republike Hrvatske na ambiciozniju sustavnu klimatsku akciju. Osim konkretnih zahtjeva, u Apelu je izražena i spremnost na ekspertnu pomoć. Iako su od tada zamjetni neki pozitivni pomaci, općenito je odnos institucija Republike Hrvatske prema klimatskoj krizi i dalje daleko od zadovoljavajućeg, a većinu klimatski relevantnih politika moramo ocijeniti kao neambiciozne, promašene i krivo usmjerene. Strateški dokumenti koje RH donosi u tom kontekstu vrlo su načelni i neinventivni te podrazumjevaju detaljnije definiranje konkretnih provedbenih alata u neodređenoj budućnosti, što svakako nije prihvatljivo u kontekstu nužnosti hitnog i usmjerenog djelovanja.

U riješavanju klimatske krize prvenstveno je potreban snažan i neodgodiv zaokret prema obnovljivim izvorima energije, zajedno s  njihovom decentralizacijom. S obzirom na to da posljednji podaci okvirne konvencije UN-a o promjeni klime (UNFCCC) pokazuju kako u Hrvatskoj predominantno rastu emisije iz sektora transporta (preko 60 % u odnosu na 1990.) te iz sektora gospodarenja otpadom (preko 90 % u odnosu na 1990.), potrebne su hitne intervencije u ta dva sektora, s ciljem razvoja javnih sustava upravljanja i korištenja. U Hrvatskoj i dalje šume omogućuju značajan kanal odljeva emisija ugljikovog dioksida, iako se i tu bilježi vrlo negativan utjecaj masovnih prenamjena zemljišta. Zato su potrebne odlučne mjere očuvanja i obnove šumskih područja.

Dugoročni negativni učinci bilo koje krize ne mogu se izbjeći njihovim ignoriranjem. Potpuno je razumljivo da je trenutan fokus na pandemiji kao trenutno najizravnijoj globalnoj ugrozi ljudi. No, to nikako ne smije biti opravdanje za odgodu suočavanja s klimatskom krizom, jer je činjenica da se ona svakim danom nedjelovanja ili krivo usmjerenog djelovanja zaoštrava. Iako se čini da je, zbog pandemije, slabija gospodarska aktivnost imala pozitivan utjecaj na okoliš, činjenice govore drukčije. Unatoč gospodarskom padu, mjerenja i dalje pokazuju rastući trend emisija stakleničkih plinova te je, bez obzira na naizgled i nakratko čišći zrak u velikim gradovima, pritisak na resurse pojačan, osobito u zemljama trećeg svijeta, uz dodatan problem naglog povećanja medicinskog otpada.

S obzirom na činjenicu da je smještena u Sredozemnom bazenu, koji je već sada jedno od klimatskim promjenama najpogođenijih regija, Hrvatsku u neposrednoj budućnosti očekuje znatan porast učestalosti i intenziteta promjena u okolišu koje će imati izravne negativne posljedice na kvalitetu života, gospodarstvo i društvo. Znanstveno utemeljene projekcije za Hrvatsku predviđaju znatno veću učestalost ekstremno sušnih razdoblja i toplinskih valova, veću učestalost i intenzitet poplava i ekstremnih padalina (uključujući i obalna područja), povećanu učestalost požara, podizanje razine mora i salinizaciju niskih priobalnih područja. Te su se promjene već počele događati i u budućnosti će se intenzivirati. Samo tokom ove godine je Hrvatsku zadesilo nekoliko ekstremnih meteoroloških događaja, iz čega je evidentno povećanje njihove učestalosti, što je u potpunom skladu s klimatološkim prognozama. Najvažnije posljedice navednog su mogućnost kolapsa poljoprivredne proizvodnje u pojedinim krajevima (zbog suša u Slavoniji  ili saliniziacije tla u Dalmaciji, što će dovesti do poremećaja u cijenama i dostupnosti hrane); ugroza turizma (zbog previsokih temperatura tijekom ljetnih mjeseci te ugroze infrastrukture obalnih gradova zbog poplava i požara) te sve izraženiji utjecaji na ljudsko zdravlje (što će dovesti do dodatnog opterećenja javnozdravstvenog sustava čije su slabosti postale osobito vidljive u jeku trenutne epidemiološke krize).

Dodatno, klimatske promjene na globalnoj razini rezultirat će posljedično više od 50 milijuna ekoloških izbjeglica, uglavnom zbog nedostatka vode i kolapsa poljoporivredne proizvodnje. Smanjena dostupnost resursa radi klimatskih promjena te povećanje društvenih nejednakosti također povećavaju izglede oružanih sukoba. Pritom pojam kolapsa ne upotrebljavamo kao augmentativ s funkcijom naglašavanja, nego kao posljedicu znanstveno utemeljenih projekcijskih scenarija. Zbog svega gore navedenoga, klimatska kriza nije isključivo tehnički problem, kako ju se često razmatra u politikama utemeljenim na prekomjernim simplifikacijama. Znanstveno-tehničke inovacije, implementirane u efikasne tehnologije, su nužan dio odgovora na klimatsku krizu, ali ublažavanje  klimatskih promjena i drastično smanjenje emisije stakleničkih plinova zahtijeva ambiciozne i učinkovite političko-ekonomske instrumente, koji radikalno zahvaćaju u temelje trenutno prevladavajućeg društvenog sustava.

Klimatska kriza, u svoj svojoj zastrašujućoj realnosti, jest test zrelosti naše civilizacije u cjelini, poziv za buđenje, ali i jedinstvena prilika za globalnu transformaciju prema održivom društvu. Da bismo postigli te ciljeve, potrebno je zajedničko djelovanje cijelog čovječanstva, uključujući i Hrvatsku. To je zahtjev koji isključuje lažne alibije tzv. malih zemalja kao što je npr. Hrvatska. Adekvatan odgovor na klimatsku krizu poziva na solidarnost među generacijama, rasama, vjerama, državama, svim mogućim opredjeljenjima, kao i solidarnost spram drugih živih bića.

Nitko nije isključen iz tog zahtjeva.

/by