,

U Saboru RH održan pseudoznanstveni skup

1. prosinca 2023. je u Saboru RH održan tzv. simpozij pod nazivom “Hrvatska i svijet 2024. poslije pandemijske oluje”, u organizaciji Kluba Domovinskog pokreta. Iako ne spada u užu domenu klimatskih promjena, smatram važnim ovdje se osvrnuti na to okupljanje pseudoznanstvenika, i to u najvišem domu, koji bi trebao njegovati demokraciju i pluralizam. Naime, pseudoznantveni mitovi i teorije zavjera, koji poriču medicinsku znanost imaju isti korijen kao i oni koji poriču klimatske promjene, ali i druga područja znanosti. Osim toga, izrazito širenje različitih aspekata pseudoznanosti u zadnje vrijeme vodi naše ukupno društvo u vrlo alarmantnom smjeru, što dobro ilustrira i podatak da se 39% građana RH protivi epidemiološkim mjerama.

Smatramo da pseudoznanosti nije mjesto u Saboru Republike Hrvatske. Pritom želim jasno istaknuti da u političkoj areni podržavamo, potičemo i smatramo poželjnim individualno postojanje, zastupanje i artikuliranje različitih interesa i političkih pozicija. Pluralizam je jedan od temeljnih stupova demokracije. U potpunosti shvaćamo da različiti pojedinci imaju različite svjetonazore, a ta raznolikost je, na kraju, reflektirana u spektru političkih stranaka zastupljenih u Saboru. U demokraciji to tako i treba biti.

No, tu treba podsjetiti na vrlo čestu strategiju stvaranja i širenja pseudoznanstvenih mitova i teorija zavjera. Radi se o korištenju lažnih eksperata, a u toj kategoriji se prepoznaju tri važne metode:

  • gomilanje lažnih stručnjaka – citiranje velikog broja pojedinaca koji mogu ličiti, ali su zapravo lažni stručnjaci, koji tvrde da ne postoji znanstveni konsenzus o nekoj temi;
  • uvećanje manjine – uvećavanje značaja mišljenja nekolicine, obično lažnih stručnjaka, koji se ne slažu s određenim znanstvenim činjenicama, kako bi se doveo u sumnju u stvarnosti prevladavajući znanstveni konsenzus;
  • lažna debata – debatno suprotstavljanje znanstvenika i pseudoznanstvenika kako bi se stvorio lažni dojam o znanstvenoj raspravi, koja ustvari ne postoji.

Svemu smo tome svjedočili na ovom okupljanju u Saboru, kao uostalom i na nekim drugim sličnim događajima (kao što je već spomenuto, radi se o dobro dokumentiranom metodološkom obrascu). No, ovaj skup je posebno alarmantan, upravo zbog njegovog mjesta održavanja, što mu daje dodatni, iako lažni, značaj.

Konkretno, ovaj je “simpozij” inicirao pseudostručnjak tzv. Stjepo Bartulica (pravim imenom Stephen Nikola Bartulica), kako bi okupio nekoliko desetaka pseudostručnjaka, koji su onda vodili pseudoznanstvenu raspravu o mjerama suzbijanja epidemije COVID-19. Ili, kako stoji na stranicama Sabora: “Na simpoziju su sudjelovali domaći i inozemni znanstvenici, liječnici i odvjetnici, od Švicarske do SAD-a, koji su u javnosti istupali protiv mjera tijekom pandemije bolesti Covida-19”.

Zanimljivo je i osvrnuti se na nekoliko najcitiranijih izjava s tog skupa. Stephen “Stjepo” Bartulica je, tako, rekao da smo za vrijeme pandemije svjedočili “neviđenoj cenzuri”. Naime, “nije se mogla čuti druga strana i bilo je mnogo zloupotrebe onih koji su imali interes širiti strah i paniku među ljudima i oni trebaju odgovarati”. Bartulica tu ustvari govori o lažnoj debati. Naime, ako se govori o stvarima koje se temelje na znanstvenim spoznajama, onda je o njima jedina moguća rasprava ona koja je utemeljena na znanstvenim činjenicama. Drugim riječima, pseudoznanstvenici i znanstvenici ne govore istim jezikom i njihova međusobna rasprava nije moguća, barem ne na istoj razini. Štoviše, sudjelovanjem u takvoj raspravi, znanstvenici bi samo legitimirali pseudoznanstveni stav i doprinjeli bi stvaranju pojačanja pseudoznanstvene manjine. Na kraju, to ne bi bio nikakav doprinos raspravi, nego samo omogućavanje teorijama zavjere da se dodatno ojačaju i šire.

Bartulica je rekao i: “Najnovija vijest je da država Texas u Americi podiže optužnicu protiv Pfizera”. Izdvajanje jednog primjera, onog koji ide u prilog onome što čovjek zastupa ili što se podudara s njegovim svjetonazorom, istovremeno zanemarujući sve ostale primjere, zove se pobiranje trešanja i jedan je od najčešće korištenih trikova u stvaranju mitova i teorija zavjere.

“Još nisam upoznao roditelja koji žali što nije cijepio svoje dijete tijekom pandemije i netko treba odgovarati što je potrošeno 200 milijuna eura poreznih obveznika”. Pretpostavljam da bi Bartulica iole pažljivijim pretraživanjem našao barem neke, možda i mnoge roditelje koji žele što nisu cijepili svoju djecu. Naravno, možemo pretpostaviti da većina onih koji se nisu cijepili ili nisu cijspili svoje dijete to nisu učinili iz svjetonazorskih razloga, zato što su iz najraznolikijih razloga izgubili vjeru u znanost, a time i u cijepljenje. Važno je stalno iznova podsjećati da za takve stavove krivnju snose upravo širitelji teorija zavjera, kakvi su i neki saborski zastupnici. U to se aktivno uključio i Stephen Bartulica, što je sasvim u skladu s njegovim evidentnim ultrakonzervativnim svjetonazorom i kulturnom podlogom.

Zanimljiva je i izjava liječnika Damira Biloglava, inače i člana predsjedništva Domovinskog pokreta: „Poznati COVID prvoborci Bernard Kaić i Ivo Ivić izjavili su jutros, u vezi pojave hripavca, da je glavni i osnovni uzrok tomu što se djeca za vrijeme korone nisu družila, bili u samoizolaciji i nosili maske. Isti ljudi koji su inzistirali na tim mjerama, koji su nas ucjenjivali, prozivali, grdili najgorim riječima i nas koji smo imali hrabrosti nešto reći u vezi tih mjera upućivali na časne sudove Komore liječnika, pri čemu postupak protiv mene još uvijek traje, danas se posipaju pepelom”. Prisjetimo se ovdje citiranog odgovora Bernarda Kaića: “Nakupila se populacija mladih i djece koji se nisu prokužili jer su nosili maske i bili kod kuće i kad smo se otvorili krenulo je širenje. To je prvi razlog. Drugi razlog je neprocijepljenost ili loša procijepljenost koja nas čini osjetljivijima, rekao je Ivić i dodao da mnogi problem ignoriraju i omalovažavaju, kada je riječ o cijepljenju.” Dakle, izgleda da i Damir Biloglava voli brati trešnje. Konkretnije, Biloglav se namjerno služi krivim (tendencioznim) citiranjem, tako da izvlačenjem riječi iz konteksta iskrivi poziciju onoga tko je to izjavio.

Sve u svemu, kao i svi pseudoznanstveni skupovi, i ovaj “simpozij”, koji se održao u Saboru, možemo nazvati festivalom logičkih pogrešaka i lažnih eksperata.

Na kraju, pogledajmo tko su sudionici “simpozija”, koje u izvještaju na svojim stranicama navodi Sabor:

Stephen Nikola Bartulica – hrvatski doktor (zanimljiva formulacija “hrvatski doktor”) političke filozofije na Katoličkom sveučilištu u Zagrebu. Rođen je u Sent Josephu u američkoj saveznoj državi Missouri. Od 1992. godine živi i radi u Hrvatskoj. Jedan je od lidera nove hrvatske konzervativne desnice i član crkvene organizacije Opus Dei. Po uvjerenju je libertarijanac, a svojevremeno se deklarisao kao lider hrvatske konzervativne revolucije. Bio je savjetnik bivšeg hrvatskog predsjednika Ive Josipovića i savjetnik bivšeg premijera Tihomira Oreškovića. Predsjednik je građanske inicijative Centar za obnovu kulture. Doista, iz čitave je njegova biografije jasna strast za izgradnjom i širenjem teorija zavjera.

Damir Biloglav – zadarski liječnik obiteljske medicine i član domovinskog odbora (što god to bilo) Domovinskog pokreta, inače istaknuti borac protiv epidemioloških mjera protiv pandemije COVID-19, javnosti je postao poznatiji zbog odbijanja cijepljenja djece. Protiv njega Hrvatska liječnička komora vodi postupak zbog sumnje da je javnim istupima postupao protivno Kodeksu medicinske etike i deontologije koji propisuje postupanje u skladu sa spoznajama suvremene medicine i znanosti. Naime, tijekom pandemije koronavirusa je na okupljanju građana nezadovoljnih cijepljenjem protiv COVID-a 19 govorio protiv COVID mjera. U trenutku pisanja ovog članka taj se postupak još vodi. Rekao bih da se radi o onoj vrsti teoretičara zavjera, koji za sebe misle da su usamljeni borci protiv sustava.

Andrija Klarić – vlasnik jedne zagrebačke teretane, koji se usprotivio zatvaranju iste zbog COVID mjera. Poznat je i kao jedan od organizatora prosvjeda protiv mjera Stožera i cijepljenja, kojega je organizirala udruga Slobodni zajedno. O sebi misli da je heroj, a ne zločinac, što je mišljenje koje o samima sebi očito imaju i mnogi drugi teoretičari zavjera.

Ryan Cole – radi se o svojevrsnoj američkoj verziji Damira Biloglava. To je liječnik iz Idaha, koji se protivio COVID mjerama i zbog toga Washington Medical Board vodi postupak protiv njega. Konkretno, optužnica se odnosi na njegovo ponašanje na javnim forumima o COVID-19; njegove opovrgnute i nedokazane tvrdnje o cjepivu protiv koronavirusa; njegovu praksu pri pregledavanja pacijenata s COVID-19 putem web stranice koja je oglašavala spremnost za prepisivanje lijekova koji ne sprječavaju ili liječe bolest.

William Makis – još jedan protivnik cijepljenja protiv COVID-19 iz liječničkih redova, ovoga puta iz Kanade. Javnosti je postao poznat po svojim tweetovima, npr. “Ovog Praznika rada, zapamtite, svih 50 demokratskih američkih senatora glasalo je za to da izgubite posao ako ne uzmete cjepivo protiv COVID-a” i “32 mlada kanadska liječnika “iznenada umrla” u proteklih 16 mjeseci dok su bila potpuno cijepljena protiv COVID-19! Ti su se liječnici aktivno bavili medicinom i bili su zdravi prije uzimanja nezakonito propisanih cjepiva protiv COVID-19 (2, 3 ili 4 doze).” Autopsije su pokazale da nema povezanosti smrti tih liječnika s cijepljenjem.

Jessica Rose – dok se William Makis fokusirao na smrti desetaka liječnika, ova kanadska teorijska biologinja je povezala smrti barem 150 000 ljudi (svih struka) s cijepljenjem protiv COVID-a. Osim toga, voli govoriti o programiranom zatvaranju u kuće i različitim drugim oblicima epidemiološkog terora, kao što je npr. čipiranje ljudi i sl.

Kevin McKerman – CSO i utemeljitelj medicinske genomike i pionir genomike kanabisa i konoplje. Želi izgraditi snažnije znanstveno okruženje za proučavanje terapeutika temeljenih na kanabisu i blockchain tehnologija za praćenje i provjeru genetike kanabisa. U antivaxerskom svijetu je postao poznat po svojim tvrdnjama da mRNA cjepiva sadrže fragmente DNA, koje uzrokuju rak u majmuna, da ta cijepiva mijenjaju ljudski genom itd. (što objavljuje u “renomiranim znanstvenim” časopisima kao što je The Epoch Times). Bez obzira na opovrgavanja od strane znanstvene zajednice, on ustraje kao još jedan “heroj, a ne zločinac”.

David Wiseman – ništa posebno. Još jedan antivaxer, koji upozorava na sigurnosne prijetnje cjepiva.

Lynn Fynn – direktorica organizacije American Frontline Doctors (AFD – zanimljiva podudarnost akronima s poznatijom njemačkom političkom strankom). To je američka desničarska politička organizacija, povezana sa suosnivačicom Tea Party Patriots Jenny Beth Martin. AFD se protivi COVID mjerama, kao što su zatvaranje poduzeća, naredbe o ostanku kod kuće i cijepljenje. Grupa promiče neistine o pandemiji COVID-19 i cjepivima protiv COVID-19. Ipak, planetarna slava naše Lynn svodi se na C-SPAN-ov video uradak posvećen maršu protiv COVID mjera, koji je održan 2022.

Michael Palmer – profesor kemije sa Sveučilišta Waterloo (Ontario, Kanada). Za njega je COVID tek lažna prijetnja, a taj stav je aktivno širio među svojim studentima. Zbog toga dorastao nije baš bio progonjen (dakle, on će morat još malo poraditi na sebi želi li dorasti statusu “heroja, a ne zločinca”), nego se Sveučilište samo ogradilo od njegovih stavova. Ipak, vrata Sabora RH su širom otvorena tom veleumniku.

Mike Yeadon – britanski antivaxer i umirovljeni farmakolog koji je privukao pozornost medija 2020. i 2021. zbog iznošenja lažnih ili neutemeljenih tvrdnji o pandemiji COVID-19 i sigurnosti cjepiva protiv COVID-19. Times ga je opisao kao “heroja teoretičara zavjere o COVID-u” i “ključnu figuru u antivax pokretu“. Do 2011. godine bio je glavni znanstvenik i potpredsjednik odjela za istraživanje alergija i dišnih putova farmaceutske tvrtke Pfizer te je suosnivač i bivši izvršni direktor biotehnološke tvrtke Ziarco. Očito se, odlaskom u penziju, poželio još malo svjetala pozornice pa je našao svoju nišu u antivaxerskom pokretu.

Todd S. Callender – još jedan zagovornik tvrdnji o suvišnim smrtima, incidenciji AIDS-a itd. uzrokovanima cjepivom protiv COVID-a, ovoga puta američki advokat. Za te smrti je optuživao i EU COVID-politike. Tvrdi i da “oni koji su cijepljeni više nisu ljudi“.

Meryl Nass – ta američka (država Maine) antivaxerica tvrdi da su COVID cjepiva eksperimentalna, iz čega, naravno logično, proizlazi da nisu kvalitetna. To je zanimljiv primjer logičke greške skakanja na zaključke.

David Bell – profesor ekonomije Sveučilišta Stirling te počasni profesor Sveučilišta Edinburgh i gostujući profesor Sveučilišta Glasgow. Impresivna kolekcija titula, no bitno je da se radi o profesoru ekonomije pa se pitamo otkuda on u COVID priči. OK, COVID je definitivno utjecao na ekonomiju, nitko to ne poriče. No, vidimo da je on i neovisni savjetnik za globalno zdravlje, dijagnostiku i zarazne bolesti. Među antivaxerima je probudio leptiriće u trbusima tvrdnjom da “cjepiva za COVID nikad nisu bila sigurna za trudnice”, što je opovrgnuto, ali ajde sad… to nikoga ne sprječava da ga pozove na “simpozij” u Saboru RH.

Katarina Lindley – “Nemojte se bojati COVID-a“, kaže Teksašanka Katarina. Ona je liječnica izravne primarne skrbi u privatnoj praksi u okrugu Parker, Texas.

Renate Holzeisen – odvjetnica iz južnog Tirola (Bolzano, Italija), koja govori o tome kako su masovno narušena ljudska prava stanovnika južnog Tirola zbog COVID mjera.

Philipp Kruse – još jedan odvjetnik, ovoga puta iz Švicarske, koji se pita je li opasniji WHO (Svjetska zdravstvena organizacija) ili virus SARS-CoV-2. Za njega je odgovor jasan – naravno da je to WHO. COVID je ionako uglavnom prenapuhan. Zato se posvetio identificirati pravi učinak WHO-a na fizički i emocionalni integritet ljudi, na temeljna prava i ljudsko dostojanstvo, na pravo naroda na samoodređenje i na načelo suvereniteta od naroda.

Richard A. Werner – njemački monetarni i razvojni ekonomist. On kaže da je na kocki sam daljnji rast i razvoj našeg društva. Ne bavi se baš direktno COVID-om, ali, kao što znamo, ekonomija pati zbog mjera pa nek’ se nađe i jedan takav ekonomist na “simpoziju”.

Catherine Austine Fitts – glumica, koja se proslavila ulogom u dokumentarnom filmu “Planet Lockdown“. O kvaliteti i sadržaju filma dovoljno govori činjenica da je zabranjen na Youtubeu i Facebooku. Dakle, zaključujemo ovo s pravom strućljakinjom za epidemiološka pitanja!

/by

Zaključci znanstveno-stručnog skupa “Prilagodbe na klimatske promjene i očuvanje morskih ekosustava Jadranskog mora”

 

Znanstveno-stručni skup na temu „Prilagodbe na klimatske promjene i očuvanje morskih ekosustava Jadranskog mora“, održan na otoku Krku od 6. do 8. 10. 2023., okupio je brojne stručnjake, znanstvenike i profesore usmjerene na istraživanje i obrazovanje javnosti o klimatskim promjenama te neizravnim i izravnim učincima i posljedicama ovog globalnog procesa na Jadransko more i Mediteran.

Temeljem iznesenih usmenih i posterskih prezentacija, obilježenih multidisciplinarnim pristupom prirodnih znanosti i struke vezanih za morske ekosustave, te tehničkih i društvenih znanosti, zajedno sa zaključnom raspravom skupa, doneseni su sljedeći zaključci:

Klimatske promjene predstavljaju globalni izazov s ozbiljnim posljedicama po okoliš i društvo. Ne možemo ih zaustaviti već im se trebamo što bolje prilagoditi. Ono na što možemo utjecati ovisi o odlukama koje donosimo danas te o dosljednoj provedbi tih odluka. Sredozemno more, koje je oduvijek bilo poznato kao vruća točka bioraznolikosti, danas se u znanstvenim krugovima opisuje kao vruća točka klimatskih promjena ili žarište globalne morske invazije. Hrvatska kao zemlja s bogatom prirodnom raznolikošću i razvedenom obalom, nastavlja se suočavati s brojnim izazovima u prilagodbi na sve izraženije promjene u vremenskim uvjetima. Uvođenje održivih praksi i mjera zaštite okoliša postaje imperativ kako bi se omogućila prirodna ravnoteža i osigurala sigurnost stanovništva.

Kroz temeljni znanstveni rad na svim relevantnim područjima i poljima, kao i putem niza međunarodnih tijela, znanstvenici kontinuirano daju vrlo precizne smjernice za efikasan politički odgovor na klimatsku krizu.

Klimatski pregovori se na najvišoj razini provode od 1992., ali to se nije odrazilo na smanjenje emisija stakleničkih plinova. To znači da, unatoč činjenici sve izrazitijih i svima vidljivih posljedica klimatskih promjena, klimatske politike ne odgovaraju na znanstveno utemeljene imperative, nego je njihov razvoj i provedba i dalje pod odlučujućim utjecajem interesnih, profitom upravljanih lobija, kako u svijetu tako i u Republici Hrvatskoj.

Poražavajuća situacija u koju smo dovedeni zbog tog nedjelovanja ili krivo usmjerenog djelovanja odražava se kroz multidimenzionalne ekološke, socijalne i geopolitičke krize. Poricanje klimatskih promjena i drugih ekoloških kriza te greenwashing i ostale negativne strategije evoluiraju brže od prodiranja znanstvenih činjenica u opću javnost te njihovog pretakanja u efikasna politička rješenja i konkretne akcije.

U takvoj realnosti znanstvenici moraju djelovati i izvan okvira akademskog rada. U skladu s osobnim afinitetima, mogućnostima i zajednicama u kojima pojedini znanstvenici djeluju, njihova uloga danas mora biti i aktivistička, zagovaračka i edukacijska.

Pri provedbi klimatskih akcija istaknuta je važnost civilnog sektora u pristupu klimatskim izazovima. Sudjelovanje građana i organizacija civilnog društva u procesima donošenja javnih politika i zakona omogućuje tijelima državne uprave da prodube svoje razumijevanje specifičnih pitanja te da prepoznaju njihov utjecaj na pojedince i/ili društvene skupine. Istovremeno, taj dijalog doprinosi izgradnji povjerenja u otvoren, odgovoran i djelotvoran rad državne uprave. Mjera u kojoj će civilno društvo biti korektiv nepovoljnih odluka za društvo od strane političkih elita, ovisi o njegovoj razvijenosti i snazi.

Naglašena je nezainteresiranost relevantnih institucija za trajno, dobro usmjereno financiranje dugoročnih interdisciplinarnih istraživanja vezanih uz klimatske promjene i njihove posljedice na našim prostorima.

Zbog toga, zaključeno je da na razini Republike Hrvatske i dalje nedostaje sustavnost u prikupljanju klimatskih podataka, čija važnost još nije adekvatno prepoznata. Stanovništvo na ovim prostorima već 13 stoljeća živi uz more koje do današnjih dana nije dovoljno istraženo, a klimatski podaci kojima je zajednica trebala raspolagati prije 30-40 godina još uvijek nisu prikupljeni. Također, broj istraživača koji se bave tim izazovima je nedovoljan. Zbog toga, sudionici Skupa pozivaju na poboljšanje suradnje različitih sektora i grana znanosti, obzirom da se radi o kompleksnom problemu čijem razumijevanju i rješavanju treba pristupiti s više stajališta, holistički.

Naglašena je potreba za brzim i temeljitim smanjenjem emisija stakleničkih plinova u svrhu ograničavanja globalnog zagrijavanja na ciljane vrijednosti od +1,5 °C, a nikako iznad +2 °C u odnosu na predindustrijsko doba. Unatoč tome što recentni podaci ukazuju na usporavanje porasta emisija stakleničkih plinova, procijenjeno je da će se, zbog inertnosti sustava, zagrijavanje nastaviti i nakon 2100. godine. Nažalost, čak i ako se emisije stakleničkih plinova ovog trena potpuno obustave, u skoroj budućnosti ne trebamo očekivati promjenu na bolje.

Klimatske će promjene dodatno utjecati na bioraznolikost, proizvodnju hrane te režime temperature i vlage koji će negativno utjecati na ljudsko zdravlje. Kako će se suočavanje ljudi s ovim problemima nastaviti razvijati uvelike će ovisiti o političkom interesu, donošenju adekvatnih zakona i njihovom provođenju.

Na Skupu je iznesena zabrinutost stručnjaka kako će klimatske promjene imati i velike posljedice za sigurnost čovječanstva. Već danas smo svjedoci globalnih migracija potaknutih napuštanjem razorenih područja uslijed ekstremnih utjecaja uragana, požara, dezertifikacije, porasta razine mora i njegovog zakiseljavanja, te drugih prirodnih katastrofa i ratova uzrokovanih klimatskim promjenama. Takve situacije često dovode i do lokalnih sukoba te nestabilnosti. Veliki pokretač migracija je i ekstremno neravnomjerna dostupnost resursa i uvjeta razvijenih u odnosu na nerazvijene zemlje za nošenje s klimatskim rizikom te s time povezana duboka sustavna nepravda na globalnoj razini. Postoji više prilika za povećanje obima i učinkovitosti klimatskih akcija, što uključuje pronalazak adekvatnih tehnologija za ukidanje emisije kao i uklanjanja suvišnog CO2, poput plave tehnologije čiji su troškovi manji od troškova infrastrukture. Pozitivni globalni pomaci posljednjih godina vide se u većoj dostupnosti energije vjetra i Sunca, poboljšanju energetske učinkovitosti koja olakšava tranziciju, većoj dostupnosti električnih vozila i dizalica topline te jačanju sustava za prilagodbu i povezivanje sa zaštitom i očuvanjem bioraznolikosti. Nažalost, energetska obnova u Republici Hrvatskoj još uvijek nije postigla očekivani napredak, osobito uzimajući u obzir prirodne potencijale i resurse. Postavljeni ciljevi nisu ostvareni, a stopa obnove građevina nije dostigla razinu koja bi doprinijela smanjenju emisija. Kako bi se ostvarili ciljevi smanjenja emisija stakleničkih plinova i prilagodbe klimatskim promjenama, suradnja između Vlade, lokalnih vlasti, znanstvenika i građana je ključna. Također je važno kontinuirano praćenje i prilagodba strategija kako bi se odgovorilo na dinamičke promjene u klimi i okolišu.

Kao najsjeverniji dio Sredozemnog mora, Jadransko more se suočava s nizom promjena uzrokovanim klimatskim promjenama. Jedna od njih je ulazak stranih i potencijalno invazivnih vrsta. Pojedine, već zabilježene strane vrste u Jadranu uspostavljaju stabilne populacije i postepeno mijenjaju sastav zavičajnih zajednica. Osim dolaska stranih vrsta, Jadran se suočava s fizikalno-kemijskim promjenama koje bi mogle dovesti do nepovratnih posljedica. Zabilježeno je slabljenje termohaline cirkulacije. Zbog povećanja temperature u posljednjih 15 godina i manjka oborina koji utječe na salinitet (>39؉ u južnom Jadranu), duboki slojevi Jadranskog mora se zagrijavaju. Takve promjene mogu dovesti do trajne izmjene morskih struja, što može imati nepredvidive posljedice.

Na Jadranu je i dalje prisutan rizik od nestanka prirodnih obala uslijed podizanja razine mora i degradacije. Takva pojava ne samo da negativno utječe na obalno stanovništvo, već predstavlja opasnost od kontaminacije obalnih vodonosnika i površinskih vodenih tijela te plodnog tla uz obalu, što dovodi u pitanje ljudsko zdravlje i sigurnost. Također, daljnje nekontrolirano uništavanje obalnih staništa umanjuje otpornost jadranskog ekosustava za prilagodbu na podizanje razine mora. Na skupu je naglašeno da se predviđa da bi srednja razina mora do kraja ovog stoljeća mogla porasti za otprilike 80 centimetara.

Unatoč tome što su morske plaže ključna atrakcija turizma u Hrvatskoj, često su izložene urbano-ekološkim problemima, ilegalnom nasipavanju i otpadu. Nedostatak koordiniranog i stručnog upravljanja plažama na svim razinama dodatno otežava situaciju. Nedavno donesen Zakon o pomorskom dobru i lukama iz 2023. godine zamijenio je prethodni zakon iz 2003. No, zaključeno je da neka rješenja ovog zakona nisu adekvatna za plaže kojima je potrebna posebna zaštita. Ujedno je naglašeno da moguća privatizacija plaža predstavlja novi problem koji ograničava mogućnost sustavne zaštite jadranskog ekosustava.

Morska zaštićena područja u Jadranu ključna su za očuvanje biološke raznolikosti, usluga ekosustava i prirodnih resursa. Međutim, kako bi ova zaštita bila učinkovita, potrebno je uspostaviti odgovarajući upravljački okvir. Udio strogo zaštićenih morskih područja trenutno je vrlo mali, što predstavlja izazov u kontekstu zaštite morskog okoliša. S obzirom na to, a u skladu s europskom Strategijom bioraznolikosti do 2030. godine, Hrvatska je započela proces identifikacije dodatnih područja za zaštitu, s ciljem postizanja europskog cilja od 30 % zaštićenih područja mora od čega 10 % pod strogom zaštitom. Uredbom o obnovi prirode Europske unije postavlja se cilj da se do 2030. godine obnovi barem 20% kopnenih i 20% morskih degradiranih područja, a do 2050. godine svi ekosustavi kojima je potrebna obnova.

Primjer dobre prakse prikazan je u sektoru obrazovanja, a odnosi se na potencijal implementacije programa „Ocean literacy“, to jest, predmeta o razumijevanju oceana kao alatu koji će osvijestiti buduće učitelje o važnosti očuvanja oceana. Inicijative poput osnovanog kolegija na Sveučilištu u Zadru pomažu pri educiranju budućih učitelja i promicanju „Oceanske pismenosti“. Osvještavanje javnosti o povezanosti s oceanom ključno je za očuvanje morskog okoliša i stvaranje održivijeg odnosa čovjeka s oceanom.

Usmjeravanje aktivnosti u obrazovanje mladih, posebno školske populacije svih razina, s ciljem podizanja svijesti i aktivnog uključivanja, sudjelovanja učenika i nastavnika, nameće se kao imperativ. To podrazumijeva aktivno uključivanje ne samo učitelja svih razina škola, već prije svega i pedagoških savjetnika Agencije za odgoj i obrazovanje kao i predstavnika Ministarstva znanosti i obrazovanja, kako bi se u nastavne planove moglo uključiti većinu tematike koja je tijekom Skupa bila obrađena, neka opširno izložena, a neka samo spomenuta. Bilo bi ih korisno uključiti u buduće skupove, te ih potaknuti na aktivno sudjelovanje. Također, potrebno je provoditi informiranje i razgovore s učenicima i nastavnicima u školama, kako bi ih osvijestili o utjecaju klimatskih promjena. Na kraju, treba pripremiti edukativne materijale sa sadržajima koji se bave mogućnostima prilagodbe.

DOPUNA ZAKLJUČAKA

  1. Svake godine globalna razina mora naraste za 3-4 mm, a predviđa se da će do 2100. godine razina mora narasti između 0,5 – 1 m. Posljedice koje nas čekaju ovise isključivo o odgovorima na te promjene. Ograničavanje povećanja temperature na +1,5 °C, a nikako iznad +2 °C u odnosu na predindustrisko doba uključuje brza, dubinska i u većini trenutna smanjenja emisija stakleničkih plinova. Globalna ljudska populacija godišnje proizvede 60 milijardi tona stakleničkih plinova, od čega 40 milijardi tona otpada na CO2.
  2. Istraživanje ranjivosti obale u uvali Sahara na otoku Rabu pokazalo je značajne pomake obalne linije prema kopnu. Unutar pedeset godina, u ovoj uvali primjetan je gubitak oko 3400 m2 pješčane plaže. Preliminarni rezultati ukazuju na to da brza obalna erozija može biti posljedica promjena uslijed korištenja zemljišta, ali i nelegalnog iskopavanja pijeska s morskog dna. Predviđa se da će obalna erozija biti sve češći događaj na hrvatskom dijelu obale uslijed ekstremnih olujnih događaja, podizanja razine mora i gubitka naselja morskih cvjetnica koja štite obalu od erozije. U takvim okolnostima bit će potrebno redovito održavanje plaža kako bi se vraćao izvorni materijal na njihovu prvobitnu lokaciju i osigurala buduća upotreba plaža. Pri tome treba paziti da se što manje oštećuju morske zajednice.
  3. Istraživanje ranjivosti obale Primorsko-goranske županije zbog podizanja razine mora ukazuje na posebnu ranjivost otoka Suska, Unija i Raba zbog prisutnosti sitnog sedimenta na plažama. Ranjivost pokazuje i obala kod Kantride u Rijeci, što je posljedica nasipavanja sitnog materijala za izgradnju pomoćnog nogometnog terena. Alarmantan je podatak da četvrtina obalnog područja Primorsko-goranske županije (24%) ima visok ili vrlo visok stupanj ranjivosti na podizanje razine mora. Prirodni i umjetni zaštitni nasipi, poput žala, igraju ključnu ulogu u zaštiti obale od negativnih utjecaja, prvenstveno valova, čime se smanjuje indeks obalne ranjivosti. Stoga su potrebne odgovarajuće mjere za očuvanje tih zaštitnih struktura.
  4. Izrazito rijetka staništa na našoj obali, poput slanih močvara, u kontekstu klimatskih promjena mogu biti najveći saveznici u borbi za ublažavanje i prilagodbu na klimatske promjene. Muljeviti sedimenti slanih močvara skladište velike količine CO2, zbog čega je vrlo važno strogo zaštititi ovakva staništa. Porast razine mora, isušivanje i urbanizacija („coastal squeeze“) predstavljaju pritisak na ovakva područja, a ekstrakcija močvarnih sedimenata u ljekovite svrhe procesom oksidacije dovodi do oslobađanja uskladištenog ugljika natrag u atmosferu.
  5. U sklopu projekta Beachex, uz ostalo, utvrđeno je da je 25% od 1904 evidentirane plaže u Hrvatskoj umjetno. Pri provedbi projekta, posebno je naglašena praksa zlouporabe procesa „dohranjivanja“ plaža, koje bi se trebalo odnositi na ponovno raspoređivanje već postojećeg sedimenta na plažama u svrhu „urednijeg“ izgleda i bolje funkcionalnosti područja. Pod „dohranjivanjem“ se često dodaje novi sediment na već postojeći, čime se dodatno narušava stanište i gubi otpornost te usluga morskog ekosustava. Izrazito negativan utjecaj na okoliš pri tome ima korištenje materijala s većim udjelom praha.
  6. Nužno je obustaviti emisije stakleničkih plinova, no energetska obnova građevina u Hrvatskoj stagnira. Međutim, projekti energetske tranzicije, poput hvalevrijednih primjera na otoku Krku, imaju znatan potencijal kvalitetnih rješenja za održivu budućnost. Ključno je ostvariti suradnju između Vlade, lokalnih vlasti, znanstvenika i građana te kontinuirano prilagođavati strategije dinamičnim klimatskim promjenama.
  7. Istraživanja ihtiofaune, pogotovo sitne pelagijske ribe Jadrana, kao što je bukva, inćun, lokarda, srdela, šarun golemi, ukazuju na Bergmannovo pravilo koje sugerira smanjenje veličine tijela ribe uslijed porasta temperature okoliša (uz povišenje temperature okoliša za 1OC, najveća veličina tijela se smanjuje 3-4 %) što se objašnjava time da stvaranje novih proteina ne prati ubrzani proces razgradnje uzrokovane povećanom temperaturom. Klimatske promjene također utječu na rasprostranjenost različitih vrsta sitne plave ribe, što može dovesti do promjena u sastavu ribljih zajednica i strukturi ekosustava. Širenje područja rasprostranjenosti termofilnih vrsta prema sjeveru ugrožava borealne vrste sjevernog Jadrana koje preferiraju hladniji okoliš, te može dovesti do promjena u kompeticiji među vrstama i dinamici ekosustava, odnosno borealne vrste mogu se prilagoditi ili nestati.
  8. Utjecaj klimatskih promjena vidljiv je i kod kopnenih organizama na otočkim područjima. Klimatski uvjeti diktiraju varijabilnu mikroklimu, a ektotermni organizmi, poput mrava, suočeni su sa smanjivanjem površine otoka uslijed podizanja razine mora i visokom temperaturom koja uvjetuje aktivnost ovih organizama.
  9. Strane, često invazivne vrste u sve većem broju zalaze u Jadransko more. Među njima su plavi rak (Callinectes sapidus) te vatrenjača (Pterois miles), pridošlica iz Indo-Pacifika. Dokumentirana je prisutnost vatrenjače kod otoka Visa, što predstavlja najsjevernije nalazište ove ribe u Sredozemnom moru. Iako je vatrenjača potencijalno konzumna vrsta, rizici pri rukovanju te nedostatak adekvatnog ribarskog alata otežavaju izlov vrste koja nema prirodnog neprijatelja, osim veće hobotnice. Edukacija ribara i javnosti o mogućnosti konzumacije ove dvije vrste nameće se kao jedno od prihvatljivih rješenja.
  10. Ipak, pojedinim konzumnim vrstama, poput komarče (Sparus aurata), pogoduju povišene temperature mora. Zbog toga spada među održive morske proizvode te se njen uzgoj i konzumacija potencijalno mogu promicati među potrošačima. Ujedno, vrijeme uzgoja komarče pri višim temperaturama se smanjuje, što je posljedica ubrzanog rasta ribe. Pri tome je potrebno razviti adaptacijske strategije kako bi se posljedice klimatskih promjena pri uzgoju i izlovu umanjile.
  11. Svjedoci smo sve većeg sudjelovanja istraživača i znanstvenika u klimatskim akcijama, koje ne uključuje samo istraživačke, nego i zagovaračke aktivnosti. To je odgovor na ozbiljnu zabrinutost zbog klimatskih promjena i njihovih posljedica. Promjene uključuju globalni porast temperature i razine mora, ubrzanu acidifikaciju oceana te promjene u temperaturi i vremenskim ekstremima. Znanstvenici su sve više posvećeni suočavanju s ovim izazovima i očuvanju okoliša.
  12. Godišnje oko 12,7 milijuna tona plastike završi u oceanima. Istraživanje na Elafitskom otočju ukazuje da se udio morskog otpada prisutnog na plažama u 2023. godini povećao na 74,2%. Ujedno, istraživanja na ušćima rijeka pokazala su prisutnost 10-17% otpada, uglavnom plastike, u ukupnom koćarskom ulovu te 100% prisutnost mikroplastike u uzorcima slatkovodne i morske vode. Velika prisutnost mikroplastike u Jadranskom moru dokazana je brojnim istraživanjima u mekim dijelovima tijela morskih organizama (najmanji u oslića), no u posljednje vrijeme utvrđena je njezina prisutnost i u čvrstim tkivima, poput ljuštura školjkaša građenih od kalcijeva karbonata. Mikroplastika ujedno na sebe adsorbira različita zagađivala i mikroorganizme što dodatno ugrožava morske organizme pa i ljude. Potrebno je provoditi konstantni monitoring.
  13. U posljednje vrijeme naglašen je i rizik za ljudsko zdravlje što predstavlja globalni sigurnosni i zdravstveni problem. Uslijed promjene klime, mijenja se i sastav mikrobnih zajednica te njihova aktivnost, a slučajevi obolijevanja zbog zaraze patogenim mikroorganizmima sve su češći. Primjerice, promjene u temperaturi mora, oborinama i salinitetu obalnih regija imat će značajan utjecaj na širenje populacija bakterija roda Vibrio i povećanje rizika od bolesti koje ove bakterije izazivaju.
  14. Za kritično ugrožene morske organizme, poput plemenite periske (Pinna nobilis), naglašena je potreba za daljnjim istraživanjima i sustavnim praćenjem preživjelih jedinki kako bi se razumjeli čimbenici koji doprinose njihovom preživljavanju u divljini. Svaki napor za obnovu i očuvanje ugroženih morskih vrsta kao što je plemenita periska važan za očuvanje oceana i morskog okoliša u cjelini. Sudionici skupa su upozorili na naglašenu nezainteresiranost relevantnih institucija za trajno, dobro usmjereno financiranje dugoročnih interdisciplinarnih istraživanja vezanih uz klimatske promjene i njihove posljedice na našim prostorima.
  15. Povodom tridesete obljetnice istraživanja Rogozničkog jezera Zmajeva Oka, prikazan je niz istraživanja na tu temu. Znanstvenici upozoravaju na ozbiljne promjene u jezeru povezane s klimatskim promjenama ali i razvojem turizma. Temperatura jezera raste te se sve češće pojavljuje anoksija i u površinskom dijelu Jezera. Miješanja slojeva u Jezeru uz pojavu anoksične holomiksije koja traje i do nekoliko tjedana, dovode do masovnog pomora biljnih i životinjskih organizama, a periodi između takvih stanja postaju sve kraći, što prijeti već i tako narušenoj bioraznolikosti i posebno oporavku bentosa. S obzirom na planirane aktivnosti izgradnje turističkog resorta na području oko jezera znanstvenici upozoravaju na potrebu dodatne zaštite i stalnog monitoringa fizičko-kemijskih i bioloških parametara u Jezeru.
  16. Svjetska akademija znanosti i umjetnosti ističe važnost suradnje te dvije grane. Ideja da kreativna umjetnička misao i znanstveno istraživanje zajedno mogu poboljšati svijet ima duboko značenje. Sinergija između umjetnika i znanstvenika može donijeti inovacije i otkrića koja obogaćuju ljudsko iskustvo i potiču napredak u mnogim područjima, uključujući rješavanje globalnih izazova.

 

SUDIONICI SKUPA

  1. sc. Ivan Güttler, Državni hidrometeorološki zavod, Zagreb
  2. sc. Ivica Vilibić, Institut Ruđer Bošković, Zavod za istraživanje mora i okoliša, Zagreb
  3. sc. Jelena Dautović, Institut Ruđer Bošković, Zavod za istraživanje mora i okoliša, Zagreb
  4. sc. Igor Ružić, Sveučilište u Rijeci, Građevinski fakultet
  5. Tonko Bogovac, phys.-geophys., Građevinski fakultet, Sveučilište u Zagrebu
  6. Andrea Tadić, ing. aedif., Sveučilište u Rijeci, Građevinski fakultet
  7. sc. Ivana Zubak Čižmek, Sveučilište u Zadru, Odjel za ekologiju, agronomiju i akvakulturu
  8. Filip Kalinić, Odsjek graditeljstva, Tehničko veleučilište u Zagrebu
  9. prof. dr. sc. Dalibor Carević, Građevinski fakultet, Sveučilište u Zagrebu
  10. d.pl. Branko Kundih, dipl. iur., Stručni portal Pomorsko dobro
  11. Valnea Kerbavčić Degač, edu. geol. et geog., Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Služba za nekretnine i zaštitu okoliša, Odjel za geoinformacijske sustave i meteorologiju
  12. art. Ljubomir Miščević, dipl. inž. arh., Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
  13. dr. sc. Mirjana Kovačić, Pomorski fakultet Sveučilišta u Rijeci
  14. sc. Jelena Bujan, Zavod za istraživanje mora i okoliša, Institut Ruđer Bošković, Zagreb
  15. prof. dr. sc. Vjekoslav Tičina, Institut za oceanografiju i ribarstvo, Split
  16. sc. Jakov Dulčić, Institut za oceanografiju i ribarstvo, Split
  17. sc. Ines Haberle, Zavod za istraživanje mora i okoliša, Institut Ruđer Bošković, Zagreb
  18. Ilenia Sudulić, Aquarium Pula d.o.o.
  19. sc. Milena Mičić, Aquarium Pula d.o.o.
  20. Matej Čief, Fakultet prirodnih znanosti, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
  21. sc. Neven Iveša, Fakultet prirodnih znanosti, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
  22. Mirna Šarić, Gimnazija Franje Petrića, Zadar
  23. sc. Nikola Biliškov, Institut Ruđer Bošković, Zagreb; Znanstvenici za klimu – Hrvatska
  24. sc. Jasminka Kontrec, Institut Ruđer Bošković, Zagreb
  25. sc. Vlatka Filipović Marijić, Institut Ruđer Bošković, Zavod za istraživanje mora i okoliša, Zagreb
  26. sc. Natalija Špeh, Faculty of Environmental Protection, Velenje, Slovenija
  27. sc. Romina Kraus, Institut Ruđer Bošković, Centar za istraživanje mora, Rovinj
  28. prof. dr. sc. Darija Vukić Lušić, Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci
  29. Luca Privileggio, Institut Ruđer Bošković, Centar za istraživanje mora, Rovinj
  30. sc. Bojan Hamer, Institut Ruđer Bošković, Centar za istraživanje mora, Rovinj
  31. Jadranka Pelikan, Institut Ruđer Bošković, Centar za istraživanje mora, Rovinj
  32. Iva Tojčić, Institut Ruđer Bošković, Zagreb
  33. Tin Kulić, Sveučilište u Zagrebu, Građevinski fakultet
  34. Marta Alvir, Sveučilište u Rijeci, Tehnički fakultet
  35. sc. Ivana Lučin, Sveučilište u Rijeci, Tehnički fakultet
  36. sc. Aljoša Duplić, Zavod za zaštitu okoliša i prirode, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja RH, Zagreb
  37. Ivna Horvat, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja RH, Zagreb
  38. Manda Papac, Aquarium Pula d.o.o.
  39. Žana Moslavac, Aquarium Pula d.o.o.
  40. dr. sc. Melita Mokos, Odjel za ekologiju, agronomiju i akvakulturu, Sveučilište u Zadru
  41. Ciril Mlinar Cic, Inštitut Vodni krog, CICFILM PRODUCTION, Slovenija
  42. sc. Irena Ciglenečki-Jušić, Institut Ruđer Bošković, Zavod za istraživanje mora i okoliša, Zagreb
  43. dr. sc. Tatjana Bakran-Petricioli, Biološki odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
  44. Donat Petricioli, dipl. ing. biol., I.I.V. d.o.o za ekologiju voda, mora i podzemlja, Sali
  45. sc. Kristijan Vidović, National Institute of Chemistry, Department of Analytical Chemistry, Ljubljana, Slovenija
  46. Iva Dominović, Institut Ruđer Bošković, Zagreb
  47. Niki Simonović, Institut Ruđer Bošković, Zavod za istraživanje mora i okoliša, Zagreb
  48. Boris Mifka, Fakultet za fiziku, Sveučilište u Rijeci
  49. sc. Marija Marguš, Institut Ruđer Bošković, Zavod za istraživanje mora i okoliša, Zagreb
  50. Jasna Lovrinčević, Koblenz, Njemačka
  51. „Impact Factor“ agenda, Znanstvenici-glazbenici sastava „Impact Factor“ Institut Ruđer Bošković, Zagreb
  52. prof. dr. sc. Kristina Pikelj, Geološki odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
  53. Nadia Dunato Pejnović, Prirodoslovni muzej Rijeka
  54. Milvana Arko-Pijevac, dipl. ing. biol., Prirodoslovni muzej Rijeka
  55. sc. Claudio Batelli, Izola, Slovenija
  56. sc. Robert Hofrichter, MareMundi Institute Krk, Punat
  57. Lucija Petricioli, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike i računarstva, Zagreb
  58. sc. Davor Lučić, Institut za more i priobalje, Sveučilište u Dubrovniku
  59. sc. Maja Novosel, Biološki odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
  60. Valentina Šebalj, Ministarstvo poljoprivrede RH, Uprava ribarstva, Služba za akvakulturu, Ispostava Zadar
  61. prof. dr. sc. Andrej Jaklin, Institut Ruđer Bošković, Centar za istraživanje mora, Rovinj
  62. sc. Nina Marn, Zavod za istraživanje mora i okoliša, Institut Ruđer Bošković, Zagreb
  63. Dejan Kosić, Ponikve eko otok Krk, d.o.o.

/by

Sudjelovanje na 3. radionici o ažuriranom Nacionalnom energetskom i klimatskom planu

13. srpnja je održana 3. radionica o ažuriranom Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu RH (NECP), koja se održava u prostorijama Instituta za energetiku Hrvoje Požar, a kao predstavnik Znanstvenika za klimu na njoj je sudjelovao Nikola Biliškov.

Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan (NECP) je dokument koji je, na temelju Uredbe o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem na području klime, svaka država članica dužna predstaviti Europskoj Uniji. Taj plan se nadovezuje na postojeće nacionalne strategije i planove, a svrha mu je davanje pregleda trenutačnog energetskog sustava i stanja u području energetske i klimatske politike. Nadalje, u njemu se donosi pregled nacionalnih ciljeva za svaku od pet ključnih dimenzija energetske unije te odgovarajuće politike i mjere za ostvarivanje tih ciljeva, za što se u njemu uspostavlja i analitička osnova. U NECP-u treba posvetiti posebnu pozornost ciljevima do 2030. godine, koji uključuju smanjenje emisija stakleničkih plinova, energiju iz obnovljivih izvora, energetsku učinkovitost i elektroenergetsku međusobnu povezanost. Osim toga, NECP mora biti usklađen s ciljevima održivog razvoja UN-a i da im doprinosi.

Ukratko, na radionici se okupilo tridesetak sudionika iz različitih sektora. Bili su tu predstavnici Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja (predvođeni Dunjom Mazzocco Drvar, ravnateljica Uprave za klimatske aktivnosti), Ministarstva financija, Ministarstva prometa, Regionalne energetske agencije (REGEA), Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te predstavnici drugih zaintereseiranih strana, kao i, naravno, domaćini iz Instituta za energetiku Hrvoje Požar. Program se sastojao od pregleda dosadašnjih aktivnosti i prezentacije nacrta ažuriranog NECP-a, nakon čega je slijedila rasprava. Ovdje nećemo iznositi sve detalje rasprave, jer bi oni ionako trebali biti dostupni na drugim mjestima, nego ćemo se ograničiti isključivo na primjedbe Znanstvenika za klimu.

Slika 1. Godišnji hod promjena godišnjih emisija ugljikovog dioksida za Hrvatsku. Podaci pokazuju porast ili pad emisija za određenu godinu u odnosu na prethodnu godinu. Pozitivne vrijednosti znače porast, a negativne pad emisija u odnosu na prethodnu godinu. Izvor: Our world in data (18. VII. 2023.)

Sadrži li NECP klimatski plan?

Iako je sama ideja NECP-a potekla iz sektora energetike, smatramo da u tom planu, kao i svakom drugom, koji u svom naslovu sadrži i klimatsku komponentu, klimatska komponenta mora doista biti jako zastupljena, nikako ne smije biti u drugom planu, dodana tek kao pozadina. Smatramo da bi NECP u ovom obliku ispravnije bilo nazvati energetskim, a ne energetskim i klimatskim planom. Klimatski plan ne može biti sveden na emisijske ciljeve, određene mogućnostima bezbolne energetske transformacije. Klimatski plan se mora temeljiti na najboljim dostupnim znanstvenim činjenicama, koje su, smatramo, odlično i vrlo jasno prezentirane u najnovijem izvještaju IPCC-a. Kao što smo već nebrojeno puta istaknuli, klimatske promjene su nam imperativno nametnule vrlo radikalnu tehnološku, ali i društvenu tranziciju prema civilizaciji koja funkcionira bez dodatnih emisija ugljikovog dioksida i ostalih stakleničkih plinova. Svaka država mora doprinijeti tom globalnom cilju.

U svom uvodnom obraćanju, Dunja Mazzocco Drvar je istaknula dvije važne stvari: 1. EU povećava klimatsku ambiciju i to smanjenjem emisija stakleničkih plinova do 2040. u iznosu od 90-95 % (u odnosu na 1990.) i 2. emisije stakleničkih plinova Hrvatske su se 2021. povećale za 2,9 %. Dakle, kao članica EU, i Hrvatska će morat slijediti politike u okviru klimatskih ambicija EU. Povećanje emisija, naravno, znači da se ne krećemo u pravom smjeru. To su tek neki od podataka na koje bi se trebala referirati nastojanja pri donošenju planova, strategija i, konačno, politika.

Drugi, još važniji podaci se nalaze u izveštajima IPCC-a. Kao što znamo, da bi se došlo do smjernica za donošenje politika nije potrebno pročitati više od 10 tisuća stranica te kompilacije znanstvenih spoznaja, nego se one nalaze u sažecima za donositelje odluka, koje prate izvještaj svake pojedinačne radne grupe. No, sigurni smo da tim koji je radio na ažuriranom NECP-u to dobro zna. Pitanje je onda zašto u nacrtu NECP-a nigdje ne nalazimo okvire za klimatske politike, kao ni, recimo, usporedbe u NECP-u predloženih mjera usmjerenih na smanjenje emisija stakleničkih plinova s potrebama prema IPCC-u? Zašto nigdje nema podataka kako predložene mjere smanjenja emisija korespondiraju s različitim scenarijima? Konkretno, pogledajmo sliku 2.

Slika 2. Potrebe za redukcijom emisija ako želimo postići cilj o neprelaženju porasta globalne prosječne temperature u iznosu od +1,5 °C u odnosu na predindustrijsko doba (izvor: Our world in data); emisijski scenariji, koji vode određenim obuzdavanjima prosječne globalne temperature (izvor; Sceptical science i Fuss et al. Nature Climate Change 4 (2014) 850-853 – pdf).

U svakom planu, koji zaslužuje nositi etiketu klimatskoga, trebale bi biti navedene mjere koje korespondiraju s grafovima na slici 2. Konkretno, treba pokazati u koji se od redukcijskih scenarija uklapa određena mjera te, ako se ne uklapa u ono što zahtijeva Pariški sporazum, a to je porast temperature +1,5 °C u odnosu na predindustrijsko doba, dakle scenarij RCP2.6.

 

Plin – i dalje značajna komponenta u energetskom miksu?

Plin uporno zadržava svoje mjesto važnog, čak i “ključnog tranzicijskog” energenta u NECP-u, iako se predviđa značajno smanjenje njegovog korištenja. Pritom mu se vrlo često dodijeljuje epitet “prirodni”, jer to bi, valjda, trebalo zvučati jako lijepo. Zapravo je taj pridjev lijep onoliko koliko je netko ekološki osvješten samo zato što si pere kosu šamponom zelene boje.

Plin, koji se crpi iz zemlje, jest prirodni produkt. Ali isto tako je prirodni produkt i nafta. Pa i ugljen, i on je prirodan. Svi su oni nastali raspadom davno uginulih organizama.

Nekad, u ona davna vremena kad sam išao u osnovnu školu, taj isti plin se nazivao zemni plin. Onda se to u nekom trenutku promijenilo, jer pridjev “zemni” ne zvuči baš dovoljno dobro. Radi se o tipičnoj logičkoj pogrešci crvene haringe, koja se često primijenjuje pri oblikovanju pseudoznanstvenih mitova i teorija zavjere. Drugim riječima, plinu se tendenciozno daje pridjev koji nije bitan za njegov opis i ne odražava njegova relevantna svojstva, ali taj pridjev zvuči dobro i to mu je jedina funkcija. Kemijski, plin je, kao i nafta i ugljen, smjesa ugljikovodika (u ovom slučaju uglavnom metan), a produkt izgaranja svih ugljikovodika je ugljikov dioksid i voda.

Kemijski identitet i reaktivnost je jedino što je kod plina bitno u kontekstu klimatskih promjena. Jedino što ga čini (uvjetno) boljim u odnosu na druga fosilna goriva je sadržano u termodinamici njegove reakcije s kisikom (gorenja), pri čemu se oslobađa relativno više energije po jedinici količine ili mase. No, i taj uvjetni benefit treba balansirati s fugitivnim emisijama, koje doprinose povećanju koncentracije metana u atmosferi, koji je efikasniji staklenički plin od CO2. Sve to je zapisano u fundamentalnim fizikalnim svojstvima plina. Zato o tome treba voditi računa. Kao što je nedavno pokazano, fugitivne emisije metana na plinskim platformama u sjevernom Jadranu su značajne. Praksa je da se fugitivne emisije ponekad rješavaju spaljivanjem plina (flaring), npr. u rafinerijskim bakljama, a time se opet dobiva ugljikov dioksid.

Nije jasno zašto Hrvatska ne bi odlučnije krenula smjerom radikalnog uvođenja obnovljivih izvora. Imamo uvjete za to, možemo biti i regionalni predvodnici u tom smislu. Umjesto toga, i dalje se planira istraživanje potencijalnih ležišta ugljikovodika u Jadranu, Slavoniji i Dinaridima. Objašnjenja da je to “ostavljeno tek tako, kao jedna mogućnost koja ovisi o investitorima, ali se ionako nitko nije javio” nisu dovoljno uvjerljiva.

Osim toga, vidimo da je plinski posao veliki i kontinuirani zamašnjak korupcije na visokoj razini u Hrvatskoj.

 

Je li energetska sigurnost isto što i osiguravanje dobavnih pravaca fosilnih energenata?

Ovisnost o svim fosilnim gorivima, pa time i o plinu, uvijek sa sobom nosi i višedimenzionalnu sigurnosnu prijetnju. U ovom slučaju se to očituje dosta jasno. EU je ovisnost o ruskim fosilnim gorivima zamijenila ovisnošću o fosilnim gorivima iz prekomorskih zemalja. A to je i dalje ovisnost, koja i dalje, redefiniranjem geopolitičkih odnosa, predstavlja sigurnosnu prijetnju, ali i produljuje emisije te nas udaljava od onoga što moramo učiniti, a to je napuštanje fosilnih goriva i prekid emisija CO2.

Osim toga, energetika temeljena na fosilnim gorivima je centralizirana. Imamo velike elektrane, velike rafinerije i ostalu infrastrukturu, koja je u slučaju bilo kakvog napada važan strateški cilj, a ugrožena je i u slučaju prirodnih nepogoda. Obnovljivi izvori energije su, s druge strane, inherentno decentralizirani. O tome je prije više od 110 godina, 1912., pisao Giacomo Ciamician.

Uglavnom, nevjerojatnim nam se čini veliki manjak klimatske ambicije, a govorimo o zemlji koja bi, ponovimo, mogla biti regionalni predvodnik zelene tranzicije. Dio problema možda leži u kontinuiranom narativu predstavnika nadležnoh ministarstva. Naime, od njih često čujemo kako su građani neposlušni i oni su ti koji nisu voljni mijenjati svoje navike. Bilo bi zanimljivo od tih upućenih pojedinaca čuti kako zamišljaju mijenjanje navika građana, ako nema sustavne motivacije za to? A motivacija su pametno osmišljene, dalekovidne politike, a ne ovakva društveno-politička realnost koja motivira samo apatiju.

/by

Taksonomija EU: prljava politika lažno zelene energije

Članak je preveden na hrvatski jezik s izvornika objavljenog 13. srpnja 2022. u Green European Journal,
autor izvornika: Seden Adlar

Nakon odobrenja Europskog parlamenta, Europska komisija nastavlja sa svojim planovima klasifikacije fosilnog plina i nuklearne energije kao “zelene” energije. Posljedice tog katastrofalnog poteza će se u nadolazećim godinama odraziti na širok raspon problema, od rata u Ukrajini do klimatske krize. Seden Anlar razmatra dosadašnje odvijanje kontroverze te njen utjecaj na jedinstvo EU-a, klimatsko vodstvo i geopolitičku strategiju.

6. srpnja 2022. članovi Europskog parlamenta izglasali su podršku prijedlogu taksonomije od strane Europske komisije, čime su dali zeleno svjetlo označavanju fosilnog plina i nuklearne energije “zelenim” energentima, što se odnosi i na aktivnosti vezane uz njih. Bio je to katastrofalan ishod koji znači, jednostavno i u praksi, da će Europska unija od 1. siječnja 2023. ulaganja u fosilni plin i nuklearnu energiju smatrati zelenima.

U pozadini svog dosadnog naslova, Uredbom o taksonomiji EU-a se uspostavlja sustav klasifikacije, čija je svrha da tvrtkama, ulagačima i donositeljima političkih odluka pruži smjernice o održivim financijskim proizvodima i energetskim resursima. Glavni cilj zakona je usmjeriti kapital prema aktivnostima koje Komisija smatra ekološki održivima. Drugim riječima, taksonomija je osmišljena kako bi spriječila zeleno pranje (greenwashing) identificiranjem održivih ekonomskih aktivnosti, kao i uvođenjem obveza izvješćivanja za tvrtke i sudionike na financijskim tržištima.

Glavni dio Uredbe o taksonomiji kojom je utvrđeno šest ciljeva je stupio na snagu 12. srpnja 2020. No, Komisija je tada najavila da će popis ekološki održivih aktivnosti donijeti kasnije putem „delegiranih akata”. Tu su odluku žestoko kritizirali zastupnici EU-a, jer su delegirani akti po prirodi sekundarno zakonodavni akti i stoga nisu podložni istoj razini ministarskog i parlamentarnog nadzora kao sama uredba.

Europska komisija je u travnju 2021. objavila pravila koja reguliraju taksonomiju, ali je odgodila odluku o uključenju fosilnog plina i nuklearne energije na popis održivih gospodarskih aktivnosti. Mjesecima kasnije, nekoliko trenutaka prije ponoći u novogodišnjoj noći 2021., Komisija je objavila nacrt prijedloga koji te energente označava kao “zelene” izvore. Taj potez je proglašen “jednom od najvećih kontroverzi” dosadašnjeg mandata predsjednice Komisije Ursule von der Leyen.

Podijeljena Unija

Tijekom jeseni 2021. Komisija je započela konzultacije s državama članicama o nacrtu prijedloga, što je izazvalo višemjesečne žestoke rasprave i pregovore. Nastale su dvije neformalne skupine sa suprotnim stajalištima o tome treba li EU označiti fosilni plin i nuklearnu energiju zelenom, a predvode ih dva glavna aktera: Francuska i Njemačka, čime su naglašene velike razlike među državama kad su u pitanju energetski ciljevi.

Francuska, koja oko 70 % svoje energije dobiva iz nuklearnih elektrana, uz potporu država članica iz istočne i središnje Europe poput Poljske, je htjela da von der Leyen uključi nuklearnu energiju u taksonomiju. S druge strane, Njemačka, koja je tri od svojih šest nuklearnih elektrana zatvorila 2021., a ostatak namjerava zatvoriti do kraja 2022., je lobirala protiv uključivanja nuklearne elektrane i predložila dodavanje fosilnog plina kao alternative. Međutim, vlada sačinjena od „semafor koalicije“ je podijeljena je po tom pitanju, pri čemu se Socijaldemokratska partija (SPD) zalaže za fosilni plin, čemu se protive Zeleni. Štoviše, tijekom tog procesa, antinuklearne države poput Austrije i Luksemburga su pokazale svoje zube prijeteći mogućim tužbama bude li nuklearna energija označena zelenom. Na kraju, Njemačka i Francuska su se “složile da se ne slažu” i čak su zanijekale bilo kakav sukob. Naknadna odluka Komisije o uključenju fosilnog plina i nuklearne energije u taksonomiju, službeno objavljena u Dopunskom delegiranom aktu o klimi, jasno pokazuje znatan utjecaj država članica na institucije EU-a u procesima donošenja odluka.

I tako je obećavajuća inicijativa s potencijalom da doprinese klimatskim ciljevima EU-a postala još jedna razblažena komponenta Europskog zelenog dogovora i alat koji će doprinijeti upravo onome čemu se trebao suprotstaviti: greenwashingu.

Izostanak oporbe

I prije glasanja u Europskom parlamentu u srpnju 2022., zastupnici su mogli reagirati na prijedlog Komisije. Čini se da je delegirani akt pretrpio veliki udarac u lipnju 2022. kad su dva najznačajnija odbora Europskog parlamenta, Odbor za gospodarstvo i Odbor za okoliš, odlučila da će ga blokirati, tražeći od Komisije da iznese novi prijedlog. Takve odluke su obično pouzdan pokazatelj smjera u kojem će ići plenarno glasanje, no ovoga puta to nije bilo tako.

Naravno, protivljenje toj odluci nije izostalo. Čim je Komisija objavila kontroverzni prijedlog za uključivanje fosilnog plina i nuklearne energije u Uredbu o taksonomiji, međustranački i transnacionalni savez zastupnika u Europskom parlamentu se okupio protiv prijedloga – što je rijetka pojava. Kad je održano glavno plenarno glasanje, 278 zastupnika u Europskom parlamentu iz svih stranačkih linija glasali su za blokiranje prijedloga, 75 manje od 353 glasa potrebna za osiguranje potrebne apsolutne većine. No, s obzirom na to da je bila potrebna apsolutna većina od 353 glasa, oporba je izostala.

Većina zastupnika u Europskom parlamentu koji su odobrili predloženu taksonomiju dolaze iz redova Europske pučke stranke desnog centra, dok su Zeleni/EFA bili jedina stranka koja je jednoglasno glasala za blokiranje prijedloga (uz jedan suzdržan glas).

 

Manjkavi dizajn

U binarnoj klasifikacijiji, koja razlikuje dobru “zelenu” energiju od svih drugih izvora, nedopustiv je nijansirani tranzicijski pristup koji bi bio i ambiciozan i realan.

Kao što je stručna skupina Europske platforme za održivo financiranje navela u svom konačnom izvještaju, taj pristup zanemaruje međuaktivnosti koje bi se mogle provoditi u određenom vremenskom razdoblju tijekom tranzicijskog procesa. Štoviše, taksonomija ostavlja neklasificiranim širok raspon resursa koji nemaju značajan utjecaj na okoliš, što bi moglo dovesti do toga da ih investitori smatraju “neodrživima”. S obzirom na to da su europske tvrtke obavezne izvještavati o održivosti svojih ulaganja, to bi vjerojatno dovelo do toga da će se svaka aktivnost koja nije na „zelenom popisu” smatrati neusklađenom s klimatskim ciljevima EU-a, što može presušiti kapital koji bi mogao biti usmjeren prema tim aktivnostima.

Daleko od znanstvene utemeljenosti, kakva je klasifikacija trebala biti, taksonomija pati od simptoma potpunog zanemarivanja smjernica znanstvene zajednice kako bi se globalno zagrijavanje zadržalo na razini ispod +1,5 °C u odnosu na predindustrijsko doba. Uzimajući u obzir činjenicu da su odluke donesene samo nekoliko mjeseci nakon upozorenja IPCC-a da bi planet mogao biti na putu povišenja prosječne globalne temperature i do dva puta više od granice postavljene Pariškim sporazumom, postupci Europske komisije i Parlamenta nisu ništa drugo nego sramotni. Štoviše, takva taksonomija također odbacuje zahtjeve klimatskih aktivista i nevladinih organizacija, koji su pozvali EU da poduzme ozbiljne korake kako bi ispunila svoje klimatske ciljeve. To je još jedan dokaz da, kad se upletu partikularni interesi, posao dolazi na prvo mjesto.

Većina kritika proširenja taksonomije s pravom je usmjerena na plin. Dok dužnosnici EU-a impliciraju da plin nije tako loš kao ugljen – što nije najuvjerljiviji argument u diskusiji usred klimatske krize – nova ulaganja u fosilne aktivnosti poput elektrana na plin jednostavno nisu u skladu s klimatskim ciljevima EU-a. Plin možda jest čišći od ugljena, ali nije dovoljno čist da bi zaslužio nastavak ulaganja u plinsku infrastrukturu. To je nedavno potvrdila Međunarodna agencija za energiju u svojoj izjavi da bi ulaganja u fosilna goriva morala biti hitno zaustavljena, s početkom 2022., kako bi se globalno zagrijavanje zadržalo ispod +1,5 °C.

Stvari postaju kompliciranije kad je u pitanju nuklearna energija. Iako se, za razliku od fosilnog plina, može smatrati gorivom bez emisija, životni ciklus nuklearnih elektrana, uključujući izgradnju, ekstrakciju urana, transport i preradu rude, značajni su izvori emisija CO2. Štoviše, izgradnja je vrlo skupa i svakako prespora da bi nuklearne elektrane doprinijele kratkoročnom smanjenju emisija i klimatskim ciljevima do 2030. godine koje je postavila EU. Iako Francuska snažno podupire nuklearnu energiju kao svoj omiljeni izvor električne energije, čak ni financijski savjet francuske vlade nuklearnu energiju ne smatra održivim ulaganjem. Zanimljivo, i Frans Timmermans, potpredsjednik Europske komisije odgovoran za Europski zeleni dogovor, izjavio je da se nuklearna energija ne može klasificirati kao zelena. Konačno, značajni prigovori proizlaze iz zabrinutosti struke da bi uključivanje nuklearne energije među zelene aktivnosti moglo odvratiti kapital od ulaganja u obnovljive izvore, unatoč tome što su obnovljivi izvori energije jeftiniji od nuklearne energije i plina, a to bi u konačnici usporilo energetsku tranziciju.

Međunarodna agencija za energiju je izjavila da bi ulaganja u fosilna goriva morala biti hitno zaustavljena, s početkom 2022.

Investitori su mi kritizirali prijedlog

Nije iznenađujuće da su neki ulagači pozdravili uključivanje fosilnog plina i nuklearne energije u taksonomiju. Generalni direktor njemačke udruge lokalnih javnih poduzeća VKU nazvao je to “važnim prepoznavanjem uloge prirodnog plina kao mosta za postizanje klimatskih ciljeva”. Međutim, neočekivano mnogo kritika prema proširenju taksonomije zapravo je došla od samih investitora i drugih dionika u energetskoj i financijskoj industriji, koji su izrazili svoju zabrinutost oko vjerodostojnosti i upotrebljivosti trenutne verzije proširene taksonomije – signalizirajući da bi odluku trebalo uzimati s oprezom ili čak bojkotirati nove zelene oznake.

Na primjer, Net Zero Alliance, grupa od 73 institucionalna ulagača, izjavila je da bi uključivanje plina “bilo u suprotnosti s visokim razinama okvirnih ambicija taksonomije EU-a općenito.” Stephan Kippe, voditelj istraživanja ESG-a u Komercijalnoj banci AG je zaključio da odobrenje prijedloga Komisije “ne čini borbu protiv greenwashinga nimalo lakšom”. Hugo Gallagher, viši savjetnik za politiku pri Europskom održivom investicijskom forumu (Eurosif) također je izrazio protivljenje prijedlogu rekavši: “Dvojbeno je ispunjavaju li plin i nuklearna energija uvjete da budu kvalificirani kao tranzicijske aktivnosti”, te dodao da mnogi industrijski akteri ne žele ulagati u plin ili nuklearnu energiju.

Fosilni pogon Putinovog rata

Aktivisti su bili vrlo jasni da će, osim pogoršanja klimatske krize, ovakvo proširenje taksonomije EU imati presudan utjecaj na rat u Ukrajini. Dopuštanje većeg ulaganja u plin i nuklearnu energiju Europi otežava osiguranje energetske neovisnosti od Rusije. Odluka je stoga dar Putinu koji će u konačnici novcem EU nastaviti financirati svoj ratni stroj.

EU je Rusiji već od početka rata u Ukrajini do sada platila 57 milijardi eura za fosilna goriva, jer su uvoz ruskog fosilnog plina, plinskih turbina, urana i drugih nuklearnih usluga izuzeti iz sankcija koje je EU nametnula Rusiji kao odgovor na invaziju. Prema novoj studiji Greenpeacea, očekuje se da će Rusija biti jedan od glavnih dobitnika u proširenju taksonomije. Naime, ta odluka Rusiji osigurava zaradu u iznosu dodatnih 4 milijarde eura godišnje, što znači 32 milijarde do 2030.

Kad je riječ o nuklearnoj energiji, ruska državna tvrtka Rosatom trebala bi “osigurati udio od procijenjenih 500 milijardi eura potencijalnog ulaganja u nove nuklearne kapacitete EU-a”. Ako su Europska komisija i Parlament obećali da će stajati uz Ukrajinu, zašto bi Putinu osigurali tako nevjerojatnu geopolitičku prednost na srebrnom pladnju (ili bolje rečeno, pladnju od uranovog stakla)?

Lobiji, lobiji, lobiji

Shvativši da će biti najveći dobitnici takve odluke, ruske tvrtke Gazprom, Lukoil i Rosatom u Bruxellesu su intenzivno lobirale da se fosilni plin i nuklearna energija dodaju u Taksonomiju EU kao zeleni resursi i aktivnosti. Greenpeace je otkrio da su se povjerenici i visoki dužnosnici Europske komisije s predstavnicima tih kompanija sastali ukupno 18 puta, izravno ili preko lobista tvrtki i podružnica od ožujka 2018., kada je Komisija predstavila svoj akcijski plan o održivim financijama. Jednostavno je zapanjujuć kontrast između postupaka Europske komisije i njezinih javnih izjava u vezi s Ukrajinom, kao što je izjava von der Leyen Ukrajincima tijekom njezina posjeta: „Vaša borba je naša borba. …Europa je na vašoj strani” pred ukrajinskim predsjednikom Zelenskim.

Važno je napomenuti da je i sama Europska komisija nedavno prepoznala koliko su opasne lobističke aktivnosti ruskog režima u Bruxellesu i predložila da se ruskim tvrtkama zabrani angažiranje tvrtki iz EU za lobiranje i odnose s javnošću, prema EU Observeru, zarađuju 3,5 milijuna eura godišnje od takvih poslova. Iako je ovo pozitivan pomak i nužan korak, prijedlog još nisu odobrile države članice EU-a.

EU je Rusiji već od početka rata u Ukrajini do sada platila 57 milijardi eura za fosilna goriva

EU: klimatski vođa ili kočničar?

Ujedinjeno Kraljevstvo ne uspijeva ispuniti svoje klimatske ciljeve i namjerava ukinuti zakon kojim se štite njezina najvažnija područja divljih životinja. Nadalje, Vrhovni sud SAD-a je nedavno odlučio ograničiti kapacitet Agencije za zaštitu okoliša da smanji emisije CO2, što učinkovito odgađa bilo kakvu značajnu klimatsku akciju SAD-a. S obzirom na sve to te na činjenicu da energetska kriza bjesni diljem svijeta, više nego ikada je potreban vođa klimatske politike. Dok je Europska komisija potezala prave poteze prema rješavanju klimatske krize i igrala je odlučujuću ulogu u novom klimatskom poretku, prijedlog taksonomije je potpuno suprotna priča.

Samo nešto više od mjesec dana nakon objave planova EU za ubrzanje energetske tranzicije i osiguranje energetske neovisnosti od Rusije kroz Repower EU, odobrenje delegiranog akta ne samo da jača Putinov geopolitički utjecaj u regiji, već šalje i zbunjujuće poruke o ozbiljnosti preuzimanja vodstva EU u suočavanju s klimatskom krizom. Stoga, osim što razotkriva duboke raskole između država članica EU-a u pogledu suočavanja s klimatskom krizom, Taksonomija EU-a također ugrožava vjerodostojnost cjelokupne klimatske agende EU-a, Europskog zelenog dogovora i EU-a kao globalnog klimatskog vođe. U svijetu u kojem čak ni Rusija i Kina ne uključuju plin u svoje taksonomije održivih aktivnosti, označavanje nuklearne energije i fosilnog plina kao zelenih izvora energije od strane EU-a predstavlja opasan presedan i jasan je simptom neuspješnog klimatskog vodstva.

Kako se izvući odavde?

Nakon toliko razočaravajućeg i greenwashingom zagađenog ishoda koji zanemaruje rastuću krizu s kojom se danas suočavamo, put pred nama je mutan i prepun izazova. Sljedeći korak je glasanje Vijeća EU-a, akteru koji može staviti veto na odluku Parlamenta. No, s obzirom na to da je uključivanje fosilnog plina i nuklearne energije rješenje koje su predložile upravo države članice Vijeća, a i s obzirom na to da većina vlada EU-a podržava taj prijedlog, s velikom se sigurnošću može pretpostaviti da dvotrećinska većina, potrebna za odluku o vetu, neće biti desegnuta. S vrlo izglednim odobrenjem očekuje se da će delegirani akt stupiti na snagu početkom 2023. godine.

No, ima još nade, a ona je u sudskom postupku. Nakon odluke Europskog parlamenta, mnoge nevladine organizacije najavile su da razmatraju ili planiraju pravni postupak. Greenpeace je najavio podnošenje formalnog zahtjeva za internu reviziju Komisiji, a u slučaju negativnog rezultat će pokrenuti tužbu Europskom sudu pravde protiv Komisije zbog uključivanja fosilnog plina i nuklearne energije u Taksonomiju. Povrh toga, Luksemburg i Austrija će se pridružiti Greenpeaceu u osporavanju Komisije putem istog suda. Španjolska i Danska također razmotraju mogućnost pridruživanja tužbi.

U posljednjih su se godinama zaredale sudske tužbe građana protiv svojih vlada kako bi ih pozvali na odgovornost zbog nedovoljnih mjera poduzetih za ispunjavanje vlastitih klimatskih obveza. Obećavajući probojni uspjesi sudskih slučajeva kao što su Država Nizozemska protiv Zaklade Urgenda te Notre Affaire à Tous i Drugi protiv Francuske pokazali su kako klimatske parnice mogu biti instrument u borbi protiv klimatske nepravde i moćan alat za rješavanje prljave politike ili sporosti političkog napretka, ali i utiru put daljnjim tužbama.

Dok sve više i više sudova u svojim presudama povezuju štetu za okoliš i pravo na život, a koalicija otpora raste protiv greenwashingom prožete Uredbe o taksonomiji EU-a, nameće se jedno pitanje: mogu li pravna osporavanja Zakona o klimi EU-a dovesti do sličnih ishoda i pobjeda klimatske pravde?

/by

Zeleni plan i nezelena taksonomija

Kako bi EU dosegla klimatske i energetske ciljeve za 2030. te ciljeve Europskog zelenog plana, ključno je usmjeriti investicije prema održivim projektima i aktivnostima. Trenutačna pandemija COVID-19 je pojačala potrebu za preusmjeravanjem novca u održive projekte kako bi naša gospodarstva, poduzeća i društva, a posebno zdravstveni sustavi, postali otporniji na klimatske i ekološke šokove.

Kako bi se to postiglo, potrebno je razviti zajednički jezik i jasno definirati što se smatra “održivim”. Zato je za provedbu Akcijskog plana financiranja održivog rasta potrebno donijeti zajednički klasifikacijski sustav održivih ekonomskih aktivnosti, odnosno “EU taksonomiju”.

Tim se riječima na službenim stranicama EU objašnjava čemu služi taksonomija EU za održive aktivnosti. U praksi to znači da je taksonomija klasifikacijski sustav kojim se usmjeravaju milijarde Eura u projekte čiste energetike, a sve kako bi se do 2050. postigao cilj nultih neto emisija. Na sjednici EU parlamenta, održanoj u prvom tjednu ovog mjeseca, je 5. srpnja na dnevni red došlo glasanje o davanju oznake održivosti projektima vezanima uz plin i nuklearnu energiju u taksonomiji. Prije toga su nadležni odbori EU parlamenta za okoliš i za ekonomiju odlučili glasati protiv tog prijedloga, koji je, nakon curenja prdijedloga taksonomije krajem 2021., uznemirio široku javnost. I mnogi članovi Europskog parlamenta su glasno prosvjedovali protiv tog prijedloga, u čemu se posebno istaknuo Michael Bloss, član Alijanse 90/Zeleni. U privatnoj korespondenciji, on upozorava:

U isto vrijeme doživljavamo napad lobija na EU parlament. Koncentrirana lobistička moć automobilskog sektora, industrije i nekih sindikata žele otpiliti brojne prijedloge u takozvanom klimatskom paketu “Fit For 55“. Kraj motora s unutarnjim izgaranjem 2035. godine? pasti će! Besplatni certifikati o zagađenju CO2? Trebalo bi nastaviti! Jake ambicije u smanjenju emisija u trgovanju emisijama? Dolje s tim! U maloj analizi, moj tim i ja smo saželi.

Dramatičnoj raspravi o taksonomiji ništa dobroga nije donjela agresija Rusije na Ukrajinu. Ambasadori Europskog klimatskog pakta su, referirajući se na Ukrajinsku klimatologinju i članicu IPCC-a Svitlanu Krakovsku, 16. svibnja poslali peticiju donositeljima odluka na razini EU. Ovdje donosimo tekst peticije u cjelini:

Petition to end the EU’s energy dependence on Russia for fossil fuels and accelerate its energy transformation towards greenhouse gas neutrality

to:

EU Commission president  and vice presidents
EU Parliament and President of the EU Parliament
President of the EU Council
Prime ministers of the EU member states
European External Action Service
Media

 

The attention of the whole world is focused with fear and consternation on the humanitarian uncivilized and unkind tragedy resulting from the extremely violent Russian aggression on Ukraine and its people.

The European Union is founded on Human dignity, Freedom, Democracy, Equality, Rule of law, Human rights values. All these values have been trampled by the Russian invasion in the young Ukrainian democratic country willing to establish a different set of them, based on the vision of the world belonging only to those who seize power by force and uncontainable violence.

The economic success of the EU was possible and still depends on energy for its industries, cities and life. However, inside the EU the sources of energy are extremely limited. Today energy, in its different forms, gas, oil and more, comes for the most part from Russian sources. The EU and its member states have not yet been able to reach together a stage that allowed to end this dependence.

In the current war, this weakness puts the European Union in an absurd situation because its energy imports from Russian sources is followed by the payment of billions of Euros to finance the Russian invasion and war against Ukraine, making any intervention of the EU in support of peace more difficult.

The statement of the Ukrainian scientist Svitlana Krakovska, a member of the IPCC WG2: “Human-induced climate change and the war on Ukraine have the same roots, fossil fuels, and our dependence on them.” brings the current situation and its challenges right to the painfully precise point.

It is clear to all that the global present and near future for the humanity must be constructive, positive and sustainable. Instead, this war of the Russian autocrats and their conception of relations between nations leads in exactly the opposite direction!

This war, while on the one hand is a tragedy, on the other hand has united us all to stand up for freedom and peace.

We, as European Climate Pact Ambassadors, strongly reaffirm and proclaim that the future of today’s and future generations must be based on a world of respect, freedom and sustainability for all.

We therefore demand the EU member states and the EU Institutions that:

  • All necessary efforts are made at the political, legislative, economic, financial, investment, defense, health, labor and social levels in order to accelerate the achievement of the energy transformation of the European Union to greenhouse gas neutrality in the shortest possible time.
  • The energy dependence on Russia (gas, oil, etc.) is put to an end, while avoiding dependence on fossil fuel supply from other sources as well.
  • The process of integration of domestic energy sources, their purchase, investment and financing is initiated within the EU member states.
  • Part of the resulting profits be reinvested in support of sustainability of the society as a whole.

We invite you to respond together to this historic challenge!

Peticija, nažalost, nije rezultirala značajnijim odgovorima adresanata. No, kako se približavala sjednica EU parlamenta na kojoj se trebalo glasati o taksonomiji, tako se intenzivirala i javna rasprava o njoj te otpor proglašavanju plina i nuklearne energije održivima. U svom pismu, Michael Bloss ističe:

Sadašnji prijedlog taksonomije nije u skladu s temeljnim smislom tog dokumenta, jer Europska Komisija predlaže uključenje projekte vezane uz nuklearnu energiju i fosilni „prirodni“ plin u održive investicije. Ali to ne samo da krši njihova vlastita pravila, već pretvara prijedlog, izvorno planiran kao čist tok financija, u otrovnu zelenu juhu. Greenwashing na račun brze energetske tranzicije značajno će nas usporiti na putu prema klimatskoj neutralnosti. Aktualno istraživanje Greenpeacea također pokazuje: ruske državne tvrtke intenzivno lobiraju za uvrštavanje nuklearne energije i plina u “zelenu” taksonomiju. Prođe li taksonomija kroz parlament prema sadašnjem prijedlogu, Putin će profitirati u milijardama! To se ne smije dopustiti! Ali što je sada s taksonomijom?

Moj tim i ja radimo u Europskom parlamentu kako bismo ovu taksonomiju jasno vratili na kurs obnovljivih izvora energije. Za to mi treba svaki glas i podrška. Vrijedi toga! Jer sprječavanje svake stotinke dodatnog zatopljenja na našem planetu znači manje klimatskih katastrofa i više slobode za sve. U ovom trenutku, to je postao i izraz otpora Putinu. Zajedno možemo!

Ambasadori Klimatskog pakta EU su se podržali ova nastojanja te su poslali video poruku članovima EU parlamenta:

U tom trenutku se činilo da će sporni prijedlog biti odbijen, jer su dva ključna odbora već odlučila glasati protiv njega. No, bili smo svjesni i da druga strana vrlo aktivno lobira za izglasavanje etiketiranja plina i nuklearne energije održivima. Zato je ta sjednica bila popraćena mnogim prosvjedima, akcijama, peticijama, pismima parlamentarcima i drugim pokušajima lobiranja protiv partikularnih, kratkovidnih interesa.

Nažalost, samo je 282 od potrebnih 353 članova EU parlamenta glasalo protiv tog prijedloga, čime je, dakle, EU parlament službeno podržao etiketiranje plina i nuklearne energije održivima u taksonomiji, što bi trebalo stupiti na snagu 1. siječnja 2023. Ipak, još nije sve gotovo, jer mnoge nevladine organizacije, a posebno Greenpeace, najavljuju pravnu borbu protiv Europske komisije, koja je predložila proglašenje plina  nuklearne energije održivima u EU taksonomiji. Jedan od najčešćih komentara je da je time Putinu uručen jako lijep poklon, a u kritici te odluke opet treba istaknuti onu Svitlane Krakovske:

Šokirana sam. Ruska agresija na Ukrajinu je rat plaćen fosilnim gorivima koja zagrijavaju klimu, a Europski parlament je upravo izglasao upumpavanje milijardi Eura za financiranje fosilnog plina iz Rusije. Kako je to, za ime svijeta, u skladu sa službenim stajalištem EU da će zaštititi naš planet i stajati uz Ukrajinu?

Izgleda da je još jednom do izražaja došlo sustavno licemjerje kao jedno od temeljnih stupova funkcioniranja EU. Osim toga, tim opasnim presedanom je poslana devastirajuća poruka investitorima i ostatku svijeta, i to od strane sustava koji sebi voli tepati da je predvodnica globalne zelene tranzicije. Jasno je kako je ovaj ishod još jedan pokazatelj kako su predviđanja nekih energetskih stručnjaka da će rat u Ukrajini ubrzati tranziciju energetike prema obnovljivim izvorima. Iako je od početka bilo nejasno odakle dolaze takva predviđanja, jasno je da su ona potpuno promašena, a usudio bih ih se nazvati i štetnima.

Da budemo jasni, ovakvim ishodom glasanja u EU parlamentu, Zeleni plan EU je natopljen ugljikovodicima. Doista možemo zaključiti da se radi o crnom danu za klimu.

Crni je to dan za klimu, nakon kojega je uslijedio vrlo intenzivan i iscrpljujući toplinski val koji je zahvatio većinu Europe i izazvao velike požare, tisuće smrti i nestašicu vode. To je više nego jasan podsjetnik na dubinu klimatske krize, kao i na potrebu za neodgodivom, vrlo odlučnom i precizno usmjerenom sustavnom klimatskom akcijom na svim razinama.

/by

Pismo kanadskom Ministru okoliša i klimatskih promjena

Dear Minister Guilbeault,

it might be presumptuous of me to address You so directly, and allow me to apologize in advance for taking Your precious time. However, I found Your letter, addressed to residents of the Laurier-Sante-Marie, and I decided to address you as Minister of Environment and Climate Change.

Let me introduce myself. I am chemist from Zagreb, Croatia, and I came to Montreal in early February, to work at the McGill University as a Marie Sklodowska Curie fellow. However, more important to You is that I am also the Ambassador of the EU Climate Pact.

As a scientist and long-term activist in the fields of environmental protection, human rights and peace, in the beginning of 2020 I authored “A Plea for Systematic Climate Action” (attached to this e-mail), which was signed by more than 550 Croatian scientists, and addressed to Croatian state authorities. As a central part, this Plea articulates 11 clear demands, together with a call for better collaboration of state institutions with academic sector. This launched an informal initiative Scientists for Climate – Croatia, which very successfully promoted a stronger involvement of the scientific community in the adoption and implementation of climate-relevant policies. Additionally, the initiative is very active in communication of climate-related topics to the general public. ž

As an Ambassador of the EU Climate Pact, I will continue with these activities. One of very important pledges in this regard is a vivid exchange of knowledge and experience with similar initiatives in Canada. Obviously, such an exchange with Canadian decision makers is more than desirable. So, it would be a great honor for me if You could take some time and give me the opportunity to talk to You about climate issues and to share experiences of the two so different countries. Indeed, Canada and Croatia are environmentally and socio-politically very different countries, experiencing different consequences of climate change. Yet, we together share the same planet, and only through a joint global action we can successfully combat ongoing global climate change.

In the hope of positive response to this request, I cordially express my sincere regards,

Nikola Biliškov, PhD

/by

Pitanja institucijama zakonodavne i izvršne vlasti povodom izlaska AR6 1. radne skupine IPCC-a

Upravo smo Vladi, Uredu predsjednika, Saborskom odboru za zaštitu okoliša, Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja te medijima poslali sljedeći dopis povodom izlaska 6. izvješća 1. radne skupine Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC-a).

Poštovani,

povodom izlaska 6. izvješća 1. radne skupine Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC-a), a s obzirom na klimatske aktivnosti službene RH, koje smo više puta ocijenili nedovoljnima (uz određene iznimke), slobodni smo vam uputiti niz pitanja, kategoriziranih prema ključnim porukama tog izvješća. Od svih adresiranih institucija zahtijevamo odgovore u pisanom obliku.

Inicijativa Znanstvenici za klimu – Hrvatska nastala je na temelju Apela znanstvenika RH za sustavnu klimatsku akciju, kojega je potpisalo preko 550 hrvatskih znanstvenika svih profila i disciplina, koji djeluju u našoj zemlji i inozemstvu. Apel je u siječnju 2020. uručen Vladi RH, Uredu predsjednika, Saboru i Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja. U skladu s tim Apelom, ali i u skladu s našim temeljnim poimanjem društvene uloge znanstvenika te njihove odgovornosti u usmjeravanju i oblikovanju djelovanja temeljenog na najboljim raspoloživim znanstvenim spoznajama, osjećamo se dužnima upozoriti na krajnju ozbiljnost izvješća IPCC-a te još jednom zahtijevati sustavno i usklađeno djelovanje svih institucija zakonodavne i izvršne vlasti RH, svake u okvirima svojih nadležnosti. Smatramo to dužnošću svih nas, i to ne samo prema našoj zemlji, nego i čovječanstvu u cjelini, osobito prema nadolazećim generacijama.

Integralno izvješće IPCC-a i sažetak za donositelje odluka nalazi se ovdje: https://www.ipcc.ch/report/ar6/wg1/#TS

U prilogu vam još jednom šaljemo i naš Apel za sustavnu klimatsku akciju, zajedno s potpisima znanstvenika.

Kao što smo više puta naglasili i u samom Apelu, stojimo vam na raspolaganju.

 

Ključne poruke 6. izvješća 1. radne skupine IPCC-a i pitanja:

A Trenutno stanje klime

Poruka A.1. Nedvojbeno je da su ljudskim utjecajem zagrijane atmosfera, ocean i kopno. To je uzrokovalo široko rasprostranjene i brze promjene u atmosferi, oceanu, kriosferi i biosferi.

Komentar: Ni Hrvatska nije izuzeta iz klimatskih promjena. Štoviše, klimatska je kriza sve izraženija u našoj zemlji. Istina je da je Hrvatska malena zemlja, čije su emisije ugljikovog dioksida u apsolutnim vrijednostima zanemarive u odnosu na neke druge zemlje. No, što se tiče emisija po glavi stanovnika, vidimo da nismo nimalo nevini. Mi jesmo mala zemlja, ali u globalnom kontekstu smo dužni preuzeti svoj dio odgovornosti. Štoviše, u tom se kontekstu treba prisjetiti i da smo geografski smješteni u sredozemnom bazenu, koji je prepoznat kao jedna od globalnih ‘vrućih točaka’, o čemu je posebno detaljno izvjestila Unija za Mediteran (UfM) 2020. godine.

 

Poruka A.2. Razmjeri recentnih promjena klimatskog sustava u cjelini te trenutno stanje mnogih aspekata klimatskog sustava su bez presedana tijekom mnogih stoljeća pa i mnogih tisućljeća.

Komentar: U Hrvatskoj svjedočimo poremećajima mnogih aspekata klimatskog sustava, koji narušavaju način života, na kakvog je naše stanovništvo naviknuto. Osobito se to odražava na poljoprivredu, ali i mnoge druge grane gospodarske djelatnosti. Tigrasti komarci su odavno sasvim uobičajena pojava, a oni su samo jedna od mnogih invazivnih vrsta što negativno utječu na zdravstvo, ali i bioraznolikost. Predviđaju se sve češće i dulje suše, koje u perspektivi vode dezertifikaciji. Razina mora zamjetno raste, što već sada ugrožava plodnu deltu Neretve. Ne obuzdamo li klimatske promjene, migracije će se zaoštriti i eksplodirati. Projekcije investicijskih banaka pokazuju da će klimatske promjene uzrokovati značajne migracije stanovništva iz mediteranskih zemalja, uključujući i RH.

 

Poruka A.3. Klimatske promjene izazvane ljudskim djelovanjem već utječu na mnoge vremenske i klimatske ekstreme u svim regijama svijeta. Dokazi o uočenim promjenama u ekstremima kao što su toplinski valovi, obilne oborine, suše i tropski cikloni, a osobito njihovo pripisivanje ljudskom utjecaju, ojačali su od Petog izvješća (AR5).

Komentar: Klimatske promjene su već do sada uzrokovale zagrijavanje Sredozemlja za +1,5 °C u odnosu na predindustrijsko doba. Najzornije posljedice su povećanje učestalosti obilnih oborinskih događaja, koji su uzrokovali poplave, intenzivne i dugotrajne suše, dugotrajni, sve učestaliji i vrlo intenzivni toplinski valovi, koji dovode do obaranja temperaturnih ekstrema. Požari, poplave, zaslanjenje riječnih ušća, zamjetno narušavanje morske i kopnene bioraznolikosti, tek su neke od posljedica klimatske krize u koju smo duboko uronili.

 

Poruka A.4. Unaprijeđeno poznavanje klimatskih procesa, paleoklimatski dokazi te odzivi klimatskog sustava na rastuće radijativno forsiranje daje najbolju procjenu klimatske osjetljivosti u iznosu od 3 °C, s užom raspodjelom u odnosu na procjenu iznesenu u AR5.

Komentar: Na području RH, ali i izvan nje djeluju vrhunski znanstvenici, koji se posredno ili neposredno bave klimatskim promjenama, njihovim uzrocima, kao i utjecajima na prirodu, okoliš, društvo, gospodarstvo, financije, sigurnost itd. Mnogi od tih znanstvenika su uključeni u djelovanje međunarodnih organizacija i tijela poput IPCC-a. Smatramo da je njihovo akumulirano znanje, kao i njihovi kontakti, od neprocijenjive vrijednosti.

Pitanja i zahtjevi uz A:

  1. Koji će koraci, u kojem roku te korištenjem kojih resursa biti detaljno istraženi utjecaji klimatskih promjena na RH, u lokalnom, ali i regionalnom te globalnom kontekstu?
  2. Kollike su dosadašnje prirodne, financijske i socijalne štete uzrokovane klimatskim promjenama? Koji su planovi za smanjenje tih šteta u budućnosti?
  3. Zahtijevamo detaljno popisivanje dosadašnjih klimatskih promjena na području RH, uz njihovo dovođenje u širi geografski kontekst. Tome treba pridodati i kratkoročne i dugoročne projekcije promjena u budućnosti.
  4. Kad će, u kolikoj mjeri te na koje načine, institucije zakonodavne i izvršne vlasti u procese donošenja klimatski relevantnih odluka iskoristiti znanstvenike, čija su istraživanja posredno ili neposredno usmjerena prema različitim aspektima klimatskih promjena i klimatske krize?

 

B Moguće klimatske budućnosti

Poruka B.1. Svi razmotreni emisijski scenariji pokazuju da će globalna površinska temperatura nastaviti rasti najmanje do sredine XXI. stoljeća. Globalno zagrijavanje od 1,5 °C i 2 °C će biti premašeno tijekom XXI. st. ako u narednim desetljećima ne dođe do radikalnih redukcija emisija ugljikovog dioksida (CO2) i ostalih stakleničkih plinova.

Komentar: Istina je da je Hrvatska malena zemlja, čije su emisije ugljikovog dioksida u apsolutnim vrijednostima zanemarive u odnosu na neke druge zemlje. Na globalnoj razini, Hrvatska doprinosi tek s 0,05% emisija CO2. No, što se tiče emisija po glavi stanovnika, one iznose 4,61 t CO2 po stanovniku (podatak Svjetske banke za 2019.), dok je globalni prosjek 4,48 t CO2 po stanovniku (podatak Svjetske banke za 2018.). Hrvatska jest mala zemlja, ali u globalnom kontekstu smo dužni preuzeti svoj dio odgovornosti.

 

Poruka B.2. Mnoge promjene u klimatskom sustavu se pojačavaju zbog neposrednog utjecaja globalnog zatopljenja. One uključuju povećanje učestalosti i intenziteta ekstremnih vrućina, morskih toplinskih valova te obilnih oborina, poljoprivrednih i ekoloških suša u nekim regijama te udjela intenzivnih tropskih ciklona, kao i smanjenja Arktičkog leda, snježnog pokrova i permafrosta.

Komentar: Kao što smo već komentirali, klimatske promjene već sada imaju znatan negatiivan utjecaj na mnoge aspekte gospodarske djelatnosti, ali i zdravstva te stanja okoliša i prirode u Republici Hrvatskoj.

 

Poruka B.3. Predviđa se da će produljeno globalno zatopljenje dovesti do intenziviranja globalnog kruženja vode, uključujući njegovu varijabilnost, globalnu monsunsku precipitaciju i razmjere vlažnih i sušnih događaja.

Komentar: Sve navedene promjene su već sada vrlo evidentne na području Republike Hrvstake, s perspektivom intenziviranja u bliskoj budućnosti.

 

Poruka B.4. U scenarijima se s rastućim emisijama CO2 predviđa smanjenje učinkovitosti oceanskih i kopnenih odljeva ugljika s obzirom na usporenje akumulacije CO2 u atmosferi.

Komentar: Iako se ovdje radi o globalnom aspektu emisija, Hrvatska, kao dio svijeta, doprinosi i stoga mora preuzeti dio odgovornosti. 

 

Poruka B.5. Mnoge promjene uzrokovane prošlim i budućim emisijama stakleničkih plinova su nepovratne kroz stoljeća i tisućljeća, a to se osobito odnosi na promjene u oceanu, ledenim plohama i globalnoj razini mora.

Komentar: Iako se ovdje radi o globalnom aspektu emisija, Hrvatska, kao dio svijeta, doprinosi i stoga mora preuzeti dio odgovornosti. 

Pitanja i zahtjevi uz B:

  1. Što Hrvatska namjerava poduzeti kako bi smanjila svoje emisije CO2 po glavi stanovnika?
  2. Zahtijevamo kvantificiranje utjecaja aktivnosti RH na globalne aspekte klimatskog sustava te na osmišljavanje mjera minimizirnja tih utjecaja.

 

C Klimatske informacije za procjenu rizika i regionalnu prilagodbu

Poruka C.1. Prirodni pokretači i interna varijabilnost će oblikovati ljudskim djelovanjem uzrokovane promjene, osobito na regionalnim razinama i u bliskoj budućnosti, s malim učinkom na stoljetno globalno zatopljenje. Te modulacije je važno uzeti u obzir u planiranju čitavog raspona mogućih promjena.

Komentar: Klimatska varijabilnost je već sada znatno narušena na razini RH te se očekuje daljnje intenziviranje tih poremećaja, što posljedično dovodi do povećanja nepredvidljivosti vremenskih prilika, kao i znatnog povećanja vezanih rizika te šteta. To se odražava na kvantitativne parametre, ali i na neposredan osjećaj ljudi koji žive od poljoprivrede i drugih djelatnosti koje su neposredno ovisne o klimatskoj varijabilnosti.

 

Poruka C.2. Uz daljnje globalno zatopljenje, predviđa se da će se u svakoj regiji događati sve više istodobnih i višestrukih promjena u pokretačima klimatskih utjecaja. Promjene u nekoliko pokretača klimatskih utjecaja bile bi raširenije pri zatopljenju od 2 °C u odnosu na 1,5 °C te još raširenije i izraženije pri višim razinama zatopljenja.

Komentar:  U tom je kontekstu, kao mediteranska zemlja, Hrvatska posebno osjetljiva, što je detaljno elaborirano u izvještaju UfM-a iz 2020. godine te u proizlazećim dokumentima, koji se specifičnije odnose na Hrvatsku.

 

Poruka C.3. Ne mogu se isključiti ishodi male vjerojatnosti, poput kolapsa ledenog pokrova, nagle promjene cirkulacije oceana, neki složeni ekstremni događaji i zagrijavanje znatno veće od procijenjenog, vrlo vjerojatnog raspona budućeg zagrijavanja. Oni su također dio procjene rizika.

Komentar:  Vrlo je važno prepoznati ulogu Hrvatske u tim globalnim procesima te kvantificirati utjecaje.

Pitanja i zahtjevi uz C:

  1. Zahtijevamo osnivanje znanstvenog kriznog stožera, čija bi uloga bio transfer najboljih raspoloživih znanstvenih spoznaja s područja klimatskih promjena u učinkovite klimatske politike.
  2. Na koji način i u kojem roku će RH kvantificirati poremećaje varijabilnosti svih aspekata klimatskog sustava te posljedica tih poremećaja?
  3. Koje će mjere biti donesene na temelju spoznaja nastalih u okviru djelovanja pod (b)?
  4. Na koji način će se nadoknađivati štete uzrokovane klimatskim promjenama?
  5. Zahtijevamo i hitno ukidanje svih oblika pogodovanja energetici i prometu temeljenom na fosilnim gorivima, kroz pravednu, ali rapidnu i odlučnu transformaciju energetskog i prometnog sektora. To se odnosi na sva fosilna goriva: ugljen, naftnu i njene derivate, kao i plin.

 

D Ograničavanje budućih klimatskih promjena

Poruka D.1. Iz perspektive prirodnih znanosti, ograničavanje globalnog zatopljenja uzrokovanog ljudskim djelovanjem na određenu razinu zahtijeva ograničavanje kumulativnih emisija CO2, dostizanje barem neto nulte emisije CO2, zajedno s radikalnim smanjenjem emisija drugih stakleničkih plinova. Radikalno, brzo i trajno smanjenje emisija metana također bi ograničilo učinak zagrijavanja koje je posljedica smanjenja onečišćenja aerosolima i poboljšalo bi kvalitetu zraka.

Komentar: Prepoznajemo, pratimo i pozdravljamo sve pozitivne institucionalne korake. Međutim, i dalje su ti koraci nedovoljno odlučni te ih karakterizira nedostatna ambicija i posvećenost. Republika Hrvatska ima službenu analizu klimatskih promjena u razdoblju od 1960. do 2010. godine, kao i neke neslužbene analize (npr. onu izrađenu u okviru projekta Meteoadriatic). Također, RH redovito (iako ponekad uz kašnjenja, na koja smo također ukazivali) podnosi nacionalna izvješća prema Okvirnoj konvenciji UN-a o promjeni klime (UNFCCC), koja sadrže i klimatske scenarije i procjene ranjivosti po sektorima te mjere prilagodbe. Dakle, barem djelomični podaci postoje, ali dolazi do znatnih problema pri pretakanju tih podataka u propise. Tijekom zadnjih godina donesen je čitav niz dokumenata i propisa, čije smo donošenje nastojali pratiti i trudili smo se reagirati na njih. Nažalost, u svemu tome nalazimo vrlo malo prave ambicije, kakva nam je potrebna kako bismo se pravilno i dovoljno snažno oduprijeli klimatskim promjenama, čije posljedice naša zemlja već dugo osjeća, a svake godine su njihove posljedice sve ozbiljnije.

 

Poruka D.2. Scenariji s niskim ili vrlo niskim emisijama stakleničkih plinova (SSP1-1.9 i SSP1-2.6) dovode do vidljivih učinaka na koncentracije stakleničkih plinova i aerosola u roku od nekoliko godina, te na kvalitetu zraka, u odnosu na scenarije visokih i vrlo visokih emisija stakleničkih plinova (SSP3-7.0 ili SSP5-8.5). Prema tim kontrastnim scenarijima, uočljive razlike u trendovima globalne površinske temperature počele bi izlaziti iz prirodnih varijacija unutar 20-ak godina, a tijekom duljih vremenskih razdoblja za mnoge druge klimatske utjecaje (visoka pouzdanost).

Komentar: Iako se ovo odnosi na globalne trendove,  važno je u tom kontekstu kvalitativno prepoznati te kvantificirati utjecaje RH. U tome ključnu ulogu moraju odigrati znanstvenici iz područja geofizike, specifično atmosferske fizike, meteorologije i klimatologije te se očekuje intenzivan transfer njihovih spoznaja u učinkovite klimatske politike.

Pitanja i zahtjevi uz D:

  1. Zahtijevamo hitno preispitivanje svih klimatski relevantnih propisa, strategija i planova te njihovo usklađivanje sa zahtjevima 6. izvješća IPCC-a. Taj zahtjev se odnosi na sve razine, od lokalne do državne.
  2. U kojoj mjeri te na koji način institucije zakonodavne i izvršne vlasti namjeravaju uključiti znanstvenike relevantne ekspertize u procese donošenja odluka, usmjerenih prema kvalitetnim i učinkovitim klimatskim politikama
/by

Saborski odbor za zaštitu okoliša i prirode o klimi i klimatskim promjenama

„Ublažavanje klimatskih promjena je cilj koji nadilazi političke ambicije i razlike među političkim strankama i grupacijama“, istaknula je Sandra Benčić u svom uvodnom obraćanju na početku temaske sjednice Saborskog odbora za zaštitu okoliša i prirode, koja je pod naslovom „Klima i klimatske promjene – izazovi i ambicije Republike Hrvatske“ održana 9. ožujka 2021. I sam sastav uzvanika na tu sjednicu pokazao je da iza tih riječi stoji vrlo jasan, odlično informiran sadržaj. Naime, bile su tu zastupljene vrlo raznolike grupacije, koje je inače teško okupiti na jednom mjestu, a da se slažemo barem u osnovnom načelu, a to je da su klimatske promjene tu, da ih sve jasnije osjećamo te da zajedno moramo krenuti u odlučnu akciju po tom pitanju. U zaključnom dijelu našeg Apela smo istaknuli sljedeće: „To je zahtjev koji podrazumijeva zajedničko, sinergijsko djelovanje svih ljudskih djelatnosti. Naposljetku, to je zahtjev koji isključuje bilo kakvu diskriminaciju te poziva na solidarnost među generacijama, među rasama, vjerama, državama, svim mogućim opredjeljenjima, kao i solidarnost spram drugih živih bića.“ Dozvolit ću si mrvicu optimizma pa ću podijeliti svoj osjećaj da je upravo ova rasprava utjelovila tu našu poantu na jedan vrlo konstruktivan način. Nekoliko sudionika sjednice su istaknuli kako je upravo takva rasprava, među različitim zainteresiranim stranama, odlična podloga za oblikovanje kvalitetnog javnog dijaloga o ovoj prevažnoj temi.

Klimatski ciljevi zadani znanstvenim činjenicama. Izvor IPCC i Our World in Data.

Stanje klimatskih promjena u Mediteranskom bazenu. Izvor UfM i MedCC

Pozicija Znanstvenika za klimu – Hrvatska se, naravno, temelji na znanstvenim činjenicama. Klimatske promjene su znanstvena činjenica, ali one su se, zbog desetljetnog zanemarivanja, prelile daleko izvan domene same znanosti i zahvatile sve aspekte ljudske djelatnosti. Činjenica je da emisije CO2 i drugih stakleničkih plinova i dalje rastu. S time je povezana i činjenica da raste i globalna prosječna temperatura. To ukazuje na sustavni manjak ambicije u provedbi znanstveno utemeljenih ciljeva, iako nam znanost daje vrlo jasne i nedvosmislene smjernice za kreiranje politika. Znanstveni podaci pokazuju i da svako odgađanje implementacije mjera za ublažavanje klimatskih promjena potrebne mjere čini sve radikalnijima. Zato, ako se oslanjamo na znanost, a smatramo da je po ovom pitanju znanost najbolje oruđe u rukama čovječanstva, onda moramo hitno krenuti u vrlo ambicioznu klimatsku akciju. Hrvatska je možda mala zemlja, čije su emisije u apsolutnim brojkama možda male, ali činjenica je da naše emisije per capita iznose 4,48 t CO2 godišnje (podatak za 2017. g.),[1] što je blizu globalnog prosjeka (4,73 t CO2 godišnje per capita za 2017. g)[2]. Žalosna je realnost i da se u Hrvatskoj i dalje planiraju ili kreću s implementacijom projekti vezani uz iskorištavanje fosilnih goriva, što je u očitom raskoraku sa znanstveno utemeljenim mjerama. Kao primjere navodimo produljenje rada TE Plomin 1,[3] otvaranje LNG terminala na u Omišlju,[4] istraživanje potencijalnih ležišta ugljikovodika u Jadranu i na Dinaridima[5] te, najrecentnije, izgradnja postrojenja za koking u okviru obnove rafinerije u Urinju.[6] Kao znanstvenici, mi u ovim projektima ne vidimo dekarbonizacijski sadržaj. Nikola Biliškov, koji je uime Znanstvenika za klimu sudjelovao na sjednici, istaknuo je ta stajališta, ali i ukazao na nelogičnosti u institucionalnom postupanju. Osim toga, u svojem se izlaganju oslonio na izvještaj o stanju klimatskih promjena i okoliša u Mediteranskom bazenu,[7] kojeg je 2020. izdala organizacija Union for Mediterranean. Osim onoga što je izrečeno na samoj sjednici, ovdje treba istaknuti da je u kontekstu suočavanja s klimatskim promjenama, ali i krizom bioraznolikosti, bitna zabrana korištenja jednokratne plastike. Nikola je istaknuo i naše središnje načelo, a to je da je moralna obaveza znanstvenika upozoravati čovječanstvo na sve prijetnje katastrofama, ali ih i tretirati onakvima kakve jesu. Iz tog načela, uostalom, proizlazi i naš Apel za sustavnu klimatsku akciju.

Jasno je da raspravu održanu na sjednici treba smatrati samo početkom jednog dugog, interdisciplinarnog i intersektorskog dijaloga. Nadamo se da će to doista tako i biti. Tokom rasprave su se čuli mnogi optimistični i poticajni tonovi, ali i vrlo utemeljene kritičke opservacije. U tom kontekstu za kraj treba istaknuti riječi Julija Domca: „Ja volim svoja izlaganja započinjati sa šalom, ali ova tema je preozbiljna pa danas neće biti šale. Mi danas ovdje raspravljamo o ovoj temi upravo onako kako bi trebalo raspravljati. Klimatska ambicija ne smije biti tek domaća zadaća koju smo dobili od EU, nego ona mora biti vizija i razvojna prilika, možda i zadnja, za RH“.

Snimku cijele sjednice Odbora možete pogledati ovdje:

 

[1] Our World in Data: Croatia CO2 Country Profile, https://ourworldindata.org/co2/country/croatia?country=~HRV

[2] Our World in Data, https://ourworldindata.org/grapher/co-emissions-per-capita?tab=chart&stackMode=absolute&country=AUS~CAN~USA~OWID_WRL&region=World

[3] Glas Istre, 14. 2. 2019. https://www.glasistre.hr/pula/plomin-1-definitivno-ide-ponovo-u-pogontomic-greenpeace-ako-hep-dobije-dozvolu-tuzit-cemo-ministarstvo-zastite-okolisa-581297

[4] HRT vijesti, 29. 1. 2021. https://vijesti.hrt.hr/gospodarstvo/otvoren-lng-terminal-na-krku-360556

[5] Vlada RH, Zakon o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika, https://www.google.com/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=&ved=2ahUKEwiS4Miw1KXvAhXFwKQKHV87AJQQFjAAegQIARAD&url=https%3A%2F%2Fvlada.gov.hr%2FUserDocsImages%2F2016%2FSjednice%2F2021%2FVelja%25C4%258Da%2F45%2520sjednica%2520VRH%2F45%2520-%25203.docx&usg=AOvVaw3wcEDKcoOxLBq0qtTWsS5p

[6] Novi list, 8. 3. 2021. https://www.novilist.hr/novosti/hrvatska/projekt-od-4-milijarde-kuna-coric-urinj-ce-biti-na-razini-naj/

[7] Mediterranean Experts on Climate and Environmental Change, „Scientific Assessment of Climate and Environmental Changes in the Mediterranean Basin“, svibanj 2020. https://www.medecc.org/

/by