Krajem prošlog tjedna Vlada je pokrenula proces javnog savjetovanja o Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu RH za razdoblje 2021.-2030., u trajanju od četiri dana. Budući se radi o dokumentu od ključne važnosti za buduću nacionalnu klimatsku i energetsku politiku, koji se direktno veže uz potpisivanje Pariškog sporazuma, te prema tome i o dokumentu od strateške važnost smjera razvoja hrvatskog društva u sljedećih deset godina, ocjenjujemo kako je ovakav postupak krajnje neprimjeren. Ne ulazeći ovdje u raspravu o samom dokumentu (jer javna rasprava mora biti omogućena u zakonskim okvirima, i poštujući propisane procedure) napominjemo da učinkovita i sustavna klimatska politika uključuje, između ostalog, stvarnu, a ne tek deklarativnu dekarbonizaciju energetskog sektora. U tom smislu, tu nema mjesta daljnjem razvoju i povećanju kako postojećih, tako i potencijalnih proizvodnih kapaciteta za ekstrakciju i eksploataciju fosilnih goriva čak do 2035. godine.
Integrirani energetski i klimatski plan je strateški dokument koji svojim karakterom ima dugoročan utjecaj na društvo u cjelini. Zakonski propisana procedura javnog savjetovanja o tom planu svojom obuhvatnošću i trajnošću mora odražavati važnost plana. No, Vlada je propisala da savjetovanje traje tek četiri radna dana, čime je samo zadovoljila formu, dok se u stvarnosti javnost dovodi pred gotov čin. Na takav način namjerno se onemogućava provedba supstancijalne javne rasprave s ciljem poboljšanja Plana i sudjelovanja dionika znanosti i civilnog sektora u kreiranju javnih politika te se krše pozitivne zakonske odredbe kojima je propisan minimalan rok od 30 dana za sudjelovanje javnosti u postupcima.
Ovim putem apeliramo na Vladu da omogući javno savjetovanje u zakonskom roku od 30 dana te da na taj način zaista omogući znanstveno utemeljeno argumentiranje postojećeg prijedloga, a s ciljem stvaranja boljeg razvojnog dokumenta.
Klimatske promjene, gubitak bioraznolikosti i pandemija već sada imaju globalni utjecaj na integritet ekosustava i dobrobit ljudskih zajednica. Stoga je inicijativa Znanstvenici za klimu Hrvatska, vođena gore navedenim načelima, a okupljena oko Apela za sustavnu klimatsku akciju, početkom ove godine pozvala institucije zakonodavne i izvršne vlasti Republike Hrvatske na ambiciozniju sustavnu klimatsku akciju. Osim konkretnih zahtjeva, u Apelu je izražena i spremnost na ekspertnu pomoć. Iako su od tada zamjetni neki pozitivni pomaci, općenito je odnos institucija Republike Hrvatske prema klimatskoj krizi i dalje daleko od zadovoljavajućeg, a većinu klimatski relevantnih politika moramo ocijeniti kao neambiciozne, promašene i krivo usmjerene. Strateški dokumenti koje RH donosi u tom kontekstu vrlo su načelni i neinventivni te podrazumjevaju detaljnije definiranje konkretnih provedbenih alata u neodređenoj budućnosti, što svakako nije prihvatljivo u kontekstu nužnosti hitnog i usmjerenog djelovanja. Nažalost, to se odražava i u ovom prijedlogu Plana.
U riješavanju klimatske krize prvenstveno je potreban snažan i neodgodiv zaokret prema obnovljivim izvorima energije, zajedno s njihovom decentralizacijom. Predloženi plan je u tom smislu krajnje neambiciozan i predviđa daljnje iskorištavanje fosilnih goriva, baš kao da klimatske promjene ne postoje. Dugoročni negativni učinci bilo koje krize ne mogu se izbjeći njihovim ignoriranjem ili nepromišljenim koracima. Znanstveno-tehničke inovacije, implementirane u efikasne tehnologije, su nužan dio odgovora na klimatsku krizu, ali ublažavanje klimatskih promjena i drastično smanjenje emisije stakleničkih plinova zahtijeva ambiciozne i učinkovite političko-ekonomske instrumente, koji radikalno zahvaćaju u temelje trenutno prevladavajućeg društvenog sustava.
S obzirom na činjenicu da je smještena u Sredozemnom bazenu, koji je već sada jedno od klimatskim promjenama najpogođenijih regija, Hrvatsku u neposrednoj budućnosti očekuje znatan porast učestalosti i intenziteta promjena u okolišu koje će imati izravne negativne posljedice na kvalitetu života, gospodarstvo i društvo. Znanstveno utemeljene projekcije za Hrvatsku predviđaju znatno veću učestalost ekstremno sušnih razdoblja i toplinskih valova, veću učestalost i intenzitet poplava i ekstremnih padalina (uključujući i obalna područja), povećanu učestalost požara, podizanje razine mora i salinizaciju niskih priobalnih područja. Te su se promjene već počele događati i u budućnosti će se intenzivirati. Samo tokom ove godine je Hrvatsku zadesilo nekoliko ekstremnih meteoroloških događaja, iz čega je evidentno povećanje njihove učestalosti, što je u potpunom skladu s klimatološkim prognozama. Najvažnije posljedice navednog su mogućnost kolapsa poljoprivredne proizvodnje u pojedinim krajevima (zbog suša u Slavoniji ili salinizacije tla u Dalmaciji, što će dovesti do poremećaja u cijenama i dostupnosti hrane); ugroza turizma (zbog previsokih temperatura tijekom ljetnih mjeseci te ugroze infrastrukture obalnih gradova zbog poplava i požara) te sve izraženiji utjecaji na ljudsko zdravlje (što će dovesti do dodatnog opterećenja javnozdravstvenog sustava čije su slabosti postale osobito vidljive u jeku trenutne epidemiološke krize). Nažalost, navedene činjenice su vrlo slabo ili nikako zastupljene u predloženom Planu.
Klimatska kriza, u svoj svojoj zastrašujućoj realnosti, jest test zrelosti naše civilizacije u cjelini, poziv za buđenje, ali i jedinstvena prilika za globalnu transformaciju prema održivom društvu. Da bismo postigli te ciljeve, potrebno je zajedničko djelovanje svih dionika društva.
