Klima 2022. godine

U danima poslije Božića 2022. smo u Žminjskoj šumi nabrali dosta rujnica. Evelina Orbanić, odlična poznavateljica i strastvena beračica gljiva, prokomentirala je da nikad u svom dugom životu u ovo doba godine nije našla rujnice. Prelazak iz 2022. u 2023. je u našim krajevima, kao i u glavnini Europe, obilježen vrlo visokim temperaturama. Sjeverna Amerika, kao i Japan, istovremeno su bili izloženi intenzivnoj provali polarne hladnoće, praćene obilnim snijegom, koji je doslovno paralizirao te dijelove svijeta. Radi se o anomaliji izravno povezanom s klimatskim promjenama, koje su, zbog prekomjernog zagrijavanja Arktika, dovele do poremećaja u mlaznom strujanju, što zapravo već nekoliko godina dovodi do vrlo nepredvidljivih vremenskih obrazaca.

Iako nije bila rekordno topla (“tek” peta najtoplija od početka sustavnih mjerenja), 2022. godina je bila prepuna vremenskih događaja, koji su nam najjasnije do sada pokazali da su klimatske promjene realnost u kojoj živimo i u koje smo duboko uronjeni. Obilježili su je ekstremni i brojni toplinski valovi u Europi i s njima povezani katastrofalni požari, obilne poplave u Pakistanu, Nigeriji i mnogim drugim državama, kolapsi brojnih ledenjaka (među kojima je nama najbliži kolaps ledenjaka Marmolade u talijanskim Dolomitima) te brojne druge meteorološke nedaće. Na alpskim skijalištima nema snijega, zbog čega se ta skijališta zatvaraju, a Svjetski skijaški kup se jedva održava umjetnim zasnježivanjem (rekli bismo silovanjem prirode). Kao što smo već puno puta isticali, naravno da se pojedinačni meteorološki događaj ne može izravno pripisati klimatskim promjenama. Naravno da je ekstremnih događaja bilo i u prošlosti. No, brojnost, učestalost i intenzitet tih događaja su se značajno promijenili, što je u izravna posljedica poremećaja globalnog klimatskog sustava. 2022. godina nam je doista vrlo jasno dala do znanja da živimo u svijetu na kakvog nismo navikli, u svijetu u kojem godišnja doba nisu onakva kakvima ih doživljavamo. Koncentracija ugljikovog dioksida u atmosferi i dalje raste i trenutno iznosi oko 417,2 ppm.

2022. godina je godina koju su obilježili i značajni geopolitički poremećaji, osobito oni uzrokovani agresijom Rusije na Ukrajinu. Osim što je uzrokovao velika ljudska stradanja i uništenje infrastrukture u Ukrajini, taj rat je doveo do velikih poremećaja u opskrbi energijom EU, osobito zbog činjenice da oko 40 % plina, kojim se opskrbljuje EU, dolazi iz Rusije. Tu smo se našli na točki račvanja, gdje smo trebali odlučiti hoćemo li “iskoristiti” trenutnu situaciju za radikalnu energetsku tranziciju prema obnovljivim izvorima energije ili ćemo se okrenuti prema novim opskrbnim pravcima. Iako je implementacija projekata obnovljivih izvora energije u stalnom porastu, EU je izlaz iz energetske krize potražila u djelomičnoj (nadamo se kratkotrajnoj) revitalizaciji ugljena, ali fokus je najviše usmjeren prema (tzv. “prirodnom”) plinu iz Sjeverne Amerike, zbog čega se planiraju novi LNG terminali. Osim toga, unatoč značajnim protivljenjima, uključujući i apel ambasadora Klimatskog pakta EU, Europski parlament je izglasao uvrštenje plina i nuklearne energije u taksonomiju održivih investicija. Složena situacija je stvorila mnoge neizvjesnosti i budućnost energetike, a s njom i emisija te, u konačnici i Zelenog plana EU, je vrlo nepredvidljiva.

Na međunarodnom planu, treba istaknuti klimatski COP 27, koji je održan u egipatskom gradu Sharm El-Sheikh. On je okončan s vrlo pozitivnom odlukom da razvijene zemlje Globalnog sjevera moraju isplačivati ekološku odštetu Globalnom jugu. No, taj COP je zasjenjen činjenicom da je na njemu bila prisutna do sada najbrojnija delegacija lobista fosilne industrije, što je dovelo do toga da su fosilna goriva i dalje ostala “neokrznuta”. Osim toga, vrlo je važan i COP15 o bioraznolikosti, održan u Montrealu. Ta konferencija je iznijela povijesni dogovor o zaštiti bioraznolikosti, koji se po svojoj važnosti uspoređuje s Pariškim sporazumom.

Na razini Hrvatske, barem na polju klimatskih politike, nema puno događaja koji bi se mogli istaknuti. Ustvari, gotovo da nema ničega. Iako je ravnateljica Uprave za klimatske promjene Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Dunja Mazzocco Drvar istaknula da je u razdoblju od 1980. do 2020. šteta koju je Hrvatska pretrpjela zbog klimatskih promjena oko 3 milijarde Eura i oko 900 smrti, čini se da vladajućima to i dalje ne predstavlja značajniji problem. No, civilne udruge su i dalje aktivne. Zelena akcija i Greenpeace Hrvatska nastavljaju sa svojim vrlo aktivnim programima suočavanja s klimatskim promjenama. U suradnji s njima, Extinction Rebellion također intenzivira svoje aktivnosti, a klimatski marš je već postao tradicionalan. Aktivnosti skupine vezane uz provođenje klimatskog kolaža su također i dalje vrlo živahne, za što naročito zahvaljujemo Ivani Kordić i Ani Elizabeti Robb.

Znanstvenici za klimu su u 2022. možda bili nešto manje aktivni, djelomično zbog boravka Nikole Biliškova u Kanadi. No, ipak treba istaknuti početak provođenja kolegija Dubravke Vitali Čepo “Klimatske promjene i zdravlje” na Farmaceutko-biotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Sudjelovali smo na više panela (među kojima ističemo “Ne pričaj mi priču o klimatskoj pravdi“), održana su mnoga predavanja (npr. “Klimatska pravda: iza nas i pred nama“) i druge aktivnosti. Također i dalje održavamo visoku razinu prisustva u medijima, što se očituje u mnogim komentarima i intervjuima. Ugodno nas je iznenadila i nominacija za nagradu Žuti okvir. Iako na kraju nismo dobili tu nagradu, laskavo je već i to što smo ušli u uži izbor za nju. Dio Znanstvenika za klimu se angažirao i oko kampanje za referendum građana Pule za Lungomare. Iako sama ta kampanja nema izravne veze s klimatskim promjenama, njen širi kontekst je itekako vezan uz ekološku problematiku, očuvanje okoliša, kvalitete ljudskog života i bioraznolikosti.

Ulazimo u 2023. Po svemu sudeći, bit će to izazovna i zanimljiva godina. U prvim njenim danima put me naveo iza jedne cisterne globalnog naftnog diva Shell, koji je odnedavno prisutan i u Hrvatskoj. Cisterna je izvana blistavo čista, u skladu s općim greenwashingom koji krasi Shell i srodne kompanije. U skladu s time, cisterna u svojoj utrobi nosi svoje prljavo fosilno gorivo, zaprljano emisijama, ali i desetljećima korporativnih laži, koje su velikim dijelom i uzrokovale stanje u kojem se nalazimo. Cisterna odlazi jednom cestom, ja drugom. U tome je sadržana i moja najbolja želja za novu 2023. godinu.