Objave

Znanstveno-stručni skup na temu klimatskih promjena i očuvanja morskih ekosustava Jadranskog mora, održan na otoku Krku od 30. 9. do 2. 10. 2022., okupio je brojne stručnjake, znanstvenike i profesore usmjerene na istraživanje i obrazovanje javnosti o klimatskim promjenama te neizravnim i izravnim učincima i posljedicama ovog globalnog procesa na Jadransko more i Sredozemlje.

Temeljem iznesenih usmenih i posterskih prezentacija, obilježenih multidisciplinarnim pristupom prirodnih znanosti i struke vezanih za morske ekosustave, zajedno sa zaključnom raspravom skupa, doneseni su sljedeći zaključci:

Klimatske promjene globalna su pojava koja zahvaća sve dijelove svijeta, pa tako i Sredozemlje, naročito Jadran kao sastavni dio ovog zatvorenog morskog područja. Prirodni klimatski ciklusi pojačani su ljudskim djelovanjem, pri čemu dolazi do naglih i često destruktivnih promjena na regionalnoj razini. Kratkoročno razmišljanje čovječanstva, pri čemu je glavni motiv profit, vodi morske ekosustave prema kolapsu, pri čemu ljudska populacija ubrzano, ali dugotrajno narušava dostupne morske resurse.

Prema najnovijim studijama Global Climate Forum – Berlin i Sveučilišta Christian Albrechts – Kiel, očekuje se da će krajem 21. stoljeća godišnje štete uslijed poplavljivanja hrvatskog obalnog područja dosizati od 0,9 do 8,9 milijardi dolara.

Ukoliko se emisija stakleničkih plinova nastavi bez ograničenja, očekuje se daljnji porast globalne temperature u rasponu od 2,3 do 4,7 °C do kraja ovog stoljeća. Takvo zagrijavanje pratit će promjene u cijelom klimatskom sustavu, pa se tako do kraja stoljeća očekuje daljnje podizanje globalne morske razine u rasponu od 59 do 97 cm. Uz promjene klimatskih parametara dolazi i do češćih pojava ekstrema.

Smanjivanje emisije stakleničkih plinova ide presporo, a klimatske promjene su sve izraženije i teško zaustavljive. Ipak, čovječanstvo sustavnim promišljanjem i provedivim akcijskim planovima može ublažiti njihov utjecaj te prilagoditi vlastito djelovanje predviđajući potencijalna buduća događanja. Problemu je potrebno pristupiti holistički, pri čemu se treba uključiti znanost, ali i struka koja se bavi primjenom akcijskih planova i strategija na terenu te obrazovni sustav koji priprema buduće generacije na život u vremenu naglih promjena.

Ključ za zaštitu morskih ekosustava i održavanje njihovih funkcija jest primjena koncepta „Upravljanje temeljeno na ekosustavu“ (Ecosystem Based Management) i stvaranje potpuno zaštićenih morskih područja što se još ne provodi na području Jadranskoga i Sredozemnoga mora. Trenutna zaštita Jadranskog mora u Republici Hrvatskoj je neučinkovita i razdijeljena na upravljanje od strane jedinica lokalne samouprave obalnih županija.

Ujedno, mali broj bogatijih država iskorištava ovu situaciju za nekontroliranu ekstrakciju morskih resursa. Potaknuti tim problemom, Ujedinjeni Narodi pokrenuli su Plan za obnovu prirode pri čemu je obavezno zaštiti 30% površine kopnenih i 30% površine morskih ekosustava do 2030. godine čijim se preporukama obvezala i Republika Hrvatska. Cilj provedbe Plana je smanjenje ljudskog otiska i povratak raspoloživosti prirodnih resursa u ravnotežu.

Primjer dobre prakse koji se može primijeniti i na zaštitu drugih vrsta jest koordinacija Međunarodne komisije za očuvanje i zaštitu atlantskih tuna (ICCAT) koja svake godine donosi obvezujuće preporuke za sve zemlje članice. Preporuke sadrže minimalnu dopuštenu veličinu ribe za ulov, ograničenja veličine ribolovnog napora, dopuštene ulovne i uzgojne kvote, vremenska i prostorna ograničenja ribolova, zajedno s nizom kontrolnih mjera koju svaka država članica provodi. Zahvaljujući koordiniranom naporu tijekom zadnjeg desetljeća, populacije atlantske tune su u oporavku.

Smatramo da je velika potreba za prezentiranjem primjera dobre prakse u Republici Hrvatskoj javnosti, poput inicijative tvrtke Ponikve eko otok Krk d.o.o., koja otok Krk vodi ka prvom otoku bez otpada – „zero waste“ otoku u Sredozemlju. Također, odličan primjer je izrada Obalnog plana Šibensko-kninske županije koji se temelji na Protokolu o integralnom upravljanju obalnim područjima u Sredozemlju. Ovaj plan uključuje analizu ranjivosti obalnog područja (vulnerability analysis), pri čemu se procjenjuje utjecaj klimatskih promjena i varijabilnosti na najvažnije obalne resurse. Cilj ove analize bio je dobivanje informacija koje pomažu društvu pri prilagodbi i smanjenju negativnih posljedica utjecaja naglih promjena. Temeljem ove analize može se provesti adekvatno prostorno planiranje, a sudionici skupa apeliraju na potrebu izrade ovakvog plana za sve obalne županije Republike Hrvatske.

Tijekom skupa, prikazani su izvrsni i inspirativni primjeri dobre prakse koji se primjenjuju u obrazovanju. Postoji veliki interes za obrazovanje mlađih naraštaja od strane mnogih prosvjetara i edukatora, no istaknuti su i problem pri prikupljanju sredstava za realizaciju specijaliziranih kurikuluma, tematskih radionica, laboratorijskog i terenskog rada. Stvorila se potreba za adekvatnim financiranjem takvih inicijativa, ali i umrežavanjem obrazovnih ustanova sa znanstvenicima i strukom vezanom za temu klimatskih promjena.

Nužno je da znanstvenici i dalje istražuju kako bi projekcije utjecaja klimatskih promjena bile što pouzdanije. Treba istraživati i na koje sve načine klimatske promjene djeluju na živi svijet i čovjeka kako bi se ublažili i izbjegli najgori scenariji.

Smatramo da je odgovornost političara na razvijanju politika koje će njihovim državama omogućiti da se prilagode klimatskim promjenama, podržavanju sudjelovanja svojih država u međunarodnim projektima ublažavanja klimatskih promjena te poticanju međunarodne suradnje koja uvažava činjenicu da su klimatskim promjenama najviše pridonijele razvijene države dok će posljedice tih promjena najviše osjetiti države u razvoju.

Apeliramo da javne ustanove koje upravljaju morskim zaštićenim područjima implementiraju bolju regulaciju ljudskih aktivnosti. Dobar primjer prakse koji treba slijediti je Nacionalni Park Kornati, koji kroz projekt SASPAS nastoji zaštiti životne zajednice morskog dna, s naglaskom na morske cvjetnice. Glavni cilj projekta je realizacija „ekoloških“ sidrišta u svih 19 uvala Nacionalnog parka te potpuna zabrana slobodnog sidrenja na ostalom području Parka.

Stihijski razvoj turističke djelatnosti, uz nekontroliranu obalnu izgradnju i prekomjeran komercijalni ribolov, trenutno su najdestruktivnije gospodarske grane, koje je nužno prilagoditi daljnjem razvoju naše države. Obzirom da je turistička djelatnost glavna gospodarska grana Republike Hrvatske, nastala je potreba za implementacijom održivog turizma u akcijski plan, u kojem je ujedno potrebno prikazati primjere dobre prakse i razmijeniti ideje s ciljem prilagodbe ove djelatnosti promjenama nastalim pod utjecajem klime.

Kao pojedinci također možemo i trebamo doprinijeti: smanjiti koliko god je moguće emisiju ugljičnog dioksida smanjenjem upotrebe automobila s benzinskim/dizelskim motorima i avionskog prijevoza, paziti na zagrijavanje/hlađenje domova te štititi zelene površine i u konačnici utjecati na političare. Klimatske promjene su nas već zahvatile, trebamo svi zajedno raditi na tome da im se što bolje prilagodimo i  što više ublažimo njihov utjecaj, smanjimo moguće štete i moguće ljudske žrtve.

 

 

DOPUNA ZAKLJUČAKA

 

  1. Promjene u globalnoj klimi prirodan su proces Zemljinih ciklusa, a klimatski parametri mijenjaju se na vremenskoj skali u rasponu od više tisućljeća, desetljeća, ali i u manjim vremenskim periodima. Međutim, od početka dvadesetog stoljeća, globalna temperatura zraka povisila se za 1 C, što se usko povezuje s ljudskim djelovanjem na klimu. Predviđa se da će do kraja ovog stoljeća globalna temperatura dodatno porasti za 2.3 – 4.7 C ukoliko se trend emisije stakleničkih plinova nastavi.

 

  1. Globalno stanje klime ima veliki utjecaj na morske ekosustave te su brojne nagle i poražavajuće promjene u njima izravno vezane za klimatske promjene. Pri procjeni utjecaja klime na mora i oceane, razmatraju se brojni parametri, među kojima je i varijabilnost morske razine. Od početka dvadesetog stoljeća, globalna razina morske vode porasla je za 20 cm. U novije vrijeme je u Sredozemlju i Jadranu zabilježeno ubrzavanje tog procesa. Predviđanje je da će se do kraja ovog stoljeća globalna morska razina dodatno podignuti za 59 – 97 cm, ako se sadašnji trend emisije stakleničkih plinova nastavi. Odličan primjer navedenog problema je grad Venecija, no poplavljivanje obalnih područja sve češće se opaža i diljem hrvatske obale.

 

  1. Šibensko-kninska županija je u svoje prostorno planiranje uvela i procjenu ranjivosti obale, a odnosi se na predviđanje utjecaja klimatskih parametara na sva obalna područja od interesa. Neophodno je uvesti procjenu ranjivosti za sve jedinice lokalne samouprave kako bi se dugoročno planirao daljnji razvoj svake obalne županije sukladno učinku klimatskih promjena.

 

  1. Primjer dobre prakse prikazao je otok Krk koji kroz djelovanje tvrtke Ponikve eko otok Krk d.o.o. gospodari otpadom na održiv način. Tvrtka je prva u RH prema sustavu odvojeno prikupljenog otpada, a glavni cilj je smanjenje emisije stakleničkih plinova. Shodno održivom razvoju otoka, koji uključuje razvoj elektromobilnosti, recikliranje „morske“ plastike i dr., otok Krk se razvija u smjeru prvog otoka bez otpada – „zero waste“ otoka u Sredozemlju.

 

  1. Klimatske promjene uvelike djeluju na dinamiku populacija morskih algi koje imaju važne ekološke uloge; djeluju kao stanište za brojne organizme te učinkovito skladište ugljika iz atmosfere. Populacije crvene koralinske alge (Lithophyllum byssoides), zajedno s makroalgama reda Fucales, samo su dva primjera algnih populacija pred kolapsom zbog podizanja razine mora, povišene površinske temperature, ali i utjecaja sluzavih nakupina koje narušavaju proces fotosinteze.

 

  1. Sluzave nakupine u moru koje u konačnici prekriju bentoske organizme posljedica su masovnog razvoja fitoplanktona. One negativno utječu na respiraciju te ishranu dubokomorskih koralja, a zabilježeno povišenje temperatura mora u dubljim slojevima narušava osnovne metaboličke funkcije ovih dugoživućih, ali iznimno osjetljivih životinja prilagođenih na stabilne okolišne uvjete. Veliki znanstveni napori u pokušaju umnožavanja crvene gorgonije (Paramuricea clavata) u sklopu projekta MERCES nažalost su završili s poražavajućim rezultatima. Naime, stagnacija vodenih masa 2018. godine kod Senja prouzročila je zadržavanje sluzavih nakupina u pokusnom polju što je posljedično zagušilo premještene gorgonije. Dinamika vodenih masa usko je povezana s globalnom klimom, a pojava sluzavih nakupina bilježi se sve češće.

 

  1. Biomasa želatinoznog planktona (režnjaci i rebraši) bilježi veliki porast u Sredozemlju tijekom posljednjeg desetljeća. Pojava invazivnog rebraša, morskog oraha (Mnemiopsis leidyi), koji se hrani zooplanktonom, bilježi se od 2016. godine, i njegove masovne pojave su utjecale na poremećaje u hranidbenoj mreži pelagijala i konačno u ribarstvu. U sjevernom Jadranu učestale su i masovne pojave režnajka, posebice morskih pluća (Rhizostoma pulmo) i mediteranske meduze (Cotylorhiza tuberculata), koje često sprječavaju ili ograničavaju ribolovne aktivnosti. Također, zavičajne vrste režnjaka, poput uhatog klobuka (Aurelia aurita), proživljavaju regionalno izumiranje (preostala je tek u Crnom moru), a njene populacije nadomještaju populacije izgledom gotovo jednake, ali genetski različite tropske vrste meduze – Aurelia solida. Porast srednje temperature mora i recentno osiromašenje Jadrana nutrijentima (oligotrofikacija) potencijalni su uzročnici restrukturiranja čitave zajednice planktona.

 

  1. Tropikalizacija Sredozemlja, pa tako i Jadrana, u sinergiji s lesepsijskim migracijama i antropogenim djelovanjem, glavni je uzročnik dramatične promjene sastava vrsta ihtiofaune. U Sredozemnom moru trenutno živi 188 egzotičnih vrsta riba, a istraživanje migracija pojedinih vrsta (srebrenopruga napuhača – Lagocephalus sceleratus, plavotočkasta trumpetača – Fistularia commersonii, tamna mramornica – Siganus luridus) ukazuje na uspješnu biološku invaziju Jadrana i potencijalnu ugrozu zavičajnih vrsta.

 

  1. Promjene abiotskih čimbenika uslijed klimatskih promjena utječu i na pojavu novih patogenih mikroorganizama u morskim ekosustavima, koji su desetkovali populacije brojnih školjkaša. Posljednja dva desetljeća bilježe se masovni pomori ekološki (plemenita periska – Pinna nobilis) i ekonomski (kunjka – Arca noae) značajnih vrsta. Povišene temperature mora negativno utječu na kondiciju jedinki, čime postaju osjetljivije na zarazu.

 

  1. Antropogeni utjecaj ubrzava učinak klimatskih promjena. Neodržive aktivnosti, poput onečišćenja mora gradskim i industrijskim otpadnim vodama, masovnog turizma i iracionalnog iskorištavanja mora i obale dovodi u opasnost brojna staništa i vrste. Savjeti znanstvenika za dugoročno održivo gospodarenje biološkim resursima često se kose s kratkoročnim, dugoročno neodrživim nastojanjima za razvoj gospodarskih aktivnosti (npr. turizam uzrokuje povećanu potražnju i potiče pojedince na štetna razmmišljanja poput „dok traje traje“, „kad, ako ne sad“, „ako ne ulovim ja, drugi će“).

 

  1. Podizanje razine mora utječe na eroziju plaža, a uklanjanje naplavina (banketa) morske cvjetnice Posidonia oceanica pospješuje taj izrazito negativan proces. Plaža Sakarun negativan je primjer utjecaja čovjeka na promjenu morfoloških karakteristika plaže koja predstavlja važan turistički resurs. Uklanjanjem banketa godišnje se izgubi približno 37 m3 sedimenta, dok se njegova godišnja proizvodnja procjenjuje na 14 m3. Potrebno je razmotriti primjerene mehanizme upravljanja banketima morskih cvjetnica i rebrendiranje plaže.

 

  1. Iskorištavanje abiotskih i prostornih resursa Jadrana treba pažljivo razmotriti, obzirom da takvi resursi nisu neograničeni. Gospodarske aktivnosti u Jadranu ostavljaju jasan trag na obnovljivim biološkim resursima, poput prekomjernog ribolova i onečišćenja. Migratorni biološki resursi ekosustava Jadrana nisu pod isključivom jurisdikcijom RH, već ih iskorištava veći broj zemalja, što regulaciju aktivnosti čini bitno složenijom. Međunarodne organizacije odgovorne za gospodarenje ovim resursima pri davanju preporuka ne sagledavaju ekosustav u cjelini (Ecosystem Based Management) i ograničavaju se na gospodarenje tek pojedinim vrstama (single-species management). Kratkoročno planiranje, želja za profitom i klimatske promjene ugrožavaju biološku ravnotežu ekosustava mora.

 

  1. Inicijativa „Znanstvenici za klimu“ u Hrvatskoj je prikupila više od 550 potpisa hrvatskih znanstvenika na Apel za sustavnu klimatsku akciju. Apel je rezultirao brojnim kontaktima s institucijama, suradnjom s udrugama civilnog društva te međunarodnoj suradnji sa srodnim organizacijama. Rad u sklopu Inicijative se nastavlja.

 

  1. Sve navedene promjene koje su uočene u zadnjih tridesetak godina imaju negativan utjecaj primarno na glavne gospodarske grane jadranskog područja, kao što su turizam, ribarstvo, pomorstvo, ali i zdravlje ljudi, te posljedično i na cjelokupnu ekonomiju RH. Stoga se provođenje aktivnije zaštite Jadranskog mora nameće kao nužnost i jedino rješenje za daljnji održivi razvoj. Za sve aktivne mjere zaštite potrebno je osigurati sredstva iz proračuna RH i javnih poziva EU, te odlučno uspostaviti program akcijskog plana monitoringa, istraživanja i zaštite Jadrana sa sustavom ekoloških kazni u gospodarstvu i rokom provedbe u razdoblju od 2023. do 2030. godine.

 

SUDIONICI SKUPA

 

  1. Akademik Mirko Orlić, Geofizički zavod „Andrija Mohorovičić“, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
  2. Dejan Kosić, ing.str., Ponikve eko otok Krk
  3. sc. Irena Ciglenečki, Institut Ruđer Bošković, Zavod za istraživanje mora i okoliša, Zagreb
  4. prof. dr. sc. Tatjana Bakran-Petricioli, Biološki odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
  5. Donat Petricioli, dipl. ing. biol., D.I.I.V. d.o.o za ekologiju voda, mora i podzemlja, Sali
  6. sc. Ljiljana Iveša, Institut Ruđer Bošković, Centar za istraživanje mora, Rovinj
  7. Andrea Bilajac, mag. oecol. et. prot. nat., Institut Ruđer Bošković, Centar za istraživanje mora, Rovinj
  8. Edi Gljušćić, mag. varst. nar., Institut Ruđer Bošković, Centar za istraživanje mora, Rovinj
  9. prof. dr. sc. Andrej Jaklin, Institut Ruđer Bošković, Centar za istraživanje mora, Rovinj
  10. sc. Davor Lučić, Sveučilište u Dubrovniku
  11. sc. Silvija Kipson, SEAFAN – obrt za znanstvene i stručne usluge, Zagreb
  12. sc. Manja Rogelja, Aquarium Piran, Univerza na Primorskem
  13. sc. Jakov Dulčić, Institut za oceanografiju i ribarstvo, Split
  14. sc. Milena Mičić, Aquarium Pula
  15. Žana Moslavac, univ. bacc. mariscient.
  16. Tamara Sović, mag. varst. nar.
  17. prof. dr. sc. Tomislav Šarić, Odjel za ekologiju, agronomiju i akvakulturu, Sveučilište u Zadru
  18. Ciril Mlinar, Water Cycle Institute, CICFILM PRODUCTION, Slovenija
  19. sc. Ivica Vilibić, Institut Ruđer Bošković, Zavod za istraživanje mora i voda, Zagreb
  20. prof. dr. sc. Petar Kružić, Zoologijski zavod, Biološki odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
  21. dr. sc. Kristina Pikelj, Geološki odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
  22. Matej Čief, Sveučilište Jurja Dobrile, Fakultet prirodnih znanosti u Puli
  23. sc. Ivana Zubak Čižmek, Sveučilište u Zadru, Odjel za ekologiju, agronomiju i akvakulturu
  24. sc. Vjekoslav Tičina, Institut za oceanografiju i ribarstvo
  25. Ines Haberle, mag. oecol. et. prot. nat., Institut Ruđer Bošković, Zagreb
  26. sc. Nikola Biliškov, Institut Ruđer Bošković, Zagreb
  27. sc. Maja Novosel, Biološki odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
  28. Leo Šamanić, mag. prof. pouč. bio. et. chem., Prva riječka hrvatska gimnazija, Rijeka
  29. Marina Ništ, prof. biol., Agencija za odgoj i obrazovanje Zagreb, Podružnica Osijek
  30. Marica Kučan, prof. matematike i fizike, školski koordinator SEMEP-a, Pomorska škola Bakar
  31. Ivana Josipović Florijan, prof. biol. i kem., Prva sušačka gimnazija u Rijeci, Rijeka
  32. Marija Purgar, mag. prot. nat. et. amb., Institut Ruđer Bošković, Zagreb
  33. Tea Knapič, uni. dipl. biol., Prirodoslovni muzej Slovenije, Ljubljana
  34. Milvana Arko-Pijevac, dipl. ing. biol., Prirodoslovni muzej Rijeka
  35. sc. Robert Hofrichter, MareMundi Institut Krk

 

Upravo smo Vladi, Uredu predsjednika, Saborskom odboru za zaštitu okoliša, Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja te medijima poslali sljedeći dopis povodom izlaska 6. izvješća 1. radne skupine Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC-a).

Poštovani,

povodom izlaska 6. izvješća 1. radne skupine Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC-a), a s obzirom na klimatske aktivnosti službene RH, koje smo više puta ocijenili nedovoljnima (uz određene iznimke), slobodni smo vam uputiti niz pitanja, kategoriziranih prema ključnim porukama tog izvješća. Od svih adresiranih institucija zahtijevamo odgovore u pisanom obliku.

Inicijativa Znanstvenici za klimu – Hrvatska nastala je na temelju Apela znanstvenika RH za sustavnu klimatsku akciju, kojega je potpisalo preko 550 hrvatskih znanstvenika svih profila i disciplina, koji djeluju u našoj zemlji i inozemstvu. Apel je u siječnju 2020. uručen Vladi RH, Uredu predsjednika, Saboru i Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja. U skladu s tim Apelom, ali i u skladu s našim temeljnim poimanjem društvene uloge znanstvenika te njihove odgovornosti u usmjeravanju i oblikovanju djelovanja temeljenog na najboljim raspoloživim znanstvenim spoznajama, osjećamo se dužnima upozoriti na krajnju ozbiljnost izvješća IPCC-a te još jednom zahtijevati sustavno i usklađeno djelovanje svih institucija zakonodavne i izvršne vlasti RH, svake u okvirima svojih nadležnosti. Smatramo to dužnošću svih nas, i to ne samo prema našoj zemlji, nego i čovječanstvu u cjelini, osobito prema nadolazećim generacijama.

Integralno izvješće IPCC-a i sažetak za donositelje odluka nalazi se ovdje: https://www.ipcc.ch/report/ar6/wg1/#TS

U prilogu vam još jednom šaljemo i naš Apel za sustavnu klimatsku akciju, zajedno s potpisima znanstvenika.

Kao što smo više puta naglasili i u samom Apelu, stojimo vam na raspolaganju.

 

Ključne poruke 6. izvješća 1. radne skupine IPCC-a i pitanja:

A Trenutno stanje klime

Poruka A.1. Nedvojbeno je da su ljudskim utjecajem zagrijane atmosfera, ocean i kopno. To je uzrokovalo široko rasprostranjene i brze promjene u atmosferi, oceanu, kriosferi i biosferi.

Komentar: Ni Hrvatska nije izuzeta iz klimatskih promjena. Štoviše, klimatska je kriza sve izraženija u našoj zemlji. Istina je da je Hrvatska malena zemlja, čije su emisije ugljikovog dioksida u apsolutnim vrijednostima zanemarive u odnosu na neke druge zemlje. No, što se tiče emisija po glavi stanovnika, vidimo da nismo nimalo nevini. Mi jesmo mala zemlja, ali u globalnom kontekstu smo dužni preuzeti svoj dio odgovornosti. Štoviše, u tom se kontekstu treba prisjetiti i da smo geografski smješteni u sredozemnom bazenu, koji je prepoznat kao jedna od globalnih ‘vrućih točaka’, o čemu je posebno detaljno izvjestila Unija za Mediteran (UfM) 2020. godine.

 

Poruka A.2. Razmjeri recentnih promjena klimatskog sustava u cjelini te trenutno stanje mnogih aspekata klimatskog sustava su bez presedana tijekom mnogih stoljeća pa i mnogih tisućljeća.

Komentar: U Hrvatskoj svjedočimo poremećajima mnogih aspekata klimatskog sustava, koji narušavaju način života, na kakvog je naše stanovništvo naviknuto. Osobito se to odražava na poljoprivredu, ali i mnoge druge grane gospodarske djelatnosti. Tigrasti komarci su odavno sasvim uobičajena pojava, a oni su samo jedna od mnogih invazivnih vrsta što negativno utječu na zdravstvo, ali i bioraznolikost. Predviđaju se sve češće i dulje suše, koje u perspektivi vode dezertifikaciji. Razina mora zamjetno raste, što već sada ugrožava plodnu deltu Neretve. Ne obuzdamo li klimatske promjene, migracije će se zaoštriti i eksplodirati. Projekcije investicijskih banaka pokazuju da će klimatske promjene uzrokovati značajne migracije stanovništva iz mediteranskih zemalja, uključujući i RH.

 

Poruka A.3. Klimatske promjene izazvane ljudskim djelovanjem već utječu na mnoge vremenske i klimatske ekstreme u svim regijama svijeta. Dokazi o uočenim promjenama u ekstremima kao što su toplinski valovi, obilne oborine, suše i tropski cikloni, a osobito njihovo pripisivanje ljudskom utjecaju, ojačali su od Petog izvješća (AR5).

Komentar: Klimatske promjene su već do sada uzrokovale zagrijavanje Sredozemlja za +1,5 °C u odnosu na predindustrijsko doba. Najzornije posljedice su povećanje učestalosti obilnih oborinskih događaja, koji su uzrokovali poplave, intenzivne i dugotrajne suše, dugotrajni, sve učestaliji i vrlo intenzivni toplinski valovi, koji dovode do obaranja temperaturnih ekstrema. Požari, poplave, zaslanjenje riječnih ušća, zamjetno narušavanje morske i kopnene bioraznolikosti, tek su neke od posljedica klimatske krize u koju smo duboko uronili.

 

Poruka A.4. Unaprijeđeno poznavanje klimatskih procesa, paleoklimatski dokazi te odzivi klimatskog sustava na rastuće radijativno forsiranje daje najbolju procjenu klimatske osjetljivosti u iznosu od 3 °C, s užom raspodjelom u odnosu na procjenu iznesenu u AR5.

Komentar: Na području RH, ali i izvan nje djeluju vrhunski znanstvenici, koji se posredno ili neposredno bave klimatskim promjenama, njihovim uzrocima, kao i utjecajima na prirodu, okoliš, društvo, gospodarstvo, financije, sigurnost itd. Mnogi od tih znanstvenika su uključeni u djelovanje međunarodnih organizacija i tijela poput IPCC-a. Smatramo da je njihovo akumulirano znanje, kao i njihovi kontakti, od neprocijenjive vrijednosti.

Pitanja i zahtjevi uz A:

  1. Koji će koraci, u kojem roku te korištenjem kojih resursa biti detaljno istraženi utjecaji klimatskih promjena na RH, u lokalnom, ali i regionalnom te globalnom kontekstu?
  2. Kollike su dosadašnje prirodne, financijske i socijalne štete uzrokovane klimatskim promjenama? Koji su planovi za smanjenje tih šteta u budućnosti?
  3. Zahtijevamo detaljno popisivanje dosadašnjih klimatskih promjena na području RH, uz njihovo dovođenje u širi geografski kontekst. Tome treba pridodati i kratkoročne i dugoročne projekcije promjena u budućnosti.
  4. Kad će, u kolikoj mjeri te na koje načine, institucije zakonodavne i izvršne vlasti u procese donošenja klimatski relevantnih odluka iskoristiti znanstvenike, čija su istraživanja posredno ili neposredno usmjerena prema različitim aspektima klimatskih promjena i klimatske krize?

 

B Moguće klimatske budućnosti

Poruka B.1. Svi razmotreni emisijski scenariji pokazuju da će globalna površinska temperatura nastaviti rasti najmanje do sredine XXI. stoljeća. Globalno zagrijavanje od 1,5 °C i 2 °C će biti premašeno tijekom XXI. st. ako u narednim desetljećima ne dođe do radikalnih redukcija emisija ugljikovog dioksida (CO2) i ostalih stakleničkih plinova.

Komentar: Istina je da je Hrvatska malena zemlja, čije su emisije ugljikovog dioksida u apsolutnim vrijednostima zanemarive u odnosu na neke druge zemlje. Na globalnoj razini, Hrvatska doprinosi tek s 0,05% emisija CO2. No, što se tiče emisija po glavi stanovnika, one iznose 4,61 t CO2 po stanovniku (podatak Svjetske banke za 2019.), dok je globalni prosjek 4,48 t CO2 po stanovniku (podatak Svjetske banke za 2018.). Hrvatska jest mala zemlja, ali u globalnom kontekstu smo dužni preuzeti svoj dio odgovornosti.

 

Poruka B.2. Mnoge promjene u klimatskom sustavu se pojačavaju zbog neposrednog utjecaja globalnog zatopljenja. One uključuju povećanje učestalosti i intenziteta ekstremnih vrućina, morskih toplinskih valova te obilnih oborina, poljoprivrednih i ekoloških suša u nekim regijama te udjela intenzivnih tropskih ciklona, kao i smanjenja Arktičkog leda, snježnog pokrova i permafrosta.

Komentar: Kao što smo već komentirali, klimatske promjene već sada imaju znatan negatiivan utjecaj na mnoge aspekte gospodarske djelatnosti, ali i zdravstva te stanja okoliša i prirode u Republici Hrvatskoj.

 

Poruka B.3. Predviđa se da će produljeno globalno zatopljenje dovesti do intenziviranja globalnog kruženja vode, uključujući njegovu varijabilnost, globalnu monsunsku precipitaciju i razmjere vlažnih i sušnih događaja.

Komentar: Sve navedene promjene su već sada vrlo evidentne na području Republike Hrvstake, s perspektivom intenziviranja u bliskoj budućnosti.

 

Poruka B.4. U scenarijima se s rastućim emisijama CO2 predviđa smanjenje učinkovitosti oceanskih i kopnenih odljeva ugljika s obzirom na usporenje akumulacije CO2 u atmosferi.

Komentar: Iako se ovdje radi o globalnom aspektu emisija, Hrvatska, kao dio svijeta, doprinosi i stoga mora preuzeti dio odgovornosti. 

 

Poruka B.5. Mnoge promjene uzrokovane prošlim i budućim emisijama stakleničkih plinova su nepovratne kroz stoljeća i tisućljeća, a to se osobito odnosi na promjene u oceanu, ledenim plohama i globalnoj razini mora.

Komentar: Iako se ovdje radi o globalnom aspektu emisija, Hrvatska, kao dio svijeta, doprinosi i stoga mora preuzeti dio odgovornosti. 

Pitanja i zahtjevi uz B:

  1. Što Hrvatska namjerava poduzeti kako bi smanjila svoje emisije CO2 po glavi stanovnika?
  2. Zahtijevamo kvantificiranje utjecaja aktivnosti RH na globalne aspekte klimatskog sustava te na osmišljavanje mjera minimizirnja tih utjecaja.

 

C Klimatske informacije za procjenu rizika i regionalnu prilagodbu

Poruka C.1. Prirodni pokretači i interna varijabilnost će oblikovati ljudskim djelovanjem uzrokovane promjene, osobito na regionalnim razinama i u bliskoj budućnosti, s malim učinkom na stoljetno globalno zatopljenje. Te modulacije je važno uzeti u obzir u planiranju čitavog raspona mogućih promjena.

Komentar: Klimatska varijabilnost je već sada znatno narušena na razini RH te se očekuje daljnje intenziviranje tih poremećaja, što posljedično dovodi do povećanja nepredvidljivosti vremenskih prilika, kao i znatnog povećanja vezanih rizika te šteta. To se odražava na kvantitativne parametre, ali i na neposredan osjećaj ljudi koji žive od poljoprivrede i drugih djelatnosti koje su neposredno ovisne o klimatskoj varijabilnosti.

 

Poruka C.2. Uz daljnje globalno zatopljenje, predviđa se da će se u svakoj regiji događati sve više istodobnih i višestrukih promjena u pokretačima klimatskih utjecaja. Promjene u nekoliko pokretača klimatskih utjecaja bile bi raširenije pri zatopljenju od 2 °C u odnosu na 1,5 °C te još raširenije i izraženije pri višim razinama zatopljenja.

Komentar:  U tom je kontekstu, kao mediteranska zemlja, Hrvatska posebno osjetljiva, što je detaljno elaborirano u izvještaju UfM-a iz 2020. godine te u proizlazećim dokumentima, koji se specifičnije odnose na Hrvatsku.

 

Poruka C.3. Ne mogu se isključiti ishodi male vjerojatnosti, poput kolapsa ledenog pokrova, nagle promjene cirkulacije oceana, neki složeni ekstremni događaji i zagrijavanje znatno veće od procijenjenog, vrlo vjerojatnog raspona budućeg zagrijavanja. Oni su također dio procjene rizika.

Komentar:  Vrlo je važno prepoznati ulogu Hrvatske u tim globalnim procesima te kvantificirati utjecaje.

Pitanja i zahtjevi uz C:

  1. Zahtijevamo osnivanje znanstvenog kriznog stožera, čija bi uloga bio transfer najboljih raspoloživih znanstvenih spoznaja s područja klimatskih promjena u učinkovite klimatske politike.
  2. Na koji način i u kojem roku će RH kvantificirati poremećaje varijabilnosti svih aspekata klimatskog sustava te posljedica tih poremećaja?
  3. Koje će mjere biti donesene na temelju spoznaja nastalih u okviru djelovanja pod (b)?
  4. Na koji način će se nadoknađivati štete uzrokovane klimatskim promjenama?
  5. Zahtijevamo i hitno ukidanje svih oblika pogodovanja energetici i prometu temeljenom na fosilnim gorivima, kroz pravednu, ali rapidnu i odlučnu transformaciju energetskog i prometnog sektora. To se odnosi na sva fosilna goriva: ugljen, naftnu i njene derivate, kao i plin.

 

D Ograničavanje budućih klimatskih promjena

Poruka D.1. Iz perspektive prirodnih znanosti, ograničavanje globalnog zatopljenja uzrokovanog ljudskim djelovanjem na određenu razinu zahtijeva ograničavanje kumulativnih emisija CO2, dostizanje barem neto nulte emisije CO2, zajedno s radikalnim smanjenjem emisija drugih stakleničkih plinova. Radikalno, brzo i trajno smanjenje emisija metana također bi ograničilo učinak zagrijavanja koje je posljedica smanjenja onečišćenja aerosolima i poboljšalo bi kvalitetu zraka.

Komentar: Prepoznajemo, pratimo i pozdravljamo sve pozitivne institucionalne korake. Međutim, i dalje su ti koraci nedovoljno odlučni te ih karakterizira nedostatna ambicija i posvećenost. Republika Hrvatska ima službenu analizu klimatskih promjena u razdoblju od 1960. do 2010. godine, kao i neke neslužbene analize (npr. onu izrađenu u okviru projekta Meteoadriatic). Također, RH redovito (iako ponekad uz kašnjenja, na koja smo također ukazivali) podnosi nacionalna izvješća prema Okvirnoj konvenciji UN-a o promjeni klime (UNFCCC), koja sadrže i klimatske scenarije i procjene ranjivosti po sektorima te mjere prilagodbe. Dakle, barem djelomični podaci postoje, ali dolazi do znatnih problema pri pretakanju tih podataka u propise. Tijekom zadnjih godina donesen je čitav niz dokumenata i propisa, čije smo donošenje nastojali pratiti i trudili smo se reagirati na njih. Nažalost, u svemu tome nalazimo vrlo malo prave ambicije, kakva nam je potrebna kako bismo se pravilno i dovoljno snažno oduprijeli klimatskim promjenama, čije posljedice naša zemlja već dugo osjeća, a svake godine su njihove posljedice sve ozbiljnije.

 

Poruka D.2. Scenariji s niskim ili vrlo niskim emisijama stakleničkih plinova (SSP1-1.9 i SSP1-2.6) dovode do vidljivih učinaka na koncentracije stakleničkih plinova i aerosola u roku od nekoliko godina, te na kvalitetu zraka, u odnosu na scenarije visokih i vrlo visokih emisija stakleničkih plinova (SSP3-7.0 ili SSP5-8.5). Prema tim kontrastnim scenarijima, uočljive razlike u trendovima globalne površinske temperature počele bi izlaziti iz prirodnih varijacija unutar 20-ak godina, a tijekom duljih vremenskih razdoblja za mnoge druge klimatske utjecaje (visoka pouzdanost).

Komentar: Iako se ovo odnosi na globalne trendove,  važno je u tom kontekstu kvalitativno prepoznati te kvantificirati utjecaje RH. U tome ključnu ulogu moraju odigrati znanstvenici iz područja geofizike, specifično atmosferske fizike, meteorologije i klimatologije te se očekuje intenzivan transfer njihovih spoznaja u učinkovite klimatske politike.

Pitanja i zahtjevi uz D:

  1. Zahtijevamo hitno preispitivanje svih klimatski relevantnih propisa, strategija i planova te njihovo usklađivanje sa zahtjevima 6. izvješća IPCC-a. Taj zahtjev se odnosi na sve razine, od lokalne do državne.
  2. U kojoj mjeri te na koji način institucije zakonodavne i izvršne vlasti namjeravaju uključiti znanstvenike relevantne ekspertize u procese donošenja odluka, usmjerenih prema kvalitetnim i učinkovitim klimatskim politikama

Krajem prošlog tjedna Vlada je pokrenula proces javnog savjetovanja o Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu RH za razdoblje 2021.-2030., u trajanju od četiri dana. Budući se radi o dokumentu od ključne važnosti za buduću nacionalnu klimatsku i energetsku politiku, koji se direktno veže uz potpisivanje Pariškog sporazuma, te prema tome i o dokumentu od strateške važnost smjera razvoja hrvatskog društva u sljedećih deset godina, ocjenjujemo kako je ovakav postupak krajnje neprimjeren. Ne ulazeći ovdje u raspravu o samom dokumentu (jer javna rasprava mora biti omogućena u zakonskim okvirima, i poštujući propisane procedure) napominjemo da učinkovita i sustavna klimatska politika uključuje, između ostalog, stvarnu, a ne tek deklarativnu dekarbonizaciju energetskog sektora. U tom smislu, tu nema mjesta daljnjem razvoju i povećanju kako postojećih, tako i potencijalnih proizvodnih kapaciteta za ekstrakciju i eksploataciju fosilnih goriva čak do 2035. godine.

Integrirani energetski i klimatski plan je strateški dokument koji svojim karakterom ima dugoročan utjecaj na društvo u cjelini. Zakonski propisana procedura javnog savjetovanja o tom planu svojom obuhvatnošću i trajnošću mora odražavati važnost plana. No, Vlada je propisala da savjetovanje traje tek četiri radna dana, čime je samo zadovoljila formu, dok se u stvarnosti javnost dovodi pred gotov čin. Na takav način namjerno se onemogućava provedba supstancijalne javne rasprave s ciljem poboljšanja Plana i sudjelovanja dionika znanosti i civilnog sektora u kreiranju javnih politika te se krše pozitivne zakonske odredbe kojima je propisan minimalan rok od 30 dana za sudjelovanje javnosti u postupcima.

Ovim putem apeliramo na Vladu da omogući javno savjetovanje u zakonskom roku od 30 dana te da na taj način zaista omogući znanstveno utemeljeno argumentiranje postojećeg prijedloga, a s ciljem stvaranja boljeg razvojnog dokumenta.

Klimatske promjene, gubitak bioraznolikosti i pandemija već sada imaju globalni utjecaj na integritet ekosustava i dobrobit ljudskih zajednica. Stoga je inicijativa Znanstvenici za klimu Hrvatska, vođena gore navedenim načelima, a okupljena oko Apela za sustavnu klimatsku akciju, početkom ove godine pozvala institucije zakonodavne i izvršne vlasti Republike Hrvatske na ambiciozniju sustavnu klimatsku akciju. Osim konkretnih zahtjeva, u Apelu je izražena i spremnost na ekspertnu pomoć. Iako su od tada zamjetni neki pozitivni pomaci, općenito je odnos institucija Republike Hrvatske prema klimatskoj krizi i dalje daleko od zadovoljavajućeg, a većinu klimatski relevantnih politika moramo ocijeniti kao neambiciozne, promašene i krivo usmjerene. Strateški dokumenti koje RH donosi u tom kontekstu vrlo su načelni i neinventivni te podrazumjevaju detaljnije definiranje konkretnih provedbenih alata u neodređenoj budućnosti, što svakako nije prihvatljivo u kontekstu nužnosti hitnog i usmjerenog djelovanja. Nažalost, to se odražava i u ovom prijedlogu Plana.

U riješavanju klimatske krize prvenstveno je potreban snažan i neodgodiv zaokret prema obnovljivim izvorima energije, zajedno s  njihovom decentralizacijom. Predloženi plan je u tom smislu krajnje neambiciozan i predviđa daljnje iskorištavanje fosilnih goriva, baš kao da klimatske promjene ne postoje. Dugoročni negativni učinci bilo koje krize ne mogu se izbjeći njihovim ignoriranjem ili nepromišljenim koracima. Znanstveno-tehničke inovacije, implementirane u efikasne tehnologije, su nužan dio odgovora na klimatsku krizu, ali ublažavanje  klimatskih promjena i drastično smanjenje emisije stakleničkih plinova zahtijeva ambiciozne i učinkovite političko-ekonomske instrumente, koji radikalno zahvaćaju u temelje trenutno prevladavajućeg društvenog sustava.

S obzirom na činjenicu da je smještena u Sredozemnom bazenu, koji je već sada jedno od klimatskim promjenama najpogođenijih regija, Hrvatsku u neposrednoj budućnosti očekuje znatan porast učestalosti i intenziteta promjena u okolišu koje će imati izravne negativne posljedice na kvalitetu života, gospodarstvo i društvo. Znanstveno utemeljene projekcije za Hrvatsku predviđaju znatno veću učestalost ekstremno sušnih razdoblja i toplinskih valova, veću učestalost i intenzitet poplava i ekstremnih padalina (uključujući i obalna područja), povećanu učestalost požara, podizanje razine mora i salinizaciju niskih priobalnih područja. Te su se promjene već počele događati i u budućnosti će se intenzivirati. Samo tokom ove godine je Hrvatsku zadesilo nekoliko ekstremnih meteoroloških događaja, iz čega je evidentno povećanje njihove učestalosti, što je u potpunom skladu s klimatološkim prognozama. Najvažnije posljedice navednog su mogućnost kolapsa poljoprivredne proizvodnje u pojedinim krajevima (zbog suša u Slavoniji  ili salinizacije tla u Dalmaciji, što će dovesti do poremećaja u cijenama i dostupnosti hrane); ugroza turizma (zbog previsokih temperatura tijekom ljetnih mjeseci te ugroze infrastrukture obalnih gradova zbog poplava i požara) te sve izraženiji utjecaji na ljudsko zdravlje (što će dovesti do dodatnog opterećenja javnozdravstvenog sustava čije su slabosti postale osobito vidljive u jeku trenutne epidemiološke krize). Nažalost, navedene činjenice su vrlo slabo ili nikako zastupljene u predloženom Planu.

Klimatska kriza, u svoj svojoj zastrašujućoj realnosti, jest test zrelosti naše civilizacije u cjelini, poziv za buđenje, ali i jedinstvena prilika za globalnu transformaciju prema održivom društvu. Da bismo postigli te ciljeve, potrebno je zajedničko djelovanje svih dionika društva.

Pandemija COVID-19 izazvala je globalnu javnozdravstvenu, ekonomsku i socijalnu  krizu koja zahvaća sve aspekte funkcioniranja čovječanstva te zahtijeva adekvatan globalan odgovor i provođenje sustavnih društveno-gospodarskih promjena, koje će nas učiniti otpornijima na takve događaje u budućnosti.  No, bez obzira na razmjere pandemije i svakodnevno rastući broj ljudskih žrtava, ne smijemo zaboraviti da smo suočeni i s klimatskom krizom i krizom bioraznolikosti, koje svojom kompleksnošću i obuhvatnošću znatno nadmašuju trenutnu epidemiološku krizu. Pritom je važno naglasiti da se radi o međusobno ovisnim, isprepletenim krizama, osobito u kontekstu pojave pandemija i gubitka bioraznolikosti gdje su evidentne izravne uzročno-posljedične veze. Zato pravi odgovor na bilo koju od njih podrazumijeva i razmatranje veza i interakcija s ostalim krizama. Pravo suočavanje s tim krizama se, mora obuhvatiti njihovo temeljito i sveobuhvatno razmatranje, od njihovog korijena, preko mehanizma, sve do njihovih posljedica te se nužno temelji na rezultatima interdisciplinarnog znanstvenog pristupa, na kojima se gradi sinergijsko intersektorsko djelovanje. Primjerice, pravilna klimatska politika, koja podrazumijeva sustavnu promjenu, uključuje i jačanje otpornosti i snage javnozdravstvenog sustava. Važnost takvog pristupa je osobito očita u kontekstu trenutne epidemiološke krize, koja zasigurno nije zadnja, već predstavlja konstantu s kojom ćemo se morat znati nositi u budućnosti. Ne smijemo zaboraviti da su naše mogućnosti adaptacije promjenama u okolišu ograničene stupnjem tehnološkog razvoja. Zato, kako bismo prevenirali socijalni kolaps i ostavili mogućnost društvene tranzicije ka održivom i otpornom sustavu, odlučan korak u borbi  protiv  klimatskih promjena i gubitka bioraznolikosti mora se dogoditi sada, i to na globalnoj razini.

Klimatske promjene, gubitak bioraznolikosti i pandemija već sada imaju globalni utjecaj na integritet ekosustava i dobrobit ljudskih zajednica. Stoga je inicijativa Znanstvenici za klimu Hrvatska, vođena gore navedenim načelima, a okupljena oko Apela za sustavnu klimatsku akciju, početkom ove godine pozvala institucije zakonodavne i izvršne vlasti Republike Hrvatske na ambiciozniju sustavnu klimatsku akciju. Osim konkretnih zahtjeva, u Apelu je izražena i spremnost na ekspertnu pomoć. Iako su od tada zamjetni neki pozitivni pomaci, općenito je odnos institucija Republike Hrvatske prema klimatskoj krizi i dalje daleko od zadovoljavajućeg, a većinu klimatski relevantnih politika moramo ocijeniti kao neambiciozne, promašene i krivo usmjerene. Strateški dokumenti koje RH donosi u tom kontekstu vrlo su načelni i neinventivni te podrazumjevaju detaljnije definiranje konkretnih provedbenih alata u neodređenoj budućnosti, što svakako nije prihvatljivo u kontekstu nužnosti hitnog i usmjerenog djelovanja.

U riješavanju klimatske krize prvenstveno je potreban snažan i neodgodiv zaokret prema obnovljivim izvorima energije, zajedno s  njihovom decentralizacijom. S obzirom na to da posljednji podaci okvirne konvencije UN-a o promjeni klime (UNFCCC) pokazuju kako u Hrvatskoj predominantno rastu emisije iz sektora transporta (preko 60 % u odnosu na 1990.) te iz sektora gospodarenja otpadom (preko 90 % u odnosu na 1990.), potrebne su hitne intervencije u ta dva sektora, s ciljem razvoja javnih sustava upravljanja i korištenja. U Hrvatskoj i dalje šume omogućuju značajan kanal odljeva emisija ugljikovog dioksida, iako se i tu bilježi vrlo negativan utjecaj masovnih prenamjena zemljišta. Zato su potrebne odlučne mjere očuvanja i obnove šumskih područja.

Dugoročni negativni učinci bilo koje krize ne mogu se izbjeći njihovim ignoriranjem. Potpuno je razumljivo da je trenutan fokus na pandemiji kao trenutno najizravnijoj globalnoj ugrozi ljudi. No, to nikako ne smije biti opravdanje za odgodu suočavanja s klimatskom krizom, jer je činjenica da se ona svakim danom nedjelovanja ili krivo usmjerenog djelovanja zaoštrava. Iako se čini da je, zbog pandemije, slabija gospodarska aktivnost imala pozitivan utjecaj na okoliš, činjenice govore drukčije. Unatoč gospodarskom padu, mjerenja i dalje pokazuju rastući trend emisija stakleničkih plinova te je, bez obzira na naizgled i nakratko čišći zrak u velikim gradovima, pritisak na resurse pojačan, osobito u zemljama trećeg svijeta, uz dodatan problem naglog povećanja medicinskog otpada.

S obzirom na činjenicu da je smještena u Sredozemnom bazenu, koji je već sada jedno od klimatskim promjenama najpogođenijih regija, Hrvatsku u neposrednoj budućnosti očekuje znatan porast učestalosti i intenziteta promjena u okolišu koje će imati izravne negativne posljedice na kvalitetu života, gospodarstvo i društvo. Znanstveno utemeljene projekcije za Hrvatsku predviđaju znatno veću učestalost ekstremno sušnih razdoblja i toplinskih valova, veću učestalost i intenzitet poplava i ekstremnih padalina (uključujući i obalna područja), povećanu učestalost požara, podizanje razine mora i salinizaciju niskih priobalnih područja. Te su se promjene već počele događati i u budućnosti će se intenzivirati. Samo tokom ove godine je Hrvatsku zadesilo nekoliko ekstremnih meteoroloških događaja, iz čega je evidentno povećanje njihove učestalosti, što je u potpunom skladu s klimatološkim prognozama. Najvažnije posljedice navednog su mogućnost kolapsa poljoprivredne proizvodnje u pojedinim krajevima (zbog suša u Slavoniji  ili saliniziacije tla u Dalmaciji, što će dovesti do poremećaja u cijenama i dostupnosti hrane); ugroza turizma (zbog previsokih temperatura tijekom ljetnih mjeseci te ugroze infrastrukture obalnih gradova zbog poplava i požara) te sve izraženiji utjecaji na ljudsko zdravlje (što će dovesti do dodatnog opterećenja javnozdravstvenog sustava čije su slabosti postale osobito vidljive u jeku trenutne epidemiološke krize).

Dodatno, klimatske promjene na globalnoj razini rezultirat će posljedično više od 50 milijuna ekoloških izbjeglica, uglavnom zbog nedostatka vode i kolapsa poljoporivredne proizvodnje. Smanjena dostupnost resursa radi klimatskih promjena te povećanje društvenih nejednakosti također povećavaju izglede oružanih sukoba. Pritom pojam kolapsa ne upotrebljavamo kao augmentativ s funkcijom naglašavanja, nego kao posljedicu znanstveno utemeljenih projekcijskih scenarija. Zbog svega gore navedenoga, klimatska kriza nije isključivo tehnički problem, kako ju se često razmatra u politikama utemeljenim na prekomjernim simplifikacijama. Znanstveno-tehničke inovacije, implementirane u efikasne tehnologije, su nužan dio odgovora na klimatsku krizu, ali ublažavanje  klimatskih promjena i drastično smanjenje emisije stakleničkih plinova zahtijeva ambiciozne i učinkovite političko-ekonomske instrumente, koji radikalno zahvaćaju u temelje trenutno prevladavajućeg društvenog sustava.

Klimatska kriza, u svoj svojoj zastrašujućoj realnosti, jest test zrelosti naše civilizacije u cjelini, poziv za buđenje, ali i jedinstvena prilika za globalnu transformaciju prema održivom društvu. Da bismo postigli te ciljeve, potrebno je zajedničko djelovanje cijelog čovječanstva, uključujući i Hrvatsku. To je zahtjev koji isključuje lažne alibije tzv. malih zemalja kao što je npr. Hrvatska. Adekvatan odgovor na klimatsku krizu poziva na solidarnost među generacijama, rasama, vjerama, državama, svim mogućim opredjeljenjima, kao i solidarnost spram drugih živih bića.

Nitko nije isključen iz tog zahtjeva.

U organizaciji Ureda pučke pravobraniteljice u utorak 24. studenog 2020. od 10 do 12 h će biti održan panel “Zaštita okoliša i klimatske promjene” u ciklusu Kava za ljudska prava. Panel će biti održan posredstvom aplikacije ZOOM. Svi zainteresirani za sudjelovanje mogu se prijaviti mailom najkasnije 23. studenoga 2020. Ovo je treća do sada organizirana Kava za ljudska prava, a prve dvije bile su posvećene mladima i utjecaju koronavirusa na socijalna prava. Svrha tih druženja je otvaranje prostora za okupljanje građanima, stručnjacima i nadležnim institucijama, kako bi kroz otvoren, konstruktivan i uključiv način razgovarali o problemima vezanima uz ljudska prava i načinima njihova rješavanja.

Klimatske promjene su prepoznate kao jedan od najvećih izazova s kojima se čovječanstvo danas susreće. Nešto se rijeđe probematizira njihov odraz i na ljudska prava. Ujedinjeni narodi proteklih su godina ukazivali na povećani rizik od pojave epidemija, u svjetlu čega pandemiju COVID-19 možemo promatrati i kao svojevrsnu manifestaciju tih prognoza. Povećana učestalost epidemija se može izravno povezati s ljudskim aktivnostima, poput uništavanja staništa mnogih vrsta te narušavanja bioraznolikosti uslijed intenzivnog krčenja šuma i prenamjena zemljišta. Očuvanje prirode predstavlja i samu srž ciljeva programa održivog razvoja do 2030., a i Europska unija se usvajanjem Zelenog plana obvezala na postizanje klimatske neutralnosti do 2050.

Kad je u pitanju Hrvatska, Ured pučke pravobraniteljice sve češće prima pritužbe na ostvarivanje prava na zdrav život, a one su i temelj preporuke za njegovu snažniju zaštitu, o čemu Ured jednom godišnje izvještava Hrvatski sabor. Pritužbe se najčešće odnose na održivo gospodarenje otpadom, unapređenje zaštite voda, zraka i tla, kao i ostale probleme građana povezane s negativnim utjecajima iz okoliša na zdravlje, odnosno s ugrožavanjem njihovog prava na zdrav život.

Program Kave za ljudska prava je:

10:00 – 10:20 Uvodna obraćanja
Lora Vidović, pučka pravobraniteljica
predstavnik Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja
Sandra Benčić, predsjednica Odbora za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskog sabora

10:20 – 11:00 Okoliš i klimatske promjene – perspektiva iz RH
Davorka Simčić, pritužiteljica
Gordana Lalić, direktorica poduzeća grada Poreča Parentium d.o.o.
Hana Matović, Fridays for Future
Nikola Bliškov, Inicijativa Znanstvenici za klimu
Luka Tomac, Zelena akcija
Maja Hasanbašić, savjetnica pučke pravobraniteljice

11:00 – 11:50 Rasprava

11:50 – 12:00 Završna riječ
Lora Vidović, pučka pravobraniteljica

Danas je na portalu Prilagodba klimatskim promjenama Ministarstva zaštite okoliša i energetike objavljen intervju s Nikolom Biliškovim. Uz opće teme vezane uz klimatske promjene, ovdje je dan poseban naglasak na ulogu Hrvatske u globalnom suočavanju s klimatskom krizom, pri čemu se naglašava geografski kontekst Mediterana, kao klimatske vruće točke.

Intervju možete pročitati ovdje.

Jelena Puđak u razgovoru s Nikolom Biliškovim predstavlja i obrazlaže društvene implikacije klimatske krize te političke odgovore različitih zemalja i međunarodnih organizacija.