Prošle godine smo izvjestili o nasilju protiv klimatskih aktivista, koji su prosvjedovali protiv LNG terminala u Omišlju na otoku Krku. Ove godine je sve ponovljeno u još gorem obliku. Kao izraz bezrezervne podrške aktivistima hrvatske podružnice Extinction Rebelliona, dijelimo njihovo prioćenje medijima u integralnom obliku, uz nekoliko fotografija, koje smo dobili od njih. Video zapisi događaja u Omišlju su dostupni ovdje.

Prošli tjedan tvrtka LNG Hrvatska pokazala je da je spremna ubiti radi svog profita. U petak 23. kolovoza, desetak nenasilnih klimatskih aktivistkinja i aktivista kajacima je blokiralo privezivanje LNG tankera na terminal u Omišlju na Krku, na što je zaštitarska služba tvrtke reagirala s ekstremnim nasiljem i namjerno ugrozila živote aktivistkinja.

Spajanje tankera na terminal i prijenos tona i tona fosilnog plina u plinovod (kako bi se ispunile dekadentne energetske potrebe središnje Europe) blokirani su kao znak izravnog protivljenja rastućoj uporabi fosilnih goriva unatoč klimatskoj katastrofi koja već uzima danak u ljudskim životima diljem svijeta. Direktna akcija bila je čin zauzimanja za pravo na zdrav okoliš i moralne dužnosti koja nalaže zaštitu bioraznolikosti te uvjeta za život na planetu. Suprotstavljanjem LNG industriji aktivisti su protestirali protiv uništenja lokalnih i globalnih ekosustava i zajednica uzrokovanog ekstrakcijom i uporabom fosilnih goriva koja hrane pohlepu kapitalističkog sustava.

Tijekom blokade, zaštitari i policija brutalno su napali aktiviste vodenim topovima i drugim sredstvima fizičkog i psihološkog nasilja. Dok su aktivisti upozoravali zaštitare na licu mjesta povicima: „nemojte to činiti, opasno je“, „ubit ćete me, ubit ćete nas“, zaštitari su nastavili ponavljati „onda umri“, nastavljajući sadističko iživljavanje nad njima.

Prisutna je bila i pomorska policija sa svojim brodovima, koja ne samo da nije ništa poduzela kako bi zaštitila sigurnost i živote ljudi, što bi navodno trebala biti njezina primarna dužnost, već je aktivno podupirala i instruirala nasilje, surađujući s privatnom zaštitarskom službom u opasnim akcijama i prijeteći pucanjem iz oružja i napadom. Također su maltretirali i vrijeđali aktiviste. Jedan od najgorih primjera nebrige i potpunog zanemarivanja sigurnosti osoba bilo je kad su jednu osobu izvukli iz mora u brod pored upaljenog motora, pritom se smijući.

Jedna je osoba nakon što je dovedena na obalu bez svijesti odmah morala biti odvezena kolima hitne pomoći. Naime, zaštitari su joj, dok je visjela u pojasu za penjanje, zavezali noge, što je dovelo do suspenzijske traume. Vukli su joj noge i udarali je po cijelom tijelu, uključujući genitalije, više od sat vremena. Kad su odrezali gurtnu na kojoj je osoba visjela, osoba je pala s dva metra visine u brod. Na kopnu su je policajci vukli po kamenju, trčeći i smijući se. U konačnici je pozvana hitna služba, mada nevoljko, a to su policijske službe popratile vrijeđanjem i komentarima o tome da se osoba pretvara dok je ležala paralizirana.

Dio aktivista odlučio je blokirati pristajanje LNG broda svojim tijelima i popeli su se na gumenu bovu koja se upotrebljava za spajanje broda na terminal. Zaštitarska služba pod svaku ih je cijenu htjela zaustaviti u penjanju, pritom ne slijedeći sigurnosne protokole. Zbog toga su se aktivisti doista bojali za svoje živote. Nekoliko njih zaštitari su kontinuirano gurali o brod, udarali ih i bacali s visina. Potopili su kajake. Kad su ljudi završili u vodi, namjerno su ih opetovano udarali po glavi štapovima koje se koriste za vađenje ljudi iz vode. Kad su se štapovi slomili, zaštitari su počeli koristiti ribarske udice i pritom su jednoj osobi ozlijedili glavu, promašivši joj oko za manje od centimetar, dok su drugoj osobi poderali prsluk za spašavanje i kožu. Srećom, prošla je samo s porezotinom. Vrlo su lako mogli ubiti tu osobu. Nasilje na moru nastavilo se izvan područja poslovanja LNG terminala, gdje je sigurnosno osoblje nastavilo iskorištavati svoj položaj moći i izvan područja svoje nadležnosti.

Aktivisti u kajacima i osobe koje su se popele na terminal neprekidno su gađani vodenim topovima, s time da su zaštitari i policija namjerno gađali njihove glave, znajući da će uzrokovati ozljede glave i vrata. Unatoč tome što su aktivisti imali kacige, silina udarca kasnije je dovela do simptoma traumatskih ozljeda glave, mučnine, povraćanja i ekstremne slabosti.

Nekoliko aktivistkinja zaštitari i policija zamalo su utopili namjernim nalijetanjem na njih brodovima s uključenim motorima, zaustavljajući se jedva na metar udaljenosti od njihovih glava. Također su se koristili brodovima kako bi prikliještili aktivistkinje i zarobili ih, dok su motorima stvarali virove koji su lako mogli uvući plivače. Kad je manja brodica s radnicima koji nisu sudjelovali u divljanju prišla mjestu događaja, nekoliko je radnika počelo snimati nasilje, na što im je višerangirano osoblje LNG-a odmah vikanjem naredilo da prestanu snimati. Kontinuirano su nastojali udaljiti aktiviste koji su pokušavali snimiti nasilje i to su činili vodenim topovima te odguravanjem puno većim brodovima. Djelovalo je kao da se spremaju počiniti ubojstvo bez dokaza.

Nasilje koje vrši zaštitarska služba tvrtke LNG Hrvatska i lokalna policija koja staje na stranu privatnih interesa tvrtke već je prijavljeno prošle godine. Prije godinu dana jedan je od zaštitara tijekom mirne akcije nasilno napao i ozlijedio nekoliko aktivistkinja. Osim istog zaštitara, ove su godine bili prisutni i mnogi drugi koji su se ponašali više nego nesmotreno, odnosno namjerno ubilački. Zaštitari su bili spremni ozlijediti ili čak ubiti ljude radi očuvanja rasta profita svoje tvrtke. Očito je strategija tvrtke zapošljavati takve paravojne snage, uz bezuvjetnu podršku države čiji su represivni organi također bili spremni štititi privatne interese.

Nasilje i dehumanizacija aktivista te kršenje njihovih zakonskih prava nastavilo se tijekom uhićenja i u policijskoj postaji Krk. Nakon što su ljudi izvučeni iz vode s ozljedama i u stanju pothlađenosti te dovedeni na kopno, odbijeno im je pružanje medicinske skrbi i nasilno su odgurnuti od zdravstvenog osoblja koje je bilo prisutno na licu mjesta te su odvučeni u maricu. Policijski službenici nikad nisu objasnili razloge uhićenja niti su obavijestili osobe o njihovim pravima. Nakon višestrukih zahtjeva odbili su dati broj svoje značke i nastavili su se ponašati agresivno.

Po dolasku u policijsku postaju aktivisti i aktivistkinje bili su mokri i tresli su se od hladnoće te su stavljeni u ćelije u kojima je hladan zrak iz ventilacije namjerno puhao u njih. Do osam osoba stavljeno je u ćeliju s jednim krevetom i samo jednom dekom. Nisu ispunjeni osnovni higijenski uvjeti te je rupa u podu bila jedini WC koji je povremeno poplavljivao ćeliju. Jedna od osoba bila je u vrlo lošem zdravstvenom stanju te je imala dijareju, no unatoč tome uskraćena joj je medicinska pomoć, privatnost i dostojanstveni higijenski uvjeti. Pristup vodi bio je neadekvatan i dehumanizirajuć; osobe u ćeliji dobile su samo jednu bocu vode koja se nakon uporabe od strane oboljele osobe nije mogla dijeliti, dok im je većinu vremena odbijen zahtjev za dodatnom vodom. Aktivistima je uskraćena hrana više od devet sati i zatim su dobili minimalnu količinu dvopeka.

Uskraćeno im je zakonom osigurano pravo na telefonski poziv i pravo na odvjetnika. Osobama se kontinuirano lagalo, prijetilo nasiljem, vrijeđalo ih se, sadistički su mučeni i namjerno im nisu osigurani uvjeti za odmor.

Nakon što je odvjetnik aktivista stigao u policijsku postaju i zahtijevao razgovor s uhićenim osobama, policijski službenici također su mu prijetili nasiljem i uhićenjem te mu je odbijen zahtjev za pravnim savjetovanjem sa svojim stankama. Odvjetniku su odbili zahtjev za predočenjem brojeva policijskih znački, čime su očito i svjesno kršili zakon, zloupotrebljavajući svoju moć i odbijajući sudjelovati u zakonom propisanim procedurama.

Sve to razotkriva ekstremne razmjere nasilja od strane de facto privatnih paravojnih snaga i policijskog ugnjetavanja koji eskaliraju služeći privatne interese. Također ističe nesrazmjer moći na dvama stranama – s jedne strane su aktivistkinje u napuhanim kajacima koje se bore za bolju budućnost, dok su s druge veliki brodovi s vodenim topovima na čijoj su palubi naoružane osobe spremne ozlijediti i čak ubiti ljudska bića kako bi zaštitili kontinuirani rast profita tvrtke. Stoga je naivno i uzaludno očekivati pravdu u sustavu koji je inherentno nepravedan. To samo potvrđuje činjenicu da je potrebno radikalno promijeniti način organizacije društva ako želimo postići bilo kakav oblik klimatske ili druge pravde.

Nasilje i represija koji su počinjeni u kolovozu 2024. na Krku neće zaustaviti borbu protiv kapitalizma i njegovih fosilnih lobija. Štoviše, samo će potaknuti još više otpora koji nadilazi granice i nacije jer o tome ovisi budućnost stanovništva Krka, Jadrana i šire.

Moć ljudima!
Fossil Free Adriatic

Opetovano nasilje koje tvrtka LNG Hrvatska provodi protiv klimatskih aktivista pokazuje pravo, demaskirano lice fosilne industrije. Naime, diljem svijeta svjedočimo nasilju na toj relaciji. Dok s jedne strane govori o svom “ozelenjavaju”, fosilna industrija čini sve i ne preza od najgoreg nasilja kako bi nastavila ostvarivati svoj profit, a sve na račun građana cielog svijeta. Doslovno, u njihovom imaginariju ništa i nitko ne smije stati na put svetosti profita.

Sve ostalo je bezočni greenwashing i poricanje znanstvenih činjenica.

(Izvor fotografija: Fossil Free Adriatic)

 

 

S veseljem najavljujemo prvu DOOR-ovu aktivnost u funkciji nacionalnog koordinatora Europskog klimatskog pakta, a radi se o pošumljavanju parka Maksimir.

Molimo vas da zabilježite u kalendaru subotu, 11. studenog, pridružite nam se i pozovite svoje prijatelje kako bismo zajedno posadili stabla u parku Maksimir!

Svi se sjećate da su ovo ljeto naš grad pogodile su nezapamćene oluje. Samo u gradu Zagrebu je srušeno preko 10 000 stabala. Stoga vas pozivamo da nam se pridružite i pomognete našem gradu u njegovom zelenom oporavku.

U sklopu Europskog klimatskog pakta te uz podršku Greenpeace Hrvatska, Znanstvenika za klimu, Čistećih Medvjedića i mreže Metar do bolje klime, sadimo stabla hrasta, javora i trešnje koje čine šumski fond parka Maksimir.

Pozivamo vas na zajedničku akciju koja će učiniti naš grad zelenijim i zdravijim!

Program:

  •   8:00 –  9:00  okupljanje
  •   9:00 –  9:30   edukacija Hrvatskih šuma o sadnji i važnosti pošumljavanja
  •   9:30 – 11:30 sadnja
  • 11:30 – 12:00 kratki predah
  • 12:00 – 14:00 sadnja
  • 14:00 –            ručak i druženje

Ako nikako ne možete doći, možete nas podržati donacijom sredstava za kupnju sadnica stabala, uplatom na račun HR6023600001503214013, a mi ćemo sva prikupljena sredstva utrošiti u kupnju stabala.

Vratimo našem gradu njegov zeleni sjaj i čuvajmo prirodu zajedno!

Možete nas podržati i podjelom poziva i vizuala na svojim društvenim mrežama.

Vidimo se u subotu 11.11. u Maksimiru!

verzija na engleskom jeziku

Što se dogodilo?

Ukratko, u okviru Ljetnog klimatskog kampa, aktivistkinje i aktivisti hrvatske podružnice Extinction Rebelliona u Omišlju su 25. i 26. kolovoza 2023. održali dva prosvjeda protiv proširenja LNG terminala. U prvom su aktivisti kajacima pokušali sprječiti uplovljavanje broda u luku. Taj prosvjed je interventna policija prekinula upotrebom jakih vodenih topova.

Drugi prosvjed je bio održan izvan ograde terminala, pod budnim okom zaštitarske službe, kao i interventne policije. Izvan teritorija LNG terminala ograđenog žicom nije bilo nikakvih kontakata prosvjednika sa zaštitarima i interventom policijom. No, manja skupina se izdvojila prije nego dolaska pred ulaz LNG terminala i hodom uz obalu zaobišla žicu te nenasilno ušla na teritorij LNG-a, što su bezuspješno, ali također nenasilno pokušali spriječiti dvoje zaštitara. Pri dolasku te skupine aktivista do ograde ispred glavnog ulaza, gdje se s vanjske strane održavao glavni prosvjed, pojavila su se dva agresivna zaštitara i tu je došlo do nasilja, a ti zaštitari su i nasilno odvodili dio prosvjednika, na što nemaju pravo. Istovremeno, interventna policija privodi 26 aktivistkinja i aktivista. Fotografije i video snimke pokazuju da su neki od policajaca privođenje provodili protivno propisima, vrlo nasilno, u više slučajeva i hvatajući prosvjednice za genitalije. Prosvjednici su privedeni u policijsku stanicu grada Krka. Prema svjedočanstvima, prostorije u koje su privedeni bile su neadekvatne, ispod standarda, a nasilno iživljavanje se i tu nastavilo. Sve je to rezultiralo fizičkim ozljedama, kao i psihičkim posljedicama. Detaljnije možete pročitati ovdje.

Iako je prosvjed popraćen medijskim prilozima, taj odjek je ostao vrlo ograničen, kako brojnošću priloga, tako i jednodnevnom trajnošću vijesti. Nažalost, i na naše priopćenje medijima je odgovoreno urlajućom šutnjom.

Ovaj prosvjed u mnogim detaljima policijskog odgovora neodoljivo podsjeća na vrlo nedavno održan prosvjed aktivista Extinction Rebelliona, koji su pored Den Haaga blokirali autocestu A12, tražeći prekid subvencioniranja fosilnih goriva. Doista je više nego upadljiva sličnost događaja u Omišlju s demonstracijom policijskog nasilja u Nizozemskoj. I tad su, naime, primijenjeni vodeni topovi. I tad je priveden velik broj aktivista, ovoga puta njih oko 2400.

 

Naš komentar

Prije svega, ovim putem jasno i nedvosmisleno izražavamo svoje gnušanje prema nasilju, koje su aktivistkinje i aktivisti Extinction Rebelliona (XR) – Hrvatska pretrpjeli od strane policije, privatnih zaštitara i neidentificirane osobe, tijekom prosvjeda protiv proširenja LNG terminala u Omišlju. Radilo se o klimatskom prosvjedu, koji je sadržavao mnoge elemente zajedničke mnogim drugim klimatskim prosvjedima, potpuno uobičajenim u drugim zemljama Europske Unije, kao i ostatka svijeta. Mi, znanstvenice i znanstvenici, duboko smo uvjereni da u demokratskom društvu svatko ima pravo na prosvjed, a metode policijskog odvraćanja se moraju provoditi unutar zakonom propisanih okvira. Kao Znanstvenici za klimu, uz jasnu osudu nasilja, izražavamo potpunu podršku ovom, kao i drugim klimatskim prosvjedima, koje smatramo integralnim i neizostavnim dijelom društvenog dijaloga o sada već galopirajućoj klimatskoj krizi.

Policija i zaštitari su pokazali svoje potpuno nerazumijevanje karaktera, poruke i ciljeva klimatskog prosvjeda, a u svom su se nesnalaženju ponijeli na krajnje neprihvatljiv način, grubo narušavajući ljudsko dostojanstvo aktivistkinja i aktivista. Nažalost, u zadnje vrijeme svjedočimo sve češćim primjerima upotrebe prekomjerne sile, koja prerasta i u otvoreno policijsko nasilje, kako u svijetu i EU, tako i kod nas. Takvi primjeri indiciraju prerastanje takvog ponašanja u svojevrsni novi standard policijskog postupanja, usmjeren ka gušenju određenih, očito neugodnih tonova u demokratkom dijalogu, čemu se vrlo odlučno suprotstavljamo. U svojoj riječi urednika ljetnom izdanju Green European Journala, Jamie Kendrick ističe:

Nacionalne politike nastavljaju skretanje udesno, pri čemu zelena politika postaje ključna razdjelnica u široj kulturnoj borbi. Klimatske aktiviste sve više ocrnjuju zbog njihovih sve odlučnijih prosvjeda. U tom simboličnom razvoju, novi pokret financiran interesima uzgoja stoke uznemirio je nizozemsku političku scenu u proljeće 2023. Uspješno usmjeravajući ruralno nezadovoljstvo protiv loše vođene politike zaštite okoliša, te silnice sada imaju značajan utjecaj.

Jedan od glavnih zahtjeva sve glasnijih i odlučnijih prosvjeda, utjelotvorenih u širokom spektru organizacija i udruga koje čine globalni klimatski pokret, može se svesti na poruku da su klimatske promjene znanstveno utemeljena činjenica, čime nadilaze sve relativizacije, kojima su toliko skloni donositelji odluka na svim razinama. Zahtjev za donošenjem odlučnih, dobro fokusiranih i koherentnih političkih odluka, koje će se doista i provoditi, imperativ je nametnut klimatskom (i, općenito, okolišnom) krizom. Zahtjev je to i mlade, kao i svih nadolazećih generacija, koje su sve tjeskobnije s obzirom na budućnost, osobito realnost klimatske krize. To je, u krajnjoj liniji, i jedan od ključnih zahtjeva inicijative Znanstvenici za klimu i mi smo odlučni u njegovom zagovaranju, zajedno sa drugima sažeto navedenim u našem Apelu.

No, na ovom mjestu želimo konkretno izraziti svoj prosvjed zbog više razina nasilja, što se odigralo tijekom, ali i nakon konkretnog prosvjeda aktivistkinja i aktivista Extinction Rebelliona u Omišlju, a koje je rezultiralo fizičkim ozlijedama, kao i psihičkim posljedicama kod nekolicine prosvjednika.

Najviša, apstraktna razina jest nasilje inherentno fosilnim gorivima, ono nasilje čije posljedice sve izrazitije osjećamo diljem svijeta, pa i kod nas, osobito u zadnjih nekoliko godina. Patrijarhat, kolonijalizam i kapitalizam, najtemeljniji uzroci klimatske krize, ovdje dolaze do izražaja utjelovljujući se u neposrednim, nižerazinskim manifestacijama nasilja, kako prema okolišu, tako i prema ljudima, u konkretnom slučaju prema aktivistkinjama i aktivistima. Najočitiji je aspekt počinjenog nasilja ono kojim je povrijeđen tjelesni integritet prosvjednika. Upotrebu jakih vodenih topova, agresivno postupanje interventne policije, zaštitara, kao i neidentificirane osobe, možemo smatrati samo demonstracijom prekomjerne sile usmjerene na zastrašivanje prosvjednica i prosvjednika, a što je rezultiralo i fizičkim ozljedama. Zatim svjedočimo i oduzimanju temeljnim načelima demokracije zajamčene slobode mirnog prosvjedovanja, tj. u ovom slučaju mirnog izražavanja protivljenja proširenju kapaciteta LNG terminala. Prosvjed je brutalno prekinut. Prema svjedočanstvima sudionika, dio prosvjednika je priveden u policijsku postaju grada Krka, u neadekvatne prostorije ispod svake civilizacijske razine, pri čemu im je na više načina povrijeđeno ljudsko dostojanstvo. To je još jedna demonstracija prekomjerne sile i prekoračenja ovlasti, koja u ovom slučaju proizlazi iz sprege države s industrijom fosilnih goriva. Ovdje jasno ističemo da to smatramo teškom povredom temeljnih ljudskih prava, kao i ljudskog dostojanstva prosvjednica i prosvjednika. Četvrtu razinu nasilja bismo mogli okarakterizirati kao seksualno i rodno uvjetovano nasilje. Tijekom privođenja su, naime, interventni policajci, protivno zakonom propisanim pravilima policijskog postupanja, neke od aktivista i aktivistkinja iznosili s mjesta prosvjeda zadiranjem u najintimniji prostor, naime hvatajući ih i udarajući u genitalije.

 

Što ćemo učiniti?

Na kraju, više je nego upadljiva slaba pokrivenost događaja u medijima. Iako je sam prosvjed popraćen u nekolicini medijskih priloga, upada u oči njihova malobrojnost. No još je upadljivija kratkotrajnost same vijesti, osobito u usporedbi s nekim drugim recentnim događajima. Smatramo to nedopustivim te ovim putem događaje tijekom i nakon ovog prosvjeda želimo dovesti na dnevni red široke javne rasprave. U svakoj svojoj pojavnosti, nasilje iziskuje najoštriju osudu javnosti, u čemu mediji imaju nezamjenjivu i ključnu ulogu.

Ovim putem mi, znanstvenice i znanstvenici, osuđujemo nasilje počinjeno nad aktivistkinjama i aktivistima Extinction Rebelliona tijekom i nakom prosvjeda na LNG terminalu u Omišlju, na svim razinama i u svim njegovim pojavnostima. U skladu s time, o ovom događaju ne namjeravamo šutiti. Suprotno od toga, bit ćemo vrlo glasni – dat ćemo sve od sebe da ova priča prodre u medije, a obavijestit ćemo i nadležne službe. U krajnjoj liniji, klimatski pokret zahtijeva pretakanje spoznaja najbolje raspoložive znanosti u kvalitetne politike.

Zahtijevamo detaljnu istragu događaja tijekom i nakon prosvjeda te da nadležne institucije detaljno izvjeste javnost o rezultatima istrage.