Poziv na donošenje dodatnog protokola uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima o pravu na čist, zdrav i održiv okoliš

Stalnim predstavnicima država članica Vijeća Europe

 

Poštovani,

Mi, članovi Globalne mreže za ljudska prava i okoliš (GNHRE) i znanstvenici, istraživači i praktičari, potpisujući ovo pismo, sa zadovoljstvom vam predstavljamo ovaj poziv za usvajanje dodatnog Protokola uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima o pravu na čist, zdrav i održiv okoliš. Godine 2021. Parlamentarna skupština Vijeća Europe (PACE) pozvala je na usvajanje dodatnog protokola uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima i temeljnim slobodama (ECHR) kako bi se priznalo pravo na siguran, čist, zdrav i održiv okoliš ( R2HE). Ova se inicijativa nadovezuje na tri prethodna pokušaja PACE-a od 1970-ih godina, uključujući 1999., 2003. i 2009.[1] Nadalje, na samitu Vijeća Europe održanom 2023. u Reykjaviku, svi čelnici država i vlada Vijeća od 46 članova obvezalo se na “jačanje [svog] rada u Vijeću Europe na aspektima ljudskih prava okoliša na temelju političkog priznavanja prava na čist, zdrav i održiv okoliš kao ljudskog prava.”[2]

Kao mreža koja istražuje pitanja koja se odnose na ljudska prava i okoliš, dolje potpisani članovi GNHRE-a, partneri i akademski kolege pozdravljaju ovaj razvoj i na temelju naše stručnosti u tom području pridružuju se pozivu na brzo priznavanje prava na čist, zdrav i održiv okoliš od strane Vijeće Europe.

Ovo se pismo nadovezuje na prethodno pismo[3] više od 450 organizacija civilnog društva, društvenih pokreta i organizacija starosjedilačkih naroda i ponovo ističe da je izričito priznavanje R2HE kroz dodatni protokol uz ECHR ključni prioritet za široku mrežu znanstvenika i praktičara u disciplinama koje se bave ljudskim pravima, zaštiti okoliša, ravnopravnosti spolova, društvenoj i ekonomskoj uključenosti, kao i onima koji su uključeni u sindikate, pravne prakse i znanstvena tijela.

Međusobno povezane ekološke krize, uključujući klimatske promjene, zagađenje i gubitak bioraznolikosti, predstavljaju ključni izazov za ljudska prava našeg vremena.[4] Planetarna kriza pogađa sve ljude koji žive u državama članicama Vijeća Europe, zbog čega je nužno hitno poduzimanje odlučnih koraka prema donošenju obvezujućeg pravnog okvira koji priznaje i štiti pravo na čist, zdrav i održiv okoliš. Svake godine više od 300 000 ljudi samo u Europskoj uniji prerano umire zbog atmosferskog onečišćenja.[5] Klimatske promjene, koje se brzo pogoršavaju, uzrokuju neviđene toplinske valove, dugotrajne suše, učestale poplave, porast razine mora i razorne šumske požare koji pustoše zajednice i ekosustave. Od Sredozemnog mora do Arktičkog kruga, urušavaju se čitavi ekosustavi, a zajednice pate od posljedica nepovratnog gubitka bioraznolikosti. Ugroženi su pristup sigurnoj pitkoj vodi, čistom zraku i plodnoj zemlji, što također ugrožava sigurnost hrane, smanjuje otpornost zajednica, što je popraćeno nestankom kulturalnih običaja i praksi. Klimatskom krizom nerazmjerno pogođeni dijelovi društva, a posebno mlađe generacije, suočavaju se s novim oblicima tjeskobe. Te krize produbljuju postojeće nejednakosti, najozbiljnije utječući na ljudska prava onih koji su već u marginaliziranim situacijama.

U 43 od ukupno 46 država članica Vijeća Europe, pravo na čist, zdrav i održiv okoliš već je zaštićeno nacionalnim ustavima, zakonodavstvom i sudskim odlukama ili kroz državno priznavanje Aarhuške konvencije. Za one države koje još ne priznaju to pravo, donošenje ovog protokola će omogućiti izravan put za jačanje ekoloških standarda i politika, kao i osiguravanje drugih ljudskih prava, za dobrobit svih ljudi unutar njihovih granica, ali i unutar svih država članica Vijeća Europe. Očekuje se da će ove promjene pridonijeti poboljšanju kvalitete okoliša i većem uživanju ljudskih prava, kao i poboljšanom pristupu Europskom sudu za ljudska prava. Istraživanja su pokazala da ekološka ljudska prava, a posebno R2HE, doprinose poboljšanim ekološkim ishodima kroz smanjenje ekoloških otisaka i emisija,[6] boljim rezultatima ekološke politike, učinkom i koherentnošću,[7] te kvalitetnijim pristupom ekološkoj i klimatskoj pravdi.[8]

Usvajanje dodatnog protokola uz ECHR popunilo bi prazninu u zaštiti ljudskih prava, kroz razjašnjavanje potrebnih politika i poticanje odgovornosti koja je ključna za zaštitu sadašnjih i budućih generacija. Eksplicitna zaštita prava na čist, zdrav i održiv okoliš posebno je ključna za one koji su suočeni s najvećim rizikom od štete za okoliš, kao što su djeca, mladi ljudi, žene, autohtoni narodi, nacionalne manjine, pojedinci koji žive u siromaštvu, osobe s invaliditetom, starije osobe, izbjeglice i migranti, prognanici i druge nesrazmjerno ugrožene skupine. Dodatna vrijednost takvog izričitog priznavanja je demonstrirana kroz nedavni razvoj sudske prakse Europskog suda za ljudska prava u odnosu na djecu i starije osobe. To bi ojačalo i konsolidiralo pravnu zaštitu prava na čist, zdrav i održiv okoliš u cijeloj Europi, dodatno osiguravajući osiguravanje svih ljudskih prava. To bi također dodatno potaklo dužnost država da provode mjere zaštite okoliša i štite građane od korporativnih kršenja ljudskih prava. Dodatni protokol ojačao bi i postojeće obveze poštovanja, zaštite i ispunjavanja R2HE. Protokol bi također nadahnuo daljnji razvoj progresivnih zakonodavnih i političkih standarda u cijelom Vijeću Europe.

Pravo na čist, zdrav i održiv okoliš već je priznato kroz brojne međunarodne instrumente. Vijeće za ljudska prava UN-a priznalo je to pravo rezolucijom iz listopada 2021.,[9] a Opća skupština UN-a slijedila je taj primjer u srpnju 2022.[10] Važno je istaknuti je da je svaka država članica Vijeća Europe glasovala za rezoluciju Opće skupštine UN-a. Konferencija stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti kojoj su stranke sve zemlje Vijeća Europe priznala je ovo pravo i povezanu rezoluciju Generalne skupštine UN-a u Globalnom okviru za biološku raznolikost Kunming-Montreal 2022. (stavak 14.).[11] R2HE, kao i vezu između ovog prava i drugih ljudskih prava, priznaju UN-ova tijela za ljudska prava.[12] To je pravo također priznato u glavnim ugovorima o ljudskim pravima u svim drugim regijama: u Afričkoj povelji o ljudskim pravima i pravima naroda, te u Dodatnom protokolu Američke konvencije o ljudskim pravima iz 1988. (Protokol iz San Salvadora), Arapskoj povelji o Ljudskim pravima, Deklaraciji o ljudskim pravima ASEAN-a, Aarhuškoj konvenciji i sporazumu Escazú. Nadalje, Povelja EU o temeljnim pravima, članak 37. utvrđuje da «visoka razina zaštite okoliša i poboljšanje kvalitete okoliša moraju biti integrirani u politike Unije i osigurani u skladu s načelima održivog razvoja».

Planetarna kriza i sve veći utjecaj degradacije okoliša na uživanje ljudskih prava doveli su do porasta s time povezanih predmeta pred Europskim sudom za ljudska prava, a očekuje se da će se taj trand nastaviti, osobito s obzirom na nedavnu prekretnicu u presudi u predmetu Verein Klimaseniorinnen Schweiz i drugi protiv Švicarske. Iako je Sud već potvrdio obveze država da štite postojeća ljudska prava – kao što je pravo na život (članak 2.) i na privatni i obiteljski život (članak 8.) – od opasnosti i štete za okoliš, dovodeći do porasta sudskih postupaka na polju ljudskih prava okoliša,[13] dodatni protokol konsolidirao bi sudsku praksu Suda i učinio je koherentnijom, doprinoseći većoj pravnoj sigurnosti i konceptualnoj jasnoći. Priznavanje tog sveobuhvatnog prava također bi nadopunilo i ojačalo postojeće instrumente Vijeća Europe, potvrđujući temeljnu važnost čistog, zdravog i održivog okoliša za sve aspekte ljudskog dostojanstva, jednakosti i slobode.

Prema pravno obvezujućem Protokolu, zaštita prava na čist, zdrav i održiv okoliš poslala bi snažnu poruku na nacionalnoj i međunarodnoj razini, pokazujući i ponovno potvrđujući predanost država članica Vijeća Europe rješavanju planetarne okolišne krize. Time bi također bila poslana nedvosmislena poruka solidarnosti zaštitnicima okoliša i ljudskih prava, koji trenutno plaćaju visoku cijenu svog aktivizma. Ostali načini zaštite okoliša temeljeni na ljudskim pravima neizbježno predstavljaju slabije alternative koje ne jamče pravo na utuženje pojedincima kojima su kršena ljudska prava zbog štete po okoliš.

Suočeni s okolišnim krizama bez presedana, smatramo da je sada vrijeme da Vijeće Europe ispuni i reafirmira svoj mandat promicanja demokracije, vladavine prava i ljudskih prava u svim državama članicama, i to priznavanjem i zaštitom prava na čist, zdrav i održiv okoliš kroz usvajanje Protokola uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima.

S poštovanjem dolje potpisani akademici i mreže.

 

[1] Recommendation 1431 (1999) ‘Future action to be taken by the Council of Europe in the field of environment protection’ ; Recommendation 1614 (2003) ‘Environment and human rights’ ; Recommendation 1885 (2009), ‘Drafting an additional protocol to the European Convention on Human Rights concerning the right to a healthy environment’.

[2] Council of Europe, Reykjavík Declaration of 16-7 May 2023

[3] Call for the adoption of an additional Protocol to the European Convention on Human Rights on the right to a clean, healthy, and sustainable environment to the Ministers of Foreign Affairs and to the Permanent Representatives  of the Member States of the Council of Europe https://www.amnesty.eu/news/call-for-the-adoption-of-an-additional-protocol-to-the-european-convention-on-human-rights-on-the-right-to-a-clean-healthy-and-sustainable-environment/

[4] Lähteenmäki-Uutela, A. et al. (2024) Planetary Boundaries Nurturing the Grand Narrative of the Right to a Healthy Environment? Environmental Policy and Law, 54, 15-26.

[5] Council of the European Union, Air pollution in the EU: facts and figures, review of 24 March 2024, at  https://www.consilium.europa.eu/en/infographics/air-pollution-in-the-eu/

[6] Boyd, D.R. (2011). The environmental rights revolution: a global study of constitutions, human rights and environment. UBC Press.

[7] Jeffords, C. and Minkler, L. (2016) Do Constitutions Matter? The Effects of Constitutional Environmental Rights Provisions on Environmental Outcomes. Kyklos, 69(2), 294-335; Jeffords, C., & Gellers, J. C. (2018). Implementing substantive constitutional environmental rights: a quantitative assessment of current practices using benchmark rankings. In Erin Daly and James R. May (eds.) Implementing Environmental Constitutionalism, Cambridge University Press; Gellers, J. C., & Jeffords, C. (2019). Environmental rights in the Asia Pacific region: taking stock and assessing impacts. Asia Pacific Journal of Environmental Law, 22(2), 190-206.

[8] Jeffords, C. (2016). On the temporal effects of static constitutional environmental rights provisions on access to improved sanitation facilities and water sources. Journal of Human Rights and the Environment, 7(1), 74-110; Gellers, J. C., & Jeffords, C. (2018). Toward environmental democracy? Procedural environmental rights and environmental justice. Global Environmental Politics, 18(1), 99-121. Heri, C, Nordlander, L. and Savaresi A. ‘Recognizing the Right to a Healthy Environment at the Council of Europe: Why Does It Matter?’ [2023] Environmental Rights Review <https://environmentalrightsreview.com/2024/02/08/recognizing-the-right-to-a-healthy-environment-at-the-council-of-europe-why-does-it-matter/>. Heri, C. (2024) Justice in the liminal: The Council of Europe and the right to a healthy environment. International and Comparative Law Quarterly, 73(2), 319-360.

[9] Resolution adopted by the Human Rights Council on 8 October 2021 – The human right to a clean, healthy and sustainable environment https://undocs.org/Home/Mobile?FinalSymbol=A%2FHRC%2FRES%2F48%2F13&Language=E&DeviceType=Desktop&LangRequested=False

[10] Resolution adopted by the General Assembly on 28 July 2022 – The human right to a clean, healthy and sustainable environment https://undocs.org/Home/Mobile?FinalSymbol=A%2FRES%2F76%2F300&Language=E&DeviceType=Desktop&LangRequested=False

[11] Decision 15/L.25, U.N. Doc. CBD/COP/15/L.25 (2022)

[12] Including, but not limited to: UN Committee on the Rights of the Child, General comment no. 26 on Children’s Rights and the Environment, with a Special Focus on Climate Change (2023) CRC/C/GC/26; UN Committee on Economic, Social and Cultural Rights, General comment no. 14 on The Right to the Highest Attainable Standard of Health (Art. 12) (2000) E/C.12/2000/4

[13] See for instance, Manual On Human Rights And The Environment (3rd edition), Council of Europe, February 2022.

 

Potpisnici: 

  1. Professor Bethanie Carney Almroth, Professor of Ecotoxicology, University of Gothenburg
  2. Professor David R. Boyd, University of British Columbia
  3. Professor John H. Knox, Henry C. Lauerman Professor of International Law, Wake Forest University School of Law
  4. Professor Jenny Hall, Associate Professor, University of Johannesburg, GNHRE
  5. Professor André Francisco Pilon, Associate Professor, University of São Paulo / International Academy of Science, Health & Ecology
  6. Professor Iraida A. Giménez, Public international Law, Cei International Affairs
  7. Professor Liliana Lizarazo-Rodriguez, Research Professor, Brussels School of Governance (Vrije Universiteit Brussel)
  8. Profesor Gregorio Mesa Cuadros, Profesor Titular, Facultad de Derecho, Ciencias Políticas y Sociales, Universidad Nacional de Colombia, Bogotá
  9. Professor Silja Klepp, Professor of Geography, EnJust
  10. Professor Jan Orbie, Ghent University
  11. Professor Jona Razzaque, Professor of Environmental Law, University of the West of England
  12. Professor Daniel Ruiz, Researcher, CISP
  13. Professor Riccardo Sallustio, Professor of Sustainable Finance, Graduate School
  14. Professor Annalisa Savaresi, Professor of international environmental law, University of Eastern Finland
  15. Professor Matthew Scott, Leader of human rights and environment thematic area, Raoul Wallenberg Institute of Human Rights and Humanitarian Law and Lund University
  16. Professor Wim Thiery, Research Professor, Vrije Universiteit Brussel
  17. Professor Marta Torre-Schaub, SciencesPo Paris, Director of ClimaLex
  18. Dr Ivano Alogna, Research Leader in Environmental and Climate Change Law, British Institute of International and Comparative Law
  19. Dr Kimberley Anderson, Research Lead, Terre des Hommes NL
  20. Dr Sujata Arya, Assistant Faculty, Symbiosis Law School, Pune
  21. Dr. Luciana Bauer, Lecturer climate change, JUSCLIMA Brazilian climate law
  22. Dr. Hannah Blitzer, Senior Policy Officer and Advocacy Committee, Global Network for Human Rights and the Environment, Wildlife and Countryside Link
  23. Dr Esmeralda Colombo, Marie Curie Postdoctoral Fellow, RFF-CMCC Institute for Economics and the Environment
  24. Dr Francisco Cordeiro de Araújo, Guest Lecturer Public International Law and European Union Law, University of Lisbon
  25. Dr Christophe Golay, Senior Research Fellow, Geneva Academy of International Humanitarian Law and Human Rights
  26. Dr Morgan Eleanor Harris, Research Fellow, Università degli Studi Roma Tre
  27. Dr Claudia Ituarte-Lima, Director of Global Network of Human Rights and the Environment and thematic lead on human rights and environment and senior researcher at the Raoul Wallenberg Institute
  28. Dr Antti Jukka , Doctoral Researcher, UEF, VUB
  29. Dr Verena Kahl, Research Assistant at University Hamburg, RICEDH e.V., Lawyers for Future
  30. Dr Asmaa Khadim, Researcher, Leiden University
  31. Dr Parul Kumar, PhD Candidate, KU Leuven
  32. Dr Veera Pekkarinen, PhD Researcher, University of Eastern Finland
  33. Dr Myele Rouxel, Project Researcher, University of Eastern Finland
  34. Dr Nicola Sharman, Doctoral Researcher, University of Eastern Finland
  35. Dr Bettina Steible, Professora lectora, Universitat Oberta de Catalunya
  36. Dr Julian Suarez Bohorquez, Phd Candidate, University College Cork
  37. Dr Srna Sudar, Head of Project Office, University of Montenegro
  38. Dr Baïna Ubushieva, Associate Research Fellow, Geneva Academy of International Humanitarian Law and Human Rights
  39. Dr Elke Verhaeghe, Researcher, Ghent University
  40. Dr. Nikola Biliškov, Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Hrvatska