Objave

Ulazimo li u novu eru klimatske akcije?

Druge noći godine u koju smo ušli na nebu nad Hrvatskom pojavio se znak. Geometrijski precizno poredane u liniju, jednako razmaknute svijetle točkice sjajile su na nebeskom svodu, da bi zatim, nakon nekog vremena nestale. “Oni dolaze”, komentirali su neki, a većini očevidaca je bilo jasno da se radi o vizualnoj manifestaciji projekta Starlink.

U novu 2025. godinu smo ušli s činjenicom trijumfalnog povratka Donalda Trumpa, koji je oko sebe okupio cijelu vojsku nezamislivo bogatih ljudi, među kojima je najistaknutiji Elon Musk.

“We don’t have a global warming problem”, istaknuo je Trump u svom pobjedičkom govoru, još jednom naglašavajući svoje protuznanstvene stavove. Čuli su se tu i naftaški poklici “Drill, baby, drill!” i druge manifestacije konzervativno-korporativnog folklora. Potpuno usklađeno s time, još jednom je najavljen izlazak SAD iz Pariškog sporazuma, kao i čitav niz drugih više nego zabrinjavajućih poteza. Oko njega je, također potpuno prigodno, skakao isti onaj multimilijarder Elon Musk koji stoji iza projekta Starlink, kao i mnogih drugih projekata, poteza i stavova. Iskaz je to radikalizacije političkih narativa, koji financijsku moć pojedinaca i odabranih kompanija pretpostavljaju svim znanstvenim činjenicama o višedimenzionalnoj okolišnoj krizi u kojoj se nalazimo.

Drugim riječima, unatoč tome što je centralni znanstveno utemeljen imperativ našeg doba suočavanje s tim krizama, najavljuje se upravo suprotno, u skladu s narativima kapitalističkog fundamentalizma.

Ili, ako još nije jasno, onda ovako: ako ste dovoljno bogati i bliski vladarima, ne treba vas biti briga za činjenice i možete raditi što hoćete.

U tom narativu ništa nije sveto, cijeli svijet i sve sastavnice okoliša postoje samo kao podloga za provedbu projekata iskazivanja prividno neograničene moći, prividno beskrajnih mogućnosti, prividno neiscrpnog ekstraktivnog kapaciteta našeg planeta. Da, ključno je istaknuti da je sve to prividno, jer se temelji na kratkoročnim projekcijama i iluziji o neograničenosti resursa i rezervi, koje nisu usklađene sa znanstvenim činjenicama.

I evo nas na inauguraciji Donalda Trumpa, koja potpuno prigodno pada na dan koji se, na temelju nekakvih opskurnih računa, smatra najdepresivnijim danom u godini. U prethodnih par dana Trump intenzivno najavljuje povlačenje SAD-a iz mnogih sporazuma i prekid mnogih politika donesenih u mandatu njegovog prethodnika Joea Bidena, i to “do zalaska Sunca” nakon inauguracije. Doista izgleda da pokret MAGA dobiva novi zamah i prema svemu se čini da će ovaj Trumpov mandat zaoštriti već postojeće i donijeti mnoštvo novih izazova na globalnoj geopolitičkoj sceni. Uz to, Muskove otvorene simpatije prema ekstremnoj desnici ‘obećavaju’ da nam prethodi jedno vrlo zanimljivo razdoblje, unatoč tome što bismo svi željeli da živimo u kudikamo dosadnijem vremenu.

Što se klimatskih promjena tiče, za nama je prva godina u kojoj smo prešli magičnu granicu zatopljenja od +1,5 °C u odnosu na predindustrijsko doba. To za sobom povlači brojne konzekvence o kojima stalno govorimo kad govorimo o klimatskim promjenama, kao što je zaoštrenje ekstremnih vremenskih pojava. Bilo je tu svega, od ekstremnih suša, poplava i uragana, do toplinskih valova i provala hladnog zraka te ostalih, klimatskim promjenama pojačanih, vremenskih ekstrema. Naravno, sve to dovodi do ogromne ekonomske štete, a procijenjeno je da je ekonomija SAD pretrpila štetu od 2,915 bilijuna USD, dok na globalnoj razini ta šteta iznosi oko 12% globalnog BDP-a za svaki +1 °C zatopljenja. No, kad govorimo o ekonomskim štetama, naročito na globalnoj razini, nije dovoljno samo navoditi gole brojke, nego je vrlo važno diskutirati raspodjelu štete, a to samo po sebi otvara raspravu o klimatskoj pravdi, osobito u kontekstu činjenice da dijelovi svijeta koji relativno malo doprinose emisijama stakleničkih plinova trpe veće štete. Još je važnije uzeti u obzir gubitke ljudskih života, ali i patnju ljudi, koja je uzrokovana nepovratnom degradacijom okoliša. Konkretno, procijenjeno je da su 2024. godine klimatske promjene negativno utjecale na 148 milijuna ljudi, a uzrokovale su najmanje 11 500 prekomjernih smrtnih slučajeva. Na globalnoj razini i to je neravnomjerno raspoređeno. Sve to zajedno dovodi do intenziviranja migracija uzrokovanih klimatskim promjenama. Licemjerno je da zemlje koje su bile kolonijalne sile i time stvarale preduvjete za klimatske promjene danas zagovaraju zatvaranje granica za migrante. No, to licemjerje je do ekstrema utjelovljeno u antimigracijskim političkim idejama Donalda Trumpa. No, nije Trump usamljen u takvim stavovima. Diljem EU svjedočimo jačanju ekstremne desnice, koja zagovara i implementira ideje za koje smo donedavno mislili da su dio mračnijih epizoda prošlosti, a koje se danas reflektiraju na okolišne politike. Rezultat je širenje ekstraktivnih projekata, koji dolaze u paketu s pojačanom represijom, ali i gubitkom vjekovnog životnog prostora.

U kontekstu svega ovoga, žalosno je što izgleda da je klimatski pokret izgubio svoj zamah i moment, koji je bio na vrhuncu u razdoblju između 2017. i 2020. No, nadamo se da bi globalna geopolitička dinamika, koja će se izgledno osobito zaoštriti Trumpovim politikama, mogla dovesti i do aktivističkog odgovora kroz ponovnu radikalizaciju klimatske akcije. Sigurno je da nam prethodi zanimljivo razdoblje i na tom polju.

Početkom ove godine je izašla zanimljiva vijest da su mnoge velike naftne kompanije izrazile zabrinutost za sudbinu svojih luka, koje su ugrožene zbog podizanja razine mora.

“Sarkazam?”, pitao bi Sheldon Cooper. Ne, dragi Sheldone, nije sarkazam.

/by

Poziv na donošenje dodatnog protokola uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima o pravu na čist, zdrav i održiv okoliš

Poziv na donošenje dodatnog protokola uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima o pravu na čist, zdrav i održiv okoliš

Stalnim predstavnicima država članica Vijeća Europe

 

Poštovani,

Mi, članovi Globalne mreže za ljudska prava i okoliš (GNHRE) i znanstvenici, istraživači i praktičari, potpisujući ovo pismo, sa zadovoljstvom vam predstavljamo ovaj poziv za usvajanje dodatnog Protokola uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima o pravu na čist, zdrav i održiv okoliš. Godine 2021. Parlamentarna skupština Vijeća Europe (PACE) pozvala je na usvajanje dodatnog protokola uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima i temeljnim slobodama (ECHR) kako bi se priznalo pravo na siguran, čist, zdrav i održiv okoliš ( R2HE). Ova se inicijativa nadovezuje na tri prethodna pokušaja PACE-a od 1970-ih godina, uključujući 1999., 2003. i 2009.[1] Nadalje, na samitu Vijeća Europe održanom 2023. u Reykjaviku, svi čelnici država i vlada Vijeća od 46 članova obvezalo se na “jačanje [svog] rada u Vijeću Europe na aspektima ljudskih prava okoliša na temelju političkog priznavanja prava na čist, zdrav i održiv okoliš kao ljudskog prava.”[2]

Kao mreža koja istražuje pitanja koja se odnose na ljudska prava i okoliš, dolje potpisani članovi GNHRE-a, partneri i akademski kolege pozdravljaju ovaj razvoj i na temelju naše stručnosti u tom području pridružuju se pozivu na brzo priznavanje prava na čist, zdrav i održiv okoliš od strane Vijeće Europe.

Ovo se pismo nadovezuje na prethodno pismo[3] više od 450 organizacija civilnog društva, društvenih pokreta i organizacija starosjedilačkih naroda i ponovo ističe da je izričito priznavanje R2HE kroz dodatni protokol uz ECHR ključni prioritet za široku mrežu znanstvenika i praktičara u disciplinama koje se bave ljudskim pravima, zaštiti okoliša, ravnopravnosti spolova, društvenoj i ekonomskoj uključenosti, kao i onima koji su uključeni u sindikate, pravne prakse i znanstvena tijela.

Međusobno povezane ekološke krize, uključujući klimatske promjene, zagađenje i gubitak bioraznolikosti, predstavljaju ključni izazov za ljudska prava našeg vremena.[4] Planetarna kriza pogađa sve ljude koji žive u državama članicama Vijeća Europe, zbog čega je nužno hitno poduzimanje odlučnih koraka prema donošenju obvezujućeg pravnog okvira koji priznaje i štiti pravo na čist, zdrav i održiv okoliš. Svake godine više od 300 000 ljudi samo u Europskoj uniji prerano umire zbog atmosferskog onečišćenja.[5] Klimatske promjene, koje se brzo pogoršavaju, uzrokuju neviđene toplinske valove, dugotrajne suše, učestale poplave, porast razine mora i razorne šumske požare koji pustoše zajednice i ekosustave. Od Sredozemnog mora do Arktičkog kruga, urušavaju se čitavi ekosustavi, a zajednice pate od posljedica nepovratnog gubitka bioraznolikosti. Ugroženi su pristup sigurnoj pitkoj vodi, čistom zraku i plodnoj zemlji, što također ugrožava sigurnost hrane, smanjuje otpornost zajednica, što je popraćeno nestankom kulturalnih običaja i praksi. Klimatskom krizom nerazmjerno pogođeni dijelovi društva, a posebno mlađe generacije, suočavaju se s novim oblicima tjeskobe. Te krize produbljuju postojeće nejednakosti, najozbiljnije utječući na ljudska prava onih koji su već u marginaliziranim situacijama.

U 43 od ukupno 46 država članica Vijeća Europe, pravo na čist, zdrav i održiv okoliš već je zaštićeno nacionalnim ustavima, zakonodavstvom i sudskim odlukama ili kroz državno priznavanje Aarhuške konvencije. Za one države koje još ne priznaju to pravo, donošenje ovog protokola će omogućiti izravan put za jačanje ekoloških standarda i politika, kao i osiguravanje drugih ljudskih prava, za dobrobit svih ljudi unutar njihovih granica, ali i unutar svih država članica Vijeća Europe. Očekuje se da će ove promjene pridonijeti poboljšanju kvalitete okoliša i većem uživanju ljudskih prava, kao i poboljšanom pristupu Europskom sudu za ljudska prava. Istraživanja su pokazala da ekološka ljudska prava, a posebno R2HE, doprinose poboljšanim ekološkim ishodima kroz smanjenje ekoloških otisaka i emisija,[6] boljim rezultatima ekološke politike, učinkom i koherentnošću,[7] te kvalitetnijim pristupom ekološkoj i klimatskoj pravdi.[8]

Usvajanje dodatnog protokola uz ECHR popunilo bi prazninu u zaštiti ljudskih prava, kroz razjašnjavanje potrebnih politika i poticanje odgovornosti koja je ključna za zaštitu sadašnjih i budućih generacija. Eksplicitna zaštita prava na čist, zdrav i održiv okoliš posebno je ključna za one koji su suočeni s najvećim rizikom od štete za okoliš, kao što su djeca, mladi ljudi, žene, autohtoni narodi, nacionalne manjine, pojedinci koji žive u siromaštvu, osobe s invaliditetom, starije osobe, izbjeglice i migranti, prognanici i druge nesrazmjerno ugrožene skupine. Dodatna vrijednost takvog izričitog priznavanja je demonstrirana kroz nedavni razvoj sudske prakse Europskog suda za ljudska prava u odnosu na djecu i starije osobe. To bi ojačalo i konsolidiralo pravnu zaštitu prava na čist, zdrav i održiv okoliš u cijeloj Europi, dodatno osiguravajući osiguravanje svih ljudskih prava. To bi također dodatno potaklo dužnost država da provode mjere zaštite okoliša i štite građane od korporativnih kršenja ljudskih prava. Dodatni protokol ojačao bi i postojeće obveze poštovanja, zaštite i ispunjavanja R2HE. Protokol bi također nadahnuo daljnji razvoj progresivnih zakonodavnih i političkih standarda u cijelom Vijeću Europe.

Pravo na čist, zdrav i održiv okoliš već je priznato kroz brojne međunarodne instrumente. Vijeće za ljudska prava UN-a priznalo je to pravo rezolucijom iz listopada 2021.,[9] a Opća skupština UN-a slijedila je taj primjer u srpnju 2022.[10] Važno je istaknuti je da je svaka država članica Vijeća Europe glasovala za rezoluciju Opće skupštine UN-a. Konferencija stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti kojoj su stranke sve zemlje Vijeća Europe priznala je ovo pravo i povezanu rezoluciju Generalne skupštine UN-a u Globalnom okviru za biološku raznolikost Kunming-Montreal 2022. (stavak 14.).[11] R2HE, kao i vezu između ovog prava i drugih ljudskih prava, priznaju UN-ova tijela za ljudska prava.[12] To je pravo također priznato u glavnim ugovorima o ljudskim pravima u svim drugim regijama: u Afričkoj povelji o ljudskim pravima i pravima naroda, te u Dodatnom protokolu Američke konvencije o ljudskim pravima iz 1988. (Protokol iz San Salvadora), Arapskoj povelji o Ljudskim pravima, Deklaraciji o ljudskim pravima ASEAN-a, Aarhuškoj konvenciji i sporazumu Escazú. Nadalje, Povelja EU o temeljnim pravima, članak 37. utvrđuje da «visoka razina zaštite okoliša i poboljšanje kvalitete okoliša moraju biti integrirani u politike Unije i osigurani u skladu s načelima održivog razvoja».

Planetarna kriza i sve veći utjecaj degradacije okoliša na uživanje ljudskih prava doveli su do porasta s time povezanih predmeta pred Europskim sudom za ljudska prava, a očekuje se da će se taj trand nastaviti, osobito s obzirom na nedavnu prekretnicu u presudi u predmetu Verein Klimaseniorinnen Schweiz i drugi protiv Švicarske. Iako je Sud već potvrdio obveze država da štite postojeća ljudska prava – kao što je pravo na život (članak 2.) i na privatni i obiteljski život (članak 8.) – od opasnosti i štete za okoliš, dovodeći do porasta sudskih postupaka na polju ljudskih prava okoliša,[13] dodatni protokol konsolidirao bi sudsku praksu Suda i učinio je koherentnijom, doprinoseći većoj pravnoj sigurnosti i konceptualnoj jasnoći. Priznavanje tog sveobuhvatnog prava također bi nadopunilo i ojačalo postojeće instrumente Vijeća Europe, potvrđujući temeljnu važnost čistog, zdravog i održivog okoliša za sve aspekte ljudskog dostojanstva, jednakosti i slobode.

Prema pravno obvezujućem Protokolu, zaštita prava na čist, zdrav i održiv okoliš poslala bi snažnu poruku na nacionalnoj i međunarodnoj razini, pokazujući i ponovno potvrđujući predanost država članica Vijeća Europe rješavanju planetarne okolišne krize. Time bi također bila poslana nedvosmislena poruka solidarnosti zaštitnicima okoliša i ljudskih prava, koji trenutno plaćaju visoku cijenu svog aktivizma. Ostali načini zaštite okoliša temeljeni na ljudskim pravima neizbježno predstavljaju slabije alternative koje ne jamče pravo na utuženje pojedincima kojima su kršena ljudska prava zbog štete po okoliš.

Suočeni s okolišnim krizama bez presedana, smatramo da je sada vrijeme da Vijeće Europe ispuni i reafirmira svoj mandat promicanja demokracije, vladavine prava i ljudskih prava u svim državama članicama, i to priznavanjem i zaštitom prava na čist, zdrav i održiv okoliš kroz usvajanje Protokola uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima.

S poštovanjem dolje potpisani akademici i mreže.

 

[1] Recommendation 1431 (1999) ‘Future action to be taken by the Council of Europe in the field of environment protection’ ; Recommendation 1614 (2003) ‘Environment and human rights’ ; Recommendation 1885 (2009), ‘Drafting an additional protocol to the European Convention on Human Rights concerning the right to a healthy environment’.

[2] Council of Europe, Reykjavík Declaration of 16-7 May 2023

[3] Call for the adoption of an additional Protocol to the European Convention on Human Rights on the right to a clean, healthy, and sustainable environment to the Ministers of Foreign Affairs and to the Permanent Representatives  of the Member States of the Council of Europe https://www.amnesty.eu/news/call-for-the-adoption-of-an-additional-protocol-to-the-european-convention-on-human-rights-on-the-right-to-a-clean-healthy-and-sustainable-environment/

[4] Lähteenmäki-Uutela, A. et al. (2024) Planetary Boundaries Nurturing the Grand Narrative of the Right to a Healthy Environment? Environmental Policy and Law, 54, 15-26.

[5] Council of the European Union, Air pollution in the EU: facts and figures, review of 24 March 2024, at  https://www.consilium.europa.eu/en/infographics/air-pollution-in-the-eu/

[6] Boyd, D.R. (2011). The environmental rights revolution: a global study of constitutions, human rights and environment. UBC Press.

[7] Jeffords, C. and Minkler, L. (2016) Do Constitutions Matter? The Effects of Constitutional Environmental Rights Provisions on Environmental Outcomes. Kyklos, 69(2), 294-335; Jeffords, C., & Gellers, J. C. (2018). Implementing substantive constitutional environmental rights: a quantitative assessment of current practices using benchmark rankings. In Erin Daly and James R. May (eds.) Implementing Environmental Constitutionalism, Cambridge University Press; Gellers, J. C., & Jeffords, C. (2019). Environmental rights in the Asia Pacific region: taking stock and assessing impacts. Asia Pacific Journal of Environmental Law, 22(2), 190-206.

[8] Jeffords, C. (2016). On the temporal effects of static constitutional environmental rights provisions on access to improved sanitation facilities and water sources. Journal of Human Rights and the Environment, 7(1), 74-110; Gellers, J. C., & Jeffords, C. (2018). Toward environmental democracy? Procedural environmental rights and environmental justice. Global Environmental Politics, 18(1), 99-121. Heri, C, Nordlander, L. and Savaresi A. ‘Recognizing the Right to a Healthy Environment at the Council of Europe: Why Does It Matter?’ [2023] Environmental Rights Review <https://environmentalrightsreview.com/2024/02/08/recognizing-the-right-to-a-healthy-environment-at-the-council-of-europe-why-does-it-matter/>. Heri, C. (2024) Justice in the liminal: The Council of Europe and the right to a healthy environment. International and Comparative Law Quarterly, 73(2), 319-360.

[9] Resolution adopted by the Human Rights Council on 8 October 2021 – The human right to a clean, healthy and sustainable environment https://undocs.org/Home/Mobile?FinalSymbol=A%2FHRC%2FRES%2F48%2F13&Language=E&DeviceType=Desktop&LangRequested=False

[10] Resolution adopted by the General Assembly on 28 July 2022 – The human right to a clean, healthy and sustainable environment https://undocs.org/Home/Mobile?FinalSymbol=A%2FRES%2F76%2F300&Language=E&DeviceType=Desktop&LangRequested=False

[11] Decision 15/L.25, U.N. Doc. CBD/COP/15/L.25 (2022)

[12] Including, but not limited to: UN Committee on the Rights of the Child, General comment no. 26 on Children’s Rights and the Environment, with a Special Focus on Climate Change (2023) CRC/C/GC/26; UN Committee on Economic, Social and Cultural Rights, General comment no. 14 on The Right to the Highest Attainable Standard of Health (Art. 12) (2000) E/C.12/2000/4

[13] See for instance, Manual On Human Rights And The Environment (3rd edition), Council of Europe, February 2022.

 

Potpisnici: 

  1. Professor Bethanie Carney Almroth, Professor of Ecotoxicology, University of Gothenburg
  2. Professor David R. Boyd, University of British Columbia
  3. Professor John H. Knox, Henry C. Lauerman Professor of International Law, Wake Forest University School of Law
  4. Professor Jenny Hall, Associate Professor, University of Johannesburg, GNHRE
  5. Professor André Francisco Pilon, Associate Professor, University of São Paulo / International Academy of Science, Health & Ecology
  6. Professor Iraida A. Giménez, Public international Law, Cei International Affairs
  7. Professor Liliana Lizarazo-Rodriguez, Research Professor, Brussels School of Governance (Vrije Universiteit Brussel)
  8. Profesor Gregorio Mesa Cuadros, Profesor Titular, Facultad de Derecho, Ciencias Políticas y Sociales, Universidad Nacional de Colombia, Bogotá
  9. Professor Silja Klepp, Professor of Geography, EnJust
  10. Professor Jan Orbie, Ghent University
  11. Professor Jona Razzaque, Professor of Environmental Law, University of the West of England
  12. Professor Daniel Ruiz, Researcher, CISP
  13. Professor Riccardo Sallustio, Professor of Sustainable Finance, Graduate School
  14. Professor Annalisa Savaresi, Professor of international environmental law, University of Eastern Finland
  15. Professor Matthew Scott, Leader of human rights and environment thematic area, Raoul Wallenberg Institute of Human Rights and Humanitarian Law and Lund University
  16. Professor Wim Thiery, Research Professor, Vrije Universiteit Brussel
  17. Professor Marta Torre-Schaub, SciencesPo Paris, Director of ClimaLex
  18. Dr Ivano Alogna, Research Leader in Environmental and Climate Change Law, British Institute of International and Comparative Law
  19. Dr Kimberley Anderson, Research Lead, Terre des Hommes NL
  20. Dr Sujata Arya, Assistant Faculty, Symbiosis Law School, Pune
  21. Dr. Luciana Bauer, Lecturer climate change, JUSCLIMA Brazilian climate law
  22. Dr. Hannah Blitzer, Senior Policy Officer and Advocacy Committee, Global Network for Human Rights and the Environment, Wildlife and Countryside Link
  23. Dr Esmeralda Colombo, Marie Curie Postdoctoral Fellow, RFF-CMCC Institute for Economics and the Environment
  24. Dr Francisco Cordeiro de Araújo, Guest Lecturer Public International Law and European Union Law, University of Lisbon
  25. Dr Christophe Golay, Senior Research Fellow, Geneva Academy of International Humanitarian Law and Human Rights
  26. Dr Morgan Eleanor Harris, Research Fellow, Università degli Studi Roma Tre
  27. Dr Claudia Ituarte-Lima, Director of Global Network of Human Rights and the Environment and thematic lead on human rights and environment and senior researcher at the Raoul Wallenberg Institute
  28. Dr Antti Jukka , Doctoral Researcher, UEF, VUB
  29. Dr Verena Kahl, Research Assistant at University Hamburg, RICEDH e.V., Lawyers for Future
  30. Dr Asmaa Khadim, Researcher, Leiden University
  31. Dr Parul Kumar, PhD Candidate, KU Leuven
  32. Dr Veera Pekkarinen, PhD Researcher, University of Eastern Finland
  33. Dr Myele Rouxel, Project Researcher, University of Eastern Finland
  34. Dr Nicola Sharman, Doctoral Researcher, University of Eastern Finland
  35. Dr Bettina Steible, Professora lectora, Universitat Oberta de Catalunya
  36. Dr Julian Suarez Bohorquez, Phd Candidate, University College Cork
  37. Dr Srna Sudar, Head of Project Office, University of Montenegro
  38. Dr Baïna Ubushieva, Associate Research Fellow, Geneva Academy of International Humanitarian Law and Human Rights
  39. Dr Elke Verhaeghe, Researcher, Ghent University
  40. Dr. Nikola Biliškov, Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Hrvatska

 

 

/by

Apel političkim strankama – video materijali

Sve materijale snimila Maja Bota, Greenpeace

 

 

 

/by

Klimatski apel političarima

Photo: Maja Bota

Političkim strankama

Apel političkim strankama za unošenje klimatskih politika u svoje programe

Prošle su pune četiri godine od našeg javnog istupa, kad smo objavili Apel za sustavnu klimatsku akciju.[1] Konstatiramo da je ukupni politički odgovor neadekvatan ozbiljnosti i sveobuhvatnosti klimatske krize. Štoviše, on je razočaravajuć i vodi u krajnji gubitak perspektive, što se osobito odnosi na mlade i nadolazeće generacije, do kojih nam je svima najviše stalo.

Naime, razina ugljikovog dioksida u atmosferi i oceanima i dalje raste,[2],[3] što je najobjektivniji indikator neuspjeha klimatskih politika na globalnoj razini. Globalni klimatski pregovori su, nažalost, izuzetno neučinkoviti te do sada nisu doveli do značajnijih pozitivnih pomaka, koji bi se očitovali prvo u obuzdavanju, a zatim i konačnom zaustavljanju emisija stakleničkih plinova. Sve je jasnije da se naš planetarni ekosustav bliži točki prijeloma. No, iako se prostor djelovanja jako sužen, još uvijek nije potpuno zatvoren. Drugim riječima, čovječanstvo još uvijek može spriječiti slom globalnog klimatskog sustava.

U svoj njenoj zastrašujućoj realnosti, klimatska kriza je test zrelosti naše civilizacije u cjelini, poziv za buđenje, jedinstvena prilika za globalnu transformaciju prema održivom društvu. Da bismo postigli te ciljeve, potrebno je zajedničko djelovanje cijelog čovječanstva. Pritom treba stalno ponavljati činjenicu da svaka zemlja, bez obzira na njenu veličinu ili geopolitički utjecaj, doprinosi ukupnim globalnim emisijama ugljikovog dioksida i ostalih stakleničkih plinova. Stoga zahtjev za zajedničkim djelovanjem isključuje lažne alibije tzv. malih zemalja, prema tome i Hrvatske.

Sredozemlje je prepoznato kao jedna od globalnih “vrućih točaka” u smislu klimatskih promjena.[4] S obzirom na to da je geografski smještena u bazenu Sredozemlja i njegovoj neposrednoj blizini, Hrvatska je vrlo izložena i ranjiva. Doista, posljedice klimatske krize su sve očitije, i to ne samo u Republici Hrvatskoj nego i na području cijele Europe. Sve je veća učestalost i intenzitet ekstremnih meteoroloških događaja. U ljetnim mjesecima se izmjenjuju sve brojniji i intenzivniji, često dugotrajni toplinski valovi, koji pojačavaju suše, istovremeno povećavajući i vjerojatnost za pojavu obilnih oborina te nastanka razornih oluja. Sve to dovodi do znatnih materijalnih šteta, kako neposrednih, tako i posrednih. U zadnjih nekoliko godina višekratno smo svjedočili mnogim takvim situacijama, a zbog zaoštravanja klimatskih promjena, projekcije nisu optimistične.

Stoga smo odlučili ponovo istupiti, ovoga puta u godini koja nam donosi europske, parlamentarne i predsjedničke izbore, nakon kojih uskoro slijede i lokalni izbori. Zahtijevamo najozbiljniji iskorak svih relevantnih političkih aktera u smislu ublažavanja, prilagodbe i jačanja otpornosti prema klimatskim promjenama. No, svemu tome treba prethoditi izgradnja pune svijesti o ozbiljnosti i multidimenzionalnoj naravi klimatske i, općenito, ekološke krize u kojoj se nalazimo i koja se stalno zaoštrava.

U zadnje vrijeme svjedočimo značajnim pritiscima različitih aktera i lobija kojima je izložen Zeleni plan EU. Neposredni uzrok masovnih prosvjeda poljoprivrednika diljem EU je nerazumijevanje dobrobiti koje nam svima donose ambiciozne okolišne politike, no dublji uzrok treba tražiti u nedovoljno kvalitetnoj komunikaciji tih politika, kao i u zlonamjernim aktivnostima interesnih lobija, politički artikuliranih kroz djelovanje sve jačih konzervativnih snaga u cjelokupnom političkom spektru. S druge strane, agresija Rusije na Ukrajinu je uzrokovala velike poremećaje na polju energetike EU, što se prelijeva i na globalnu razinu. Osim toga, sve veća nesigurnost, uzrokovana produbljivanjem nejednakosti, revitalizacijom kolonijalnih praksi i odnosa, te gubitkom okolišne podloge zbog zaoštravanja klimatske krize, dovodi do sve intenzivnijih migracija stanovništva. Sve su to procesi koje moramo dubinski razumijeti, kako bismo zajednički izgradili istinski održivu budućnost u kojoj svi mogu ostvariti sve svoje potencijale u okvirima načela slobodnog djelovanja.

Inzistiramo na razvoju i implementaciji efikasnih klimatskih politika, koje uvažavaju načela ekološke pravednosti, koje se temelje na solidarnosti i globalnom razumijevanju te koje nikoga ne zapostavljaju, nego uvažavaju dugoročne potrebe svakog pojedinca i svake zajednice.

Inzistiramo na klimatskim politikama koje će biti usmjerene ka održivoj budućnosti, ali svoj oslonac nalaze i u kulturnim specifičnostima, osobito praksama i narativima temeljenima na uzajamnoj skladnosti suživota čovjeka i prirode.

Jasno je da se nalazimo u situaciji koja iziskuje najozbiljniji politički odgovor. On se mora očitovati u ambicioznim, dakle dobro promišljenim, znanstveno utemeljenim, oštro fokusiranim i koherentnim klimatskim politikama, koje se dosljedno provode. Također, te politike se moraju temeljiti na načelima solidarnosti, međusobnog i međusektorskog razumijevanja i uvažavanja te zajedničke, ali diferencirane odgovornosti. Nitko ne smije ostati zapostavljen.

Zato od svih političkih stranaka, koje izlaze na izbore na svim razinama, zahtijevamo unošenje takvih klimatskih politika u svoje programe. Još važnije od toga, od svih aktera na političkoj sceni zahtijevamo dosljedno provođenje tih politika na svim razinama, od lokalne i nacionalne do razine EU, kao i zagovaranje kvalitetnih političkih rješenja na najvišoj, međunarodnoj razini.

Osobito inzistiramo na razvoju sljedećih politika:

  • Ubrzavanje i intenziviranje procesa napuštanja svih vrsta fosilnih goriva, uz njihovu zamjenu s obnovljivim izvorima, ali i drugim aspektima održive energetike. To, konkretno, znači da treba poduzeti sustavne mjere zaustavljanja svih projekata istraživanja, ekstrakcije, prerade i distribucije svih fosilnih goriva, uključujući i fosilni (tzv. prirodni) plin. Razvoj održive energetike se posebno odnosi na suzbijanje energetskog siromaštva u svim dijelovima RH, kao i sveobuhvatne racionalizacije potrošnje energije. Osim toga, treba osigurati da koraci poduzeti u okviru implementacije ove politike u RH i inozemstvu minimaliziraju štetu ekosustavima, dostupnosti hrane i vode te ljudskom zdravlju, koliko god je to moguće. Pritom je važno da implementacija tih politika ne smije dovesti do gubitka posla i drugih negativnih socijalnih konzekvenci.
    Indikator učinkovitosti tih mjera su emisije stakleničkih plinova, a posebno ugljikovog dioksida, u smislu da tek kontinuirano smanjenje emisija znači da su politike postigle svoj cilj.
  • Sustavno praćenje klimatskih promjena te bilježenje šteta od njihovih direktnih i indirektnih posljedica, u lokalnom, regionalnom i globalnom kontekstu. Na temelju toga, potrebno je provesti detaljnu procjenu i projekciju šteta od klimatskih promjena, prema kategorijama, naročito uzimajući u obzir prirodne katastrofe.
  • Identifikacija intenzivnih izvora emisija stakleničkih plinova te njihovo uklanjanje ili transformacija.
  • Poticanje lokalne proizvodnje i distribucije dobara te niskougljičnih zanimanja i životnih stilova, uz razvoj prateće infrastrukture, što uključuje i održiv, niskougljični transport, koji u perspektivi ne doprinosi emisijama stakleničkih plinova. Iako se ovo odnosi na sve kategorije roba i dobara, posebno ističemo cijeli sustav opskrbe hranom, uključujući i problem bacanja hrane.
  • Razvoj i implementacija adaptivnih poljoprivrednih politika koje prate i prilagođavaju se trendovima promjena klime i bioraznolikosti. Vażna komponenta tih politika mora biti očuvanje i obnova divljine.
  • Uvođenje ekološkog doprinosa u svim granama gospodarstva, koji se temelji na analizi okolišnog utjecaja specifičnog proizvoda, robe ili usluge.
  • Uvođenje indeksa blagostanja, kao indikatora ukupnog razvoja, na tragu indeksa HDI (human development index) i GPI (global peace index). Za razliku od BDP-a, koji je u svojoj srži mjera protoka novca i gomilanja profita, taj indeks blagostanja bi uzimao u obzir indikatore: zdravlja, obrazovanja, stanovanja, kvalitete okoliša, zaposlenosti i slobodnog vremena, sposobnosti podmirivanja troškova života, jednakost, uključivost i demokratski angažman, koji zajedno čine prave pokazatelje razvijenosti i kvalitete života građana.
  • Identifikacija trenutnih i projekcija budućih (kratkoročnih i dugoročnih) geostrateških i geopolitičkih poremećaja uzrokovanih napretkom i produbljavanjem klimatske krize. U lokalnom i regionalnom kontekstu, to se osobito odnosi na migracije stanovništva, koje su danas djelomično uzrokovane degradacijom okoliša, a u budućnosti se očekuje intenziviranje tog doprinosa. U skladu s time, treba donijeti kvalitetne migracijske politike, temeljene na solidarnosti i međusobnom razumijevanju.
  • Donošenje cjelovitog legislativnog okvira zaštite okoliša i klime, koji uz prava i obveze propisuje i osigurava načine sustavnog praćenja, provedbe i sankcije. Naime, danas se priroda i okoliš u zakonodavstvu promatraju kao pružatelji usluga i dobrobiti za čovjeka. Kontekst okolišne krize, koja se naročito očituje kroz klimatsku krizu i krizu bioraznolikosti, nameće potrebu za pravnom transformacijom prirode i okoliša iz objekta u subjekt. Kontekst okolišne krize, koja se naročito očituje kroz klimatsku krizu i krizu bioraznolikosti, nameće potrebu za pravnom transformacijom odnosa društva i prirode.
  • Obnova degradiranih prirodnih staništa i očuvanje onih staništa koja su održana u dobrom stanju, te njihovo sustavno praćenje. To se odnosi na sve tipove morskih,[5] kopnenih i podzemnih ekosustava te rijeka, močvara i jezera.
  • Očuvanje prirodnih rezervi i resursa pitke vode, koji moraju ostati javno dobro od općeg interesa. Treba spriječiti svaki pokušaj privatizacije izvora i prirodnih rezervoara pitke vode.
  • Prepoznavanje, razvoj i implementacija mjera ublažavanja cijelog spektra zdravstvenih implikacija klimatskih promjena. U skladu s time, potrebno je jačanje kapaciteta javnozdravstvenog sustava, te razvoja i implementacije integriranih klimatsko-zdravstvenih politika.
  • Razvoj i implementacija učinkovitih ekoloških kurikuluma, u kojima se vodi računa o dinamici trendova klimatske krize i drugih aspekata ekološke krize. Pritom posebno treba voditi računa o realnim brigama mladih generacija te prema tome kreirati relevantne programe.
  • Sustavna i intenzivna potpora ambicioznim znanstvenim istraživanjima, u svim znanstvenim poljima i disciplinama, usmjerenim prema odgovorima na klimatsku krizu i krizu bioraznolikosti. To uključuje i obavezu razvoja temeljnih ili primijenjivih rješenja, koja doprinose ublažavanju, prilagodbi i otpornosti na klimatske promjene.

U globalnim razmjerima, Hrvatska je mala zemlja, ali i ona, kao dio Globalnog sjevera, snosi dio odgovornosti za klimatsku i ekološku krizu. Te odgovornosti moramo na svim razinama biti svjesni i moramo razviti niz mjera kako bismo smanjili svoj negativni doprinos.

No, sama činjenica malenosti naše zemlje se može promatrati i kao velika prednost. Lakše je mijenjati male nego velike sustave, a uspješni primjeri malih zemalja mogu biti odličan primjer i poticaj ostalima.

Također, s obzirom na svoj geografski položaj, raznolikost i ostale pozitivne parametre, Hrvatska može biti i regionalni vođa pozitivnih promjena.

Kako bismo to postigli, potrebna nam je visoka razina političke odgovornosti, odlučnosti i međusektorske suradnje.

Unatoč svemu, uvjereni smo da mi to imamo.

 

Inicijativa Znanstvenici za klimu – Hrvatska

Zagreb, 21. ožujka 2024.

 

 

 

[1] Apel za sustavnu klimatsku akciju: https://www.znanost-klima.org/klimatske-i-okolisne-politike/apel/

[2] IPCC, 6. izvješće: https://www.ipcc.ch/assessment-report/ar6/

[3] European Environmental Agency, European Climate Risk Assessment, https://www.eea.europa.eu/publications/european-climate-risk-assessment

[4] Union for Mediterranean, 1st Report „Climate and environmental change in the Mediterranean basin“, https://www.medecc.org/wp-content/uploads/2021/05/MedECC_MAR1_SPM_ENG.pdf

[5] Zaključci IV. znanstveno-stručnog skupa “Prilagodbe na klimatske promjene i očuvanje morskih ekosustava Jadranskog mora”, https://www.znanost-klima.org/zakljucci-znanstveno-strucnog-skupa-prilagodbe-na-klimatske-promjene-i-ocuvanje-morskih-ekosustava-jadranskog-mora/

 

/by

Naftne laži

Joanna Sustento ispred sjedišta Shella u Bonifacio Global City. Izvor: Greenpeace

Da su djelovali na način koji je povoljan za planet, za ljude, da su svoje financijske i tehnološke kapacitete preusmjerili u čišće izvore energije, ne bismo proživljavali klimatsku krizu. Zbog njihovog negiranja klimatskih promjena, zbog tog sjemena laži koje su posijali u naše društvo, mi smo ti koji patimo.

riječi su Joanne Sustento, klimatske aktivistice s Filipina. A Joannu Sustento su klimatske promjene pogodile na najizravniji i najbolniji način. Naime, u uraganu Haiyan, klimatskim promjenama izuzetno pojačanoj tropskoj oluji koja je 2013. godine pogodila Filipine izgubila je cijelu obitelj. U nekoliko minuta je ostala bez svega što voli – bez svojih najdražih, bez kuće i grada u kojem je odrasla.

Tzv. Globalni jug je najmanje odgovoran za emisije stakleničkih plinova, ali je trenutno najteže pogođen klimatskim promjenama. Globalni jug je dio svijeta koji obiluje tragedijama sličnima onoj Joanne Sustento. U tom dijelu svijeta svjedočimo nestajanju uvjeta o kojima ovise životi ljudi i normalno funkcioniranje društva. I dok tzv. Globalni sjever i dalje nesmanjenim intenzitetom emitira stakleničke plinove te uživa u blagostanju omogućenom rasipništvom, Globalni jug trpi posljedice takvog neodrživog načina života. U tome se očituje temeljna nepravda u samoj srži klimatskih promjena.

Geoff Dembicki

Knjiga “Petroleum Papers – Inside the Far-Right Conspiracy to Cover Up Climate Change” kanadsko-američkog novinara i publicista Geoffa Dembickog nije priča o Joanni Sustento. No, priča o njenoj tragediji je uzeta kao narativna okosnica za izuzetno detaljnu analizu nastanka i razvitka poricanja klimatskih promjena od strane industrije fosilnih goriva te s njom usko povezane konzervativne desnice.

Knjiga “Petroleum Papers” je o tome kako je tragedija Joanne Sustento mogla biti izbjegnuta da fosilna industrija nije izabrala put aktivnog stvaranja i pothranjivanja laži, na kojima se temelji poricanje klimatskih promjena.

Geoff Dembicki, inače iz kanadske provincije Alberte, prema njegovim riječima “doma jednog od najvećih ležišta bitumenskog pijeska na svijetu”, secira zavjeru koja doista postoji, zavjeru čiji su akteri fosilna industrija te s njom usko povezana konzervativna desnica. Autor kronološki prati i obilno dokumentira spoznaje o opasnosti od klimatskih promjena, kojih je fosilna industrija bila svjesna već vrlo davno. Naime, još krajem pedesetih godina prošlog stoljeća znanstvenici su upozoravali na ekološku krizu do koje može dovesti intenzivno korištenje fosilnih goriva. Velik je prostor posvećen upravo argumentaciji činjenica o vrlo iscrpnom klimatološkom znanju, koje je bilo u posjedu fosilne industrije. No tu su i financijski interesi i gramzivost malobrojne “elite”, te paranoičan strah konzervativne desnice od širenja komunizma i drugi utjecaji. Sve je to dovelo do toga da se bogatstvo prikupljenog znanja čuva u korporativnim ladicama. I tako, iako se u izvještajima iz tog vremena tipično navodi:

Glavna poruka ovog izvještaja je da još uvijek ima vremena za spas naroda svijeta od katastrofalnih posljedica zagađenja, ali vrijeme ističe.

Da podsjetimo, radi se o prijelazu s pedesetih na šezdesete godine XX. stoljeća. Nastavimo:

Jedna od najvažnijih prognoza koje donosimo u ovom izvještaju je da će ovako intenzivne emisije ugljikovog dioksida u atmosferu zbog spaljivanja ugljena, nafte i prirodnog plina (već tad su koristili taj naziv, op. NB) do 2000. godine dovesti do tolike promjene balansa topline da će to uzrokovati značajne promjene u klimi, koje nadilaze lokalne pa čak i nacionalne napore.

No, izlažući citirani izvještaj, Frank Ikard, tada predsjednik Američkog instituta za naftu, upozorava:

Ovaj izvještaj će bez dvojbe raspiriti emocije, pojačati strahove i uzrokovati zahtjeve za akcijom.

Zato je, naravno, ovakve spoznaje bolje čuvati što dalje od očiju javnosti. Fosilna industrija, dakle, nije imala samo klimatološke spoznaje, nego i odlične prognoze društvenog odgovora na promjene u klimatskom sustavu.

Posebno se osvrčući na otkriće, stvaranje ideje o eksploataciji te konačno ostvarenje namjera ekstrakcije i prerade bitumenskog pijeska u Alberti, autor u narednim poglavljima prati razvoj laži i poricateljskih praksi, koje se stalno modificiraju prema svojim sve sofisticiranijim i suptilnijim inkarnacijama u međudjelovanju s klimatskim pokretom.

Već se dugo poznato da fosilna industrija već dugo ima vrlo detaljne spoznaje o klimatskim promjenama, a još se bolje zna da ona sponzorira poricanje znanosti, tako da taj dio nije iznenađenje. No, velika vrijednost ove knjige leži upravo u njenoj centralnoj poruci, a ona je: da fosilna industrija ne laže i da je prikupljeno znanje upotrijebila za dobrobit čovječanstva, ne bismo svjedočili tolikim tragedijama uzrokovanim sve ekstremnijim vremenskim događajima.

Na knjigu sam naišao vrudajući među policama jedne knjižare u Montrealu. Privukao me sadržaj, a stigavši kući, shvatio sam da je izašla prije manje od mjesec dana. Hvala Institutu Davida Suzukija na ovako vrijednoj knjizi!

/by

Klima 2022. godine

Mlazno strujanje i njegov poremećaj. Izvor European Geosciences Union.

U danima poslije Božića 2022. smo u Žminjskoj šumi nabrali dosta rujnica. Evelina Orbanić, odlična poznavateljica i strastvena beračica gljiva, prokomentirala je da nikad u svom dugom životu u ovo doba godine nije našla rujnice. Prelazak iz 2022. u 2023. je u našim krajevima, kao i u glavnini Europe, obilježen vrlo visokim temperaturama. Sjeverna Amerika, kao i Japan, istovremeno su bili izloženi intenzivnoj provali polarne hladnoće, praćene obilnim snijegom, koji je doslovno paralizirao te dijelove svijeta. Radi se o anomaliji izravno povezanom s klimatskim promjenama, koje su, zbog prekomjernog zagrijavanja Arktika, dovele do poremećaja u mlaznom strujanju, što zapravo već nekoliko godina dovodi do vrlo nepredvidljivih vremenskih obrazaca.

Iako nije bila rekordno topla (“tek” peta najtoplija od početka sustavnih mjerenja), 2022. godina je bila prepuna vremenskih događaja, koji su nam najjasnije do sada pokazali da su klimatske promjene realnost u kojoj živimo i u koje smo duboko uronjeni. Obilježili su je ekstremni i brojni toplinski valovi u Europi i s njima povezani katastrofalni požari, obilne poplave u Pakistanu, Nigeriji i mnogim drugim državama, kolapsi brojnih ledenjaka (među kojima je nama najbliži kolaps ledenjaka Marmolade u talijanskim Dolomitima) te brojne druge meteorološke nedaće. Na alpskim skijalištima nema snijega, zbog čega se ta skijališta zatvaraju, a Svjetski skijaški kup se jedva održava umjetnim zasnježivanjem (rekli bismo silovanjem prirode). Kao što smo već puno puta isticali, naravno da se pojedinačni meteorološki događaj ne može izravno pripisati klimatskim promjenama. Naravno da je ekstremnih događaja bilo i u prošlosti. No, brojnost, učestalost i intenzitet tih događaja su se značajno promijenili, što je u izravna posljedica poremećaja globalnog klimatskog sustava. 2022. godina nam je doista vrlo jasno dala do znanja da živimo u svijetu na kakvog nismo navikli, u svijetu u kojem godišnja doba nisu onakva kakvima ih doživljavamo. Koncentracija ugljikovog dioksida u atmosferi i dalje raste i trenutno iznosi oko 417,2 ppm.

2022. godina je godina koju su obilježili i značajni geopolitički poremećaji, osobito oni uzrokovani agresijom Rusije na Ukrajinu. Osim što je uzrokovao velika ljudska stradanja i uništenje infrastrukture u Ukrajini, taj rat je doveo do velikih poremećaja u opskrbi energijom EU, osobito zbog činjenice da oko 40 % plina, kojim se opskrbljuje EU, dolazi iz Rusije. Tu smo se našli na točki račvanja, gdje smo trebali odlučiti hoćemo li “iskoristiti” trenutnu situaciju za radikalnu energetsku tranziciju prema obnovljivim izvorima energije ili ćemo se okrenuti prema novim opskrbnim pravcima. Iako je implementacija projekata obnovljivih izvora energije u stalnom porastu, EU je izlaz iz energetske krize potražila u djelomičnoj (nadamo se kratkotrajnoj) revitalizaciji ugljena, ali fokus je najviše usmjeren prema (tzv. “prirodnom”) plinu iz Sjeverne Amerike, zbog čega se planiraju novi LNG terminali. Osim toga, unatoč značajnim protivljenjima, uključujući i apel ambasadora Klimatskog pakta EU, Europski parlament je izglasao uvrštenje plina i nuklearne energije u taksonomiju održivih investicija. Složena situacija je stvorila mnoge neizvjesnosti i budućnost energetike, a s njom i emisija te, u konačnici i Zelenog plana EU, je vrlo nepredvidljiva.

Na međunarodnom planu, treba istaknuti klimatski COP 27, koji je održan u egipatskom gradu Sharm El-Sheikh. On je okončan s vrlo pozitivnom odlukom da razvijene zemlje Globalnog sjevera moraju isplačivati ekološku odštetu Globalnom jugu. No, taj COP je zasjenjen činjenicom da je na njemu bila prisutna do sada najbrojnija delegacija lobista fosilne industrije, što je dovelo do toga da su fosilna goriva i dalje ostala “neokrznuta”. Osim toga, vrlo je važan i COP15 o bioraznolikosti, održan u Montrealu. Ta konferencija je iznijela povijesni dogovor o zaštiti bioraznolikosti, koji se po svojoj važnosti uspoređuje s Pariškim sporazumom.

Na razini Hrvatske, barem na polju klimatskih politike, nema puno događaja koji bi se mogli istaknuti. Ustvari, gotovo da nema ničega. Iako je ravnateljica Uprave za klimatske promjene Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Dunja Mazzocco Drvar istaknula da je u razdoblju od 1980. do 2020. šteta koju je Hrvatska pretrpjela zbog klimatskih promjena oko 3 milijarde Eura i oko 900 smrti, čini se da vladajućima to i dalje ne predstavlja značajniji problem. No, civilne udruge su i dalje aktivne. Zelena akcija i Greenpeace Hrvatska nastavljaju sa svojim vrlo aktivnim programima suočavanja s klimatskim promjenama. U suradnji s njima, Extinction Rebellion također intenzivira svoje aktivnosti, a klimatski marš je već postao tradicionalan. Aktivnosti skupine vezane uz provođenje klimatskog kolaža su također i dalje vrlo živahne, za što naročito zahvaljujemo Ivani Kordić i Ani Elizabeti Robb.

Znanstvenici za klimu su u 2022. možda bili nešto manje aktivni, djelomično zbog boravka Nikole Biliškova u Kanadi. No, ipak treba istaknuti početak provođenja kolegija Dubravke Vitali Čepo “Klimatske promjene i zdravlje” na Farmaceutko-biotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Sudjelovali smo na više panela (među kojima ističemo “Ne pričaj mi priču o klimatskoj pravdi“), održana su mnoga predavanja (npr. “Klimatska pravda: iza nas i pred nama“) i druge aktivnosti. Također i dalje održavamo visoku razinu prisustva u medijima, što se očituje u mnogim komentarima i intervjuima. Ugodno nas je iznenadila i nominacija za nagradu Žuti okvir. Iako na kraju nismo dobili tu nagradu, laskavo je već i to što smo ušli u uži izbor za nju. Dio Znanstvenika za klimu se angažirao i oko kampanje za referendum građana Pule za Lungomare. Iako sama ta kampanja nema izravne veze s klimatskim promjenama, njen širi kontekst je itekako vezan uz ekološku problematiku, očuvanje okoliša, kvalitete ljudskog života i bioraznolikosti.

Ulazimo u 2023. Po svemu sudeći, bit će to izazovna i zanimljiva godina. U prvim njenim danima put me naveo iza jedne cisterne globalnog naftnog diva Shell, koji je odnedavno prisutan i u Hrvatskoj. Cisterna je izvana blistavo čista, u skladu s općim greenwashingom koji krasi Shell i srodne kompanije. U skladu s time, cisterna u svojoj utrobi nosi svoje prljavo fosilno gorivo, zaprljano emisijama, ali i desetljećima korporativnih laži, koje su velikim dijelom i uzrokovale stanje u kojem se nalazimo. Cisterna odlazi jednom cestom, ja drugom. U tome je sadržana i moja najbolja želja za novu 2023. godinu.

/by

Apel Vladi RH za stvaranje otpornosti na klimatsku krizu

Zelena akcija je na svojim stranicama započela s prikupljanjem potpisa na Apel Vladi RH za stvaranje otpornosti na klimatsku krizu. Potpisi će se prikupljati do 1. studenog, nakon čega će, uz prigodnu akciju, biti predani Vladi RH. Ovip putem vas pozivamo da podržite tu akciju!

U nastavku prenosimo cijeli tekst peticije.

Opis

Zbog sve izraženijih vremenskih ekstrema, suša, požara i poplava, tražimo da Vlada hitno donese nacionalni Akcijski plan za provedbu Strategije prilagodbe klimatskim promjenama za razdoblje 2023.-2027., a koji će sadržavati sljedeće:

  1. konkretne mjere za financiranje otpornosti na klimatske promjene u svim sektorima
  2. godišnji budžet za provedbu mjera i projekata prilagodbe na klimatske promjene
  3. konkretne rokove za njihovu provedbu
  4. kriterij pravednosti i uključivosti za raspodjelu sredstava
  5. provedbeno tijelo za praćenje i vrednovanje provedbe Plana.

Potpisivanje je organizirano u okviru kampanje Zelene akcije naziva “Klimatski otporne zajednice”.

Obrazloženje

  • Zašto?

Hrvatska je jedna od najranjivijih zemalja u Europi po pitanju klimatskih promjena. Prema izvješću Europske agencije za okoliš (EEA), Hrvatska spada u skupinu od tri europske zemlje s najvećim kumulativnim udjelom šteta od ekstremnih vremenskih i klimatskih događaja u odnosu na bruto nacionalni proizvod (BNP). Samo prošle godine, štete u poljoprivredi iznosile su skoro jednu milijardu kuna. A znanstveni izvještaji Međuvladina panela za klimatske promjene (IPCC) predviđaju da će područje Mediterana biti najpogođenije toplinskim valovima, sušom i nestašicom vode, a čak ga opisuje i kao jedno od “žarišta klimatskih promjena”. Zato moramo ozbiljno krenuti planirati i provoditi mjere za ublažavanje ovih posljedica.

  • Što je prilagodba klimatskim promjenama?

Prilagodba klimatskim promjenama podrazumijeva poduzimanje određenog skupa aktivnosti s ciljem smanjenja ranjivosti prirodnih i društvenih sustava na klimatske promjene, povećanja njihove sposobnosti oporavka nakon učinaka klimatskih promjena, ali i iskorištavanja potencijalnih pozitivnih učinaka koji također mogu biti posljedica klimatskih promjena.

Stoga, osim što moramo dekarbonizirati način na koji dobivamo energiju i hranu te način na koji se krećemo, moramo graditi i otpornost na već vidljive te buduće utjecaje klimatskih promjena. One nisu nešto što će se dogoditi u budućnosti i nekome drugome. Štete od promjene klime osjećamo već danas i to svugdje: u poljoprivredi, ribarstvu, okolišu, turizmu, energetici, gospodarstvu, na našem zdravlju. Saznajte više u brošuri.

  • Zašto nam je potreban Akcijski plan?

Vlada RH je još 2020. godine donijela Strategiju prilagodbe klimatskim promjenama do 2040. te se obvezala na donošenje Akcijskog plana za petogodišnje razdoblje. Nacrt plana bio je kreiran za 2019.-2023., ali nikad nije usvojen!

S obzirom da ovaj Plan – koji nije ugledao svjetlo dana – ističe za godinu dana, tražimo hitno donošenje novog Plana za razdoblje od 2023. do 2027. godine. Ujedno tražimo da nacrt novog plana bude predmet savjetovanja s javnošću.

Akcijski plan bi se trebao sastojati od konkretnih mjera i rokova za financiranje otpornosti naših gospodarskih i drugih sektora, općina, gradova, sela, otoka.

To su mjere poput ulaganja u dodatne kapacitete vatrogasnih službi (kanaderi), a na primjeru mnogobrojnih požara ovog ljeta mogli smo vidjeti da je to neophodno. Zatim, edukacija i podizanje kapaciteta poljoprivrednika_ca kako bi se mogli na vrijeme pripremiti i prilagoditi klimatološkim i vremenskim promjenama, kao i odabir usjeva otpornijih na sušu. Izgradnja tzv. javnih klimatskih skloništa zbog toplinskih valova i javno dostupnih česmi za pitku vodu. Dodatno, sadnja zelenila u gradovima jer ulica sa stablima svojom mikroklimom snižava temperaturu za čak 10 stupnjeva.

Tu spadaju još: procjena i bolje upravljanje rizicima od velikih nesreća i katastrofa u okviru sustava civilne zaštite u RH; učinkovitije korištenje vodnih resursa; prilagođavanje građevinskih propisa i standarda prostornog planiranja budućim klimatskim uvjetima i ekstremnim vremenskim prilikama; izgradnja obrane od poplava; prilagođavanje šumarskih praksi manje osjetljivih na oluje i požare itd.

Podržite Apel i poručite vladajućima da moramo biti spremni na sve izazove te zajedno stvoriti gospodarstvo, sela, gradove, otoke, naše domove, otporne na klimatske promjene.

  • Idući koraci

Nakon prikupljanja potpisa koje traje do 1. studenog 2022., Apel će Zelena akcija, u ime svih potpisnika i potpisnica, predati Vladi RH kako bismo zatražili hitno donošenje Akcijskog plana i pokazali da to građanke i građani ove zemlje žele.

.
/by

Predavanje “Percepcija klimatske krize”

U okviru ciklusa “Priroda uživo” Hrvatskog prirodoslovnog društva, 13. siječnja 2022. u 18 h u knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića (Preradovićeva 5, Zagreb) će biti održano predavanje Nikole Biliškova “Percepcija klimatske krize”. Predavanje će biti prenošeno uživo na Youtube kanalu Prirode uživo, tako da ga mogu pratiti i oni koji iz bilo kog razloga ne mogu doći. Ulaz u Knjižnicu bit će dopušten isključivo uz predočenje EU digitalne COVID potvrde ili drugog odgovarajućeg dokaza o cijepljenju, preboljenju odnosno testiranju.

SAŽETAK PREDAVANJA
Stavovi o klimatskim promjenama evoluiraju u vremenu, ali i ovise o različitim faktorima. Danas je i to zanimljiva tema znanstvenih istraživanja, osobito na razmeđi sociologije, psihologije i komunikologije. Stavovi su isprepleteni sa stalno prisutnim poricanjem znanstvenih spoznaja o klimatskim promjenama, a ono također evoluira i poprima nove, suptilnije oblike, koje je važno prepoznavati, razumijeti, da bismo ih mogli efikasno suzbijati. Ovo predavanje će biti usmjereno na te teme, s posebnim osvrtom na aktualne trendove, kao i glavna zbivanja tijekom 2021. godine, među kojima treba posebno istaknuti novi izvještaj 1. radne skupine Međuvladinog panela za klimatske promjene, klimatska konferencije COP-26 u Glasgowu i Nobelovu nagrada za fiziku.

O CIKLUSU PRIRODA UŽIVO
Hrvatsko prirodoslovno društvo organizira ciklus znanstveno-popularizacijskih predavanja pod nazivom Priroda uživo. Predavanja se održavaju dvaput mjesečno u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića. Na webu je dostupna arhiva prošlih predavanja i videozapisi predavanja.

/by

“Fosilni kapital” Andreasa Malma

Nakon više godina odgađanja čitanja, knjiga Andreasa Malma “Fosilni kapital” konačno mi je došla u ruke i dočekala svoj red. Dobio sam je, naime, kao rođendanski dar (hvala Zvjezdani, Dolores i Matku!).

Radi se o jednom od značajnijih djela za razumijevanje klimatske krize u kojoj smo se našli. Andreas Malm, izvanredni profesor ljudske ekologije Sveučilišta u Lundu, na petstotinjak stranica donosi iscrpnu analizu prelaska na fosilna goriva tijekom industrijske revolucije, prvo u Ujedinjenom Kraljevstvu, a zatim i širom svijeta. Malm iznosi nekoliko smjelih teza, koje kirurški precizno analizira, vodeći nas prema dubljem razumijevanju složenosti krize do koje zapravo nije trebalo ni doći.

Prva je teza da je klimatska kriza započela nelogičnim prelaskom s obnovljivih izvora energije (toka, uglavnom vode) na fosilna goriva (fonda) u ranoj industrijalizaciji Velike Britanije. Tu nas Malm vodi kroz složenu dinamiku klasnih odnosa u nastajućem kapitalističkom uređenju. Ugljen tada nije pružao ni jeftiniju ni obilniju energiju, što je uvriježena interpretacija. No, on je omogućio nadmoćniju kontrolu radnu snagu, kroz njeno koncentriranje u gradovima i podjarmljivanje. Na taj je način kapital uspio koncentrirati proizvodnju na lokacijama s najjeftinijom radnom snagom i u najpovoljnije doba dana. Do današnjih dana, taj se obrazac ponavlja na globalnoj sceni kroz svoje različite inkarnacije.

Iz toga se izvodi inovativna, strogo argumentirana i čvrsto potkrijepljena reinterpretacija klimatske krize kroz prizmu udruživanja fosilnoga industrijskog pogona i kapitalističke ekonomije. Proces koji je započeo u Velikoj Britaniji proširio se cijelim svijetom. Pokazuje se da se klimatska kriza ne može promatrati izvan konteksta kapitalizma, dodatno zaoštrenog kroz neoliberalnu logiku diktata tržišta.

Raskrinkani su i narativi, koji defokusiraju klimatsku akciju, a jedan od njih je svakako teza o antropocenu, prema kojoj je čovjek, kao takav, odgovoran za tektonske pomake u ekosustavu. Malmova precizna analiza, umjesto toga, oštro fokusira izvor problema na onu manjinu, koja je odgovorna za lavovski dio emisija ugljikovog dioksida, tog otpada moći.

/by

Klimatski marš za opstanak

(Preneseno s portala civilnodruštvo.hr)

Klimatski marš za opstanak održat će se u petak 12. studenog 2021. u Zagrebu s početkom u 18 sati kod HNK, a organiziraju ga inicijative Fridays For Future Hrvatska (FFF) i Extinction Rebellion Zagreb (XR), navodi se u priopćenju FFF i XR koje prenosimo u cijelosti:

Povodom zadnjeg dana konferencije COP26 u Glasgowu, na kojoj će države svijeta odlučivati o svojim klimatskim politikama kojima će odrediti daljnji tijek globalne klimatske krize, u petak 12. studenog 2021., inicijative Fridays For Future Hrvatska (FFF Hrvatska) i Extinction Rebellion Zagreb (XR) organiziraju klimatski marš za opstanak u Zagrebu s početkom u 18 sati kod Hrvatskog narodnog kazališta.

Mi, Extinction Rebellion Zagreb i FFF, vidimo klimatsku krizu kao goruće pitanje. Ovim maršem, kao mnogim prethodnim akcijama i aktivnostima, želimo pokazati da mnogo nas brine i želi vidjeti klimatsku pravdu, te hitne, konkretne i ozbiljne korake prema njezinom postizanju na globalnoj i lokalnoj razini koji su dosad izostali.

Nadamo se da ćemo uspjeti ujediniti ne samo brojne građanske inicijative i ekološke udruge koje su već toliko dale ovome gradu, nego i druge srodne organizacije, jer vidimo da je klimatska kriza isprepletena s mnogim drugim krizama i stoga rješenja moramo tražiti zajedno. Zalažemo se za solidarno, mirno, permakulturno, energetski nerasipno i pravedno te uopće demokratsko društvo, kao i klimatski što stabilniju, sigurniju budućnost za sva živa bića.

Stoga smo se odlučili boriti!

Jedini način da pokrenemo promjenu je da se uključe svi – učenici, studenti, odgajatelji i profesori, roditelji, umirovljenici, sindikati, radnici i svi ostali kojima je stalo do vlastite budućnosti i one svoje djece, jer globalno zatopljenje ne čeka.

Pozivamo vas da se priključite samome maršu i podržite ga u skladu sa svojim mogućnostima, tj. da ga podijelite putem svojih komunikacijskih kanala. Također se veselimo vašim prijedlozima i za druge oblike suradnje te promocije našeg marša i važnosti tematike. Više informacija o točnoj ruti marša, najavi govornika, izjavama za medije te sigurnosnim i COVID mjerama objavit ćemo naknadno.

/by