Objave

13. srpnja je održana 3. radionica o ažuriranom Integriranom nacionalnom energetskom i klimatskom planu RH (NECP), koja se održava u prostorijama Instituta za energetiku Hrvoje Požar, a kao predstavnik Znanstvenika za klimu na njoj je sudjelovao Nikola Biliškov.

Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan (NECP) je dokument koji je, na temelju Uredbe o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem na području klime, svaka država članica dužna predstaviti Europskoj Uniji. Taj plan se nadovezuje na postojeće nacionalne strategije i planove, a svrha mu je davanje pregleda trenutačnog energetskog sustava i stanja u području energetske i klimatske politike. Nadalje, u njemu se donosi pregled nacionalnih ciljeva za svaku od pet ključnih dimenzija energetske unije te odgovarajuće politike i mjere za ostvarivanje tih ciljeva, za što se u njemu uspostavlja i analitička osnova. U NECP-u treba posvetiti posebnu pozornost ciljevima do 2030. godine, koji uključuju smanjenje emisija stakleničkih plinova, energiju iz obnovljivih izvora, energetsku učinkovitost i elektroenergetsku međusobnu povezanost. Osim toga, NECP mora biti usklađen s ciljevima održivog razvoja UN-a i da im doprinosi.

Ukratko, na radionici se okupilo tridesetak sudionika iz različitih sektora. Bili su tu predstavnici Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja (predvođeni Dunjom Mazzocco Drvar, ravnateljica Uprave za klimatske aktivnosti), Ministarstva financija, Ministarstva prometa, Regionalne energetske agencije (REGEA), Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te predstavnici drugih zaintereseiranih strana, kao i, naravno, domaćini iz Instituta za energetiku Hrvoje Požar. Program se sastojao od pregleda dosadašnjih aktivnosti i prezentacije nacrta ažuriranog NECP-a, nakon čega je slijedila rasprava. Ovdje nećemo iznositi sve detalje rasprave, jer bi oni ionako trebali biti dostupni na drugim mjestima, nego ćemo se ograničiti isključivo na primjedbe Znanstvenika za klimu.

Slika 1. Godišnji hod promjena godišnjih emisija ugljikovog dioksida za Hrvatsku. Podaci pokazuju porast ili pad emisija za određenu godinu u odnosu na prethodnu godinu. Pozitivne vrijednosti znače porast, a negativne pad emisija u odnosu na prethodnu godinu. Izvor: Our world in data (18. VII. 2023.)

Sadrži li NECP klimatski plan?

Iako je sama ideja NECP-a potekla iz sektora energetike, smatramo da u tom planu, kao i svakom drugom, koji u svom naslovu sadrži i klimatsku komponentu, klimatska komponenta mora doista biti jako zastupljena, nikako ne smije biti u drugom planu, dodana tek kao pozadina. Smatramo da bi NECP u ovom obliku ispravnije bilo nazvati energetskim, a ne energetskim i klimatskim planom. Klimatski plan ne može biti sveden na emisijske ciljeve, određene mogućnostima bezbolne energetske transformacije. Klimatski plan se mora temeljiti na najboljim dostupnim znanstvenim činjenicama, koje su, smatramo, odlično i vrlo jasno prezentirane u najnovijem izvještaju IPCC-a. Kao što smo već nebrojeno puta istaknuli, klimatske promjene su nam imperativno nametnule vrlo radikalnu tehnološku, ali i društvenu tranziciju prema civilizaciji koja funkcionira bez dodatnih emisija ugljikovog dioksida i ostalih stakleničkih plinova. Svaka država mora doprinijeti tom globalnom cilju.

U svom uvodnom obraćanju, Dunja Mazzocco Drvar je istaknula dvije važne stvari: 1. EU povećava klimatsku ambiciju i to smanjenjem emisija stakleničkih plinova do 2040. u iznosu od 90-95 % (u odnosu na 1990.) i 2. emisije stakleničkih plinova Hrvatske su se 2021. povećale za 2,9 %. Dakle, kao članica EU, i Hrvatska će morat slijediti politike u okviru klimatskih ambicija EU. Povećanje emisija, naravno, znači da se ne krećemo u pravom smjeru. To su tek neki od podataka na koje bi se trebala referirati nastojanja pri donošenju planova, strategija i, konačno, politika.

Drugi, još važniji podaci se nalaze u izveštajima IPCC-a. Kao što znamo, da bi se došlo do smjernica za donošenje politika nije potrebno pročitati više od 10 tisuća stranica te kompilacije znanstvenih spoznaja, nego se one nalaze u sažecima za donositelje odluka, koje prate izvještaj svake pojedinačne radne grupe. No, sigurni smo da tim koji je radio na ažuriranom NECP-u to dobro zna. Pitanje je onda zašto u nacrtu NECP-a nigdje ne nalazimo okvire za klimatske politike, kao ni, recimo, usporedbe u NECP-u predloženih mjera usmjerenih na smanjenje emisija stakleničkih plinova s potrebama prema IPCC-u? Zašto nigdje nema podataka kako predložene mjere smanjenja emisija korespondiraju s različitim scenarijima? Konkretno, pogledajmo sliku 2.

Slika 2. Potrebe za redukcijom emisija ako želimo postići cilj o neprelaženju porasta globalne prosječne temperature u iznosu od +1,5 °C u odnosu na predindustrijsko doba (izvor: Our world in data); emisijski scenariji, koji vode određenim obuzdavanjima prosječne globalne temperature (izvor; Sceptical science i Fuss et al. Nature Climate Change 4 (2014) 850-853 – pdf).

U svakom planu, koji zaslužuje nositi etiketu klimatskoga, trebale bi biti navedene mjere koje korespondiraju s grafovima na slici 2. Konkretno, treba pokazati u koji se od redukcijskih scenarija uklapa određena mjera te, ako se ne uklapa u ono što zahtijeva Pariški sporazum, a to je porast temperature +1,5 °C u odnosu na predindustrijsko doba, dakle scenarij RCP2.6.

 

Plin – i dalje značajna komponenta u energetskom miksu?

Plin uporno zadržava svoje mjesto važnog, čak i “ključnog tranzicijskog” energenta u NECP-u, iako se predviđa značajno smanjenje njegovog korištenja. Pritom mu se vrlo često dodijeljuje epitet “prirodni”, jer to bi, valjda, trebalo zvučati jako lijepo. Zapravo je taj pridjev lijep onoliko koliko je netko ekološki osvješten samo zato što si pere kosu šamponom zelene boje.

Plin, koji se crpi iz zemlje, jest prirodni produkt. Ali isto tako je prirodni produkt i nafta. Pa i ugljen, i on je prirodan. Svi su oni nastali raspadom davno uginulih organizama.

Nekad, u ona davna vremena kad sam išao u osnovnu školu, taj isti plin se nazivao zemni plin. Onda se to u nekom trenutku promijenilo, jer pridjev “zemni” ne zvuči baš dovoljno dobro. Radi se o tipičnoj logičkoj pogrešci crvene haringe, koja se često primijenjuje pri oblikovanju pseudoznanstvenih mitova i teorija zavjere. Drugim riječima, plinu se tendenciozno daje pridjev koji nije bitan za njegov opis i ne odražava njegova relevantna svojstva, ali taj pridjev zvuči dobro i to mu je jedina funkcija. Kemijski, plin je, kao i nafta i ugljen, smjesa ugljikovodika (u ovom slučaju uglavnom metan), a produkt izgaranja svih ugljikovodika je ugljikov dioksid i voda.

Kemijski identitet i reaktivnost je jedino što je kod plina bitno u kontekstu klimatskih promjena. Jedino što ga čini (uvjetno) boljim u odnosu na druga fosilna goriva je sadržano u termodinamici njegove reakcije s kisikom (gorenja), pri čemu se oslobađa relativno više energije po jedinici količine ili mase. No, i taj uvjetni benefit treba balansirati s fugitivnim emisijama, koje doprinose povećanju koncentracije metana u atmosferi, koji je efikasniji staklenički plin od CO2. Sve to je zapisano u fundamentalnim fizikalnim svojstvima plina. Zato o tome treba voditi računa. Kao što je nedavno pokazano, fugitivne emisije metana na plinskim platformama u sjevernom Jadranu su značajne. Praksa je da se fugitivne emisije ponekad rješavaju spaljivanjem plina (flaring), npr. u rafinerijskim bakljama, a time se opet dobiva ugljikov dioksid.

Nije jasno zašto Hrvatska ne bi odlučnije krenula smjerom radikalnog uvođenja obnovljivih izvora. Imamo uvjete za to, možemo biti i regionalni predvodnici u tom smislu. Umjesto toga, i dalje se planira istraživanje potencijalnih ležišta ugljikovodika u Jadranu, Slavoniji i Dinaridima. Objašnjenja da je to “ostavljeno tek tako, kao jedna mogućnost koja ovisi o investitorima, ali se ionako nitko nije javio” nisu dovoljno uvjerljiva.

Osim toga, vidimo da je plinski posao veliki i kontinuirani zamašnjak korupcije na visokoj razini u Hrvatskoj.

 

Je li energetska sigurnost isto što i osiguravanje dobavnih pravaca fosilnih energenata?

Ovisnost o svim fosilnim gorivima, pa time i o plinu, uvijek sa sobom nosi i višedimenzionalnu sigurnosnu prijetnju. U ovom slučaju se to očituje dosta jasno. EU je ovisnost o ruskim fosilnim gorivima zamijenila ovisnošću o fosilnim gorivima iz prekomorskih zemalja. A to je i dalje ovisnost, koja i dalje, redefiniranjem geopolitičkih odnosa, predstavlja sigurnosnu prijetnju, ali i produljuje emisije te nas udaljava od onoga što moramo učiniti, a to je napuštanje fosilnih goriva i prekid emisija CO2.

Osim toga, energetika temeljena na fosilnim gorivima je centralizirana. Imamo velike elektrane, velike rafinerije i ostalu infrastrukturu, koja je u slučaju bilo kakvog napada važan strateški cilj, a ugrožena je i u slučaju prirodnih nepogoda. Obnovljivi izvori energije su, s druge strane, inherentno decentralizirani. O tome je prije više od 110 godina, 1912., pisao Giacomo Ciamician.

Uglavnom, nevjerojatnim nam se čini veliki manjak klimatske ambicije, a govorimo o zemlji koja bi, ponovimo, mogla biti regionalni predvodnik zelene tranzicije. Dio problema možda leži u kontinuiranom narativu predstavnika nadležnoh ministarstva. Naime, od njih često čujemo kako su građani neposlušni i oni su ti koji nisu voljni mijenjati svoje navike. Bilo bi zanimljivo od tih upućenih pojedinaca čuti kako zamišljaju mijenjanje navika građana, ako nema sustavne motivacije za to? A motivacija su pametno osmišljene, dalekovidne politike, a ne ovakva društveno-politička realnost koja motivira samo apatiju.

Prije točno dvije godine, u poštanskom sandučiću na poslu me dočekala jedna lijepa knjiga, čiji sam izlazak već neko vrijeme željno iščekivao. Knjiga “1 °C Rising – Stories from the Front of Climate Change”, samizdat Luke Tomca, dugogodišnjeg aktivista, voditelja klimatskog programa Zelene akcije i mog prijatelja, kojega bi na jedan način mogli smatrati i “kumom” inicijative Znanstvenici za klimu, doista me oduševila ne samo kvalitetom izrade, nego još puno važnije i njenim sadržajem. I samo financiranje kroz crowd funding je tu knjigu učinilo još više “našom”, time nam šaljući poruku da smo svi u krizi o kojoj knjiga na jedinstven način progovara.

Kroz dugo vremensko razdoblje prije izlaska knjige surađivao sam s Lukom kroz različite kampanje Zelene akcije vezane uz klimatske promjene i vezane teme. Možda je najvažnija kampanja bila ona vezana uz Plomin C, ali to je samo jedna od njih. Sreo sam Luku i u Parizu, gdje je objektivom hvatao mnoge bitne detalje masovnih uličnih zbivanja oko tog povijesnog COP-a. A između svih tih kampanja i pojedinačnih događaja, Luka je proputovao svijet marljivo bilježeći svjedočanstva o kotrljajućoj katastrofi klimatske krize, i to od zajednica što obitavaju u najzabitijim dijelovima svijeta pa do klimatskih pregovora na vrhu. Zato je ova knjiga jedan vrlo vrijedan dokument vremena u kojem živimo.

Sasvim logično, nominirao sam tu knjigu za priznanje “Kruno Sukić” u kategoriji Knjiga godine, koje Centar za mir, nenasilje i ljudska prava u Osijeku dodijeljuje jednom godišnje. Ovdje u cjelosti prenosim svoje obrazloženje te nominacije

Predložena knjiga, pisana na engleskom jeziku, je rezultat dugogodišnjeg požrtvovnog rada, koji je autora, s fotoaparatom u rukama, odveo na gotovo sve kontinente, kako bi bilježio slike i priče s prve linije rastuće klimatske krize. Njegove iznimne fotografije svjedoče o svoj dubini klimatske krize te njenim posljedicama. One nas, u kombinaciji s brižljivo prikupljenim tekstualnim svjedočanstvima i intervjuima, vode u samo srce krize. Na njima se izmijenjuju priče pojedinaca, narativi zajednica, degradacija čitavih ekosustava, od prašuma i oceanskih otočja do našeg neposrednog susjedstva. Knjiga je sastavljena kao svjedočanstvo velikih gubitaka i njihovih posljedica koje se događaju pred našim očima. Pritom je naglašena potreba za revitalizacijom urođenih nam narativa o našim neraskidivim vezama s okolišem, narativa koje brižljivo čuvaju tradicionalne zajednice, a koji su dobrim dijelom zaboravljeni u suvremenim društvima ucijenjenim umjetno stvorenim imperativima, koje nameće prevladavajuća socio-ekonomska paradigma. Ovo zato nije priča o znanstvenim i tehnološkim rješenjima, koja se suočavaju s još uvijek rastućim emisijama stakleničkih plinova i, posljedično, rastućoj temperaturi i svim prirodnim simptomima klimatske krize. Priča je to koja na prvu liniju dovodi ljude – ljude i društvene pokrete, kako tradicionalne, tako i one koji izrastaju unutar suvremenog društva, a koji svojim upornim i požrtvovnim radom, čuvaju upravo taj utišani narativ o neraskidivim prirodnim vezama, svetosti zemlje, jedinstvu i, naposljetku, solidarnosti. Knjiga je to čije nas listanje ispunjava tugom za izgubljenim i onim što pred našim očima nestaje, ali i nadom u pozitivnu promjenu, kojoj vodi snaga zajedničkog i solidarnog djelovanja, razmjene iskustava i znanja, osluškivanja priča ispisanih u pijesku ispiranom morskim valovima,  šaptom govorenih vjetrom.

Uzmite tu knjigu u ruke, prolistajte je i uživajte u fotografijama, koje prenose jednu tragičnu priču našeg vremena. Pročitajte i popratni tekst. Knjiga Luke Tomca nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Hvala ti, Luka, na važnom poslu kojeg toliko uporno radiš!

Projekt „CO2GO-priče o klimi“ Znanstvenika za klimu Hrvatska i Udruge Tatavaka napokon kreće! Stvoren je u suradnji s Klimatskim kolažem Hrvatska i udrugom La Revolution Albatros, a financiran kroz Climate Fund British Embassy-ja Zagreb.

Unatoč rastućoj svijesti o klimatskim promjenama, javna komunikacija o njihovim uzrocima i posljedicama te o nužnosti poduzimanja hitnih i sveobuhvatnih mjera i dalje je često prožeta netočnim informacijama i mitovima. Oni ulijevaju osjećaje lažne sigurnosti i nemogućnosti, a ionako neopravdano zanemarena tema time se dodatno marginalizira. S druge strane, sve veća zabrinutost zbog klimatskih promjena dovodi do osjećaja bespomoćnosti i defetizma. Takva komunikacija klimatskih promjena rezultira iskrivljenom predodžbom o nepouzdanosti znanstvenih činjenica, koje su u stvarnosti utemeljene i oko kojih je postignut čvrsti znanstveni konsenzus.

Hrvatski javni prostor kronično pati od nedostatka znanstveno utemeljene komunikacije važnih tema, ne samo u području klimatskih znanosti. Stoga, usprkos porastu broja ambicioznih inicijativa i projekata popularizacije znanosti, i dalje postoji potreba za inovativnim i atraktivnim sadržajima, posebno onima koji su usmjereni na aktualne teme od velike važnosti.

Što se tiče hrvatskog obrazovnog sustava, u njemu je i dalje evidentan ozbiljan nedostatak sustavne edukacija o aktualnim problemima s kojima se susreću naša društva, poput klimatskih promjena, gubitka biološke raznolikosti, prijelaza na kružno gospodarstvo ili održivosti. Ipak, recentne promjene obrazovnog sustava stvorile su preduvjete za uvođenje interdisciplinarnog međupredmetnog modula ‘’Održivi razvoj’’ u kurikulum osnovnih i srednjih škola. Nadamo se da će to rezultirati boljim razumijevanjem uzroka i posljedica klimatskih promjena, kako među mladima, kojima je to znanje potrebno kao poticaj za poduzimanje akcija u većem broju, tako i među odraslima, donositeljima odluka i široj javnosti koji su u mogućnosti izravno utjecati na javne izbore i politike oblikovanja nadolazećih godina i desetljeća. Međutim, za učinkovito komuniciranje tih intrakurikularnih tema nužni su kvalitetni materijali za obrazovanje i obuku koje bi nastavnici mogli koristiti za poučavanje. Stoga je nužno provoditi sustavna dodatna osposobljavanja nastavnika za izvođenje nastave u područjima intrakurikularnih tema, kao što su klimatske promjene.

Kao odgovor na gore opisana pitanja Znanstvenici za klimu Hrvatska i Udruga Tatavaka osmislili su, u suradnji s Klimatskim kolažem Hrvatska i udrugom La Revolution Albatros, projekt ’’CO2GO – priče o klimi’’. Projekt je prepoznala i British Embassy Zagreb te nam za njega osigurala potrebna financijska sredstva kroz svoj Climate Fund

“Klimatske promjene su najveća prijetnja životu na našem planetu i moramo djelovati sada”, rekao je veleposlanik Velike Britanije u Hrvatskoj, Andrew Dalgleish. “ Kao pojedinci, i kao društva, mi možemo učiniti razliku.” 

Povezuje nas zajednički cilj – promovirati znanstveno utemeljeno komuniciranje činjenica vezanih uz klimatsku krizu te razviti i promovirati inovativne, interaktivnr i široko primjenjive alate za učenje o klimatskim promjenama. Namjeravamo ga ostvariti otvaranjem prostora za učenje i raspravu o klimatskim promjenama u Hrvatskoj, s posebnim naglaskom na mlade, kroz aktivnosti podijeljene u dva komplementarna radna paketa – (1) podizanje svijesti o činjenicama i mitovima o klimatskim promjenama u široj javnosti te (2) osnaživanje mladih da djeluju na klimatske promjene putem predstavljanja inovativnih alata za učenje te kroz provođenje edukativnih programa.

U okviru projekta “Znanje za održivo djelovanje” kojeg provodi Udruga Zelena Istra u partnerstvu s Centrom za mirovne studije, a u sklopu Europskog tjedna održivog razvoja, održana je online tribina za mlade o klimatskim promjenama “Budućnost na tankom ledu”.

Tribinu je moderirala Lana Jurman iz Centra za mirovne studije, a razgovarali smo o tome što je klimatska pravda, što nam donose klimatske promjene te kako se mladi u Hrvatskoj bore protiv klimatske krize. Aktivnosti Znanstvenika za klimu je opisao Nikola Biliškov, koji je iznjeo znanstvene činjenice o klimatskim promjenama te ih postavio u širi društveni kontekst, uz predstavljanje koncepta klimatske pravde. Hana Matović je govorila o aktivnostima inicijative Fridays For Future Croatia, kao i o njenoj ulozi u globalnom pokretu srednjoškolaca za klimu. Profesorica filozofije i etike Teodora Beletić iz Gimnazije Pula je u vrlo poticajnom izlaganju opisala aktivnosti Eko škole i Lumena, koji već 25 godina djeluju u okviru te gimnazije.

Više o tribini možete saznati ovdje., a pozivamo vas i da pogledate snimku.

Nikola Medić i Nikola Biliškov su 17. kolovoza 2020., u emisiji Prostor pulskog radija Rojc, razgovarali s Nevenom Trgovčić o klimatskoj krizi i aktivnostima Znanstvenika za klimu.

Danas je na portalu Prilagodba klimatskim promjenama Ministarstva zaštite okoliša i energetike objavljen intervju s Nikolom Biliškovim. Uz opće teme vezane uz klimatske promjene, ovdje je dan poseban naglasak na ulogu Hrvatske u globalnom suočavanju s klimatskom krizom, pri čemu se naglašava geografski kontekst Mediterana, kao klimatske vruće točke.

Intervju možete pročitati ovdje.

Zagreb, 22. travnja 2020.

Dan planeta Zemlje je po prvi puta obilježen na današnji dan 1970. u SAD-u. Naime, nakon prijedloga UNESCO-a da se jedan dan posveti jačanju javne svijesti o važnosti očuvanja okoliša, američki senator Gaylord Nelson se u kongresu izborio da se 22. travnja proglasi Danom planeta Zemlje. Povod tome je bila njegova zgroženost posljedicama izljeva 3 milijuna galona nafte iz platforme Union Oil A uz obalu Kalifornije.
Ovogodišnji Dan planeta Zemlje, 50. po redu, obilježava se u više od 190 država, a tema je klimatska akcija. Kao izazov enormnih razmjera, ali također i neslućenih prilika za čovječanstvo u cjelini, klimatska akcija je prepoznata kao najvažnija tema svih suvremenih zalaganja za održivost kroz očuvanje okoliša. Naime, kao što stalno naglašavamo, klimatske promjene su najveći izazov za čovječanstvo i sustave koji naš planet čine nastanjivim.
Ove godine se Dan planeta Zemlje održava u ozračju globalne pandemije COVID-19, uzrokovanje novim korona virusom SARS-CoV-2. Iz aspekta klimatske akcije, ta je činjenica zanimljiva iz više razloga. Naime, uspješnost odgovora pojedinačnih zemalja na borbu protiv te epidemije je u najdirektnijoj korelaciji mjera s uputama što proizlaze iz najboljih znanstvenih spoznaja iz relevantnih polja. Razmjeri klimatske krize su sami po sebi znatno veći i obuhvatniji u odnosu na aktualnu pandemiju. Razumijevanje i suočavanje s klimatskom krizom je multidisciplinarni i multisektorski problem, koji iziskuje združeno i solidarno djelovanje cijelog čovječanstva, a u tome je ključna hitna implementacija najboljih relevantnih znanstvenih spoznaja iz svih znanstvenih polja i disciplina.
WHO upozorava da su jedna od značajnijih, već sada mjerljivih, posljedica klimatskih promjena izmjene u obrascima širenja zaraznih bolesti. Stoga su nam i na tom specifičnom polju hitno potrebne spoznaje temeljnih kompleksnih kauzalnih veza, kako bismo, upotrebom cjelovitih, bolje utvrđenih i integriranih modela, efikasno predviđali buduće pandemije.
Prije dva dana cijene nafte su na svjetskom tržištu su pale duboko ispod nule, a vodeći analitičari ne predviđaju brz oporavak tržišta. To je indikator dubine gospodarske krize uzrokovane pandemijom COVID-19, ali i indikator osjetljivosti i neodrživosti dominantnog ekonomskog modela. Smatramo da se nalazimo u prijelomnom trenutku povijesti, u trenutku zornog uprizorenja mnogih loših strana naše ovisnosti o fosilnim gorivima. Ovo je trenutak kad se može poduzeti odlučna i dubinska transformacija energetskog sektora prema obnovljivoj i održivoj energetici, što sve glasnije zahtijevaju i građani.
Znanstvenici RH su u siječnju ove godine uručili svoj apel za sustavnu klimatsku akciju, s potpisima više od 550 znanstvenika, institucijama zakonodavne i izvršne vlasti. Apel je u javnosti odjeknuo znatnom medijskom pažnjom čak i izvan granica RH, a koja i dalje ne jenjava, unatoč pandemiji. No, tek konkretnom akcijom poruke Apela dobivaju objektivnu jasnoću i nedvosmislenost. Zato se pridružujemo pozivu, upućenom na službenim stranicama Dana planeta Zemlje, za 24-satnu globalnu digitalnu mobilizaciju, putem širenja vezanih poruka u svim oblicima putem društvenih mreža i drugih internetskih kanala.