Prošle godine smo izvjestili o nasilju protiv klimatskih aktivista, koji su prosvjedovali protiv LNG terminala u Omišlju na otoku Krku. Ove godine je sve ponovljeno u još gorem obliku. Kao izraz bezrezervne podrške aktivistima hrvatske podružnice Extinction Rebelliona, dijelimo njihovo prioćenje medijima u integralnom obliku, uz nekoliko fotografija, koje smo dobili od njih. Video zapisi događaja u Omišlju su dostupni ovdje.

Prošli tjedan tvrtka LNG Hrvatska pokazala je da je spremna ubiti radi svog profita. U petak 23. kolovoza, desetak nenasilnih klimatskih aktivistkinja i aktivista kajacima je blokiralo privezivanje LNG tankera na terminal u Omišlju na Krku, na što je zaštitarska služba tvrtke reagirala s ekstremnim nasiljem i namjerno ugrozila živote aktivistkinja.

Spajanje tankera na terminal i prijenos tona i tona fosilnog plina u plinovod (kako bi se ispunile dekadentne energetske potrebe središnje Europe) blokirani su kao znak izravnog protivljenja rastućoj uporabi fosilnih goriva unatoč klimatskoj katastrofi koja već uzima danak u ljudskim životima diljem svijeta. Direktna akcija bila je čin zauzimanja za pravo na zdrav okoliš i moralne dužnosti koja nalaže zaštitu bioraznolikosti te uvjeta za život na planetu. Suprotstavljanjem LNG industriji aktivisti su protestirali protiv uništenja lokalnih i globalnih ekosustava i zajednica uzrokovanog ekstrakcijom i uporabom fosilnih goriva koja hrane pohlepu kapitalističkog sustava.

Tijekom blokade, zaštitari i policija brutalno su napali aktiviste vodenim topovima i drugim sredstvima fizičkog i psihološkog nasilja. Dok su aktivisti upozoravali zaštitare na licu mjesta povicima: „nemojte to činiti, opasno je“, „ubit ćete me, ubit ćete nas“, zaštitari su nastavili ponavljati „onda umri“, nastavljajući sadističko iživljavanje nad njima.

Prisutna je bila i pomorska policija sa svojim brodovima, koja ne samo da nije ništa poduzela kako bi zaštitila sigurnost i živote ljudi, što bi navodno trebala biti njezina primarna dužnost, već je aktivno podupirala i instruirala nasilje, surađujući s privatnom zaštitarskom službom u opasnim akcijama i prijeteći pucanjem iz oružja i napadom. Također su maltretirali i vrijeđali aktiviste. Jedan od najgorih primjera nebrige i potpunog zanemarivanja sigurnosti osoba bilo je kad su jednu osobu izvukli iz mora u brod pored upaljenog motora, pritom se smijući.

Jedna je osoba nakon što je dovedena na obalu bez svijesti odmah morala biti odvezena kolima hitne pomoći. Naime, zaštitari su joj, dok je visjela u pojasu za penjanje, zavezali noge, što je dovelo do suspenzijske traume. Vukli su joj noge i udarali je po cijelom tijelu, uključujući genitalije, više od sat vremena. Kad su odrezali gurtnu na kojoj je osoba visjela, osoba je pala s dva metra visine u brod. Na kopnu su je policajci vukli po kamenju, trčeći i smijući se. U konačnici je pozvana hitna služba, mada nevoljko, a to su policijske službe popratile vrijeđanjem i komentarima o tome da se osoba pretvara dok je ležala paralizirana.

Dio aktivista odlučio je blokirati pristajanje LNG broda svojim tijelima i popeli su se na gumenu bovu koja se upotrebljava za spajanje broda na terminal. Zaštitarska služba pod svaku ih je cijenu htjela zaustaviti u penjanju, pritom ne slijedeći sigurnosne protokole. Zbog toga su se aktivisti doista bojali za svoje živote. Nekoliko njih zaštitari su kontinuirano gurali o brod, udarali ih i bacali s visina. Potopili su kajake. Kad su ljudi završili u vodi, namjerno su ih opetovano udarali po glavi štapovima koje se koriste za vađenje ljudi iz vode. Kad su se štapovi slomili, zaštitari su počeli koristiti ribarske udice i pritom su jednoj osobi ozlijedili glavu, promašivši joj oko za manje od centimetar, dok su drugoj osobi poderali prsluk za spašavanje i kožu. Srećom, prošla je samo s porezotinom. Vrlo su lako mogli ubiti tu osobu. Nasilje na moru nastavilo se izvan područja poslovanja LNG terminala, gdje je sigurnosno osoblje nastavilo iskorištavati svoj položaj moći i izvan područja svoje nadležnosti.

Aktivisti u kajacima i osobe koje su se popele na terminal neprekidno su gađani vodenim topovima, s time da su zaštitari i policija namjerno gađali njihove glave, znajući da će uzrokovati ozljede glave i vrata. Unatoč tome što su aktivisti imali kacige, silina udarca kasnije je dovela do simptoma traumatskih ozljeda glave, mučnine, povraćanja i ekstremne slabosti.

Nekoliko aktivistkinja zaštitari i policija zamalo su utopili namjernim nalijetanjem na njih brodovima s uključenim motorima, zaustavljajući se jedva na metar udaljenosti od njihovih glava. Također su se koristili brodovima kako bi prikliještili aktivistkinje i zarobili ih, dok su motorima stvarali virove koji su lako mogli uvući plivače. Kad je manja brodica s radnicima koji nisu sudjelovali u divljanju prišla mjestu događaja, nekoliko je radnika počelo snimati nasilje, na što im je višerangirano osoblje LNG-a odmah vikanjem naredilo da prestanu snimati. Kontinuirano su nastojali udaljiti aktiviste koji su pokušavali snimiti nasilje i to su činili vodenim topovima te odguravanjem puno većim brodovima. Djelovalo je kao da se spremaju počiniti ubojstvo bez dokaza.

Nasilje koje vrši zaštitarska služba tvrtke LNG Hrvatska i lokalna policija koja staje na stranu privatnih interesa tvrtke već je prijavljeno prošle godine. Prije godinu dana jedan je od zaštitara tijekom mirne akcije nasilno napao i ozlijedio nekoliko aktivistkinja. Osim istog zaštitara, ove su godine bili prisutni i mnogi drugi koji su se ponašali više nego nesmotreno, odnosno namjerno ubilački. Zaštitari su bili spremni ozlijediti ili čak ubiti ljude radi očuvanja rasta profita svoje tvrtke. Očito je strategija tvrtke zapošljavati takve paravojne snage, uz bezuvjetnu podršku države čiji su represivni organi također bili spremni štititi privatne interese.

Nasilje i dehumanizacija aktivista te kršenje njihovih zakonskih prava nastavilo se tijekom uhićenja i u policijskoj postaji Krk. Nakon što su ljudi izvučeni iz vode s ozljedama i u stanju pothlađenosti te dovedeni na kopno, odbijeno im je pružanje medicinske skrbi i nasilno su odgurnuti od zdravstvenog osoblja koje je bilo prisutno na licu mjesta te su odvučeni u maricu. Policijski službenici nikad nisu objasnili razloge uhićenja niti su obavijestili osobe o njihovim pravima. Nakon višestrukih zahtjeva odbili su dati broj svoje značke i nastavili su se ponašati agresivno.

Po dolasku u policijsku postaju aktivisti i aktivistkinje bili su mokri i tresli su se od hladnoće te su stavljeni u ćelije u kojima je hladan zrak iz ventilacije namjerno puhao u njih. Do osam osoba stavljeno je u ćeliju s jednim krevetom i samo jednom dekom. Nisu ispunjeni osnovni higijenski uvjeti te je rupa u podu bila jedini WC koji je povremeno poplavljivao ćeliju. Jedna od osoba bila je u vrlo lošem zdravstvenom stanju te je imala dijareju, no unatoč tome uskraćena joj je medicinska pomoć, privatnost i dostojanstveni higijenski uvjeti. Pristup vodi bio je neadekvatan i dehumanizirajuć; osobe u ćeliji dobile su samo jednu bocu vode koja se nakon uporabe od strane oboljele osobe nije mogla dijeliti, dok im je većinu vremena odbijen zahtjev za dodatnom vodom. Aktivistima je uskraćena hrana više od devet sati i zatim su dobili minimalnu količinu dvopeka.

Uskraćeno im je zakonom osigurano pravo na telefonski poziv i pravo na odvjetnika. Osobama se kontinuirano lagalo, prijetilo nasiljem, vrijeđalo ih se, sadistički su mučeni i namjerno im nisu osigurani uvjeti za odmor.

Nakon što je odvjetnik aktivista stigao u policijsku postaju i zahtijevao razgovor s uhićenim osobama, policijski službenici također su mu prijetili nasiljem i uhićenjem te mu je odbijen zahtjev za pravnim savjetovanjem sa svojim stankama. Odvjetniku su odbili zahtjev za predočenjem brojeva policijskih znački, čime su očito i svjesno kršili zakon, zloupotrebljavajući svoju moć i odbijajući sudjelovati u zakonom propisanim procedurama.

Sve to razotkriva ekstremne razmjere nasilja od strane de facto privatnih paravojnih snaga i policijskog ugnjetavanja koji eskaliraju služeći privatne interese. Također ističe nesrazmjer moći na dvama stranama – s jedne strane su aktivistkinje u napuhanim kajacima koje se bore za bolju budućnost, dok su s druge veliki brodovi s vodenim topovima na čijoj su palubi naoružane osobe spremne ozlijediti i čak ubiti ljudska bića kako bi zaštitili kontinuirani rast profita tvrtke. Stoga je naivno i uzaludno očekivati pravdu u sustavu koji je inherentno nepravedan. To samo potvrđuje činjenicu da je potrebno radikalno promijeniti način organizacije društva ako želimo postići bilo kakav oblik klimatske ili druge pravde.

Nasilje i represija koji su počinjeni u kolovozu 2024. na Krku neće zaustaviti borbu protiv kapitalizma i njegovih fosilnih lobija. Štoviše, samo će potaknuti još više otpora koji nadilazi granice i nacije jer o tome ovisi budućnost stanovništva Krka, Jadrana i šire.

Moć ljudima!
Fossil Free Adriatic

Opetovano nasilje koje tvrtka LNG Hrvatska provodi protiv klimatskih aktivista pokazuje pravo, demaskirano lice fosilne industrije. Naime, diljem svijeta svjedočimo nasilju na toj relaciji. Dok s jedne strane govori o svom “ozelenjavaju”, fosilna industrija čini sve i ne preza od najgoreg nasilja kako bi nastavila ostvarivati svoj profit, a sve na račun građana cielog svijeta. Doslovno, u njihovom imaginariju ništa i nitko ne smije stati na put svetosti profita.

Sve ostalo je bezočni greenwashing i poricanje znanstvenih činjenica.

(Izvor fotografija: Fossil Free Adriatic)