12. studenog 2021. je u organizaciji Fridays for Future – Croatia i Extinction Rebellion – Zagreb održan Klimatski marš za opstanak. Ovdje je govor kojega je održao Nikola Biliškov.
Pozdrav svima, ja sam Nikola Biliškov i predstavnik sam inicijative Znanstvenici za klimu.
Klimatske promjene nisu apstraktne ni u prostoru, ni u vremenu, kao što nisu ni znanstveni kuriozitet.
Klimatske promjene nisu stvar neke neodređene budućnosti i nisu stvar nekih dalekih, nama nepoznatih prostora. One su tu, s nama, vrlo su konkretne i evidentne.
Njihove posljedice već jako osjećamo, mi, ovdje u Hrvatskoj i Europi, kao i ljudi diljem svijeta.
Klimatske promjene su detaljno dokumentirane, njihovi mehanizmi su dubinski istraženi. Znamo sve što trebamo znati – znamo uzroke, znamo posljedice, a imamo i vrlo pouzdane prognoze bliske budućnosti.
Najbolja raspoloživa znanost danas upućuje vrlo jasne poruke o problemu klimatskih promjena i odavno je na političarima da, na temelju znanstvenih spoznaja, krenu u akciju.
Ali te akcije nema ili je ona u najboljem slučaju blaga, puno blaža od one koja nam je, s obzirom na situaciju, potrebna. Cijela međunarodna javnost, cijelo čovječanstvo, zahtijeva tu akciju koje nema. Uronjeni smo u beskrajno more upozorenja, a iz njega su upućene beskrajne rijeke obećanja, uglavnom ispraznih riječi.
Prisiljeni smo i dalje ponavljati poruke znanosti, poruke koje nitko od donositelja odluka ne shvaća dovoljno ozbiljno. Čini se da su važniji ustupci poslovnom sektoru, bez obzira na sva upozorenja.
Najveći klimatolozi su nas nedavno upozorili da smo već sad značajno načeli većinu klimatskih i okolišnih prijelomnih točaka te da je kolaps civilizacije sve izgledniji ishod.
Mi smo, izgleda, za šaku novčanica spremni odbaciti sva prelijepa dostignuća civilizacije.
Zbog te šake novčanica smo spremni i dalje emitirati ogromne količine CO2 u našu atmosferu.
Zbog te šake novčanica nestaje briga za porast razine CO2, nestaje briga za porast globalne temperature, gubi se i briga za otapanje ledenjaka, podizanje razine mora.
Novac u rukama je i dalje puno važniji od cijelog oceana raspoloživih znanstvenih činjenica. No, znanost je i tu jasna – u zoni iza prijelomnih točaka novčanice gube svaku vrijednost. To je konac civilizacije i početak borbe za golo preživljavanje.
Nažalost, vijesti s COP-a govore da ne skrećemo s puta koji nas vodi u tu katastrofu.
Za klimatske promjene sam prvi put čuo 1986. godine, kad sam, kao 12-godišnje dijete, užasnut slušao o porastu razine CO2 i, s time povezanim, porastu temperature, što je sve, već je tada bilo jasno, posljedica ljudskog djelovanja. “Pa dobro, zašto nitko ništa ne čini?!” pitao sam se tada.
U međuvremenu je moja generacija stasala i zauzela društvene pozicije, a dolazi nova generacija, generacija kojoj je zbog nedjelovanja i krivo usmjerenog djelovanja doslovno oduzeta budućnost, generacija koja poručuje: “Slušajte znanost!”. Danas, eto, nakon 35 godina stojim pred vama i pitam se: “zašto se i dalje tako malo čini?”. I dodajem: “Jesam li ja učinio dovoljno?”
(Fotografirao Anto Magzan)
