Za razliku od meteoroloških prilika (vremena), klima je prosjek skupa meteoroloških prilika karakterističnih za određeno podneblje. Ono što nazivamo klimatskim promjenama je globalna promjena, najevidentnije izražena u promjeni temperature Zemljine površine i najnižih slojeva atmosfere. To su općenite definicije, tako da se odnose na sva moguća stanja klime. Jasno je da se u povijesti našeg planeta dogodilo mnogo klimatskih promjena, koje su bile uzrokovane različitim, ali uvijek prirodnim utjecajima. To nije sporno, ali nikako se ne treba uzimati kao argument za bilo kakvo opravdavanje ili negiranje aktualnih klimatskih promjena.
Naime, danas je više nego jasno, potvrđeno doslovce milijardama pojedinačnih, sistematiziranih objektivnih mjerenja desetina tisuća znanstvenika, objavljenih u recenziranim znanstvenim časopisima, na kraju pretočenima na nekoliko tisuća stranica izvještaja Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC), nekoliko ključnih činjenica o aktualnim klimatskim promjenama:
- aktualne klimatske promjene nisu ni prve ni posljednje u geološkoj povijesti našeg planeta;
- do klimatskih promjena može dovesti više različitih faktora (uključujući promjene u orbiti, vulkane i sl.), od kojih neki mogu biti antropogeni;
- aktualne klimatske promjene uzrokovane su porastom temperature, koja je direktno korelirana s porastom koncentracije stakleničkih plinova u zadnjih 200 godina, tj. od početka industrijske revolucije;
- porast koncentracije stakleničkih plinova poklapa se s iskorištavanjem fosilnih goriva kao glavnog izvora energije u industrijskom dobu;
- čitav niz izmjerenih parametara jasno i nedvosmisleno pokazuje da višak CO2 u atmosferi potječe iz fosilnih goriva;
- velike vulkanske erupcije dovele su do kratkotrajnih padova prosječne globalne temperature, neznatne u odnosu na predominantan rastući trend;
- klimatski modeli (sofisticirani programi koji u sebi sadrže najbolje danas dostupne teorijske modele, koji su prošli višestruku rigoroznu znanstvenu provjeru, a koji omogućuju račun multidimenzionalnih problema na najjačim danas dostupnim superkompjuterima) reproduciraju aktualne trendove tek kad uzmemo u obzir antropogene faktore.
Sve gore navedeno nam govori da prirodni procesi ne daju dovoljno dobar skup parametara za modeliranje trenutnih klimatskih promjena. Slijedom toga (ali razmatranjem na puno dubljoj razini) zaključujemo da su antropogeni faktori glavni doprinos aktualnim klimatskim promjenama. To su objektivne činjenice koje donosi današnja znanost.
Posljedica svega toga nije da će nam biti „samo malo toplije“ – porast temperature je posljedica povećanja topline atmosfere, a toplina je, kao što znamo, makroskopska posljedica kinetičke energije čestica od kojih se sastoji atmosfera. Povećanje energije dovodi do niza procesa, kojima sve češće svjedočimo, a najočitije se odražavaju u sve ekstremnijim vremenskim prilikama: u rekordnim i sve učestalijim uraganima, u toplinskim udarima ljeti i naletima ekstremne hladnoće zimi, u ekstremnim sušama i poplavama, pomicanju granica rasprostranjenosti biljnih i životinjskih vrsta, porastu razine mora, otapanju ledenjaka itd. Naravno, sve se to odražava i na društvene aspekte, pa tako svjedočimo masovnim migracijama stanovništva (dobrim dijelom uzrokovanim klimatskim promjenama) s perspektivom više stotina milijuna prisilnih klimatskih migranata, sve češćim ratovima za osnovne resurse (npr. za vodu i obradive površine zbog dezertifikacije), ali i nestajanju cijelih tradicionalnih kultura zbog degradacije vjekovnih okoliša.
To su vrlo složeni procesi, a u odgovaranju na njih znanost može dati važne smjernice. Važno je pritom imati na umu da je klimatski sustav jedan od najsloženijih sustava koje poznajemo, upravljan velikim brojem parametara koji su u stalnom međudjelovanju kroz povratne sprege. Zato treba prepoznavati tzv. lažna rješenja, koja se najčešće pojavljuju na polju geoinženjerstva, namjernog mijenjanja nekih aspekata ekosustava kako bi se na umjetan način umanjilo upadno zračenje Sunca i sl. U više eksperimenata se pokazalo da takvi pristupi ne funkcioniraju, jer pretjerano pojednostavljeno pristupaju sustavu koji je po svoj prirodi vrlo složen. Ono što nam je potrebno je udruženo djelovanje znanstvenika svih mogućih profila, od prirodoslovnih preko tehničkih do društveno-humanističkih, u suradnji s društvenim pokretima. U ovom trenutku su nam potrebne nove tehnologije, ali one nisu dovoljne, nego je zajedno s njima potrebna promjena prevladavajuće društveno-ekonomske paradigme, koja se temelji na činjenično neutemeljenom narativu o permanentnom rastu. To mora biti temelj Green New Deal-a kakvog želimo.