Objave

U ovoj godini nam je preostalo još 155 dana, a već sada smo globalno prekoračili resurse koji su nam na planetarnom raspolaganju, a koje naš planet Zemlja može obnoviti. Konkretno, 29. srpnja je obilježen globalni dan prekoračenja Zemlje ili Earth Overshoot Day. Drugim riječima, globalni nam je prosjek potrošnja 1,7 planeta. Time nastavljamo višedesetljetni trend pomicanja tog dana prema sve nižim datumima. Mala iznimka se dogodila 2020. godine, što se pripisuje utjecaju pandemije COVID-19. Nažalost, pokazalo se da je taj pozitivni pomak samo trenutačni poremećaj te da i dalje ne odstupamo od ponašanja prema obrascu business as usual. Unatoč svim spoznajama o klimatskim promjenama i njihovim uzrocima te krizi bioraznolikosti, unatoč svim nastojanjima globalnog klimatskog pokreta, i to u svim sektorima, od građanskih inicijativa, preko nevladinih organizacija pa sve do međuvladinog panela za klimatske promjene, brojke neumoljivo ukukazuju na razočaravajuću činjenicu da i dalje ne odstupamo od srljanja u propast. Globalna zdravstvena kriza uzrokovana pandemijom COVID-19 je donijela na vidjelo mnoge probleme, ali su se u suočavanju s njom stvorila i brojna rješenja, koja su ulijevala nadu u skretanje na novi, održiviji kolosijek. Nažalost, sve se to pokazalo kao lažna nada i to je bjelodano iz ovogodišnjeg datuma prekoračenja globalnih resursa. 

 

Zanimljivo je pogledati kako s prekoračenjem globalnih resursa stoje pojedinačne zemlje. Dan prekoračenja planetarnih resursa prvi je dosegao Katar, i to 9. veljače. Slijede mnoge zemlje koje su veliki proizvođači fosilnih goriva, među kojima možemo izdvojiti Sjedinjene američke države i Kanadu (14. ožujka). S druge strane, zemlje tzv. globalnog juga bilježe dan prekoračenja u prosincu ili za njih taj datum čak nije ni primijenjiv. Što se Hrvatske tiče, dan prekoračenja resursa Zemlje, s našim ekološkim otiskom od 3,92, nastupio je 6. lipnja. Zanimljivo je da to našu zemlju čini za 1 dan lošijom od Kine, koju obično smatramo vrlo neodrživom zemljom – njen dan prekoračenja resursa je bio 7. lipnja. Ti podaci nas navode da podsjetimo na jedan od naglasaka našeg Apela: “To je zahtjev koji isključuje lažne alibije tzv. malih zemalja.” Ni jedna zemlja nije isključena iz globalnih nastojanja, potrebnih za uspješan izlazak iz klimatske krize. Nažalost, mnogi potezi koje poduzimamo i dalje su vrlo udaljeni od poželjne klimatske akcije. Jedan od primjera je i upravo danas otvoren natječaj Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za nabavku kondenzacijskih bojlera i kotlova – to ocijenjujemo kao potpuno krivi smjer, protivan zahtjevima Zelenog plana, a i trendovima prekida korištenja takvih plinskih uređaja u rastućem broju zemalja.

Globalni dan prekoračenja Zemlje je uspostavila Global Footprint Network, istraživačka organizacija, koja se bavi razvojem mjerila održivosti. Određuje se dijeljenjem globalnog biokapaciteta (količine prirodnih resursa koje Zemlja stvara određene godine) sa svjetskim ili nacionalnim ekološkim otiskom (antropogenom potrošnjom prirodnih resursa u godini) te množenjem tog kvocijenta s 365 (ili 366 u prijestupnim godinama).

Na jučerašnji dan je prije 161 godinu objavljeno prvo izdanje Darwinove znamenite knjige “The Origin of Species”. Radi se o knjizi koju slobodno možemo svrstati u potporne stupove naše civilizacije, rame uz rame s drugim temeljnim djelima. Iako nepregledni niz opažanja, eksperimenata i teorijskih razmatranja pokazuju koliko je čvrsto utemeljena ta teorija, i dalje svjedočimo njenom intenzivnom poricanju.

“To je samo teorija”, kažu. I da, to je teorija, ali to je znanstvena teorija, dakle vrlo čvrsto utemeljen konstrukt, izgrađen eksperimentalnim i teorijskim razmatranjem polaznih hipoteza, što je prošlo temeljitu analizu, podvrgnuto naknadnim eksperimentalnim, opažačkim i teorijskim provjerama. Evolucija, kao i druge velike znanstvene teorije, odolijeva tim rigoroznim i nemilosrdnim testovima. Jedan jedini eksperimentalni ili opažački dokaz, koji bi bio u suprotnosti s teorijom evolucije, iziskivao bi njenu izmjenu. Ali tako nešto se nije dogodilo od izlaska Darwinove knjige.

Unatoč tome, i dalje je rašireno poricanje Darwinove teorije. Da stvari budu gore, poriču se i mnogi drugi dosezi znanosti. Neki od njih nam daju jasniji opis svijeta, ali neki od njih izravno doprinose kvaliteti naših života. Neki ljudi, tako, sasvim ozbiljno vjeruju da je Zemlja ravna, neki misle da je cijepljenje nešto grozno, što treba svakako izbjeći, neki svuda oko sebe vide velike urote znanstvenika… Mnogo je tog poricanja pogonjeno iracionalnim strahovima, ali i financijskim interesima.

Tako je i s klimatskim promjenama, čiji je glavni mehanizam objašnjen još u XIX. stoljeću, ali i dalje se ogromna energija mora ulagati u razbijanje i suzbijanje brojnih mitova. Poražavajuće je što su se u poricateljsku mašineriju upregnuli i neki koji ne bi smjeli tako djelovati, neki koji su barem nekad slovili kao vrhunski znanstvenici. Također je poražavajuća šutnja institucija, barem nominalno vrhunskih, kojih su ti znanstvenici članovi. No, u međuvremenu razina CO2 nedvojbeno nastavlja rasti, s njime i globalna prosječna temperatura. Poriču se deseci tisuća znanstvenih radova, koji su, nakon višestruke rigorozne provjere, ugrađeni u IPCC-eve izvještaje, čime se u javnosti stvara potpuno kriva slika o klimatskim promjenama. U prilozima o klimatskim promjenama, mediji redovno, uz kompetentne stručnjake, pozivaju i poricatelje, stvarajući iskrivljenu sliku lažnog balansa i tzv. znanstvene debate, koja to nije, barem ne postoji u tom obliku.

Ne propitkuje se ograničenost našeg planeta, nekritički uzimamo od njega sve što nam se pruža, bez adekvatnog propitivanja kako to činiti na doista održiv način, bez ugrožavanja onih zajednica, koje su uglavnom nevidljive iz ugodne perspektive našeg kulturno-civilizacijskog kruga.

Kako bih ilustrirao način djelovanja naše civilizacije te pokušao suočiti ljude s opasnostima neodrživog ponašanja, često koristim metaforu bakterijske kulture. Kad nanesemo bakterije na hranjivu podlogu, njihova brojnost u kratkom vremenu naglo raste slijedeći eksponencijalnu krivulju. Zalihe hrane su prividno neograničene, što omogućuje blagostanje. Međutim, nakon nekog vremena brojnost, pa time i koncentracija bakterija postane takva da odjednom hrana počinje biti teže dostupna, a i izlučevine bakterija počinju stvarati velike probleme. To uzrokuje urušavanje kolonije, što se očituje kroz nagli pad brojnosti bakterija.

Mi se, kao civilizacija, u mnogim aspektima ponašamo upravo poput bakterijske kolonije. Naša budućnost zato u velikoj mjeri ovisi o tome hoćemo li dokazati da smo sposobni prevazići iskonsko ponašanje bakterijske kolonije. Biološkom evolucijom smo se definitivno razvili u nešto kompleksnije od puke nakupine bakterija. Također smo razvili kulturu, koja se očituje kroz filozofiju, znanost i umjetnost. No, kao društvo u cjelini, i dalje smo skloni devijacijama. Trenutak u kojem živimo iziskuje vrlo odlučno zajedničko inteligentno djelovanje kroz dugoročno strateško promišljanje, kritičku samorefleksije te suočavanje s negativnim aspektima prevladavajućeg društveno-ekonomskog sustava u kojem živimo. Takav pristup bi trebao dovesti do održivog društva, temeljenog na humanističkoj, a ne tržišnoj logici.

Takav pristup će biti krajnji dokaz da smo doista evolucijski nadišli bakterijsku koloniju.