Ovogodišnji UN-ovi klimatski pregovori (Conference of Parties ili, skraćeno, COP), 28. po redu, provode se u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Da, klimatski pregovori se provode u zemlji čija se ekonomija uglavnom oslanja na ekstrakciju nafte i njenu distribuciju po cijelom svijetu. Zvuči kao šala, ali jako loša, ona koja uspijeva izmamiti smijeh samo one koji su je smislili. I da, COP28 se provodi u Dubaiu, planetarnoj prijestolnici razmetanja i pokazivanja koliki se višak novca proizvodi gospodarenjem fosilnim gorivima.
I to nije sve!
Predsjednik konferencije COP28 u Dubaiju sultan Ahmed Al Jaber ujedno je i izvršni direktor državne naftne tvrtke Ujedinjenih Arapskih Emirata. Sad ta nevesela šala uzrokuje teške kontuzije, signalizirajući ozbiljnu opasnost od nadolazećeg izumiranja. Možda je upravo on taj kojega, u dobrom društvu sklonih mu bjelosvjetskih moćnika, ta šala odlično zabavlja. Možda će vlade UAE, kako bi šaljivi efekt bio još jači, narediti naftnim tvrtkama da za vrijeme trajanja konferencije prestanu s toksičnom praksom spaljivanja otpadnog plina na naftnim poljima, što su neučinkovito zabranili još prije 20 godina. Ako ne, onda će međunarodni uglednici koji lete na Cop28 privatnim avionima uživati u nesvakidašnjem pogledu na baklje naftnih polja, baklje koje spaljuju budućnost nadolazećih generacija.
Kažu da je glavni cilj konferencije COP28 uspostavljanje ambicioznih politika na globalnoj razini za promicanje brzog ublažavanja klimatskih promjena. Također kažu i da je svijest i odgovornost uspostavljena na klimatskoj konferenciji jedna od njezinih najvažnijih svrha. Konkretno, očekuje se da će strane na COP28 potpisati dokument koji bi trebao uspostaviti mjerni instrument kojim se mjeri kako svijet napreduje u smanjenju emisija u skladu s ciljem Pariškog sporazuma o ograničavanju zagrijavanja na +1,5 °C. Zemlje će se zatim morati dogovoriti o putovima za stavljanje emisija pod kontrolu. Prema izvješću UN-a objavljenom ovog mjeseca, svijet ide prema porastu temperature između +2,5 i +2,9 °C i mora poduzeti hitne mjere. Nadalje, zemlje bi trebale odlučiti da će se konačno riješiti fosilnih goriva te odrediti rok u kojem će to učiniti. Važan dio pregovora će se odnositi i na stavljanje emisija drugih stakleničkih plinova pod kontrolu.
Pregovarači će se također morati dogovoriti o tome kako se u to uklapaju tehnologije za smanjenje emisija te one koje hvataju i pohranjuju suvišan CO2. na prošlogodišnjem COP-u je postignut dogovor o uspostavljanju fonda za pomoć zemljama u razvoju u borbi s razaranjima uzrokovanim klimatskim promjenama, a na ovom COP-u bi trebalo vidjeti kako će taj fond biti napunjen novcem. Na kraju, očekuje se pritisak na bogate zemlje da ispune postojeća obećanja o pomoći siromašnijim zemljama da se prilagode klimatskim promjenama, uključujući obvezu preuzetu na COP26 u Glasgowu da će potrošiti 40 milijardi dolara godišnje na financiranje prilagodbe do 2025.
Dakle, kao i uvijek, puno je toga na dnevnom redu, a, s obzirom na okolnosti, kao i geografski/geopolitički kontekst, očekujemo vrlo slabašne ishode. Očekujemo, kao što je Greta Thunberg najpreciznije rekla, veliki “bla bla bla”. Ali tko zna… Kažu da nada umire zadnja pa se možda i iznenadimo. U svakom slučaju, do polovice prosinca ćemo znati.
A dok traju i ovi pregovori, udio ugljikovog dioksida u atmosferi i dalje raste i to je jedino bitno, to je najizravniji pokazatelj uspješnosti pregovora, kao i politika koje bi trebale proizaći iz njih. Konkretno, prema podacima NOAA, 28. studenog ove godine je izmjeren udio CO2 u atmosferi od 420,59 ppm. U odnosu na isti datum 2022., kad je taj udio iznosio 417,31 ppm, to je porast od 3,28 ppm (ili relativno 0,79 %). U apsolutnom smislu, to znači da smo u zadnjih godinu dana u atmosferu upumpali dodatnih 6,99 milijardi tona CO2. Imajmo na umu da smo to učinili unatoč svim pregovorima, unatoč svim instaliranim obnovljivim energetskim kapacitetima, unatoč svom nakupljenom znanju i znanstvenim činjenicama i unatoč svim upozorenjima i apelima koja znanstvenici kontinuirano šalju.
Za početak ćemo uživati u sajmišnom prvom tjednu COP-a u Dubaiu, onome u kojem vođe zemalja ispaljuju salve velikih riječi i blistavih obećanja, nakon čega, kad se povuku premijeri i za njima glavnina novinara, ostavljajući za sobom predstavnike ministarstava, slijedi glavni dio pregovora.