Objave

Zaključci skupa “Prilagodbe na klimatske promjene i očuvanje morskih ekosustava Jadranskog mora”

Zadar, 26. do 29. rujna 2024.

Znanstveno-stručni skup na temu „Prilagodbe na klimatske promjene i očuvanje morskih ekosustava Jadranskog mora”, održan u Zadru od 26. do 29. rujna 2024., okupio je brojne stručnjake, znanstvenike i profesore usmjerene na istraživanje i obrazovanje javnosti o klimatskim promjenama te neizravnim i izravnim učincima i posljedicama ovog globalnog procesa na Jadransko more i Mediteran. Na skupu su sudjelovali i znanstvenici iz inozemstva, čime se događaj proširio i dodatno dobio na važnosti u širem znanstvenom i stručnom krugu.

Globalnu važnost i hitnost teme konferencije potvrđuju neki novi dokumenti, objavljeni nakon Skupa. Svjetski Fond za Prirodu (World Wide Fund for Nature – WWF) objavio je početkom listopada Izvještaj o stanju planeta 2024.[1], u kojem je navedeno da je u svega pedesetak godina (1970.-2020.), došlo do alarmantnog smanjenja (preko 70%) veličine praćenih prirodnih populacija. Podsjetimo, zdravi ekosustavi ljudima i ostalim živim vrstama osiguravaju životne uvjete na Zemlji, a isto tako povećavaju otpornost prema klimatskim promjenama. Glavne ugroze su izravno povezane s utjecajem čovjeka: gubitak i degradacija staništa, klimatske promjene, pretjerano iskorištavanje i iscrpljivanje rezervi i resursa, širenje invazivnih vrsta i bolesti. Postignuti su brojni globalni sporazumi s akcijskim planovima i strategijama (vidi Pariški sporazum, 2015[2]), ali unatoč tome je dosadašnji napredak u stvarnoj obnovi prirode i okoliša vrlo oskudan, dok se trendovi degradacije ne usporavaju. Najbolja raspoloživa znanost jasno poziva na sveobuhvatnu političku akciju, koja bi trebala hitno, koherentno i oštro fokusirano odgovoriti na te egzistencijalne izazove. No, sve dosadašnje akcije su u tom smislu prespore, krivo usmjerene ili su čak potpuno izostale. Na više mjesta se naglašava, a u ovom izvještaju se i mi slažemo da to podrazumijeva hitnu transformaciju u našim hranidbenim, energetskim, transportnim i financijskim sustavima.

Također, apeli i izvještaji koje je objavio Ripple i sur.[3], upozoravaju da smo već ušli u „nepoznat teritorij“ i da je situacija doista sustavna i egzistencijalna prijetnja čovječanstvu, što bi moglo dovesti do djelomičnog društvenog kolapsa. Kao prvenstveni cilj, autori pozivaju na smanjenje ljudskih aktivnosti koje dovode do porasta emisija stakleničkih plinova, što dovodi do klimatskih promjena. Ostvarenjem tog cilja, čovječanstvo bi dugoročno stvorilo preduvjete za prevladavanje izazova s kojima se suočava, a time i za svoj opstanak.

Današnja znanstvena opažanja i mjerenja pokazuju da su dosadašnje projekcije budućnosti značajno podcijenile brzinu kojom se klimatske promjene događaju te da se trenutno nalazimo puno bliže točki preokreta, nakon koje će promjene u klimatskom sustavu Zemlje postati nagle, nepredvidljive, a možda i ireverzibilne. Tako su nordijski klimatski znanstvenici krajem listopada uputili hitno otvoreno pismo Nordijskoj skupštini ministara,[4] u kojem upozoravaju da se velika promjena sjevernoatlantske cirkulacije (kolaps Atlantic Meridional Overturning Circulation, AMOC) može očekivati unutar sljedećih par desetljeća, a ne kako se do sada smatralo do kraja stoljeća. Takva ozbiljna promjena cirkulacije će razorno i nepovratno utjecati ne samo na nordijske države nego i na druga područja na Zemlji.

U zadnjih nekoliko godina klimatske promjene počinju biti sve zamjetnije i na području Europe.[5] To se na ljudsku populaciju izravno očituje kroz sve intenzivnije i sve češće vremenske ekstreme, koji uzrokuju velike ekonomske štete, ali dovode i do sve većih ljudskih žrtava te do nepovratne štete po okoliš i prirodu. Osim toga, Sredozemna regija je prepoznata kao jedna od globalnih vrućih točaka, koja se zagrijava značajno brže od globalnog prosjeka.[6] To je dodatni poticaj za djelovanje na lokalnoj razini.

Uzimajući sve to u obzir, kao i iznesena usmena i posterska priopćenja, obilježena multidisciplinarnim pristupom prirodnih znanosti i struke vezanim za morske ekosustave, zajedno sa zaključnom raspravom skupa, doneseni su sljedeći zaključci:

  1. Klimatske promjene postaju sve veći izazov za ekosustave, ali i ljudsku zajednicu. Globalno zatopljenje, potaknuto rastućom koncentracijom stakleničkih plinova, uzrokuje značajne promjene u vremenskim obrascima i pojačava učestalost ekstremnih vremenskih pojava.
    U Europi se posljednjih godina bilježi porast broja i intenziteta toplinskih valova, suša, poplava i nevremena. Prema klimatološkim podacima, 2023. je bila druga najtoplija godina u Europi, s rekordnim brojem dana s „ekstremnim toplinskim stresom” (osjećaj kao da temperatura prelazi 46 °C). Također postoji sve izraženiji trend povećanja broja dana s barem „jakim toplinskim stresom” (osjećaj temperature između 38 i 46 °C) diljem Europe.
  1. Na konferenciji je iznesena inicijativa o osnivanju nacionalnog znanstvenog tijela, koje bi se sustavno bavilo svim relevantnim aspektima klimatskih promjena. Specifično, djelovanje tog tijela bi se kretalo od kontinuiranog praćenja fizikalnih pokazatelja, klimatoloških projekcija, nalaženja rješenja za ublažavanje i prilagodbu, sve do praćenja društvenih i ekonomskih posljedica klimatskih promjena. Financiranje tog tijela bi moralo biti sustavno, tj. njegovo funkcioniranje ne bi smjelo ovisiti o projektima.
  2. Morska zaštićena područja u Jadranu od presudne su važnosti za očuvanje biološke raznolikosti, usluga ekosustava i prirodnih resursa, što doprinosi otpornosti na klimatske promjene. Trenutno je zaštićeno tek 12 % površine hrvatskih morskih područja, no do 2030. planira se proširenje zaštite na dodatnih 18 % u šest ključnih područja značajnih za ptice, morske kornjače i dupine. Trećina tih zaštićenih zona bit će proglašena “no take” područjima, gdje će biti posve zabranjen izlov kako bi se omogućila potpuna regeneracija ekosustava. Dobar primjer jačanja kapaciteta morskih zaštićenih područja je Interreg projekt MPA4Change,[7] koji je usmjeren na prijenos znanja, primjere dobre prakse u restauraciji staništa, prilagodbu klimatskim promjenama i edukaciju.
    Određivanju morskih područja koja trebaju biti zaštićena pripomoći će rezultati Nacionalnog projekta kartiranja staništa. Naime, uspješno je kartirano 51 % staništa Jadranskog mora, a u 2025. godini se nastavlja kartiranje i preostalih 49 % podmorja. U planu je i regulacija sidrenja u livadama posidonije, s ciljem obnove ovog ključnog staništa.  Zaštitu od utjecaja klimatskih promjena trebaju i područja važna zbog geološke raznolikosti. Mali postotak Hrvatske obale građen je od klastičnih stijena koje su podložnije mehaničkom trošenju, primjetnom i na manjoj vremenskoj skali (mjeseci, godine). Zbog intenzivnih nepredvidivih oborina, tijekom sve češćih oluja vezanih uz klimatske promjene, klifovi građeni od klastičnih stijena podložniji su eroziji, te je u budućnosti moguće povlačenje takvih obala.
  1. Pokazatelj klimatskih promjena (uključujući i snažan antropogeni utjecaj) je i morsko jezero Zmajevo oko kraj Rogoznice, koje pokazuje progresivnu deoksigenaciju. Zbog svojih specifičnih biogeokemijskih svojstava detaljno je proučavano posljednjih desetljeća te može poslužiti kao odličan pokazatelj mogućih promjena kako u Jadranskom moru tako i u ostalim zatvorenim i plitkim morskim područjima.
    Rogozničko jezero (Zmajevo oko) izrazito je eutrofno morsko jezero koje sezonski prelazi između stratificiranih i holomiktičnih, anoksičnih uvjeta. U stratificiranim razdobljima jezero ima euksinska svojstva, a ljeti, uz visoke temperature i intenzivnu svjetlost, na granici između oksičnog i anoksičnog sloja dolazi do pojačane aktivnosti fototrofnih ljubičastih sumpornih bakterija i povećane koncentracije sumpornih spojeva. Glavne fizičko-kemijske promjene uključuju zagrijavanje, deoksigenaciju vodenog stupca te akumulaciju toksina poput sulfida i amonijaka, uz češću pojavu anoksične holomiksije. Spektralne analize razina vode jezera pokazuju da porozni krš oko jezera štiti jezero od visokofrekventnih oscilacija razine okolnog mora, pa se ono ponaša kao prigušeni sustav u plimnim i subdnevnim oscilacijama.
    Vransko jezero, jedno od najvažnijih močvarnih područja u Hrvatskoj, suočava se s ozbiljnim ekološkim izazovima uzrokovanim klimatskim promjenama, porastom razine mora i sve češćom salinizacijom. U posljednja dva desetljeća, salinizacija je uzrokovala značajne promjene u ekosustavu, uključujući gubitak algi parožina, što je rezultiralo prelaskom jezera iz stanja čiste u mutnu vodu te smanjenjem populacija ptica zimovalica. Hitno su potrebne mjere aktivnog upravljanja, poput kontroliranja razine vode pomoću izgradnje pokretne brane na kanalu Prosika, obnove staništa algi parožina i poboljšanja kvalitete vode, kako bi se osigurala dugoročna održivost ovog osjetljivog ekosustava.
  1. Klimatske promjene utječu na riblje stokove i njihove biološke procese, uključujući reproduktivni uspjeh, dinamiku populacije, migracijske obrasce i interakcije među populacijama riba. Ribolovne aktivnosti u Jadranu posebno su osjetljive na porast temperature mora, budući da većina ciljanih vrsta preferira hladnije ili umjerene uvjete. Povećanje temperature moglo bi premašiti optimalne razine za te vrste, što bi moglo uzrokovati smanjenje brojnosti populacija ili čak njihov potpuni kolaps. Istodobno, sve je veća prisutnost termofilnih autohtonih i alohtonih vrsta u regiji, no ostaje neizvjesno hoće li te vrste moći nadomjestiti gubitke nastale zbog smanjenja brojnosti ciljanih ribolovnih vrsta.
  2. Povišenje temperature mora, spuštanje termokline, fluktuacije saliniteta i zakiseljavanje oceana negativno utječu i na akvakulturu. Posljedica visoke temperature može biti pad imuniteta uzgajanih organizama i pojava bolesti, smanjeni broj mlađi školjkaša ili čak ugibanje uzgajanih riba. Te promjene zahtijevaju prilagodbe u tehnološkim procesima uzgoja, korištenje novih metoda ali i dugoročno planiranje održivog razvoja (npr. dublje postavljeni kavezi, prilagodba uzgojne gustoće, prilagođena hranidba, uzgoj u recirkulacijskim sustavima i eventualno uzgoj novih vrsta koje su otpornije na klimatske promjene).
  3. Povišenje temperature mora i spuštanje termokline utječe i na osjetljive bentoske organizme. Posljednjih deset godina proučavan je utjecaj masovne smrtnosti crvene gorgonije (Paramuricea clavata) u zaštićenim i nezaštićenim područjima Jadrana, na dubinama od 30 do 60 metara. Smrtnost je manja na većim dubinama, što potvrđuje važnost temperature mora. Zbog povišene temperature, izgubljeno je do 70% biomase gorgonija na istraživanim lokacijama. Eventualni oporavak najugroženijih populacija trajat će desetljećima, a učestalost ovakvih događaja vjerojatno će rasti s klimatskim promjenama i zagađenjem mora.
  4. Ekstremno cvjetanje mora u sjevernom Jadranu, poput onog zabilježenog u lipnju 2024. godine, rezultat je složenog djelovanja klimatskih i okolišnih čimbenika, uključujući tople zime, izraženo raslojavanje mora, pojačani dotok rijeke Pad te dodatni atmosferski unos nutrijenata. To sve potiče intenzivnu fitoplanktonsku i mikrobiološku aktivnost, ekstremno cvjetanje mora i hiperprodukciju organskog materijala. Tako su početkom lipnja 2024. sluzave nakupine („mucillagini“) ponovno preplavile sjeverni Jadran uz zapadnu obalu Istre, slično kao 1990-ih. Ovakve pojave zbog klimatskih promjena i ekstremnih vremenskih uvjeta postaju sve intenzivnije i šire se velikim područjem te se sve češće pojavljuju i na lokacijama gdje ih do sad nikada nije bilo. Razumijevanje tih procesa zahtijeva multidisciplinarna istraživanja kako bi se preciznije predvidjeli i eventualno ublažili njihovi negativni učinci na ekosustav Jadranskog mora.
  5. Indikator klimatskih promjena je broj i abundancija novozabilježenih vrsta u Jadranu. Strane vrste organizama predstavljaju značajnu prijetnju Jadranskom moru jer mogu uzrokovati značajne ekološke promjene i smanjiti bioraznolikost. Sve je veći broj novih vrsta želatinoznog zooplanktona, kao i već broj invazivnih vrsta algi koje se sve više šire poput vrste Caulerpa cylindracea. Na popisu zabrinjavajućih vrsta Europske Unije,[8] crnom popisu alohtonih vrsta, nije uvrštena niti jedna morska vrsta, što otežava odstranjivanje i regulaciju u Jadranu. Zbog toga na razini EU treba zagovarati unošenje tih vrsta u regulativu. U RH je potrebno jače zagovarati strožu primjenu i provedbu postojećih EU propisa o klimatskim promjenama i invazivnim vrstama. Iako nekoliko institucija već prikuplja podatke o stranim vrstama, potrebno je unaprijediti praćenje i razmjenu tih podataka te uvesti standardizirane protokole. Ključno je primijeniti dobre prakse, pilot projekte i studije slučajeva iz zemalja koje se već bore s invazivnim vrstama i trpe ekonomske posljedice. Prevencija i brzi odgovor su od najvećeg značaja.
    Brodske luke su žarišta za unošenje invazivnih vrsta putem balastnih voda. Prosječan godišnji unos balastnih voda u Jadransko more iznosi 10 milijuna m³, a očekuje se porast. Hrvatska je 2004. potpisala Međunarodnu konvenciju o upravljanju balastnim vodama, što je važno zbog zaštite bioraznolikosti. Naime 1 m³ balastne vode može sadržavati i do nekoliko milijuna jedinki planktonskih organizama, uključujući ciste i ličinke. Od 8. rujna 2024., svi brodovi su obavezni koristiti sustave za tretiranje balastnih voda, što značajno smanjuje brojnost organizama koje one sadrže. Međutim, čak i mali broj preostalih organizama može biti ugrožavajući. Ključ uspjeha su prevencija, kontinuirani monitoring i razmjena informacija između luka. Međutim, kako je na konferenciji upozoreno, legislativa EU zasad ne prepoznaje morske invazivne vrste, što treba hitno promijeniti.
  1. Porast razine mora uzrokovan klimatskim promjenama, ukazuje na hitnu potrebu za strateškim prilagodbama infrastrukture kako bi se zaštitile ne samo ekonomske i turističke aktivnosti, već i identitet obalnih zajednica, koji je neraskidivo povezan s njihovom povijesnom arhitekturom i ostalim aspektima kulture, ali i načinom života.
    Zbog ubrzanog dizanja razine mora, koja se u posljednjih stotinjak godina podigla za 20 cm u odnosu na doba Austro-Ugarske, obalne strukture diljem Jadrana suočavaju se s ozbiljnim izazovima. Rive i luke sagrađene još u rimsko doba te tijekom srednjeg vijeka već su preplavljene, a one izgrađene u razdoblju Austro-Ugarske, iako su zasad iznad razine mora, ubrzano postaju ugrožene. Zbog toga će za ove povijesne strukture biti potrebno napraviti opsežne radove kako bi se očuvala kulturna i povijesna baština obalnih gradova. Također će biti potrebno uzeti u obzir podizanje razine mora prilikom planiranja i buduće izgradnje svih operativnih struktura u lukama.
  1. Inovacije usmjerene na smanjenje emisija CO2 od ključne su važnosti za postizanje klimatske neutralnosti. Inicijative poput postavljanja urbanih fotobioreaktora ne samo da smanjuju ugljični otisak, već i značajno doprinose poboljšanju kvalitete zraka u urbanim sredinama. Kombinacija tehnoloških rješenja i pametnog upravljanja resursima pruža snažan temelj za održivu budućnost te učinkovitu borbu protiv klimatskih promjena.
  2. Globalni i lokalni politički odgovor na klimatsku krizu je i dalje u značajnom raskoraku sa znanstveno utemeljenim zahtjevima, osobito u svojoj implementaciji. Također, politička obećanja su neusklađena s realnim odlukama, a klimatske politike i dalje nisu u fokusu većine političkih stranaka,[9] što je vidljivo i iz njihovih izbornih programa.[10] Izrazito jačanje ekstremne desnice na razini cijele EU predstavlja veliku prijetnju Zelenom planu EU, kao i cijeloj legislativi koja iz njega proizlazi. To se osobito očitovalo kroz recentnu raspravu o Zakonu o obnovi prirode.[11] S tim u vezi treba spomenuti i veliku prijetnju širenja znanstveno neutemeljenih dezinformacija, što je također jedan od važnih aspekata agende ekstremne desnice.
  3. Ukazano je na potrebu za energijom iz obnovljivih izvora kako bi se postigli ciljevi klimatske neutralnosti do 2050. (plan RePowerEU,[12] također i plan Svjetske banke za Plavu ekonomiju[13]).
    Zbog kompleksnih okolišnih implikacija, implementaciji predloženog projekta izgradnje odobalnog vjetroparka u području između Pule i Ravenne mora prethoditi multidisciplinarna analiza utjecaja na okoliš i prirodu, kako bi se pronašlo rješenje koje će minimizirati negativne utjecaje.
  1. Bez obzira na velike potencijale korištenja obnovljivih izvora energije, Republika Hrvatska svoju energetsku politiku i dalje pretežno temelji na korištenju fosilnih goriva, što se očituje u recentnoj izgradnji i planovima za proširenjem infrastrukture za eksploataciju plina, kao i u planovima istraživanja potencijalnih ležišta ugljikovodika na području Jadranskog mora, Dinarida i Panonske nizine. Te aktivnosti su rezultirale recentnim otkrićima, koja vode prema novim ekstrakcijskim i eksploatacijskim projektima. Vrlo složena geopolitička dinamika ne smije biti izlika za daljnje provođenje i širenje projekata ekstrakcije i eksploatacije fosilnih goriva. Egzistencijalni imperativ našeg doba je potpuno ukidanje suvišnih emisija stakleničkih plinova i sve sile moraju biti usmjerene prema tom cilju.
  2. Drugu dimenziju istog problema čini turizam, koji je i dalje u ekspanziji i danas se preko 20 % ekonomije Republike Hrvatske temelji na njemu. S njime je povezana prekomjerna izgradnja, prenamjene zemljišta osobito u priobalnom pojasu, zauzimanje pomorskog dobra, cestovni i pomorski promet, koji se i dalje dominantno temelji na cestovnom prijevozu osobnim automobilima i druge aktivnosti koje devastiraju more i priobalje, ali i tradicionalni način života. Osim tranzicije prema održivijim praksama na svim razinama, treba inzistirati na zaštiti očuvanih predjela, te poticati mjere i provoditi projekte obnove prirode, gdje god je to moguće.
  3. Otpad koji nastaje od kratkotrajnih proizvoda, plastični otpad, osobito onaj koji nastaje od jednokratne plastike, globalno u sve većoj mjeri opterećuje okoliš. U tom smislu na svim razinama treba obeshrabriti potrošače od korištenja kratkoročnih, praktički nepopravljivih produkata. Jednokratnu plastiku treba potpuno ukloniti iz upotrebe.
  4. Zaključno, unatoč deklarativnoj strateškoj određenosti prema održivosti, Republika Hrvatska na političkoj razini i dalje obilno podupire potpuno suprotne projekte. Stoga je važno na svim razinama zagovarati potpuni politički zaokret u tom smislu. Također, jedan od zahtjeva mora biti razvoj sustava izvještavanja o utjecaju na okoliš, uspostavljanja strogih propisa koji se odnose na zagađenje, kao i uspostavljanje koncepta rigorozne odgovornosti prema okolišu i prirodi. Kontrola se ne smije svoditi tek na lokalne ili državne institucije, jer dosadašnja praksa ukazuje na znatne slabosti tog sustava kontrole, nego mora prolaziti neki oblik neovisne i transparentne procjene izvještaja.
  5. Tijekom skupa prikazani su izvrsni i nadahnjujući primjeri dobre prakse u obrazovanju. Primjetan je velik interes prosvjetnih radnika i edukatora za podučavanje mlađih generacija, te njihova inventivnost i entuzijazam pri tome. Takve dobre prakse treba institucionalno i društveno poduprijeti da ne ovise isključivo o entuzijazmu i aktivnosti pojedinaca. Od ključne je važnosti upoznati širu društvenu zajednicu, uključujući i djecu, s temeljnim znanjima o utjecaju klimatskih promjena na more, njegove procese i živi svijet. Važno je osvijestiti moguće posljedice našeg nedovoljnog razumijevanja i nedovoljno ozbiljnog pristupa ovoj temi za budućnost čovječanstva. Zato treba povećati zastupljenost i važnost sadržaja vezanih uz klimatske promjene u školskim kurikulima. U Hrvatskoj je
  6. godine održivi razvoj uveden kao obvezna međupredmetna tema u nacionalni kurikul.[14] Cilj je razvijanje razumijevanja povezanosti okoliša, gospodarstva i društva te praktičnih vještina, poduzetnosti i kritičkog mišljenja.
    Škole kroz različite projekte (poput GLOBE i SEMEP) aktivno potiču učenike na sudjelovanje u očuvanju okoliša i razvijanje svijesti o održivom razvoju. Ovi programi omogućuju učenicima stjecanje znanja i vještina kroz praktična istraživanja i terenski rad, posebno u kontekstu zaštite vodenih ekosustava. Učenici aktivno prate i analiziraju promjene u okolišu te svoje rezultate prezentiraju na smotrama i natjecanjima, što doprinosi njihovom razumijevanju važnosti biološke raznolikosti i odgovornosti prema prirodi. Time se ne samo jača oceanska pismenost, već i svijest o nužnosti očuvanja prirode za poboljšanje života naše i budućih generacija.
  1. Također je tijekom skupa prikazano nekoliko izložbi učeničkih likovnih radova i fotografija kao i nekoliko postera s tom tematikom te je održan koncert. Sve to s ciljem osvještavanja da sinergija između umjetnika i znanstvenika može donijeti inovacije i otkrića koja obogaćuju ljudsko iskustvo i potiču napredak u mnogim područjima, uključujući rješavanje globalnih izazova. Kreativna umjetnička misao i znanstveno istraživanje zajedno mogu poboljšati svijet.
    Jenska deklaracija[15], usvojena 2021. godine, istaknula je važnost povezivanja umjetnosti i društvenih znanosti u ostvarivanju UN-ovih ciljeva održivog razvoja. U kontekstu zabrinutosti oko njihovog postizanja do 2030. Deklaracija je naglasila da uzroci problema leže više u društvu, odnosno čovjeku, nego u okolišu, te je pozvala na temeljnu promjenu načina življenja, počevši od pojedinca. Umjetnost, s naglaskom na novu estetiku, istaknuta je kao važan čimbenik promjena jer izazivajući emocije i promišljanje, ona može otvoriti nove perspektive za život usklađen s ciljevima održivog razvoja.

[1] WWF 2024. Living Planet Report 2024 – A System in Peril. WWF, Gland, Switzerland

[2] https://www.consilium.europa.eu/hr/policies/paris-agreement-climate/;

https://mingo.gov.hr/o-ministarstvu-1065/djelokrug-4925/klima/prilagodba-klimatskimpromjenama-1965/1965

[3] Ripple et al. BioScience, 2020, 70(1), 8-12; Ripple et al. BioScience, 2023, 73, 841–850

[4] Open Letter by Climate Scientists to the Nordic Council of Ministers, Reykyavik, Listopad 2024.

[5] Copernicus, The European state of the climate 2023 report, travanj 2024.

[6] Union for the Mediterranean, 1st Scientific Report on Climate and Environmental Change in the Mediterranean, UfM 2021

[7] https://www.europarc.org/interreg-euro-med-mpa4change/

[8] Europska komisija, A list of invasive alien species of Union concern, 2. kolovoz 2022.

[9] Znanstvenici za klimu, Apel političkim strankama uoči parlamentarnih izbora 2024.

[10] Znanstvenici za klimu, Klimatske promjene u programima vodećih stranaka

[11] Europska komisija, Nature restoration law, 17. lipanj 2024.

[12] Europska komisija, Affordable, secure and sustainable energy for Europe (REPowerEU),

[13] World Bank Group, Charting Croatia’s blue economy pathways (2024)

[14] Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Kurikulum međupredmetne teme Održivi razvoj za osnovne i srednje škole, 2019.

[15] Rimski klub, The Jena Declaration. Humanities and social sciences for sustainability (2021).

/by

Zaključci znanstveno-stručnog skupa “Prilagodbe na klimatske promjene i očuvanje morskih ekosustava Jadranskog mora”

 

Znanstveno-stručni skup na temu „Prilagodbe na klimatske promjene i očuvanje morskih ekosustava Jadranskog mora“, održan na otoku Krku od 6. do 8. 10. 2023., okupio je brojne stručnjake, znanstvenike i profesore usmjerene na istraživanje i obrazovanje javnosti o klimatskim promjenama te neizravnim i izravnim učincima i posljedicama ovog globalnog procesa na Jadransko more i Mediteran.

Temeljem iznesenih usmenih i posterskih prezentacija, obilježenih multidisciplinarnim pristupom prirodnih znanosti i struke vezanih za morske ekosustave, te tehničkih i društvenih znanosti, zajedno sa zaključnom raspravom skupa, doneseni su sljedeći zaključci:

Klimatske promjene predstavljaju globalni izazov s ozbiljnim posljedicama po okoliš i društvo. Ne možemo ih zaustaviti već im se trebamo što bolje prilagoditi. Ono na što možemo utjecati ovisi o odlukama koje donosimo danas te o dosljednoj provedbi tih odluka. Sredozemno more, koje je oduvijek bilo poznato kao vruća točka bioraznolikosti, danas se u znanstvenim krugovima opisuje kao vruća točka klimatskih promjena ili žarište globalne morske invazije. Hrvatska kao zemlja s bogatom prirodnom raznolikošću i razvedenom obalom, nastavlja se suočavati s brojnim izazovima u prilagodbi na sve izraženije promjene u vremenskim uvjetima. Uvođenje održivih praksi i mjera zaštite okoliša postaje imperativ kako bi se omogućila prirodna ravnoteža i osigurala sigurnost stanovništva.

Kroz temeljni znanstveni rad na svim relevantnim područjima i poljima, kao i putem niza međunarodnih tijela, znanstvenici kontinuirano daju vrlo precizne smjernice za efikasan politički odgovor na klimatsku krizu.

Klimatski pregovori se na najvišoj razini provode od 1992., ali to se nije odrazilo na smanjenje emisija stakleničkih plinova. To znači da, unatoč činjenici sve izrazitijih i svima vidljivih posljedica klimatskih promjena, klimatske politike ne odgovaraju na znanstveno utemeljene imperative, nego je njihov razvoj i provedba i dalje pod odlučujućim utjecajem interesnih, profitom upravljanih lobija, kako u svijetu tako i u Republici Hrvatskoj.

Poražavajuća situacija u koju smo dovedeni zbog tog nedjelovanja ili krivo usmjerenog djelovanja odražava se kroz multidimenzionalne ekološke, socijalne i geopolitičke krize. Poricanje klimatskih promjena i drugih ekoloških kriza te greenwashing i ostale negativne strategije evoluiraju brže od prodiranja znanstvenih činjenica u opću javnost te njihovog pretakanja u efikasna politička rješenja i konkretne akcije.

U takvoj realnosti znanstvenici moraju djelovati i izvan okvira akademskog rada. U skladu s osobnim afinitetima, mogućnostima i zajednicama u kojima pojedini znanstvenici djeluju, njihova uloga danas mora biti i aktivistička, zagovaračka i edukacijska.

Pri provedbi klimatskih akcija istaknuta je važnost civilnog sektora u pristupu klimatskim izazovima. Sudjelovanje građana i organizacija civilnog društva u procesima donošenja javnih politika i zakona omogućuje tijelima državne uprave da prodube svoje razumijevanje specifičnih pitanja te da prepoznaju njihov utjecaj na pojedince i/ili društvene skupine. Istovremeno, taj dijalog doprinosi izgradnji povjerenja u otvoren, odgovoran i djelotvoran rad državne uprave. Mjera u kojoj će civilno društvo biti korektiv nepovoljnih odluka za društvo od strane političkih elita, ovisi o njegovoj razvijenosti i snazi.

Naglašena je nezainteresiranost relevantnih institucija za trajno, dobro usmjereno financiranje dugoročnih interdisciplinarnih istraživanja vezanih uz klimatske promjene i njihove posljedice na našim prostorima.

Zbog toga, zaključeno je da na razini Republike Hrvatske i dalje nedostaje sustavnost u prikupljanju klimatskih podataka, čija važnost još nije adekvatno prepoznata. Stanovništvo na ovim prostorima već 13 stoljeća živi uz more koje do današnjih dana nije dovoljno istraženo, a klimatski podaci kojima je zajednica trebala raspolagati prije 30-40 godina još uvijek nisu prikupljeni. Također, broj istraživača koji se bave tim izazovima je nedovoljan. Zbog toga, sudionici Skupa pozivaju na poboljšanje suradnje različitih sektora i grana znanosti, obzirom da se radi o kompleksnom problemu čijem razumijevanju i rješavanju treba pristupiti s više stajališta, holistički.

Naglašena je potreba za brzim i temeljitim smanjenjem emisija stakleničkih plinova u svrhu ograničavanja globalnog zagrijavanja na ciljane vrijednosti od +1,5 °C, a nikako iznad +2 °C u odnosu na predindustrijsko doba. Unatoč tome što recentni podaci ukazuju na usporavanje porasta emisija stakleničkih plinova, procijenjeno je da će se, zbog inertnosti sustava, zagrijavanje nastaviti i nakon 2100. godine. Nažalost, čak i ako se emisije stakleničkih plinova ovog trena potpuno obustave, u skoroj budućnosti ne trebamo očekivati promjenu na bolje.

Klimatske će promjene dodatno utjecati na bioraznolikost, proizvodnju hrane te režime temperature i vlage koji će negativno utjecati na ljudsko zdravlje. Kako će se suočavanje ljudi s ovim problemima nastaviti razvijati uvelike će ovisiti o političkom interesu, donošenju adekvatnih zakona i njihovom provođenju.

Na Skupu je iznesena zabrinutost stručnjaka kako će klimatske promjene imati i velike posljedice za sigurnost čovječanstva. Već danas smo svjedoci globalnih migracija potaknutih napuštanjem razorenih područja uslijed ekstremnih utjecaja uragana, požara, dezertifikacije, porasta razine mora i njegovog zakiseljavanja, te drugih prirodnih katastrofa i ratova uzrokovanih klimatskim promjenama. Takve situacije često dovode i do lokalnih sukoba te nestabilnosti. Veliki pokretač migracija je i ekstremno neravnomjerna dostupnost resursa i uvjeta razvijenih u odnosu na nerazvijene zemlje za nošenje s klimatskim rizikom te s time povezana duboka sustavna nepravda na globalnoj razini. Postoji više prilika za povećanje obima i učinkovitosti klimatskih akcija, što uključuje pronalazak adekvatnih tehnologija za ukidanje emisije kao i uklanjanja suvišnog CO2, poput plave tehnologije čiji su troškovi manji od troškova infrastrukture. Pozitivni globalni pomaci posljednjih godina vide se u većoj dostupnosti energije vjetra i Sunca, poboljšanju energetske učinkovitosti koja olakšava tranziciju, većoj dostupnosti električnih vozila i dizalica topline te jačanju sustava za prilagodbu i povezivanje sa zaštitom i očuvanjem bioraznolikosti. Nažalost, energetska obnova u Republici Hrvatskoj još uvijek nije postigla očekivani napredak, osobito uzimajući u obzir prirodne potencijale i resurse. Postavljeni ciljevi nisu ostvareni, a stopa obnove građevina nije dostigla razinu koja bi doprinijela smanjenju emisija. Kako bi se ostvarili ciljevi smanjenja emisija stakleničkih plinova i prilagodbe klimatskim promjenama, suradnja između Vlade, lokalnih vlasti, znanstvenika i građana je ključna. Također je važno kontinuirano praćenje i prilagodba strategija kako bi se odgovorilo na dinamičke promjene u klimi i okolišu.

Kao najsjeverniji dio Sredozemnog mora, Jadransko more se suočava s nizom promjena uzrokovanim klimatskim promjenama. Jedna od njih je ulazak stranih i potencijalno invazivnih vrsta. Pojedine, već zabilježene strane vrste u Jadranu uspostavljaju stabilne populacije i postepeno mijenjaju sastav zavičajnih zajednica. Osim dolaska stranih vrsta, Jadran se suočava s fizikalno-kemijskim promjenama koje bi mogle dovesti do nepovratnih posljedica. Zabilježeno je slabljenje termohaline cirkulacije. Zbog povećanja temperature u posljednjih 15 godina i manjka oborina koji utječe na salinitet (>39؉ u južnom Jadranu), duboki slojevi Jadranskog mora se zagrijavaju. Takve promjene mogu dovesti do trajne izmjene morskih struja, što može imati nepredvidive posljedice.

Na Jadranu je i dalje prisutan rizik od nestanka prirodnih obala uslijed podizanja razine mora i degradacije. Takva pojava ne samo da negativno utječe na obalno stanovništvo, već predstavlja opasnost od kontaminacije obalnih vodonosnika i površinskih vodenih tijela te plodnog tla uz obalu, što dovodi u pitanje ljudsko zdravlje i sigurnost. Također, daljnje nekontrolirano uništavanje obalnih staništa umanjuje otpornost jadranskog ekosustava za prilagodbu na podizanje razine mora. Na skupu je naglašeno da se predviđa da bi srednja razina mora do kraja ovog stoljeća mogla porasti za otprilike 80 centimetara.

Unatoč tome što su morske plaže ključna atrakcija turizma u Hrvatskoj, često su izložene urbano-ekološkim problemima, ilegalnom nasipavanju i otpadu. Nedostatak koordiniranog i stručnog upravljanja plažama na svim razinama dodatno otežava situaciju. Nedavno donesen Zakon o pomorskom dobru i lukama iz 2023. godine zamijenio je prethodni zakon iz 2003. No, zaključeno je da neka rješenja ovog zakona nisu adekvatna za plaže kojima je potrebna posebna zaštita. Ujedno je naglašeno da moguća privatizacija plaža predstavlja novi problem koji ograničava mogućnost sustavne zaštite jadranskog ekosustava.

Morska zaštićena područja u Jadranu ključna su za očuvanje biološke raznolikosti, usluga ekosustava i prirodnih resursa. Međutim, kako bi ova zaštita bila učinkovita, potrebno je uspostaviti odgovarajući upravljački okvir. Udio strogo zaštićenih morskih područja trenutno je vrlo mali, što predstavlja izazov u kontekstu zaštite morskog okoliša. S obzirom na to, a u skladu s europskom Strategijom bioraznolikosti do 2030. godine, Hrvatska je započela proces identifikacije dodatnih područja za zaštitu, s ciljem postizanja europskog cilja od 30 % zaštićenih područja mora od čega 10 % pod strogom zaštitom. Uredbom o obnovi prirode Europske unije postavlja se cilj da se do 2030. godine obnovi barem 20% kopnenih i 20% morskih degradiranih područja, a do 2050. godine svi ekosustavi kojima je potrebna obnova.

Primjer dobre prakse prikazan je u sektoru obrazovanja, a odnosi se na potencijal implementacije programa „Ocean literacy“, to jest, predmeta o razumijevanju oceana kao alatu koji će osvijestiti buduće učitelje o važnosti očuvanja oceana. Inicijative poput osnovanog kolegija na Sveučilištu u Zadru pomažu pri educiranju budućih učitelja i promicanju „Oceanske pismenosti“. Osvještavanje javnosti o povezanosti s oceanom ključno je za očuvanje morskog okoliša i stvaranje održivijeg odnosa čovjeka s oceanom.

Usmjeravanje aktivnosti u obrazovanje mladih, posebno školske populacije svih razina, s ciljem podizanja svijesti i aktivnog uključivanja, sudjelovanja učenika i nastavnika, nameće se kao imperativ. To podrazumijeva aktivno uključivanje ne samo učitelja svih razina škola, već prije svega i pedagoških savjetnika Agencije za odgoj i obrazovanje kao i predstavnika Ministarstva znanosti i obrazovanja, kako bi se u nastavne planove moglo uključiti većinu tematike koja je tijekom Skupa bila obrađena, neka opširno izložena, a neka samo spomenuta. Bilo bi ih korisno uključiti u buduće skupove, te ih potaknuti na aktivno sudjelovanje. Također, potrebno je provoditi informiranje i razgovore s učenicima i nastavnicima u školama, kako bi ih osvijestili o utjecaju klimatskih promjena. Na kraju, treba pripremiti edukativne materijale sa sadržajima koji se bave mogućnostima prilagodbe.

DOPUNA ZAKLJUČAKA

  1. Svake godine globalna razina mora naraste za 3-4 mm, a predviđa se da će do 2100. godine razina mora narasti između 0,5 – 1 m. Posljedice koje nas čekaju ovise isključivo o odgovorima na te promjene. Ograničavanje povećanja temperature na +1,5 °C, a nikako iznad +2 °C u odnosu na predindustrisko doba uključuje brza, dubinska i u većini trenutna smanjenja emisija stakleničkih plinova. Globalna ljudska populacija godišnje proizvede 60 milijardi tona stakleničkih plinova, od čega 40 milijardi tona otpada na CO2.
  2. Istraživanje ranjivosti obale u uvali Sahara na otoku Rabu pokazalo je značajne pomake obalne linije prema kopnu. Unutar pedeset godina, u ovoj uvali primjetan je gubitak oko 3400 m2 pješčane plaže. Preliminarni rezultati ukazuju na to da brza obalna erozija može biti posljedica promjena uslijed korištenja zemljišta, ali i nelegalnog iskopavanja pijeska s morskog dna. Predviđa se da će obalna erozija biti sve češći događaj na hrvatskom dijelu obale uslijed ekstremnih olujnih događaja, podizanja razine mora i gubitka naselja morskih cvjetnica koja štite obalu od erozije. U takvim okolnostima bit će potrebno redovito održavanje plaža kako bi se vraćao izvorni materijal na njihovu prvobitnu lokaciju i osigurala buduća upotreba plaža. Pri tome treba paziti da se što manje oštećuju morske zajednice.
  3. Istraživanje ranjivosti obale Primorsko-goranske županije zbog podizanja razine mora ukazuje na posebnu ranjivost otoka Suska, Unija i Raba zbog prisutnosti sitnog sedimenta na plažama. Ranjivost pokazuje i obala kod Kantride u Rijeci, što je posljedica nasipavanja sitnog materijala za izgradnju pomoćnog nogometnog terena. Alarmantan je podatak da četvrtina obalnog područja Primorsko-goranske županije (24%) ima visok ili vrlo visok stupanj ranjivosti na podizanje razine mora. Prirodni i umjetni zaštitni nasipi, poput žala, igraju ključnu ulogu u zaštiti obale od negativnih utjecaja, prvenstveno valova, čime se smanjuje indeks obalne ranjivosti. Stoga su potrebne odgovarajuće mjere za očuvanje tih zaštitnih struktura.
  4. Izrazito rijetka staništa na našoj obali, poput slanih močvara, u kontekstu klimatskih promjena mogu biti najveći saveznici u borbi za ublažavanje i prilagodbu na klimatske promjene. Muljeviti sedimenti slanih močvara skladište velike količine CO2, zbog čega je vrlo važno strogo zaštititi ovakva staništa. Porast razine mora, isušivanje i urbanizacija („coastal squeeze“) predstavljaju pritisak na ovakva područja, a ekstrakcija močvarnih sedimenata u ljekovite svrhe procesom oksidacije dovodi do oslobađanja uskladištenog ugljika natrag u atmosferu.
  5. U sklopu projekta Beachex, uz ostalo, utvrđeno je da je 25% od 1904 evidentirane plaže u Hrvatskoj umjetno. Pri provedbi projekta, posebno je naglašena praksa zlouporabe procesa „dohranjivanja“ plaža, koje bi se trebalo odnositi na ponovno raspoređivanje već postojećeg sedimenta na plažama u svrhu „urednijeg“ izgleda i bolje funkcionalnosti područja. Pod „dohranjivanjem“ se često dodaje novi sediment na već postojeći, čime se dodatno narušava stanište i gubi otpornost te usluga morskog ekosustava. Izrazito negativan utjecaj na okoliš pri tome ima korištenje materijala s većim udjelom praha.
  6. Nužno je obustaviti emisije stakleničkih plinova, no energetska obnova građevina u Hrvatskoj stagnira. Međutim, projekti energetske tranzicije, poput hvalevrijednih primjera na otoku Krku, imaju znatan potencijal kvalitetnih rješenja za održivu budućnost. Ključno je ostvariti suradnju između Vlade, lokalnih vlasti, znanstvenika i građana te kontinuirano prilagođavati strategije dinamičnim klimatskim promjenama.
  7. Istraživanja ihtiofaune, pogotovo sitne pelagijske ribe Jadrana, kao što je bukva, inćun, lokarda, srdela, šarun golemi, ukazuju na Bergmannovo pravilo koje sugerira smanjenje veličine tijela ribe uslijed porasta temperature okoliša (uz povišenje temperature okoliša za 1OC, najveća veličina tijela se smanjuje 3-4 %) što se objašnjava time da stvaranje novih proteina ne prati ubrzani proces razgradnje uzrokovane povećanom temperaturom. Klimatske promjene također utječu na rasprostranjenost različitih vrsta sitne plave ribe, što može dovesti do promjena u sastavu ribljih zajednica i strukturi ekosustava. Širenje područja rasprostranjenosti termofilnih vrsta prema sjeveru ugrožava borealne vrste sjevernog Jadrana koje preferiraju hladniji okoliš, te može dovesti do promjena u kompeticiji među vrstama i dinamici ekosustava, odnosno borealne vrste mogu se prilagoditi ili nestati.
  8. Utjecaj klimatskih promjena vidljiv je i kod kopnenih organizama na otočkim područjima. Klimatski uvjeti diktiraju varijabilnu mikroklimu, a ektotermni organizmi, poput mrava, suočeni su sa smanjivanjem površine otoka uslijed podizanja razine mora i visokom temperaturom koja uvjetuje aktivnost ovih organizama.
  9. Strane, često invazivne vrste u sve većem broju zalaze u Jadransko more. Među njima su plavi rak (Callinectes sapidus) te vatrenjača (Pterois miles), pridošlica iz Indo-Pacifika. Dokumentirana je prisutnost vatrenjače kod otoka Visa, što predstavlja najsjevernije nalazište ove ribe u Sredozemnom moru. Iako je vatrenjača potencijalno konzumna vrsta, rizici pri rukovanju te nedostatak adekvatnog ribarskog alata otežavaju izlov vrste koja nema prirodnog neprijatelja, osim veće hobotnice. Edukacija ribara i javnosti o mogućnosti konzumacije ove dvije vrste nameće se kao jedno od prihvatljivih rješenja.
  10. Ipak, pojedinim konzumnim vrstama, poput komarče (Sparus aurata), pogoduju povišene temperature mora. Zbog toga spada među održive morske proizvode te se njen uzgoj i konzumacija potencijalno mogu promicati među potrošačima. Ujedno, vrijeme uzgoja komarče pri višim temperaturama se smanjuje, što je posljedica ubrzanog rasta ribe. Pri tome je potrebno razviti adaptacijske strategije kako bi se posljedice klimatskih promjena pri uzgoju i izlovu umanjile.
  11. Svjedoci smo sve većeg sudjelovanja istraživača i znanstvenika u klimatskim akcijama, koje ne uključuje samo istraživačke, nego i zagovaračke aktivnosti. To je odgovor na ozbiljnu zabrinutost zbog klimatskih promjena i njihovih posljedica. Promjene uključuju globalni porast temperature i razine mora, ubrzanu acidifikaciju oceana te promjene u temperaturi i vremenskim ekstremima. Znanstvenici su sve više posvećeni suočavanju s ovim izazovima i očuvanju okoliša.
  12. Godišnje oko 12,7 milijuna tona plastike završi u oceanima. Istraživanje na Elafitskom otočju ukazuje da se udio morskog otpada prisutnog na plažama u 2023. godini povećao na 74,2%. Ujedno, istraživanja na ušćima rijeka pokazala su prisutnost 10-17% otpada, uglavnom plastike, u ukupnom koćarskom ulovu te 100% prisutnost mikroplastike u uzorcima slatkovodne i morske vode. Velika prisutnost mikroplastike u Jadranskom moru dokazana je brojnim istraživanjima u mekim dijelovima tijela morskih organizama (najmanji u oslića), no u posljednje vrijeme utvrđena je njezina prisutnost i u čvrstim tkivima, poput ljuštura školjkaša građenih od kalcijeva karbonata. Mikroplastika ujedno na sebe adsorbira različita zagađivala i mikroorganizme što dodatno ugrožava morske organizme pa i ljude. Potrebno je provoditi konstantni monitoring.
  13. U posljednje vrijeme naglašen je i rizik za ljudsko zdravlje što predstavlja globalni sigurnosni i zdravstveni problem. Uslijed promjene klime, mijenja se i sastav mikrobnih zajednica te njihova aktivnost, a slučajevi obolijevanja zbog zaraze patogenim mikroorganizmima sve su češći. Primjerice, promjene u temperaturi mora, oborinama i salinitetu obalnih regija imat će značajan utjecaj na širenje populacija bakterija roda Vibrio i povećanje rizika od bolesti koje ove bakterije izazivaju.
  14. Za kritično ugrožene morske organizme, poput plemenite periske (Pinna nobilis), naglašena je potreba za daljnjim istraživanjima i sustavnim praćenjem preživjelih jedinki kako bi se razumjeli čimbenici koji doprinose njihovom preživljavanju u divljini. Svaki napor za obnovu i očuvanje ugroženih morskih vrsta kao što je plemenita periska važan za očuvanje oceana i morskog okoliša u cjelini. Sudionici skupa su upozorili na naglašenu nezainteresiranost relevantnih institucija za trajno, dobro usmjereno financiranje dugoročnih interdisciplinarnih istraživanja vezanih uz klimatske promjene i njihove posljedice na našim prostorima.
  15. Povodom tridesete obljetnice istraživanja Rogozničkog jezera Zmajeva Oka, prikazan je niz istraživanja na tu temu. Znanstvenici upozoravaju na ozbiljne promjene u jezeru povezane s klimatskim promjenama ali i razvojem turizma. Temperatura jezera raste te se sve češće pojavljuje anoksija i u površinskom dijelu Jezera. Miješanja slojeva u Jezeru uz pojavu anoksične holomiksije koja traje i do nekoliko tjedana, dovode do masovnog pomora biljnih i životinjskih organizama, a periodi između takvih stanja postaju sve kraći, što prijeti već i tako narušenoj bioraznolikosti i posebno oporavku bentosa. S obzirom na planirane aktivnosti izgradnje turističkog resorta na području oko jezera znanstvenici upozoravaju na potrebu dodatne zaštite i stalnog monitoringa fizičko-kemijskih i bioloških parametara u Jezeru.
  16. Svjetska akademija znanosti i umjetnosti ističe važnost suradnje te dvije grane. Ideja da kreativna umjetnička misao i znanstveno istraživanje zajedno mogu poboljšati svijet ima duboko značenje. Sinergija između umjetnika i znanstvenika može donijeti inovacije i otkrića koja obogaćuju ljudsko iskustvo i potiču napredak u mnogim područjima, uključujući rješavanje globalnih izazova.

 

SUDIONICI SKUPA

  1. sc. Ivan Güttler, Državni hidrometeorološki zavod, Zagreb
  2. sc. Ivica Vilibić, Institut Ruđer Bošković, Zavod za istraživanje mora i okoliša, Zagreb
  3. sc. Jelena Dautović, Institut Ruđer Bošković, Zavod za istraživanje mora i okoliša, Zagreb
  4. sc. Igor Ružić, Sveučilište u Rijeci, Građevinski fakultet
  5. Tonko Bogovac, phys.-geophys., Građevinski fakultet, Sveučilište u Zagrebu
  6. Andrea Tadić, ing. aedif., Sveučilište u Rijeci, Građevinski fakultet
  7. sc. Ivana Zubak Čižmek, Sveučilište u Zadru, Odjel za ekologiju, agronomiju i akvakulturu
  8. Filip Kalinić, Odsjek graditeljstva, Tehničko veleučilište u Zagrebu
  9. prof. dr. sc. Dalibor Carević, Građevinski fakultet, Sveučilište u Zagrebu
  10. d.pl. Branko Kundih, dipl. iur., Stručni portal Pomorsko dobro
  11. Valnea Kerbavčić Degač, edu. geol. et geog., Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Služba za nekretnine i zaštitu okoliša, Odjel za geoinformacijske sustave i meteorologiju
  12. art. Ljubomir Miščević, dipl. inž. arh., Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet
  13. dr. sc. Mirjana Kovačić, Pomorski fakultet Sveučilišta u Rijeci
  14. sc. Jelena Bujan, Zavod za istraživanje mora i okoliša, Institut Ruđer Bošković, Zagreb
  15. prof. dr. sc. Vjekoslav Tičina, Institut za oceanografiju i ribarstvo, Split
  16. sc. Jakov Dulčić, Institut za oceanografiju i ribarstvo, Split
  17. sc. Ines Haberle, Zavod za istraživanje mora i okoliša, Institut Ruđer Bošković, Zagreb
  18. Ilenia Sudulić, Aquarium Pula d.o.o.
  19. sc. Milena Mičić, Aquarium Pula d.o.o.
  20. Matej Čief, Fakultet prirodnih znanosti, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
  21. sc. Neven Iveša, Fakultet prirodnih znanosti, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
  22. Mirna Šarić, Gimnazija Franje Petrića, Zadar
  23. sc. Nikola Biliškov, Institut Ruđer Bošković, Zagreb; Znanstvenici za klimu – Hrvatska
  24. sc. Jasminka Kontrec, Institut Ruđer Bošković, Zagreb
  25. sc. Vlatka Filipović Marijić, Institut Ruđer Bošković, Zavod za istraživanje mora i okoliša, Zagreb
  26. sc. Natalija Špeh, Faculty of Environmental Protection, Velenje, Slovenija
  27. sc. Romina Kraus, Institut Ruđer Bošković, Centar za istraživanje mora, Rovinj
  28. prof. dr. sc. Darija Vukić Lušić, Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci
  29. Luca Privileggio, Institut Ruđer Bošković, Centar za istraživanje mora, Rovinj
  30. sc. Bojan Hamer, Institut Ruđer Bošković, Centar za istraživanje mora, Rovinj
  31. Jadranka Pelikan, Institut Ruđer Bošković, Centar za istraživanje mora, Rovinj
  32. Iva Tojčić, Institut Ruđer Bošković, Zagreb
  33. Tin Kulić, Sveučilište u Zagrebu, Građevinski fakultet
  34. Marta Alvir, Sveučilište u Rijeci, Tehnički fakultet
  35. sc. Ivana Lučin, Sveučilište u Rijeci, Tehnički fakultet
  36. sc. Aljoša Duplić, Zavod za zaštitu okoliša i prirode, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja RH, Zagreb
  37. Ivna Horvat, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja RH, Zagreb
  38. Manda Papac, Aquarium Pula d.o.o.
  39. Žana Moslavac, Aquarium Pula d.o.o.
  40. dr. sc. Melita Mokos, Odjel za ekologiju, agronomiju i akvakulturu, Sveučilište u Zadru
  41. Ciril Mlinar Cic, Inštitut Vodni krog, CICFILM PRODUCTION, Slovenija
  42. sc. Irena Ciglenečki-Jušić, Institut Ruđer Bošković, Zavod za istraživanje mora i okoliša, Zagreb
  43. dr. sc. Tatjana Bakran-Petricioli, Biološki odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
  44. Donat Petricioli, dipl. ing. biol., I.I.V. d.o.o za ekologiju voda, mora i podzemlja, Sali
  45. sc. Kristijan Vidović, National Institute of Chemistry, Department of Analytical Chemistry, Ljubljana, Slovenija
  46. Iva Dominović, Institut Ruđer Bošković, Zagreb
  47. Niki Simonović, Institut Ruđer Bošković, Zavod za istraživanje mora i okoliša, Zagreb
  48. Boris Mifka, Fakultet za fiziku, Sveučilište u Rijeci
  49. sc. Marija Marguš, Institut Ruđer Bošković, Zavod za istraživanje mora i okoliša, Zagreb
  50. Jasna Lovrinčević, Koblenz, Njemačka
  51. „Impact Factor“ agenda, Znanstvenici-glazbenici sastava „Impact Factor“ Institut Ruđer Bošković, Zagreb
  52. prof. dr. sc. Kristina Pikelj, Geološki odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
  53. Nadia Dunato Pejnović, Prirodoslovni muzej Rijeka
  54. Milvana Arko-Pijevac, dipl. ing. biol., Prirodoslovni muzej Rijeka
  55. sc. Claudio Batelli, Izola, Slovenija
  56. sc. Robert Hofrichter, MareMundi Institute Krk, Punat
  57. Lucija Petricioli, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike i računarstva, Zagreb
  58. sc. Davor Lučić, Institut za more i priobalje, Sveučilište u Dubrovniku
  59. sc. Maja Novosel, Biološki odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
  60. Valentina Šebalj, Ministarstvo poljoprivrede RH, Uprava ribarstva, Služba za akvakulturu, Ispostava Zadar
  61. prof. dr. sc. Andrej Jaklin, Institut Ruđer Bošković, Centar za istraživanje mora, Rovinj
  62. sc. Nina Marn, Zavod za istraživanje mora i okoliša, Institut Ruđer Bošković, Zagreb
  63. Dejan Kosić, Ponikve eko otok Krk, d.o.o.

/by

Zaključci III. znanstveno-stručnog skupa “Klimatske promjene i očuvanje morskih ekosustava Jadranskog mora” i Apel za sustavnu klimatsku akciju

Znanstveno-stručni skup na temu klimatskih promjena i očuvanja morskih ekosustava Jadranskog mora, održan na otoku Krku od 30. 9. do 2. 10. 2022., okupio je brojne stručnjake, znanstvenike i profesore usmjerene na istraživanje i obrazovanje javnosti o klimatskim promjenama te neizravnim i izravnim učincima i posljedicama ovog globalnog procesa na Jadransko more i Sredozemlje.

Temeljem iznesenih usmenih i posterskih prezentacija, obilježenih multidisciplinarnim pristupom prirodnih znanosti i struke vezanih za morske ekosustave, zajedno sa zaključnom raspravom skupa, doneseni su sljedeći zaključci:

Klimatske promjene globalna su pojava koja zahvaća sve dijelove svijeta, pa tako i Sredozemlje, naročito Jadran kao sastavni dio ovog zatvorenog morskog područja. Prirodni klimatski ciklusi pojačani su ljudskim djelovanjem, pri čemu dolazi do naglih i često destruktivnih promjena na regionalnoj razini. Kratkoročno razmišljanje čovječanstva, pri čemu je glavni motiv profit, vodi morske ekosustave prema kolapsu, pri čemu ljudska populacija ubrzano, ali dugotrajno narušava dostupne morske resurse.

Prema najnovijim studijama Global Climate Forum – Berlin i Sveučilišta Christian Albrechts – Kiel, očekuje se da će krajem 21. stoljeća godišnje štete uslijed poplavljivanja hrvatskog obalnog područja dosizati od 0,9 do 8,9 milijardi dolara.

Ukoliko se emisija stakleničkih plinova nastavi bez ograničenja, očekuje se daljnji porast globalne temperature u rasponu od 2,3 do 4,7 °C do kraja ovog stoljeća. Takvo zagrijavanje pratit će promjene u cijelom klimatskom sustavu, pa se tako do kraja stoljeća očekuje daljnje podizanje globalne morske razine u rasponu od 59 do 97 cm. Uz promjene klimatskih parametara dolazi i do češćih pojava ekstrema.

Smanjivanje emisije stakleničkih plinova ide presporo, a klimatske promjene su sve izraženije i teško zaustavljive. Ipak, čovječanstvo sustavnim promišljanjem i provedivim akcijskim planovima može ublažiti njihov utjecaj te prilagoditi vlastito djelovanje predviđajući potencijalna buduća događanja. Problemu je potrebno pristupiti holistički, pri čemu se treba uključiti znanost, ali i struka koja se bavi primjenom akcijskih planova i strategija na terenu te obrazovni sustav koji priprema buduće generacije na život u vremenu naglih promjena.

Ključ za zaštitu morskih ekosustava i održavanje njihovih funkcija jest primjena koncepta „Upravljanje temeljeno na ekosustavu“ (Ecosystem Based Management) i stvaranje potpuno zaštićenih morskih područja što se još ne provodi na području Jadranskoga i Sredozemnoga mora. Trenutna zaštita Jadranskog mora u Republici Hrvatskoj je neučinkovita i razdijeljena na upravljanje od strane jedinica lokalne samouprave obalnih županija.

Ujedno, mali broj bogatijih država iskorištava ovu situaciju za nekontroliranu ekstrakciju morskih resursa. Potaknuti tim problemom, Ujedinjeni Narodi pokrenuli su Plan za obnovu prirode pri čemu je obavezno zaštiti 30% površine kopnenih i 30% površine morskih ekosustava do 2030. godine čijim se preporukama obvezala i Republika Hrvatska. Cilj provedbe Plana je smanjenje ljudskog otiska i povratak raspoloživosti prirodnih resursa u ravnotežu.

Primjer dobre prakse koji se može primijeniti i na zaštitu drugih vrsta jest koordinacija Međunarodne komisije za očuvanje i zaštitu atlantskih tuna (ICCAT) koja svake godine donosi obvezujuće preporuke za sve zemlje članice. Preporuke sadrže minimalnu dopuštenu veličinu ribe za ulov, ograničenja veličine ribolovnog napora, dopuštene ulovne i uzgojne kvote, vremenska i prostorna ograničenja ribolova, zajedno s nizom kontrolnih mjera koju svaka država članica provodi. Zahvaljujući koordiniranom naporu tijekom zadnjeg desetljeća, populacije atlantske tune su u oporavku.

Smatramo da je velika potreba za prezentiranjem primjera dobre prakse u Republici Hrvatskoj javnosti, poput inicijative tvrtke Ponikve eko otok Krk d.o.o., koja otok Krk vodi ka prvom otoku bez otpada – „zero waste“ otoku u Sredozemlju. Također, odličan primjer je izrada Obalnog plana Šibensko-kninske županije koji se temelji na Protokolu o integralnom upravljanju obalnim područjima u Sredozemlju. Ovaj plan uključuje analizu ranjivosti obalnog područja (vulnerability analysis), pri čemu se procjenjuje utjecaj klimatskih promjena i varijabilnosti na najvažnije obalne resurse. Cilj ove analize bio je dobivanje informacija koje pomažu društvu pri prilagodbi i smanjenju negativnih posljedica utjecaja naglih promjena. Temeljem ove analize može se provesti adekvatno prostorno planiranje, a sudionici skupa apeliraju na potrebu izrade ovakvog plana za sve obalne županije Republike Hrvatske.

Tijekom skupa, prikazani su izvrsni i inspirativni primjeri dobre prakse koji se primjenjuju u obrazovanju. Postoji veliki interes za obrazovanje mlađih naraštaja od strane mnogih prosvjetara i edukatora, no istaknuti su i problem pri prikupljanju sredstava za realizaciju specijaliziranih kurikuluma, tematskih radionica, laboratorijskog i terenskog rada. Stvorila se potreba za adekvatnim financiranjem takvih inicijativa, ali i umrežavanjem obrazovnih ustanova sa znanstvenicima i strukom vezanom za temu klimatskih promjena.

Nužno je da znanstvenici i dalje istražuju kako bi projekcije utjecaja klimatskih promjena bile što pouzdanije. Treba istraživati i na koje sve načine klimatske promjene djeluju na živi svijet i čovjeka kako bi se ublažili i izbjegli najgori scenariji.

Smatramo da je odgovornost političara na razvijanju politika koje će njihovim državama omogućiti da se prilagode klimatskim promjenama, podržavanju sudjelovanja svojih država u međunarodnim projektima ublažavanja klimatskih promjena te poticanju međunarodne suradnje koja uvažava činjenicu da su klimatskim promjenama najviše pridonijele razvijene države dok će posljedice tih promjena najviše osjetiti države u razvoju.

Apeliramo da javne ustanove koje upravljaju morskim zaštićenim područjima implementiraju bolju regulaciju ljudskih aktivnosti. Dobar primjer prakse koji treba slijediti je Nacionalni Park Kornati, koji kroz projekt SASPAS nastoji zaštiti životne zajednice morskog dna, s naglaskom na morske cvjetnice. Glavni cilj projekta je realizacija „ekoloških“ sidrišta u svih 19 uvala Nacionalnog parka te potpuna zabrana slobodnog sidrenja na ostalom području Parka.

Stihijski razvoj turističke djelatnosti, uz nekontroliranu obalnu izgradnju i prekomjeran komercijalni ribolov, trenutno su najdestruktivnije gospodarske grane, koje je nužno prilagoditi daljnjem razvoju naše države. Obzirom da je turistička djelatnost glavna gospodarska grana Republike Hrvatske, nastala je potreba za implementacijom održivog turizma u akcijski plan, u kojem je ujedno potrebno prikazati primjere dobre prakse i razmijeniti ideje s ciljem prilagodbe ove djelatnosti promjenama nastalim pod utjecajem klime.

Kao pojedinci također možemo i trebamo doprinijeti: smanjiti koliko god je moguće emisiju ugljičnog dioksida smanjenjem upotrebe automobila s benzinskim/dizelskim motorima i avionskog prijevoza, paziti na zagrijavanje/hlađenje domova te štititi zelene površine i u konačnici utjecati na političare. Klimatske promjene su nas već zahvatile, trebamo svi zajedno raditi na tome da im se što bolje prilagodimo i  što više ublažimo njihov utjecaj, smanjimo moguće štete i moguće ljudske žrtve.

 

 

DOPUNA ZAKLJUČAKA

 

  1. Promjene u globalnoj klimi prirodan su proces Zemljinih ciklusa, a klimatski parametri mijenjaju se na vremenskoj skali u rasponu od više tisućljeća, desetljeća, ali i u manjim vremenskim periodima. Međutim, od početka dvadesetog stoljeća, globalna temperatura zraka povisila se za 1 ⁰C, što se usko povezuje s ljudskim djelovanjem na klimu. Predviđa se da će do kraja ovog stoljeća globalna temperatura dodatno porasti za 2.3 – 4.7 ⁰C ukoliko se trend emisije stakleničkih plinova nastavi.

 

  1. Globalno stanje klime ima veliki utjecaj na morske ekosustave te su brojne nagle i poražavajuće promjene u njima izravno vezane za klimatske promjene. Pri procjeni utjecaja klime na mora i oceane, razmatraju se brojni parametri, među kojima je i varijabilnost morske razine. Od početka dvadesetog stoljeća, globalna razina morske vode porasla je za 20 cm. U novije vrijeme je u Sredozemlju i Jadranu zabilježeno ubrzavanje tog procesa. Predviđanje je da će se do kraja ovog stoljeća globalna morska razina dodatno podignuti za 59 – 97 cm, ako se sadašnji trend emisije stakleničkih plinova nastavi. Odličan primjer navedenog problema je grad Venecija, no poplavljivanje obalnih područja sve češće se opaža i diljem hrvatske obale.

 

  1. Šibensko-kninska županija je u svoje prostorno planiranje uvela i procjenu ranjivosti obale, a odnosi se na predviđanje utjecaja klimatskih parametara na sva obalna područja od interesa. Neophodno je uvesti procjenu ranjivosti za sve jedinice lokalne samouprave kako bi se dugoročno planirao daljnji razvoj svake obalne županije sukladno učinku klimatskih promjena.

 

  1. Primjer dobre prakse prikazao je otok Krk koji kroz djelovanje tvrtke Ponikve eko otok Krk d.o.o. gospodari otpadom na održiv način. Tvrtka je prva u RH prema sustavu odvojeno prikupljenog otpada, a glavni cilj je smanjenje emisije stakleničkih plinova. Shodno održivom razvoju otoka, koji uključuje razvoj elektromobilnosti, recikliranje „morske“ plastike i dr., otok Krk se razvija u smjeru prvog otoka bez otpada – „zero waste“ otoka u Sredozemlju.

 

  1. Klimatske promjene uvelike djeluju na dinamiku populacija morskih algi koje imaju važne ekološke uloge; djeluju kao stanište za brojne organizme te učinkovito skladište ugljika iz atmosfere. Populacije crvene koralinske alge (Lithophyllum byssoides), zajedno s makroalgama reda Fucales, samo su dva primjera algnih populacija pred kolapsom zbog podizanja razine mora, povišene površinske temperature, ali i utjecaja sluzavih nakupina koje narušavaju proces fotosinteze.

 

  1. Sluzave nakupine u moru koje u konačnici prekriju bentoske organizme posljedica su masovnog razvoja fitoplanktona. One negativno utječu na respiraciju te ishranu dubokomorskih koralja, a zabilježeno povišenje temperatura mora u dubljim slojevima narušava osnovne metaboličke funkcije ovih dugoživućih, ali iznimno osjetljivih životinja prilagođenih na stabilne okolišne uvjete. Veliki znanstveni napori u pokušaju umnožavanja crvene gorgonije (Paramuricea clavata) u sklopu projekta MERCES nažalost su završili s poražavajućim rezultatima. Naime, stagnacija vodenih masa 2018. godine kod Senja prouzročila je zadržavanje sluzavih nakupina u pokusnom polju što je posljedično zagušilo premještene gorgonije. Dinamika vodenih masa usko je povezana s globalnom klimom, a pojava sluzavih nakupina bilježi se sve češće.

 

  1. Biomasa želatinoznog planktona (režnjaci i rebraši) bilježi veliki porast u Sredozemlju tijekom posljednjeg desetljeća. Pojava invazivnog rebraša, morskog oraha (Mnemiopsis leidyi), koji se hrani zooplanktonom, bilježi se od 2016. godine, i njegove masovne pojave su utjecale na poremećaje u hranidbenoj mreži pelagijala i konačno u ribarstvu. U sjevernom Jadranu učestale su i masovne pojave režnajka, posebice morskih pluća (Rhizostoma pulmo) i mediteranske meduze (Cotylorhiza tuberculata), koje često sprječavaju ili ograničavaju ribolovne aktivnosti. Također, zavičajne vrste režnjaka, poput uhatog klobuka (Aurelia aurita), proživljavaju regionalno izumiranje (preostala je tek u Crnom moru), a njene populacije nadomještaju populacije izgledom gotovo jednake, ali genetski različite tropske vrste meduze – Aurelia solida. Porast srednje temperature mora i recentno osiromašenje Jadrana nutrijentima (oligotrofikacija) potencijalni su uzročnici restrukturiranja čitave zajednice planktona.

 

  1. Tropikalizacija Sredozemlja, pa tako i Jadrana, u sinergiji s lesepsijskim migracijama i antropogenim djelovanjem, glavni je uzročnik dramatične promjene sastava vrsta ihtiofaune. U Sredozemnom moru trenutno živi 188 egzotičnih vrsta riba, a istraživanje migracija pojedinih vrsta (srebrenopruga napuhača – Lagocephalus sceleratus, plavotočkasta trumpetača – Fistularia commersonii, tamna mramornica – Siganus luridus) ukazuje na uspješnu biološku invaziju Jadrana i potencijalnu ugrozu zavičajnih vrsta.

 

  1. Promjene abiotskih čimbenika uslijed klimatskih promjena utječu i na pojavu novih patogenih mikroorganizama u morskim ekosustavima, koji su desetkovali populacije brojnih školjkaša. Posljednja dva desetljeća bilježe se masovni pomori ekološki (plemenita periska – Pinna nobilis) i ekonomski (kunjka – Arca noae) značajnih vrsta. Povišene temperature mora negativno utječu na kondiciju jedinki, čime postaju osjetljivije na zarazu.

 

  1. Antropogeni utjecaj ubrzava učinak klimatskih promjena. Neodržive aktivnosti, poput onečišćenja mora gradskim i industrijskim otpadnim vodama, masovnog turizma i iracionalnog iskorištavanja mora i obale dovodi u opasnost brojna staništa i vrste. Savjeti znanstvenika za dugoročno održivo gospodarenje biološkim resursima često se kose s kratkoročnim, dugoročno neodrživim nastojanjima za razvoj gospodarskih aktivnosti (npr. turizam uzrokuje povećanu potražnju i potiče pojedince na štetna razmmišljanja poput „dok traje traje“, „kad, ako ne sad“, „ako ne ulovim ja, drugi će“).

 

  1. Podizanje razine mora utječe na eroziju plaža, a uklanjanje naplavina (banketa) morske cvjetnice Posidonia oceanica pospješuje taj izrazito negativan proces. Plaža Sakarun negativan je primjer utjecaja čovjeka na promjenu morfoloških karakteristika plaže koja predstavlja važan turistički resurs. Uklanjanjem banketa godišnje se izgubi približno 37 m3 sedimenta, dok se njegova godišnja proizvodnja procjenjuje na 14 m3. Potrebno je razmotriti primjerene mehanizme upravljanja banketima morskih cvjetnica i rebrendiranje plaže.

 

  1. Iskorištavanje abiotskih i prostornih resursa Jadrana treba pažljivo razmotriti, obzirom da takvi resursi nisu neograničeni. Gospodarske aktivnosti u Jadranu ostavljaju jasan trag na obnovljivim biološkim resursima, poput prekomjernog ribolova i onečišćenja. Migratorni biološki resursi ekosustava Jadrana nisu pod isključivom jurisdikcijom RH, već ih iskorištava veći broj zemalja, što regulaciju aktivnosti čini bitno složenijom. Međunarodne organizacije odgovorne za gospodarenje ovim resursima pri davanju preporuka ne sagledavaju ekosustav u cjelini (Ecosystem Based Management) i ograničavaju se na gospodarenje tek pojedinim vrstama (single-species management). Kratkoročno planiranje, želja za profitom i klimatske promjene ugrožavaju biološku ravnotežu ekosustava mora.

 

  1. Inicijativa „Znanstvenici za klimu“ u Hrvatskoj je prikupila više od 550 potpisa hrvatskih znanstvenika na Apel za sustavnu klimatsku akciju. Apel je rezultirao brojnim kontaktima s institucijama, suradnjom s udrugama civilnog društva te međunarodnoj suradnji sa srodnim organizacijama. Rad u sklopu Inicijative se nastavlja.

 

  1. Sve navedene promjene koje su uočene u zadnjih tridesetak godina imaju negativan utjecaj primarno na glavne gospodarske grane jadranskog područja, kao što su turizam, ribarstvo, pomorstvo, ali i zdravlje ljudi, te posljedično i na cjelokupnu ekonomiju RH. Stoga se provođenje aktivnije zaštite Jadranskog mora nameće kao nužnost i jedino rješenje za daljnji održivi razvoj. Za sve aktivne mjere zaštite potrebno je osigurati sredstva iz proračuna RH i javnih poziva EU, te odlučno uspostaviti program akcijskog plana monitoringa, istraživanja i zaštite Jadrana sa sustavom ekoloških kazni u gospodarstvu i rokom provedbe u razdoblju od 2023. do 2030. godine.

 

SUDIONICI SKUPA

 

  1. Akademik Mirko Orlić, Geofizički zavod „Andrija Mohorovičić“, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
  2. Dejan Kosić, ing.str., Ponikve eko otok Krk
  3. sc. Irena Ciglenečki, Institut Ruđer Bošković, Zavod za istraživanje mora i okoliša, Zagreb
  4. prof. dr. sc. Tatjana Bakran-Petricioli, Biološki odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
  5. Donat Petricioli, dipl. ing. biol., D.I.I.V. d.o.o za ekologiju voda, mora i podzemlja, Sali
  6. sc. Ljiljana Iveša, Institut Ruđer Bošković, Centar za istraživanje mora, Rovinj
  7. Andrea Bilajac, mag. oecol. et. prot. nat., Institut Ruđer Bošković, Centar za istraživanje mora, Rovinj
  8. Edi Gljušćić, mag. varst. nar., Institut Ruđer Bošković, Centar za istraživanje mora, Rovinj
  9. prof. dr. sc. Andrej Jaklin, Institut Ruđer Bošković, Centar za istraživanje mora, Rovinj
  10. sc. Davor Lučić, Sveučilište u Dubrovniku
  11. sc. Silvija Kipson, SEAFAN – obrt za znanstvene i stručne usluge, Zagreb
  12. sc. Manja Rogelja, Aquarium Piran, Univerza na Primorskem
  13. sc. Jakov Dulčić, Institut za oceanografiju i ribarstvo, Split
  14. sc. Milena Mičić, Aquarium Pula
  15. Žana Moslavac, univ. bacc. mariscient.
  16. Tamara Sović, mag. varst. nar.
  17. prof. dr. sc. Tomislav Šarić, Odjel za ekologiju, agronomiju i akvakulturu, Sveučilište u Zadru
  18. Ciril Mlinar, Water Cycle Institute, CICFILM PRODUCTION, Slovenija
  19. sc. Ivica Vilibić, Institut Ruđer Bošković, Zavod za istraživanje mora i voda, Zagreb
  20. prof. dr. sc. Petar Kružić, Zoologijski zavod, Biološki odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
  21. dr. sc. Kristina Pikelj, Geološki odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
  22. Matej Čief, Sveučilište Jurja Dobrile, Fakultet prirodnih znanosti u Puli
  23. sc. Ivana Zubak Čižmek, Sveučilište u Zadru, Odjel za ekologiju, agronomiju i akvakulturu
  24. sc. Vjekoslav Tičina, Institut za oceanografiju i ribarstvo
  25. Ines Haberle, mag. oecol. et. prot. nat., Institut Ruđer Bošković, Zagreb
  26. sc. Nikola Biliškov, Institut Ruđer Bošković, Zagreb
  27. sc. Maja Novosel, Biološki odsjek, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu
  28. Leo Šamanić, mag. prof. pouč. bio. et. chem., Prva riječka hrvatska gimnazija, Rijeka
  29. Marina Ništ, prof. biol., Agencija za odgoj i obrazovanje Zagreb, Podružnica Osijek
  30. Marica Kučan, prof. matematike i fizike, školski koordinator SEMEP-a, Pomorska škola Bakar
  31. Ivana Josipović Florijan, prof. biol. i kem., Prva sušačka gimnazija u Rijeci, Rijeka
  32. Marija Purgar, mag. prot. nat. et. amb., Institut Ruđer Bošković, Zagreb
  33. Tea Knapič, uni. dipl. biol., Prirodoslovni muzej Slovenije, Ljubljana
  34. Milvana Arko-Pijevac, dipl. ing. biol., Prirodoslovni muzej Rijeka
  35. sc. Robert Hofrichter, MareMundi Institut Krk

 

/by