Objave

6. izvještaj II. radne skupine IPCC-a – fatalizam ili poticaj?

6. izvještaj (AR6) II. radne skupine Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC) odnosi se na utjecaje klimatskih promjena te na ranjivost i prilagodbu. Njegov Sažetak za donositelje odluka je objavljen 27. veljače 2022., a uskoro očekujemo službenu objavu Tehničkog sažetka i, konačno, pune verzije izvještaja.

O izvještaju su već do sada ispisani nebrojeni kometari, a i u našoj je javnosti imao dosta odjeka. Odličan sažeti prikaz donosi Greenpeace Hrvatska. Nažalost, invazija Rusije na Ukrajinu, koja je započela tri dana prije objave Sažetka za donositelje odluka, zasjenila je sve vijesti, uključujući i ovu.

Taj izvještaj je izrazito fokusiran na interakcije spregnutih kompleksnih sustava, naime klimatskog sustava, ekosustava (uključujući bioraznolikost) i ljudskog društva. Te su interakcije temelj razumijevanja prisutnih i nadolazećih rizika koje donose klimatske promjene, degradacija ekosustava i gubitak bioraznolikosti. Osim toga, jedan od važnih fokusa ovog izvještaja je transformacija i tranzicija energetike i industrije, ekosustava, urbanih i ruralnih sustava te infrastrukture i, konačno, društva u cjelini. U odnosu na prethodne izvještaje, velika je novost prepoznavanje i uvažavanje različitih vrste znanja, razumijevanja i evaluacije procesa prilagodbe klimatskim promjenama te aktivnostima prema smanjenju rizika i ranjivosti. U tom smislu, ovaj IPCC-ev izvještaj razlikuje, prepoznaje i uvažava znanstveno razumijevanje, utemeljeno na objektivnim činjenicama na temelju mjerenja i računskih simulacija te urođeničko i lokalno znanje utemeljeno u tradiciji.

Interakcije među sustavima, rizici i projekcije budućnosti. Izvor: IPCC 2022.

 

 

 

 

No, što bismo istaknuli? Podaci, izneseni u ovom izvještaju, nisu ni najmanje povoljni. Stanje klimatskog i vezanih sustava je alarmantno i potrebna je radikalna akcija na svim razinama. To ne bi bilo ništa novo kad ne bi bilo potkrijepljeno ogromnom količinom znanstvenih podataka i, uostalom, kad ne bi dolazilo od strane tradicionalno preopreznog IPCC-a. Središnja IPCC-ova poruka je da klimatske promjene već sada uzrokuju velike štete i gubitke, i to ne samo prirodnim sustavime, nego i ljudskom društvu. Trendovi i simulacije pokazuju da će se te negativne posljedice zaoštriti. Izvještaj potcrtava i vrlo neugodnu činjenicu da, čak i ako odmah poduzmemo radikalne rezove emisija ugljikovog dioksida i ostalih stakleničkih plinova, klimatske promjene će uzrokovati velike štete. Doista, ovaj izvještaj nije lagano štivo, osobito ne štivo prije spavanja, i to najmanje zbog velikog volumena. No, kao što klimatska znanstvenica Katherine Hayhoe ističe: “Bez toliko visoke razine rigorozne istorazinske recenzije i sveobuhvatne sinteze, kako bismo mogli očekivati od donositelja odluka da razumiju što je sve dovedeno u pitanje te da reagiraju hitnim političkim mjerama, donesene kroz rasprave koje nadilaze stranačke razlike?”

Ipak, izvještaj pokazuje da i dalje imamo prostora za akciju, koja može dovesti do pozitivnih ishoda. Iz njega je jasno da nije vrijeme za defetističko napuštanje nade. No, nada sama po sebi nije jamstvo bolje budućnosti. Bolja budućnost se gradi na temelju shvaćanja da su važna naša djela. Nalazimo se u trenutku kad je to shvaćanje važnije nego ikad. Od načina na koji proizvodimo našu hranu i planiramo naše gradove, sve do načina na koji štitimo naše najvrjednije ekosustave i osiguravamo prava najranjivijih sastavnica društva, ali i domorodačkih naroda i lokalnih zajednica, IPCC u ovom izvještaju jasno ukazuje na potencijal za prilagodbu naših gospodarstava i društava i njihovo povećanje otpornosti na te prijetnje koje su već tu ili se pojavljuju. To se ne može postići tek nastojanjem smanjenja emisija, nego i radom u suradnji s prirodom i svim sastavnicama globalnog društva, na svim razinama i kroz solidarnost.

/by

Pabirci misli u predvečerje COP-a

Pariz, 2015. (izvor: FOEE)

Večeras počinje još jedan COP, 26. po redu. To uglavnom znaju svi, osobito oni koji su iskreno ili deklarativno zabrinuti zbog klimatskih promjena, kao što to znaju i svi oni fosilni lobisti, koji se slijevaju u Glasgow.

Od te se konferencije očekuje mnogo, ona je iz mnogo razloga od ključnog značenja, jedna vrsta račvanja puteva, tako da će se već nakon nje znati hoćemo li nastaviti s onom “druže profite, mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo” ili ćemo ipak skrenuti na neki od slabije utabanih puteva. Nastavak ovom prvom, business-as-usual opcijom, je jurnjava superautocestom, koja sigurno završava dubokom provalijom. Skretanje na slabije utabane ili potpuno neutabane puteve, koji zahtijevaju puno sporije kretanje, sa stalnim preispitivanjem koraka, vodi u budućnost koja postoji – ti putevi su slabiji i sporiji, ali su održivi.

COP ili Konferencije stranaka su konferencije na najvišoj međunarodnoj razini. Iako postoje COP-ovi o različitim temama, ovaj, koji je posvećen klimatskim promjenama, je najvažniji. Klimatski se COP-ovi na godišnjoj razini održavaju unutar UN-ove okvirne konvencije o klimatskim promjenama (UNFCCC), a okupljaju predstavnike država, ali i regionalnih te nevladinih organizacija. Radi se, dakle, o konferencijama na najvišoj međunarodnoj razini, na kojima se donose ključne odluke o klimatskim promjenama, što su smjernice za donošenje politika na nižim razinama, dakle na razinama država i državnih saveza. Iako su te konferencije u svojoj povijesti iznjedrile doista važne smjernice, među kojima su široj javnosti najpoznatiji Kyotski protokol 1997. i Pariški sporazum 2015., znamo i da su, zbog njihove važnosti, te konferencije i nezaobilazno stjecište lobista velikih kompanija kompanija. Mnogi komentari zato govore kako se najvažnije odluke na COP-ovima ne donose u konferencijskim dvoranama, nego u hodnicima. To je, dakle, osim političkih diskusija, pozornica korupcije na najvišoj razini, korupcije koja je u pozadini svima jasne činjenice nedostatka ambicije, ali često i krive usmjerenosti klimatske akcije. Ta visokorazinska korupcija je u temelju svih tih razočaravajućih COP-ova. Zato su COP-ovi redovito popraćeni masovnim prosvjedima, a ulice gradova u kojima se te konferencije održavaju, za vrijeme COP-ova su prekrivene šarenom masom ljudi iz doslovno cijelog svijeta, koji zahtijevaju ozbiljno suočavanje s klimatskom krizom. To je popraćeno i prosvjedima diljem svijeta. Tako će se ove godine i u Zagrebu održati Marš za opstanak 12. studenog (na kojega pozivam sve čitatelje).

Od 26. izdanja COP-a međunarodna javnost puno očekuje. Nedavno je izašao novi (6. po redu) izvještaj 1. radne skupine Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC), koji je alarmantan i jasnije nego ikad do sada ukazuje na to da je ljudsko djelovanje glavni uzročnik aktualnih klimatskih promjena te koji, na temelju najboljih raspoloživih znanstvenih spoznaja, upućuje na hitnost u donošenju ispravnih odluka, koje u svojoj provedbi moraju obuzdati trend klimatskih promjena i obuzdati ga, kako bismo sveli globalno zatopljenje na prihvatljivu razinu, a ona je najviše do +2 °C u odnosu na predindustrijsko doba. Dakle, čak i u svojoj znatno razblaženoj, službenoj inkarnaciji, taj dokument poziva na hitnu, neodgodivu akciju. Do sada su aktualne klimatske promjene uzrokovale zagrijavanje u iznosu +1,2 °C (ili +1,3 °C, ovisno o izvoru), a nalazimo se na putu +3 °C, s mogućnošću da on dovede i do +5 °C. Nakon svih velikih riječi na dosadašnjim konferencijama, naša civilizacija nije skrenula s putanje najgorih klimatskih scenarija. U tom kontekstu, ali i kontekstu Pariškog sporazuma te sve očitijih, već sada katastrofalnih posljedica klimatskih promjena, međunarodna javnost doista od Glasgowa očekuje mnogo toga, a prije svega vrlo konkretna, ambiciozna i predana klimatska akcija u skladu s najboljim raspoloživim znanstvenim spoznajama. U svojim komentarima, mnogi vodeći klimatski znanstvenici upozoravaju da nam je, s obzirom na stanje klimatskih promjena, Glasgow vjerojatno posljednja prilika da zaokrenemo katastrofalni trend na kojem se nalazimo. Nažalost, poučeni poviješću COP-ova, javnost je i vrlo rezervirana u svom optimizmu. Upitana koliko je optimistična u vezi Glasgowa, Greta Thunberg je odgovorila:

Nakon toliko COP-ova i tolikih protokola, sporazuma i drugih odluka ništa se doista nije promijenilo u odnosu na prethodne godine. Čelnici će reći ‘mi ćemo učiniti ovo i mi ćemo učiniti ono, mi ćemo udružiti naše snage i postići ovo’, a na kraju oni neće učiniti ništa. Možda će učiniti neke simbolične stvari kroz kreativno računovodstvo, a to će biti stvari koje zapravo nemaju veliki utjecaj. Možemo imati koliko god želimo COP-ova, ali iz toga neće izaći ništa stvarno.

Korupcija na najvišoj međunarodnoj razini te novi oblici poricanja klimatske krize, bojim se, i dalje imaju prevelik, prevladavajući utjecaj i to bi nas moglo odvesti u ponor prema kojemu jurimo. I nije baš da je to samo moj strah, zapravo i neki od najboljih klimatskih znanstvenika govore da je kolaps civilizacije zapravo najizgledniji ishod. Ipak, još uvijek se držimo slamke spasa. Uostalom, i kad su iz Pandorine kutije izašla sva zla, na njenom je dnu ostala nada. Možda i jesmo dosegli to dno i vrijeme je da objeručke uhvatimo nadu i konačno stupimo u akciju, kakvu zahtijevamo.

COP-26 u Glasgowu treba shvatiti krajnje ozbiljno i nadam se da visoke delegacije, koje će se sastati u Glasgowu, shvaćaju ozbiljnost situacije. Novi izvještaj IPCC-a je vrlo jasan, znanstvenici su tu zapravo jasniji nego ikad do sada – zahtijeva se vrlo ambiciozna, fokusirana, koherentna klimatska akcija. Mjere ublažavanja, prilagodbe i povećanja otpornosti prema klimatskim promjenama  moraju biti radikalne, ali svako daljnje odgađanje akcije radikalizira te mjere i poskupljuje ih. Cijena klimatske akcije je visoka. No, cijena, koju ćemo zbog njenog odgađanja ili krivog usmjeravanja plaćati u budućnosti neusporedivo je viša i ne mjeri se samo u novcu, nego i milijunima ljudskih života i nepovratnoj degradaciji okoliša. UNFCCC je objavio svoj Zbirni izvještaj trenutno dostavljenih nacionalno određenih doprinosa stranaka. Nacionalno određeni doprinosi, ili NDC -i, način su na koji se stranke obvezuju na klimatske akcije prema Pariškom sporazumu. Svaka zemlja formulira svoj NDC na temelju svojih jedinstvenih nacionalnih okolnosti, s očekivanjem da će NDC -i s vremenom postati ambiciozniji. Jedan od ciljeva Glasgowa je ozbiljna diskusija nalaza tog izvještaja.

Kao i na svakom COP-u, i u Glasgowu će se raspravljati o financiranju klimatske akcije. Financije su ključne za provedbu globalnih klimatskih ciljeva, a i pokretačka sila za razvojne ciljeve. Ispunjavanje oba zahtjeva zahtijeva od razvijenih zemalja da podrže prelazak zemalja u razvoju na energiju s niskim udjelom ugljika. Prema odlukama COP-a održanog u Coppenhagenu 2009. svake godine se trebalo mobilizirati 100 milijardi američkih dolara za financiranje klime, počevši od 2020., što je temelj čitavog međunarodnog sustava financiranja klime. Razlike u načinu na koji razvijene zemlje izvještavaju o svojim financijskim naporima zakomplicirale su procjenu njihovog napretka prema tom cilju. Stranke se ne slažu u pogledu prave ravnoteže javnih i privatnih financija, te u mjeri u kojoj bi javno financiranje klime trebalo biti dodatak drugim obvezama financiranja razvoja. U svakom slučaju, cilj od 100 milijardi američkih dolara nije ispunjen, a njegovo ispunjenje će biti jedna od hitnih tema na 26. COP-u, posebno s programom dugoročnih financija (LTF) za praćenje tih financijskih tokova koji je trebao biti okončan 2020. Stranke će ovdje pokušati postići ono što nisu uspjele na COP-u u Madridu i dogovoriti aranžman za te mjere nakon 2020. Mogli bi izabrati nastavak LTF -a, dodijelivši mu ulogu prema Pariškom sporazumu, ili ga zamijeniti nečim novim. Također bi se jednostavno mogli osloniti na financijske aranžmane usvojene prema Pariškom sporazumu, koji uključuju mnoge proceduralne i materijalne elemente LTF -a. S obzirom na to da je sada obveza od 100 milijardi američkih dolara nastavljena do 2025., stranke će također morati odlučiti hoće li usvojiti ambiciozniji financijski cilj za razdoblje nakon 2025. godine. Trgovanje emisijama će također biti važna tema 26. COP-a. Tržišta ugljika diljem svijeta posljednjih su godina doživjela značajno povećanje obujma trgovanja jer tvrtke i države nastoje profitirati od smanjenih emisija. Iskorištavanje tog tržišta smatra se ključnim za postizanje ciljeva Pariškog sporazuma. Zato 6. članak Pariškog sporazuma dopušta strankama da usvoje dobrovoljne suradničke pristupe u postizanju svojih NDC -a. Nosilac dobrovoljne tržišne suradnje prema članku 6. bit će „međunarodno preneseni ishodi ublažavanja“ ili ITMO. Ovi ITMO -i predstavljaju smanjenje globalnih emisija postignuto u jednoj zemlji, a zatim se trguju u drugoj zemlji kako bi se računali u NDC zemlje kupca. Kritika trgovanja emisijama dovodi u pitanje zadovoljavaju li ti projekti predviđena smanjenja. Oni koji zagovaraju strožu metodologiju za odobravanje projekata u skladu sa SDM-om žele da se ti stari ugljični krediti povuku. Ako se to dogodi, zemlje koje su u dobroj vjeri trgovale emisijama mogle bi ostati kratkih rukava. To se također odnosi na pitanje dvostrukog obračunavanja, koje članak 6. zabranjuje. Kako bi se izbjeglo dvostruko računanje, zemlje domaćini projekta unose „odgovarajuće prilagodbe“ u smanjenja emisija. No, zasebna odredba članka 6. unijela je nejasnoće po tom pitanju, a neke stranke žele tržišna pravila koja učinkovito dopuštaju dvostruko računanje za zemlje domaćine. U tom je protivljenju posebno uporna EU. Rješavanje tog problema i njime uzrokovanih zastoja jedan je od važnih ciljeva 26. COP-a.

Nedavno sam sudjelovao na sastanku s premijerom Plenkovićem, na kojem se trebao odigrati samo Klimatski kolaž. Ipak, iskoristio sam tu priliku kako bih pokušao adresirati upravo ta visoka očekivanja. Uime znanstvenika, pozvao sam njega i cijelu delegaciju koju predvodi na krajnju ozbiljnost. No, rekao sam i da želje nas samih, kao znanstvenika, nisu toliko važne koliko su važne nade cijele naše, ali i međunarodne javnosti, koje su usmjerene na uspješnost 26. COP-a. Posebno sam istaknuo da svaki političar, koji se nađe u Glasgowu, mora imati na umu da će odluke te konferencije imati značajan, odlučujući utjecaj na živote nadolazećih generacija i neka u svakom trenutku imaju na umu tu činjenicu. Mnogi, neusporedivo važniji i utjecajniji ljudi, također zahtijevaju uspjeh COP-a.

Pratit ću zbivanja na COP-u, sa strepnjom, ali i s nadom. Uostalom, na kocki nije ništa manje nego sve.

/by

Razgovor o klimi na radiju Rojc

Danas je Nikola Biliškov nastupao u emisiji EkoRojc pulskog radija Rojc danas. U razgovoru s Branimirom Slijepčevićem – Bradom obrađene su mnoge teme vezane uz klimatske promjene, s osobitim naglaskom na novi izvještaj 1. radne skupine IPCC-a. Cijelu emisiju možete poslušati na Mixcloudu radija Rojc.

/by

Pitanja institucijama zakonodavne i izvršne vlasti povodom izlaska AR6 1. radne skupine IPCC-a

Upravo smo Vladi, Uredu predsjednika, Saborskom odboru za zaštitu okoliša, Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja te medijima poslali sljedeći dopis povodom izlaska 6. izvješća 1. radne skupine Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC-a).

Poštovani,

povodom izlaska 6. izvješća 1. radne skupine Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC-a), a s obzirom na klimatske aktivnosti službene RH, koje smo više puta ocijenili nedovoljnima (uz određene iznimke), slobodni smo vam uputiti niz pitanja, kategoriziranih prema ključnim porukama tog izvješća. Od svih adresiranih institucija zahtijevamo odgovore u pisanom obliku.

Inicijativa Znanstvenici za klimu – Hrvatska nastala je na temelju Apela znanstvenika RH za sustavnu klimatsku akciju, kojega je potpisalo preko 550 hrvatskih znanstvenika svih profila i disciplina, koji djeluju u našoj zemlji i inozemstvu. Apel je u siječnju 2020. uručen Vladi RH, Uredu predsjednika, Saboru i Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja. U skladu s tim Apelom, ali i u skladu s našim temeljnim poimanjem društvene uloge znanstvenika te njihove odgovornosti u usmjeravanju i oblikovanju djelovanja temeljenog na najboljim raspoloživim znanstvenim spoznajama, osjećamo se dužnima upozoriti na krajnju ozbiljnost izvješća IPCC-a te još jednom zahtijevati sustavno i usklađeno djelovanje svih institucija zakonodavne i izvršne vlasti RH, svake u okvirima svojih nadležnosti. Smatramo to dužnošću svih nas, i to ne samo prema našoj zemlji, nego i čovječanstvu u cjelini, osobito prema nadolazećim generacijama.

Integralno izvješće IPCC-a i sažetak za donositelje odluka nalazi se ovdje: https://www.ipcc.ch/report/ar6/wg1/#TS

U prilogu vam još jednom šaljemo i naš Apel za sustavnu klimatsku akciju, zajedno s potpisima znanstvenika.

Kao što smo više puta naglasili i u samom Apelu, stojimo vam na raspolaganju.

 

Ključne poruke 6. izvješća 1. radne skupine IPCC-a i pitanja:

A Trenutno stanje klime

Poruka A.1. Nedvojbeno je da su ljudskim utjecajem zagrijane atmosfera, ocean i kopno. To je uzrokovalo široko rasprostranjene i brze promjene u atmosferi, oceanu, kriosferi i biosferi.

Komentar: Ni Hrvatska nije izuzeta iz klimatskih promjena. Štoviše, klimatska je kriza sve izraženija u našoj zemlji. Istina je da je Hrvatska malena zemlja, čije su emisije ugljikovog dioksida u apsolutnim vrijednostima zanemarive u odnosu na neke druge zemlje. No, što se tiče emisija po glavi stanovnika, vidimo da nismo nimalo nevini. Mi jesmo mala zemlja, ali u globalnom kontekstu smo dužni preuzeti svoj dio odgovornosti. Štoviše, u tom se kontekstu treba prisjetiti i da smo geografski smješteni u sredozemnom bazenu, koji je prepoznat kao jedna od globalnih ‘vrućih točaka’, o čemu je posebno detaljno izvjestila Unija za Mediteran (UfM) 2020. godine.

 

Poruka A.2. Razmjeri recentnih promjena klimatskog sustava u cjelini te trenutno stanje mnogih aspekata klimatskog sustava su bez presedana tijekom mnogih stoljeća pa i mnogih tisućljeća.

Komentar: U Hrvatskoj svjedočimo poremećajima mnogih aspekata klimatskog sustava, koji narušavaju način života, na kakvog je naše stanovništvo naviknuto. Osobito se to odražava na poljoprivredu, ali i mnoge druge grane gospodarske djelatnosti. Tigrasti komarci su odavno sasvim uobičajena pojava, a oni su samo jedna od mnogih invazivnih vrsta što negativno utječu na zdravstvo, ali i bioraznolikost. Predviđaju se sve češće i dulje suše, koje u perspektivi vode dezertifikaciji. Razina mora zamjetno raste, što već sada ugrožava plodnu deltu Neretve. Ne obuzdamo li klimatske promjene, migracije će se zaoštriti i eksplodirati. Projekcije investicijskih banaka pokazuju da će klimatske promjene uzrokovati značajne migracije stanovništva iz mediteranskih zemalja, uključujući i RH.

 

Poruka A.3. Klimatske promjene izazvane ljudskim djelovanjem već utječu na mnoge vremenske i klimatske ekstreme u svim regijama svijeta. Dokazi o uočenim promjenama u ekstremima kao što su toplinski valovi, obilne oborine, suše i tropski cikloni, a osobito njihovo pripisivanje ljudskom utjecaju, ojačali su od Petog izvješća (AR5).

Komentar: Klimatske promjene su već do sada uzrokovale zagrijavanje Sredozemlja za +1,5 °C u odnosu na predindustrijsko doba. Najzornije posljedice su povećanje učestalosti obilnih oborinskih događaja, koji su uzrokovali poplave, intenzivne i dugotrajne suše, dugotrajni, sve učestaliji i vrlo intenzivni toplinski valovi, koji dovode do obaranja temperaturnih ekstrema. Požari, poplave, zaslanjenje riječnih ušća, zamjetno narušavanje morske i kopnene bioraznolikosti, tek su neke od posljedica klimatske krize u koju smo duboko uronili.

 

Poruka A.4. Unaprijeđeno poznavanje klimatskih procesa, paleoklimatski dokazi te odzivi klimatskog sustava na rastuće radijativno forsiranje daje najbolju procjenu klimatske osjetljivosti u iznosu od 3 °C, s užom raspodjelom u odnosu na procjenu iznesenu u AR5.

Komentar: Na području RH, ali i izvan nje djeluju vrhunski znanstvenici, koji se posredno ili neposredno bave klimatskim promjenama, njihovim uzrocima, kao i utjecajima na prirodu, okoliš, društvo, gospodarstvo, financije, sigurnost itd. Mnogi od tih znanstvenika su uključeni u djelovanje međunarodnih organizacija i tijela poput IPCC-a. Smatramo da je njihovo akumulirano znanje, kao i njihovi kontakti, od neprocijenjive vrijednosti.

Pitanja i zahtjevi uz A:

  1. Koji će koraci, u kojem roku te korištenjem kojih resursa biti detaljno istraženi utjecaji klimatskih promjena na RH, u lokalnom, ali i regionalnom te globalnom kontekstu?
  2. Kollike su dosadašnje prirodne, financijske i socijalne štete uzrokovane klimatskim promjenama? Koji su planovi za smanjenje tih šteta u budućnosti?
  3. Zahtijevamo detaljno popisivanje dosadašnjih klimatskih promjena na području RH, uz njihovo dovođenje u širi geografski kontekst. Tome treba pridodati i kratkoročne i dugoročne projekcije promjena u budućnosti.
  4. Kad će, u kolikoj mjeri te na koje načine, institucije zakonodavne i izvršne vlasti u procese donošenja klimatski relevantnih odluka iskoristiti znanstvenike, čija su istraživanja posredno ili neposredno usmjerena prema različitim aspektima klimatskih promjena i klimatske krize?

 

B Moguće klimatske budućnosti

Poruka B.1. Svi razmotreni emisijski scenariji pokazuju da će globalna površinska temperatura nastaviti rasti najmanje do sredine XXI. stoljeća. Globalno zagrijavanje od 1,5 °C i 2 °C će biti premašeno tijekom XXI. st. ako u narednim desetljećima ne dođe do radikalnih redukcija emisija ugljikovog dioksida (CO2) i ostalih stakleničkih plinova.

Komentar: Istina je da je Hrvatska malena zemlja, čije su emisije ugljikovog dioksida u apsolutnim vrijednostima zanemarive u odnosu na neke druge zemlje. Na globalnoj razini, Hrvatska doprinosi tek s 0,05% emisija CO2. No, što se tiče emisija po glavi stanovnika, one iznose 4,61 t CO2 po stanovniku (podatak Svjetske banke za 2019.), dok je globalni prosjek 4,48 t CO2 po stanovniku (podatak Svjetske banke za 2018.). Hrvatska jest mala zemlja, ali u globalnom kontekstu smo dužni preuzeti svoj dio odgovornosti.

 

Poruka B.2. Mnoge promjene u klimatskom sustavu se pojačavaju zbog neposrednog utjecaja globalnog zatopljenja. One uključuju povećanje učestalosti i intenziteta ekstremnih vrućina, morskih toplinskih valova te obilnih oborina, poljoprivrednih i ekoloških suša u nekim regijama te udjela intenzivnih tropskih ciklona, kao i smanjenja Arktičkog leda, snježnog pokrova i permafrosta.

Komentar: Kao što smo već komentirali, klimatske promjene već sada imaju znatan negatiivan utjecaj na mnoge aspekte gospodarske djelatnosti, ali i zdravstva te stanja okoliša i prirode u Republici Hrvatskoj.

 

Poruka B.3. Predviđa se da će produljeno globalno zatopljenje dovesti do intenziviranja globalnog kruženja vode, uključujući njegovu varijabilnost, globalnu monsunsku precipitaciju i razmjere vlažnih i sušnih događaja.

Komentar: Sve navedene promjene su već sada vrlo evidentne na području Republike Hrvstake, s perspektivom intenziviranja u bliskoj budućnosti.

 

Poruka B.4. U scenarijima se s rastućim emisijama CO2 predviđa smanjenje učinkovitosti oceanskih i kopnenih odljeva ugljika s obzirom na usporenje akumulacije CO2 u atmosferi.

Komentar: Iako se ovdje radi o globalnom aspektu emisija, Hrvatska, kao dio svijeta, doprinosi i stoga mora preuzeti dio odgovornosti. 

 

Poruka B.5. Mnoge promjene uzrokovane prošlim i budućim emisijama stakleničkih plinova su nepovratne kroz stoljeća i tisućljeća, a to se osobito odnosi na promjene u oceanu, ledenim plohama i globalnoj razini mora.

Komentar: Iako se ovdje radi o globalnom aspektu emisija, Hrvatska, kao dio svijeta, doprinosi i stoga mora preuzeti dio odgovornosti. 

Pitanja i zahtjevi uz B:

  1. Što Hrvatska namjerava poduzeti kako bi smanjila svoje emisije CO2 po glavi stanovnika?
  2. Zahtijevamo kvantificiranje utjecaja aktivnosti RH na globalne aspekte klimatskog sustava te na osmišljavanje mjera minimizirnja tih utjecaja.

 

C Klimatske informacije za procjenu rizika i regionalnu prilagodbu

Poruka C.1. Prirodni pokretači i interna varijabilnost će oblikovati ljudskim djelovanjem uzrokovane promjene, osobito na regionalnim razinama i u bliskoj budućnosti, s malim učinkom na stoljetno globalno zatopljenje. Te modulacije je važno uzeti u obzir u planiranju čitavog raspona mogućih promjena.

Komentar: Klimatska varijabilnost je već sada znatno narušena na razini RH te se očekuje daljnje intenziviranje tih poremećaja, što posljedično dovodi do povećanja nepredvidljivosti vremenskih prilika, kao i znatnog povećanja vezanih rizika te šteta. To se odražava na kvantitativne parametre, ali i na neposredan osjećaj ljudi koji žive od poljoprivrede i drugih djelatnosti koje su neposredno ovisne o klimatskoj varijabilnosti.

 

Poruka C.2. Uz daljnje globalno zatopljenje, predviđa se da će se u svakoj regiji događati sve više istodobnih i višestrukih promjena u pokretačima klimatskih utjecaja. Promjene u nekoliko pokretača klimatskih utjecaja bile bi raširenije pri zatopljenju od 2 °C u odnosu na 1,5 °C te još raširenije i izraženije pri višim razinama zatopljenja.

Komentar:  U tom je kontekstu, kao mediteranska zemlja, Hrvatska posebno osjetljiva, što je detaljno elaborirano u izvještaju UfM-a iz 2020. godine te u proizlazećim dokumentima, koji se specifičnije odnose na Hrvatsku.

 

Poruka C.3. Ne mogu se isključiti ishodi male vjerojatnosti, poput kolapsa ledenog pokrova, nagle promjene cirkulacije oceana, neki složeni ekstremni događaji i zagrijavanje znatno veće od procijenjenog, vrlo vjerojatnog raspona budućeg zagrijavanja. Oni su također dio procjene rizika.

Komentar:  Vrlo je važno prepoznati ulogu Hrvatske u tim globalnim procesima te kvantificirati utjecaje.

Pitanja i zahtjevi uz C:

  1. Zahtijevamo osnivanje znanstvenog kriznog stožera, čija bi uloga bio transfer najboljih raspoloživih znanstvenih spoznaja s područja klimatskih promjena u učinkovite klimatske politike.
  2. Na koji način i u kojem roku će RH kvantificirati poremećaje varijabilnosti svih aspekata klimatskog sustava te posljedica tih poremećaja?
  3. Koje će mjere biti donesene na temelju spoznaja nastalih u okviru djelovanja pod (b)?
  4. Na koji način će se nadoknađivati štete uzrokovane klimatskim promjenama?
  5. Zahtijevamo i hitno ukidanje svih oblika pogodovanja energetici i prometu temeljenom na fosilnim gorivima, kroz pravednu, ali rapidnu i odlučnu transformaciju energetskog i prometnog sektora. To se odnosi na sva fosilna goriva: ugljen, naftnu i njene derivate, kao i plin.

 

D Ograničavanje budućih klimatskih promjena

Poruka D.1. Iz perspektive prirodnih znanosti, ograničavanje globalnog zatopljenja uzrokovanog ljudskim djelovanjem na određenu razinu zahtijeva ograničavanje kumulativnih emisija CO2, dostizanje barem neto nulte emisije CO2, zajedno s radikalnim smanjenjem emisija drugih stakleničkih plinova. Radikalno, brzo i trajno smanjenje emisija metana također bi ograničilo učinak zagrijavanja koje je posljedica smanjenja onečišćenja aerosolima i poboljšalo bi kvalitetu zraka.

Komentar: Prepoznajemo, pratimo i pozdravljamo sve pozitivne institucionalne korake. Međutim, i dalje su ti koraci nedovoljno odlučni te ih karakterizira nedostatna ambicija i posvećenost. Republika Hrvatska ima službenu analizu klimatskih promjena u razdoblju od 1960. do 2010. godine, kao i neke neslužbene analize (npr. onu izrađenu u okviru projekta Meteoadriatic). Također, RH redovito (iako ponekad uz kašnjenja, na koja smo također ukazivali) podnosi nacionalna izvješća prema Okvirnoj konvenciji UN-a o promjeni klime (UNFCCC), koja sadrže i klimatske scenarije i procjene ranjivosti po sektorima te mjere prilagodbe. Dakle, barem djelomični podaci postoje, ali dolazi do znatnih problema pri pretakanju tih podataka u propise. Tijekom zadnjih godina donesen je čitav niz dokumenata i propisa, čije smo donošenje nastojali pratiti i trudili smo se reagirati na njih. Nažalost, u svemu tome nalazimo vrlo malo prave ambicije, kakva nam je potrebna kako bismo se pravilno i dovoljno snažno oduprijeli klimatskim promjenama, čije posljedice naša zemlja već dugo osjeća, a svake godine su njihove posljedice sve ozbiljnije.

 

Poruka D.2. Scenariji s niskim ili vrlo niskim emisijama stakleničkih plinova (SSP1-1.9 i SSP1-2.6) dovode do vidljivih učinaka na koncentracije stakleničkih plinova i aerosola u roku od nekoliko godina, te na kvalitetu zraka, u odnosu na scenarije visokih i vrlo visokih emisija stakleničkih plinova (SSP3-7.0 ili SSP5-8.5). Prema tim kontrastnim scenarijima, uočljive razlike u trendovima globalne površinske temperature počele bi izlaziti iz prirodnih varijacija unutar 20-ak godina, a tijekom duljih vremenskih razdoblja za mnoge druge klimatske utjecaje (visoka pouzdanost).

Komentar: Iako se ovo odnosi na globalne trendove,  važno je u tom kontekstu kvalitativno prepoznati te kvantificirati utjecaje RH. U tome ključnu ulogu moraju odigrati znanstvenici iz područja geofizike, specifično atmosferske fizike, meteorologije i klimatologije te se očekuje intenzivan transfer njihovih spoznaja u učinkovite klimatske politike.

Pitanja i zahtjevi uz D:

  1. Zahtijevamo hitno preispitivanje svih klimatski relevantnih propisa, strategija i planova te njihovo usklađivanje sa zahtjevima 6. izvješća IPCC-a. Taj zahtjev se odnosi na sve razine, od lokalne do državne.
  2. U kojoj mjeri te na koji način institucije zakonodavne i izvršne vlasti namjeravaju uključiti znanstvenike relevantne ekspertize u procese donošenja odluka, usmjerenih prema kvalitetnim i učinkovitim klimatskim politikama
/by

U susret klimatskoj konferenciji COP26 – online panel rasprava

U ponedjeljak 29. ožujka od 14 do 16 h će, posredstvom Youtubea biti održana online panel rasprava pod naslovom “U susret klimatskoj konferenciji COP26”. Radi se o jednom od završnih događaja u okviru projekta financiranog od strane Veleposlanstva Velike Britanije u Hrvstakoj, koji upravo provodimo u partnerstvu s udrugom Tatavaka, francuskom organizacijom La Revolution Albatros i manchesterskom organizacijom Carbon Literacy.

Panel će biti usmjeren na nadolazeću UN-ovu središnju klimatsku konferenciju COP26, koja će se održati u studenom ove godine u Glasgowu. Svrha rasprave je približiti javnosti očekivanja od te konferencije, osobito u kontekstu aktualnih trendova klimatskih promjena, ali i Pariškog sporazuma, EU zelenog plana te drugih međunarodnih političkih smjernica, kao i domaćih politika ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama. U tom smislu, bit će razmotren i regionalni te globalni kontekst Hrvatske. Očekujemo da će biti posebno zanimljivo čuti ljudsko-pravne aspekte klimatske krize.

Panelisti:

  • Jelena Puđak (Znanstvenici za klimu – Hrvatska, Institut za društvena istraživanja Ivo Pilar)
  • Krešo Pandžić (Državni hidrometeorološki zavod, kontakt osoba IPCC-a za Hrvatsku)
  • Tena Šimonović Einwalter (pučka pravobraniteljica)
  • Maja Hasanbašić (ured pučke pravobraniteljice)
  • Luka Tomac (predsjednik Zelene akcije)
  • Mladen Domazet (Institut za političku ekologiju)

Pozivamo vas da nam se pridružite na panelu i veselimo se popratnoj raspravi.

/by