U organizaciji Odjela za prehrambenu tehnologiju Sveučilišta Sjever te projekta PERSPIRE Instituta Ruđer Bošković sufinanciranog iz Europskog fonda za regionalni razvoj, ove godine je 15. i 16. listopada održana prva međunarodna znanstvena konferencija Hrana i klimatske promjene. Konferencija je održana u Koprivnici uz podršku International Association of Dietary Nutrition and Safety (IADNS) (stranica konferencije https://perspire.eu/medunarodna-znanstvena-konferencija-hrana-i-klimatske-promjene/).
Konferencija je dala pregled interesa prvenstveno hrvatskih znanstvenika, inženjera i tehnologa jer „od polja do stola“ uključuje razne stručnjake, od bazične znanosti do konkretne primjene. Konferencija je bila hibridna pa su bili uključeni sudionici sa četiri kontinenata, i sudjelovanje je bilo besplatno što je omogučilo da skup bude dostupan i široj javnosti.
Na početku, u sklopu sekcije Legislativa predstavljena je hvalevrijedna klimatska politika grada Koprivnice (zgrade unutar kampusa Sjever su građene kao energetski pasivne, postoje ili se otvaraju projekti za gradnju pasivnih kuća, upotrebu otpadnih voda za grijanje, solarne elektrane, recikliranje biootpada u organska gnojiva, postoje eko-vrtovi, besplatni gradski električni autobusi). U predavanju iz Ministarstva poljoprivrede Hrvatske predstavljen je niz postojećih mjera za poticanje razvoja agronomije prema klimatski neutralnom smjeru u sklopu projekta Europske unije – Integrirani administrativni i kontrolni sustav (IAKS; Integrated Administration and Control System,) za ruralni razvoj. Napredak je ocijenjen zadovoljavajući, a u toku je i priprema novog strateškog plana Hrvatske za razdoblje 2023. – 2027.
Današnja proizvodnja hrane iznosi 25 % emisija stakleničkih plinova koji uzrokuju porast globalne temperature i klimatske promjene. One donose i učestalost klimatskih ekstrema kao što su dugotrajne suše i poplave, a na što je proizvodnja hrane osjetljiva. Kroz niz predavanja i postera, prikazana su razna istraživanja koja se bave uzgojem, zdravljem i manipulacijom hormona u bilja kako bi bilo otpornije na klimatski stres, zagađenjem tla (i voda) teškim metalima, herbicidima i mikroplastikom, te aspekta hrane da zamijeni fosilne izvore ugljika: kao biogoriva i zamjene za plastiku. Održivost je bitna smjernica kod proizvodnje hrane te se posebno obrađuje tema ugljičnog (i ekološkog) otiska otpada iz ratarstva i stočarstva i gotove hrane te ambalaže za gotove proizvode.
Klimatski stres se nastoji ublažiti uzgojem otpornijih hibridnih vrsta. Postavljaju se eksperimenti koji simuliraju poplavne i sušne događaje da se odaberu otporne vrste, a uči se i iz biokemije „živih fosila“ (npr. drvo ginka) koji su preživjeli ekstremne klimatske promjene u posljednjih 50 milijuna godina. Prepoznata je i važnost zdravog bioma tla (rizosfera) na zdravlje biljke te njihova biokemijska interakcija. U tom smislu postoje dva smjera: jedan je ekološki svjesniji – ostaje u domeni tla i proučava interakciju biljka-biom, a drugi se prebacuje u laboratorije (i hidroponski uzgoj) gdje se manipulira hormonima na ekspresiju željenih karakteristika biljke.
Klimatski stres pogoduje i nastanku mikotoksina koji nastaju razvijanjem plijesni na urodu, a direktno utječu na kvalitetu i zdravstvenu ispravnost hrane. Dobar dio predavanja i postera je bio vezan uz mikotoksine, a posebno uz aflatoksin zbog kojeg su u 2013. stradale tone prehrambenih artikala, od žitarica do mlijeka (https://en.wikipedia.org/wiki/2013_European_aflatoxin_contamination).
Zagađenje tla herbicidima i teškim metalima se rješava u dva smjera: metodama spašavanja tla ili preusmjeravanjem uzgoja biljne hrane na hidroponski način. Tlo se može pročistiti od teških metala tako da se između svake žetve siju vrste koje akumuliraju toksine, a obogatiti nutrijentima kompostiranjem otpadne hrane koja onda zamjenjuje mineralna gnojiva – time nema emisije stakleničkog plina N2O, a i ugljik se pohranjuje u zemlji. Uz ideju da se popravi postojeći sustav obrade tla je i upotreba umjetne inteligencije za unapređenje programa rotiranja vrsta herbicida kako korov na njega ne bi postao rezistentan. S druge strane, kod hidroponskog uzgoja biljaka u umjetnom okolišu, osim što se ne unose toksini, kontroliraju se potrošnja vode i količina nutrijenata koje biljka unosi te temperatura.
Budući da je i voda prehrambeni artikl, predstavljeni su i novi ekološkiji načini uklanjanja pesticida i mikroplastike iz vode i općenito postizanje biološki ispravne vode za piće.
Kao dugogodišnji Treki (pobornik ZF serije Zvjezdane staze) moramo još posebno spomenuti predavanje u kojem je predstavljena mogućnost 3D printanja hrane pomoću „foodinija“. Pomoću njega se može dobiti proizvod željenog izgleda iz dehidriranih praškastih prehrambenih proizvoda u čijoj pripremi gotovo da i nema otpada. Oni su ponuđeni kao zamjena za artikle koji se brzo kvare i povećavaju količinu otpadne hrane (npr. voće) ili koji moraju biti sačinjeni od kontroliranih sastojaka (npr. biljna zamjena za mesni artikl ili izbacivanje alergena).
Na skupu su predstavljene i analize provedenih anketa kako javnost doživljava problem hrane i klimatskih promjena i koji je stav prema promjeni načina prehrane prema održivijoj (više bilja, manje životinjskih proizvoda). Generalno, hrvatski građani su svjesni klimatskih promjena, ali nemaju uvid kako bi ih trebalo rješavati. Jedan od zaključaka je i da su hrvatski građani svjesni da biljna prehrana ima manji okolišni otisak, ali se konzumacija životinjskih proizvoda opravdava kulturološkim nasljeđem.
Imena svih sudionika zajedno sa sažetcima predavanja i postera su dostupni u Knjizi sažetaka na https://perspire.eu/medunarodna-znanstvena-konferencija-hrana-i-klimatske-promjene/.
Mnogi predavači/predavačice su podržale prelazak Hrvatske kao članice Europskog zelenog plana na „eko“ proizvodnju hrane, te nužnu potrebu transformacije konvencionalne agronomije u održivu. No problemi propadanja tla uslijed agrikulturne djelatnosti i očuvanja bioma tla – rizosfere te upotrebe gnojiva koji su izvor stakleničkih plinova su bili preslabo zastupljeni. Konvencionalna metoda obrade tla je neodrživa: sjetimo se samo drevnih civilizacija koje su propale jer je tlo izgubilo hranjivost i postalo preslano uslijed opetovanog navodnjavanja. Ekstenzivan uzgoj monokultura dodatno degradira tlo, a ekstenzivni uzgoj životinja za hranu nerijetko ima veliki ekološki otisak na okoliš (ugljični i otisak vode). Uz sve to, danas postoje pristupi koji podržavaju biom kao što je to regenerativna agronomija u kojoj postoji sinergija ratarstva i stočarstva ili permakultura. Je li to još uvijek u domeni ruba znanosti u Hrvatskoj?
Istraživanja predstavljena na konferenciji su inovativna u svojem području, no ne možemo se oteti dojmu da se svako bavi svojom uskom nišom. Trebalo bi težiti sistematskom i zajedničkom strateškom pristupu koji bi objedinio ova istraživanja da pomognu bržoj i učinkovitijoj prilagodbi klimatskim promjenama u Hrvatskoj. Konferencija Hrana i klimatske promjene je dobar korak u tom smjeru jer omogućava međusobno upoznavanje znanstvenika, inženjera i tehnologa i razmjenu ideja i iskustava. Čestitke organizatorima na inicijativi i uspješnoj odradi konferencije Hrana i klimatske promjene koja zaslužuje svaku pohvalu. Jedva čekamo sljedeću!
Dr. sc. Andreja Sironić
Institut Ruđer Bošković
Dr. sc. Višnja Stepanić
Institut Ruđer Bošković
