Zagreb, 6. ožujka 2020.
Iako porast zastupljenosti „klimatskih“ tema u javnim medijima predstavlja pozitivan i nužan pomak u promicanju svijesti o važnosti zaustavljanja i prilagodbe klimatskim promjenama, smatramo da je koncept HRT-ove emisije Otvoreno o donošenju Strategije prilagodbe klimatskim promjenama, emitirane 5. ožujka u više aspekata problematičan i ispod standarda javne televizije.
Odmah početkom emisije upada u oči potpuni izostanak žena, ali i predstavnika nevladinih udruga. Naravno da spolno-rodni sastav ne treba biti jedini i isključiv kriterij za formiranje bilo koje skupine, pod uvjetom da se doista primat daje stručnosti. No, sasvim je druga stvar kad u određenom polju, kao i u ovom slučaju, ima sasvim dovoljno vrlo stručnih osoba oba spola. Prečesta je praksa da se žene ne uključuju u različite skupine, a u suočavanju s klimatskom krizom na globalnoj razini upravo žene vode glavnu riječ.
S druge strane, izostanak predstavnika civilnih udruga, koje se već desetljećima bave zaštitom okoliša i upozoravanjem na opasnosti klimatskih promjena indikacija je visokoselektivnih kriterija u pozadini odabira gosta emisije. Sve zajedno ima vrlo negativan prizvuk, osobito nakon vijesti o naljepnicama sa slikom silovanja Grete Thunberg – dakle žene i klimatske aktivistice – koje je odaslala jedna naftna kompanija. Očekivali bismo veću informiranost i znatno veću osjetljivost urednika o uključenim akterima i aktualnim zbivanjima pri koncipiranju i realizaciji jedne od središnjih emisija informativnog programa javne televizije.
Umjesto toga, gosti su bili aktualni i dva bivša ministra zaštite okoliša. Svima je njima zajednički nazivnik velik manjak političke hrabrosti i ambicije pri kreiranju klimatskih politika, osobito tokom obnašanja ministarske dužnosti. S druge strane su gosti bila dva znanstvenika klimatologa. Time je djelomično uključena struka, no samo klimatologija. Iako klimatologija najizravnije istražuje fizikalnu osnovu klimatskih promjena i daje prognoze trendova, ona ne donosi tehnička rješenja za njihovog ublažavanja, a i ne donosi odgovore na društvene aspekte klimatske krize. Očekivala bi se doista puno viša razina uredničkog kolegija pri osmišljavanju takve emisije. No, iz izjave voditelja da je „prvi put čuo za klimatske izbjeglice“ se čini da su takva očekivanja previsoka.
Osim svega toga, podsjećamo da je polovicom siječnja Vladi, Saboru, Uredu predsjednika i Ministarstvu zaštite okoliša i energetike uručen Apel za sustavnu klimatsku akciju s potpisima 556 znanstvenika. Apel je u javnosti odjeknuo znatnom medijskom pažnjom čak i izvan granica RH, a koja i dalje, dakle gotovo dva mjeseca nakon njegove objave, ne jenjava. Unatoč svemu tome, odgovor Vlade i Saborskog odbora za zaštitu okoliša je – potpuna i gromoglasna šutnja. Iako se šutnjom ponekad mogu odaslati poruke, te su poruke nužno produkt interpretacije. Tek riječima te poruke dobivaju objektivnu jasnoću i nedvosmislenost.
